Autor: Senad Gačević /
Članak je izvorno objavljen na portalu Fokalizator.
https://fokalizator.me/cetinje-osjeca-ritam-hrvatske/
U utorak 24. marta na Cetinju je odjekivala Muzika s adresom Hrvatska. Neobičan naziv odmah je privukao radoznalu publiku, ali i nagovijestio koncept večeri u kojoj muzika nadilazi granice i povezuje prostore. Riječ je o projektu – ciklusu koncerata-simpozijuma pod nazivom Muzika s adresom, koji ističe različitosti i bliskosti muzičkih geografija. Projekt su 2021. godine pokrenuli Sanja Drakulić i Evgueni Zoudilkine iz Portugala.
Koncert na Cetinju bio je uzvratni, budući da je Glazba s adresom Crna Gora održana u decembru 2024. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, kada smo harmonikaš Safet Drljan i ja branili boje crnogorske muzike, dok su osječki studenti i saradnici priredili niz prigodnih izlaganja. Na poziv „Zetskog doma“ i Centra za regionalnu saradnju, uz podršku Hrvatskog društva skladatelja i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina u Zetskom domu nastupili su harmonikaš Borut Zagoranski i pijanistkinja i kompozitorka Sanja Drakulić.
Već iz koncertnog programa, vizuelno obilježenog motivom šahovnice, bilo je jasno da je riječ o umjetnicima i djelima koji su dobrim dijelom već poznati — i to upravo crnogorskoj publici. Njihova prethodna gostovanja učinila su ih prepoznatljivim imenima, što je ovoj večeri dalo dodatnu dimenziju susreta, a ne tek predstavljanja. Među publikom su se mogli vidjeti i istaknuti muzičari, studenti i profesori Muzičke akademije sa Cetinja. U isto vrijeme, svega nekoliko koraka od Zetskog doma, još jedan hrvatski umjetnik — akademik Miro Gavran — imao je književni nastup, čime je kulturno prisustvo Hrvatske te večeri na Cetinju dobilo gotovo simboličnu širinu.
Program Boruta Zagoranskog obuhvatio je impresivan istorijski luk — od 15. do 21. vijeka. Renesansne frottole Andree Antica de Montona (CheFaralaChe Dirala, Sí è debile il filo) zazvučale su u savremenom izvođačkom ključu, dok su djela Davorа Bobića (Liturgijska suita br. 4, Poslednji tjedan Krista na Zemlji) donijela snažnu duhovnu i dramatsku liniju kroz stavove poput Veličanje Gospodina Boga našeg, Gecemanski vrt i Križni put. Program je zaokružen djelom Becoming (2008) Laure Mjede Čuperjani, koje je svojom rascjepkanom, ekspresionističkom harmonijom otvorilo prostor savremenog izraza. Zagoranski je pritom iz instrumenta izvlačio nevjerovatne zvuke i gotovo nečuvene kombinacije, demonstrirajući tehničku nadmoć i interpretativnu sigurnost koja je publiku ostavljala bez daha.
Nakon njegovog nastupa, Sanja Drakulić se obratila publici, jasno i promišljeno artikulišući značaj same večeri, projekta i mjesta hrvatske muzike u širem kulturnom kontekstu. Potom je uslijedio njen nastup — snažan, uvjerljiv i umjetnički zaokružen. U djelu Prospera, zasnovanom na početnom intervalu velike terce, jedan motiv prolazi kroz niz transformacija — od suptilnih do izrazito ekspresionističkih — gradeći dramaturški luk koji je istovremeno i misaon i emotivan. Ciklus Pet intermezza donio je kontrastan niz karaktera: od misterioznog uvoda, preko ritmičke razigranosti i introspektivnosti, do završnog, maestralnog i virtuoznog petog stava koji snažno zatvara cjelinu.
Oboje umjetnika nastupili su na nivou koji bez zadrške možemo nazvati vrhunskim. Publika je to prepoznala i nagradila iskrenim oduševljenjem. Hrvatska muzika predstavljena je promišljeno i reprezentativno, kroz istorijski raspon i interpretacije koje joj daju puni smisao i savremenu relevantnost.
Borut Zagoranski i Sanja Drakulić potvrđuju se kao izuzetni promoteri hrvatske muzike, čija je uloga u njenoj afirmaciji i internacionalnoj vidljivosti od posebnog značaja. Njihovo djelovanje pokazuje kako se nacionalni repertoar može predstaviti univerzalnim jezikom umjetnosti. Na kraju, ostaje da im poželimo da ustraju u toj misiji i nastave da s jednakim umjetničkim integritetom izvode i promovišu muziku hrvatskih kompozitora — na radost publike ne samo u regionu, već i daleko šire. Istorija muzike nas uči da istinska vrijednost uvijek pronalazi svoj put.