Autorica: Lana Lešić /
Ljudski rode, furaj po svome jer pred tobom su pustolovine i ludorije. Ludorije za tebe. Oblikuj se na načine koji ti odgovaraju, a na nama majušnim je da spašavamo svijet čineći dobra djela, sijući ljepotu te sjemenke prihvaćenosti i poštenja. Raspoznaj ono što ti svijet dobro pruža te se ne zanosi prividnim stvarima.
Sloboda je pjesma o oblacima. Visoko zadire, provlači se kroz kutke. Jakim kontrastom duboko izražava svoje značenje. U ovom nedovršenom svijetu što ga ljudi žive, svi trče, nogama žure.. Sloboda je čovjekova osobna savršenost. Vidiš, ptice lete, lete u beskrajnost, u netaknute kutke ove Zemlje, a ti zarobljen sjediš u domu svom, promatrajući te ptice. Poželiš odletjeti u te netaknute kutke, ali si prikovan jer ti je svijet nametnuo osmišljene prepreke.
U površnom svijetu u kojem živimo, sloboda je samo prividna. Ovaj svijet je nedovršen, još uvijek nešto nedostaje u njemu. Čovjek bijaše počeo iz svojih pluća disati vanjsku gorčinu, bol. Nama je sloboda odavno oduzeta jer smo, opirući se ili ne, zapravo robovi svakodnevnice. Upali plamen, što vidiš? Plamti li sloboda u tvojoj duši? Zapitaj se.
Ove boje koje vidimo svojim nebeskim okicama radosno se igraju. Živimo u bojama. Svaka njena nijansa u nama mijenja raspoloženje. One upotpunjuju ritam ove slobode. Čim čovjek vidi te boje, u njemu se pobude svi osjećaji. Ali, one mogu uznemiravati svijet te ga činiti nedovršenim. Ovaj svijet ima sunce koje mu grije dušu, kisik koji ga upotpunjuje, vodu koja vrluda njegovim putevima. Osnovni životni uvjeti su itekakva sloboda. Iako nam je sve darovano i omogućeno, nedovršeni svijet 21. stoljeća predstavlja spavača. Čovjeka koji spava. Spavača kojemu je njegovo pismo nedovršeno jer još uvijek nije pronašao vrijednosti slobode.
A znate zašto je ovaj svijet nedovršen i površan? Zato što još uvijek postoje granice slobode vrijeđanja i zadiranja u malešna ljudska srca. Prepun je bombica koje ti se smiju, prkose, zadiru ti svoje ljudske prste u srce. Isti ti prsti koji su nebrojeno puta zadirali u osobe koje su bile drugačije, posebnije. Te osobe su isto tako vrijedne prihvaćanja i ljubavi. Nitko te ne pita kako si, kuca li to tvoje srce mirno? Dokle god čovjek kao pojedinac bude razmišljao konzervativno, nepromišljeno i dok ne bude raširio svoja krila, ovaj svijet biti će nepotpun i nedovršen.
Svijet je nepotpun zbog etiketa na majici jer te iste etikete oblikuju čovjeka, rangiraju ga prema predrasudama i obilježjima. Onako kako nam svijet servira svoje vrijednosti na dlanovima. Uzimajući te vrijednosti iz njegovih dlanova, tako ćemo hraniti svoju dušu te se oblikovati, a te vrijednosti dakako mogu biti dobre i loše. Pojaviš li se u društvu u kojem si vrlo malo drugačiji, odmah bacaju bombice na te. Glume velike veličine, kao da su veći od Onog gore na nebu. Svijet je surov, pretvarao li se on takvim ili ne i zbog toga je nepotpun.
Što više toga imamo, bivamo sve nesretniji. A zašto? Zato što svijetu nedostaje poštenje. Sve nam je omogućeno, sa svime raspolažemo, ali nemamo ono najvažnije. Nedostaju mu krila. Nedostaju mu svilenaste prašine dobrote. Živimo. Dan po dan. Mjesec po mjesec. Godinu po godinu. Nedostaje nam netko tko će s nama dobrima otjerati sve vještice i babaroge. U prostor između ljudskih srdaca i duša mora se smjestiti ljubav, mir i zahvalnost jer bez toga ovaj će svijet trunuti u duboki zdenac. Zdenac prekriven tamom. U meni postoji nada da još uvijek postoje vilenjaci s krilima na leđima koji znaju cijeniti, razmišljati, pravilno djelovati. Kada udahnemo kisik svojim plućima, morali bismo shvatiti koliko smo zapravo slobodni. Pa, čovječe, darovana nam je sloboda življenja.
Ma, gdje li su najsjajnije zvijezde na nebu? Jesu li se i one prestale pojavljivati u ovom nepotpunom svijetu? Ljudi su prestali cijeniti druge oko sebe, misle na sebe. Oni nemaju vječni podsjetnik na životne vrijednosti. Preumorni smo, ali u nama malima ima još dovoljno snage da osvojimo svijet ako treba. Isprati dušu suzama za tek jedan djelić slobode! Znate ono, kad imate slobodu, a zapravo ju nemate? Ova prikrivena sloboda u pustošnom svijetu okreće zlobni ključ oko našeg srca. Pandemije i ratovi doprinose tome da nam se ponovno oduzme sloboda življenja, da se izgubimo. Ta nas sloboda 21. stoljeća zapravo i oblikuje! Visoki staleži žele upravljati svijetom poput Onog gore, ali samo On ima tu vlast. Onako kako se svijet ponaša, tako se i mi pojedinci ponašamo.
Bez obzira što postoje Ujedinjeni narodi kada se vazda ne podupiremo, ne poštujemo, zapravo, ne cijenimo životne vrijednosti. Ukoliko bismo pridonosili važnosti životnih vrijednosti, možda bi se lijepa sloboda rascvjetala, onako kao šareni, mirisni cvjetić. Oh, blago li onom čovjeku koji glavom odvažno stoji u ovom površnom svijetu, koji se ne da! Ljudi ruše međusobne zidove. Sve je ostalo isto, sve se vrti u krug. Svi negdje žure, obećavaju ti brda i doline, a sve su to ljudi koji uopće ni ne žele komunicirati s tobom. Najgore je kad se taj netko jadan raduje, nada i onda mu netko na taj način uzvrati i sve ti padne u vodu. Pa, ljudski rode, evo ti stavke koja čini svijet da ne bude krasan već da bude surov.
Sve te stavke narušavaju ravnotežu svijeta. Tko za naše želje pita, ako je ona da sve kave i sve brige bratski podijelimo? Govore ti: „šuti da bi imao mir“, ali do kada da ti oduzimaju pravo govora i da te gaze? Krenemo li u društvu pričati o slobodi i životnim vrijednostima, nećemo dobro proći. Za sve smo kmecavi i gnjecavi jer volimo medije, puno medija. Dokle god budu davali važnost zlobnim ljudima, pojedinci će ih gledati i prema tome se oblikovati.
Ljudski rode, furaj po svome jer pred tobom su pustolovine i ludorije. Ludorije za tebe. Oblikuj se na načine koji ti odgovaraju, a na nama majušnim je da spašavamo svijet čineći dobra djela, sijući ljepotu te sjemenke prihvaćenosti i poštenja. Raspoznaj ono što ti svijet dobro pruža te se ne zanosi prividnim stvarima!
Za mene je mir u slobodi Onaj gore koji mi ulijeva snagu potpirujući vjetar mojim zapetljanim krilima. On me oblikuje u ovom nepotpunom svijetu. On je moja bajkovita sloboda… I dok nas bude imalo na ovome svijetu, to će tako biti, u sve vijekove vjekova. Ali, kad Onaj gore kaže stop, ljudi će se početi kajati, ali bit će prekasno. Sloboda, 7 majušnih slova, a tako presnažan pojam.
Raspolagati samim sobom, svojom dušom i srcem, e tu je bit slobode i oblikovanja u ovom nedovršenom svijetu!