• image
  • image

Maja Đurinović

DIPLOMSKI STUDIJ NEVERBALNOG TEATRA

 

Akademija mora služiti otvaranju vidika

 

Za novi smo studij odabrali naziv „neverbalni“ jer nam se učinio najmanje netočan. Taj manifestni „ne“ na neki način pripada suvremenoj, avangardnoj i aktivnoj sceni koja se mora stalno iznova propitivati, korigirati i transformirati da bi ostala svježa i živa

 

Terenska nastava u Savičenti, foto: Maja ĐurinovićTerenska nastava u Savičenti, foto: Maja ĐurinovićU jesen 2019. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku otvoren je diplomski studij Neverbalnog teatra. To osvajanje više razine obrazovanja u Hrvatskoj, a time i statusa unutar društvene hijerarhije novi je i značajan pomak za suvremenu kazališnu / izvođačku scenu u procesu započetom još 1970-ih na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, kada je plesačica i glumica Ivica Boban pokrenula Kazališnu radionicu Pozdravi i polako, ali sigurno izborila katedru za scenski pokret. Sljedeći povijesni korak bio je osnivanje Odsjeka plesa s više preddiplomskih smjerova na zagrebačkoj ADU 2013.; čeka ih još osmišljavanje i provedba nadgradnje programa kroz diplomske studije.

 

(Zanimljivo je da je ideja o kazališnoj akademiji u kojoj će se ravnopravno razvijati um, duh i tijelo, odnosno cjelovito psihofizičko biće postojala još 1930-ih, a na kratko je i realizirana kroz program Glumačke škole unutar Škole za tjelesnu kulturu Mirjane Janeček Stropnik u Zagrebu. Program je uključivao ravnopravne predmete glume, govora, umjetničkog plesa i tjelesnih vještina.)

 

Specifičnost Kazališnog odsjeka osječke Akademije je preddiplomski studij glume i lutkarstva koji od početka potiče i razvija višeslojan i naglašeno fizički ulaz u kazališnu umjetnost u kojem se glas, govor, pokret, gluma i vještina i umjetnost animacije neprestano isprepliću. Ta širina i svestranost studenata je na diplomskoj razini postala ograničenje za Odsjek: osječki studenti su imali mogućnost izlaza u potrazi za drugačijim programom studija, ali nitko izvana nije mogao pristupiti i zadovoljiti kriterije čvrsto uspostavljenog dvopredmetnog studija na Kazališnom odsjeku u Osijeku. Potreba za otvaranjem programa koji bi bio dovoljno suvremen, privlačan i izazovan da zadrži stare studente i privuče nove, potaknula je izradu novog koncepta u kojem je ponuđen niz (umjetničkih i teoretskih) studijskih programa koji se mogu kombinirati dvopredmetno ili studirati jednopredmetno. U tom se kontekstu nekako prirodno pojavio prostor za novi studij koji bi okupio, „pokrio“ i objedinio živu, silno dinamičnu i raznoliku populaciju izvedbenih umjetnika: glumaca, lutkara, plesača, mimičara, klaunova, akrobata itd. Odabrali smo naziv „neverbalni“ koji nam se učinio najmanje netočan. Taj manifestni „ne“ na neki način pripada suvremenoj, avangardnoj i aktivnoj sceni koja se mora stalno iznova propitivati, korigirati i transformirati da bi ostala svježa i živa. 

 

Vučedol, Zvijezde, foto: Maja ĐurinovićVučedol, Zvijezde, foto: Maja ĐurinovićI tako smo, ne skrivajući uzbuđenje  krenuli i usudila bi se reći, uspješno pokrenuli novi studij u Hrvatskoj. Tijekom dugih konzultacija s kolegama koji su radili na drugim, paralelnim studijima, izvedbeni program za prvu godinu prve generacije studenata sastavili smo Jasmin Novljaković (glumac i redatelj sa stažem u sisačkoj Daski i poljskoj avangardnoj sceni), Leo Rafolt (teoretičar izvedbenih studija i strasni praktičar japanskog budoa) i ja (područje slobodnog plesa i kazališnog pokreta). Primljeno je 5 redovnih (od kojih je četvero „naših“ studenata preddiplomskog studija glume i lutkarstva) i 6 izvanrednih studentica i studenata, različitih obrazovnih i umjetničkih ishodišta i dobi, što je najednom otvorilo potencijale i sasvim nove perspektive tijela-u-pokretu. Vodstvo majstorske radionice na prvom semestru prihvatio je iznimni hrvatski i međunarodni umjetnik Matija Ferlin čije je iskustvo izvođačkog tijela i kazališta rijetko metodički posloženo i respektabilno. Program je uključio više gostujućih umjetnika i izvrsnih radionica i predavanja te terensku nastavu u Mediteranskom centru u Svetvinčentu. Surađivali smo i na više projekata u gradu Osijeku, a dio kolegija Ritual i ples 2 izvodimo u prostoru Vučedolskog muzeja. Studenti su otvoreno, maksimalno zainteresirano, s velikom željom, radošću i energijom pristupili studiju; i čini mi se da ni sada nismo „splasnuli“, i da nas depresivna situacija izolacije nije pokolebala. Samo malo usporila.

 

Kako je prva godina još u tijeku i ne možemo provesti pravu evaluaciju, zamolila sam studente da napišu prve dojmove. (Zapravo, oni su me i potaknuli na taj poziv kroz iskrene, angažirane reakcije i pitanja i razgovore koje smo redovito vodili.) Odazvali su se Bojan Ban i Filip Sever, studenti koji su upisali dvopredmetni studij Neverbalnog teatra i Glume, te dvije studentice koje su upisale jednopredmetni studij: Martina Terzić nakon Plesnog odsjeku ADU u Zagrebu, te Nikolina Odobašić s Filozofskog fakulteta u Osijeku.

 

Prva generacija Neverbalnog na kraju prvog modula Koreodrama pod vodstvom Matije Ferlina, foto: Maja ĐurinovićPrva generacija Neverbalnog na kraju prvog modula Koreodrama pod vodstvom Matije Ferlina, foto: Maja Đurinović

 

Bojan Ban: Još od odluke da uz Glumu upišem i Neverbalni teatar, nisam imao nekih očekivanja od tog studija, ne u smislu da nisam ništa dobro očekivao, nego sam bio otvorena uma za ono što će mi ovaj studij donijeti. Nakon prvog semestra mogu reći da sam iznimno zadovoljan. Odgovara mi način na koji je nastava koncipirana i sviđa mi se način održavanja nastave. Volim intenzivan rad i u određenom vremenskom periodu (kao što je bilo po tjedan dana kad bi došao Matija Ferlin). Zadovoljan sam opcijom da mogu sam odabrati izborne kolegije između onih koji su ponuđeni. Od izbornih kolegija uzeo sam Uvod u japanski budo i metodu Grotowski. Profesor Leo Rafolt je izvrstan predavač i praktičar pa nam je uspio malo približiti tu veliku disciplinu. Volio bih da smo imali više sati tog predmeta, ali u sljedećem semestru imamo Transkulturalizam, koji je određeni nastavak teme. Šest dana intenzivnog rada s gostujućim predavačima metode Grotowski također je bila izvanredno iskustvo.

 

(Nekad mi odgovara raditi kroz taj workshop like princip, ali kad mi se nešto svidi bude mi žao što je bilo tako kratko i što možda nismo mogli na taj način dobiti pravi proces. Ali je i to dobro jer nikad ne znaš kako će ti se nešto svidjeti pa imaš opciju to sam dalje istraživati.)

 

Kroz rad s Matijom Ferlinom dobio sam veliku količinu novog znanja i mogu sa sigurnošću reći da mi je proširio vidike. Od načina na koji gledam neki kazališni čin i kako percipiram izvođačku umjetnost, na koji se još način može koristiti prostor, tijelo, govor, kako baratati tempom, ritmom, kako stvarati ono što je uistinu zanimljivo i ima dubinu. Nadam se da će i sljedeće generacije studenata imati priliku raditi s Ferlinom. Također je odlično da smo imali terensku nastavu u Savičenti i da se planiraju i drugi odlasci koji su vrlo važni za koheziju grupe.

 

Jedino što mi se ne sviđa je nastava u prostoru Mercatora, i to zbog udaljenosti pa je odlazak do tamo vezan uz dodatne troškove.

 

Da sumiram, zadovoljan sam opcijom izbornih kolegija i kvalitetom predavača koji nam predaju, načinom na koji je satnica organizirana i kolegama različitih godina i pozadina.

 

Vučedol, foto: Maja ĐurinovićVučedol, foto: Maja Đurinović

                                                                                                                                 

Filip Sever: Kada sam se upisivao, pitao sam se koliko će se prijašnje učenje kositi s novim programom, možda upravo zbog tog pridjeva „neverbalni“. Sada vidim da je taj strah sam po sebi bio „bedast“. Na kraju, sve se svodi na  teatar, dobar ili loš. Nekako sva znanja koja sam stekao i sama percepcija kazališta, što ono jest i što može, sve je to Matija Ferlin bio doveo u pitanje, ali i na kraju potvrdio. Od toga što gledam i kako gledam, do toga kako percipiram glas u odnosu na tijelo, koja je moja izvođačka pozicija i odgovornost kada pristupam nekom materijalu. Teško mi je pisati o neverbalnom, a ne spomenuti i iskustvo na glumi, jer su po meni gluma, lutkarstvo i sada taj „novi“ neverbalni teatar neodvojivi. Svi ti mediji izražavanja teže nekom kazališnom činu. Drago mi je da smo dobili priliku prići načinu izražavanja koji polazi iz fizikalnog, da ne kažem plesnog. Fascinantno kako je kod nas koji smo došli s glume i lutkarstva ta pomaknuta logika, u prvom trenutku stvorila mali otpor (svjesno ili nesvjesno) iz čistog nepoznavanja takvog pristupa materijalu. Iako, kada se sve zbroji, slažem se s Matijinom rečenicom: „Važno je proći tokom studija što više različitih procesa i tome akademija mora služiti, da otvara vidike.“

 

Martina Terzić i Juraj Dobrović, foto: Maja ĐurinovićMartina Terzić i Juraj Dobrović, foto: Maja ĐurinovićMartina Terzić: Biti studentica prve generacije Neverbalnog teatra za mene je i privilegija i izazov! Iako, moram priznati da sam bila i prva generacija studenata preddiplomskog studija za Suvremeni ples (ADU, Zagreb), zbog čega iskustveno razumijem težinu, odgovornost i značenje pokretanja i provedbe novootvorenog studijskog programa. Nakon završenog preddiplomskog studija, željela sam nastaviti produbljivati spoznaje izražavanja pokretom, tjelesnosti i poimanja izvedbenosti tijela unutar kazališnog konteksta. Uspješni prolaz na audiciji te upis na studij, ostvarili su moju želju za profesionalnom i umjetničkom nadgradnjom. Divergentna odlika programa, poticajni i inspirativni profesori te heterogenost umjetničkih polja studenata stvara interaktivnu, istraživačku atmosferu umjetničkog laboratorija. Za mene osobno zimski semestar je obilježio pomicanje vlastitih granica izvedbenih mogućnosti i pronalasku novih, te spoznaju vlastitih potencijala izlaženjem iz zone udobnosti.

 

Nikolina Odobašić: Čast je i odgovornost biti dijelom studenata prve generacije diplomskog studija Neverbalni teatar. Preddiplomski studij završila sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku (kroatistika i anglistika), ali sam već prve godine studiranja shvatila da me ne zanima nastavnički smjer na tom studiju. Kroz tri godine učenja o jeziku i književnosti, polako se kristalizirao afinitet (a zatim i potvrdila potreba) za pisanjem, najviše o plesu. To mi je iskustveno bila bliska tema jer sam se godinama bavila plesom. 

 

Tako sam na trećoj godini saznala za studij Neverbalnog teatra koji se najavljivao kao novi studijski program za iduću akademsku godinu. Nekoliko sati konzultacija i prijemni prošli su dobro i sada studiram nešto što sam uvijek željela, samo nisam znala to artikulirati, a nisam ni slutila da bi to bilo moguće studirati u Hrvatskoj. Prvi mi je semestar prošao u navikavanju na izvedbenu izloženost u novom, akademskom okviru. Osim toga sjajni su profesori omogućili da se kao pojedinci i klasa razvijamo izvedbeno i konceptualno, teorijski i praktično.

 

Vučedol, Nikolina Odobašić, foto: Maja ĐurinovićVučedol, Nikolina Odobašić, foto: Maja ĐurinovićMajstorsku radionicu prvog semestra držao nam je Matija Ferlin, približio nas izvedbi u najširem smislu te riječi, ali i dao nužne smjernice za rad na individualnom izvođačkom izričaju. Naša profesorica Maja Đurinović te profesori Leo Rafolt i Jasmin Novljaković svojim entuzijazmom i gorljivom ljubavlju za radom daju izvrsno iskustvo pohađanja nastave, dovode nam sjajne vanjske suradnike (u prvom semestru bili su to osnivači i izvođači iz teatra Chorea) i sada neumorno s nama žive studij koji su dugo maštali.

 

Iznimno smo raznolika klasa s drugačijim izvođačkim iskustvima, načinima rada, poljima interesa i neizbježno – očekivanjima. Te smo različitosti prigrlili i koristimo ih da bismo učili jedni od drugih, sagledavali svaki dio izvedbenog procesa iz različitih perspektiva, bivali u dijalogu, radili kao kolektiv. Za mene to je najljepši dio studiranja.