Predavaonički blues, dr.sc. Igor Mavrin, Odsjek za kulturu, medije i menadžment
Dnevnički zapis, srijeda, 1. travnja 2020.
Prvi je travnja, ali šale nisu poželjne, mada o koronavirusu Covid-19 svakodnevno dijelimo Internetske memove i interne zajedljive misli. Izolacija traje. Koji ono već dan kako je nastava preseljena u virtualnu sferu? Trinaesti nastavni dan, sedamnaest dana ukupno. U Bilju sam, u kući, nekoliko kilometara od Tvrđe, od Osijeka. Posljednji put sam u Osijeku bio 17. ožujka (Sveti Patrik!), u nabavci, drugi dan od zatvaranja predavaonica. Prije petnaest dana. Svijet je u međuvremenu postao potpuno drugačije mjesto, mada ovdje, ispod nevidljive kupole, u suburbanoj idili s pogledom na močvarni pejzaž uopće ne djeluje zastrašujuće kako izgleda u stvarnom svijetu koji vreba s ekrana televizora, laptopa ili pametnog telefona.
Simulakrum koji sam stvorio tih nekoliko kilometara od urbanog života uvelike se naslanja na koncepte identične virtualnoj stvarnosti. Tehnološki posredovanoj stvarnosti, koju tako dugo zagovaram kroz projekte, a sad me sustigla poput prokletstva. Prošli tjedan dostavljačka služba dostavila je novi laptop, jer stari je u kritičnom trenutku otkazivao povjerenje. Već dva dana pretražujem Internetske trgovine u potrazi za web kamerom, jer ova na laptopu nije dovoljno dobra. Niti jedne dostupne. Rasprodale su se poput kvasca prvih dana koronakrize. Pozitivne strane ovog trenutka? Digitalna ekonomija i dostavljačke službe su u naletu, dok sve ostalo usporava i staje.
Komuniciram više nego inače, što je začudni efekt ove izolacije. Uhvatio sam rutinu i vraćam neke stare navike u dnevnu dinamiku. Osim trčanja. Još je na čekanju. Prvo ga je prekinuo zakašnjeli snijeg, a sada prehladan zrak. Odem li sad na trčanje, sigurno ću se prehladiti. A kašljanje i šmrcanje sad ne dolaze u obzir. Googlanje simptoma novog globalnog virusa u ovom trenutku je previše mainstream za moj ukus. Forma se održava šetnjama s psima. Još jedna pozitivna strana ovog trenutka. Udomili smo još jednog psa, trećeg po redu. Prvi dan snježnog ciklusa, uoči odluke Stožera o zabrani napuštanja mjesta prebivališta, nakon kontakta s veterinarskom stanicom, odvezli smo se do Branjine, duboko u baranjskim skrivenim oazama, gdje je A. bila na privremenom smještaju i udomili ju. Tri psa i dvije mačke. Iznimno korisni saveznici u općoj karanteni. I njima pomalo smeta ova iznenadna hladnoća. Izlaze samo kad je nužno. Bez propusnice. Kad će malo zatopliti?
Aplikacija vremenske prognoze kaže da će sutra biti toplije. Trčanje je definitivno opcija ujutro. Napokon! Poslijepodne je na rasporedu Zoom nastava iz Kreativne ekonomije. Kreativnost je jedino što nam sada preostaje. Kako imati zanimljivu nastavu bez izravnog kontakta? Govoriti u kameru laptopa, u popis imena studenata koji su isključili svoje kamere i zvučnike, govoriti u crni ekran kao u virtualni bezdan. (Sluša li itko? Idući put uključite kamere, da vidim jeste li uopće ovdje.) U utorak, posljednji dan ožujka, izveli smo eksperiment, gostujuće predavanje. Darija iz udruge PLANTaža. Za pitanje se javlja N. Na početku je njezina kamera bila uključena, ali je vidjevši druge i ona svoju isključila. N. je prvog tjedna ovog karantenskog režima imala potpuno iskrenu reakciju na poslani materijal. (Sve mi je jasno, ali nije tako zanimljivo kao na nastavi u dvorani.) Znam, nije ni meni. Valjda će uskoro proći. Polako me lovi predavaonički blues.
Glazba pomaže, definitivno. Play lista me odlučila iznenaditi. S Johnnyja Casha je polako skliznula prema Townes van Zandtu. Srijeda je dan za country. Posljednjih nekoliko dana dominirao je Nick Cave, kompletna diskografija. Pokušaj kompenzacije i žal za koncertom u Beogradu početkom lipnja, koji je odgođen do daljnjega zajedno s kompletnom europskom turnejom. Otkazujem rezervirani smještaj. Stiže mail s pitanjem o razlogu otkazivanja. Pokušavam sročiti odgovor bez sarkazma o potpunom ignoriranju nove stvarnosti dotada neprikosnovenih vladara svjetske ekonomije – turističkih iznajmljivača. Hoće li se stvari ikada vratiti u normalu, ili neku novu verziju normale? Sa zakrpom, kao za softver s greškom.
Provjeravam mail. Stiglo je pismo podrške Kulturnog centra Osijek za projekt koji Akademija prijavljuje u partnerstvu s Fondacijom Novi Sad 2021 – Europska prijestolnica kulture. Na temu kulturne baštine u digitalnom prostoru. Još malo ironije.
Baterija na novom laptopu na dvije je trećine, ali inspiracija za dnevnički zapis polako odlazi u kritičnu zonu. Vrijeme je za odjavu. Nadam se da se svi vidimo uskoro!
O ljubavi i strpljenju II, izv. prof. art. dr. sc. Saša Došen, Odsjek za kreativne tehnologije
Ne budi pahuljica, ostani u zdjeli, student Matej Opolcer, Odsjek za kulturu, medije i menadžment
Karantena 2, studentica Matea Bartulović, Odsjek za kulturu, medije i menadžment