27. ožujka 2020.g.

Posted on Posted in Karantena

Voda, izv. prof. dr. sc. Saša Došen, Odsjek za kreativne tehnologije

 

 

Koronavirus, studentica Mirela Belaj, Odsjek za kulturu, medije i menadžment

Koronavirus

Možda je koronavirus

puna ulica praznih duša,

a ne prazan grad punih domova.

Možda je koronavirus

pun kafić usamljenih ljudi,

a ne zatvoren klub što odmara od

smrada duhana i glasne glazbe.

Možda je koronavirus

dućan koji te mami marketinškim ponudama

da kupiš nešto što ti ionako ne treba.

Možda je koronavirus

nedostatak iskrene molitve i pouzdanja u Boga,

a ne privremeno ukidanje vjerskih okupljanja.

Možda je koronavirus

nedostatak empatije i razumijevanja,

nepružanje pomoći nekomu u potrebi,

jedva čekanje da kreneš razglabati o sebi

dok ti netko prepričava kako je proveo dan,

nedovoljno davanje ljubavi bližnjima

i nezahvalnost na malim stvarima.

Možda je koronavirus

zlostavljanje slabijih da bi se osjećao moćno,

tračanje da bi nahranio ego,

vrijeđanje i svađanje da bi se ispuhao

i povrjeđivanje drugoga da bi ti na trenutak bilo bolje.

Možda je koronavirus

gubitak djeteta, roditelja, bake ili djeda,

prekid dugogodišnjeg odnosa,

suicid drage osobe,

odlazak na posao s grčem u želucu

i rad za minimalac da bi prehranio obitelj.

Možda je koronavirus

spavanje na ulici nakon što te izbace iz kuće

jer nisi imao od čega platiti stanarinu,

skupljanje boca i stare odjeće po kontejnerima

i briga o tomu hoćeš li doživjeti sutra.

Možda je koronavirus

život u luksuznoj vili s bazenom,

vožnja u mercedesu dvjesto na sat,

odlazak na večere u skupocjene restorane

i lijeganje u krevet znajući da ništa nisi stekao

na pošteni način.

Možda je koronavirus

odrastanje u domu za nezbrinutu djecu

ili u naizgled sretnoj obitelji,

iznenadno ugašen mladi život

ili preživljavanje do osamdesete u tuzi i strahovima,

ležanje u bolnici na aparatima

ili u svojoj sobi misleći da si ružan i jadan.

Možda je koronavirus

hrpa drugih bolesti o kojima se ne priča,

prometnih nesreća koje čekaju red na objavu u medijima,

zagađen okoliš i globalno zatopljenje,

glad u svijetu koja je postala normalna,

testiranje na rak dok te doma čeka dijete,

unutarnja borba s depresijom i anksioznošću,

ovisnost o cigaretama, alkoholu, drogi, kocki

ili osobi bez koje misliš

da ne možeš.

Možda je koronavirus

traženje sreće u vanjskim stvarima

i odustajanje od rada na sebi

u trenutku kada ti nedostaje još samo malo

do uspjeha.

Možda je koronavirus

slijepo slijeđenje nametnutih pravila

i slušanje vijesti

koje nas zatupljuju.

Možda je koronavirus

činjenica da svega ovoga nismo svjesni

i mislimo da će nas uništiti samo

jedna pandemija.

Mirela Belaj

 

Ruke, studentica Jana Tataj, Odsjek za kulturu, medije i menadžment

 

 

Fasada, izv. prof. art. Davor Šarić, Odsjek za kreativne tehnologije

 

 

Enciklopedija čudovišta, izv. prof. art. Stanislav Marijanović, Odsjek za vizualne i medijske umjetnosti

Enciklopedija čudovišta

Javljaju se danas prijatelji s raznih strana, zatvoreni u svojim zemljama, gradovima, kućama, sobama i sami u sebe. Neke od njih godinama nisam čuo. Eto, Consuelo ima već četvero djece, Agim je u mirovini, Pablo je ostao bez posla, Dionis i dalje širi napukli duh Sredozemlja… Svi pitaju što je sa Zagrebom i jesam li živ. „Nisam!“ odgovaram ja. Lažem da sam mrtav već tri dana i da ih gledam s visina. Ne vjeruju, smiju se. Nasmijem se i ja pa se onda zajedno zabuljimo u budućnost. Gledamo mi, gledamo, razrogačenih očiju, a ona se ne da vidjeti, skriva se iza zrcala. A što bi se vidjelo u zrcalu budućnosti nego prošlost.

Tako mi pade pogled i na knjigu koju sam napisao prije petnaestak godina. Zašto baš na nju? Zato što iz nje viri stakalce u kojem se pomalo zrcali budućnost. Knjiga je pisana i slikana za mlađe od nas, ali sjetimo se davno otrcane fraze koja veli da u svakom odraslom čovjeku živi dijete. Ako nju pošteno izvrnemo, ona će nam reći da u svakom djetetu raste odrastao čovjek. E, da smo o tome vodili više brige, ne bi nam virus trebao silom otvarati pospane oči.

Eto Enciklopedije čudovišta! Četiri dana zaredom objavljivat ćemo po 50 stranica. Ako pokažete zanimanje, spremna je i njena starija sestra, Enciklopedija čovjeka pisana rukom čudovišta – opaka knjiga za već poodrasle, još gora od prve. U njoj piše i ponešto o vama osobno.

Stanislav Marijanović

Naslovnica     

Enciklopedija čudovišta 1

Podijeli...