• image
  • image

Danijela Paska

O PATRIJARHATU I MIZOGINIJI U HRVATSKOM DRUŠTVU

 

Medijski rituali reprezentacije političarki

 

Sažetak: Rad problematizira medijsku ritualnu reprezentaciju političarki u hrvatskom društvu koje  i dalje, kao patrijarhalno i androcentrično društvo, polazi od tradicionalnih rodnih načela koja su, između ostalog, interpelirana u političku sferu i diskurs moći. Žene u politici podvrgnute su izuzetnoj objektivizaciji od strane medija koji time reproduciraju rodnu neravnopravnost i stereotipizaciju. Mediji se, kao ideološki aparat, vode političkom propagandom seksističke reprezentacije žena u politici, prikazujući ih kao seksualne objekte, kao majke kroz ekspresivnu ulogu, fokusirajući se na njihov fizički izgled i druga spolna obilježja, U radu se problematizira medijska reprezentacija bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kao Barbie djevojke i „plavuše s Harvarda“ te drugih hrvatskih političarki. Takav medijski diskurs, putem rodno nekorektnog „političkog humora“, spaja političku i zabavnu sferu. Takvom se medijskom reprezentacijom političarki potvrđuje patrijarhat i mizoginija u hrvatskom društvu te se uspostavlja rodna asimetrična distribucija političke moći. Pri reprezentaciji političarki, mediji se vode seksističkim stereotipima koji prate uvjerenje da su žene iracionalne, poslušne i nježne spram autoritarnog, racionalnog muškarca koji je rođen da bude vođa i samim time onaj koji posjeduje političku moć. Stvarajući sliku o „uspješnom muškarcu” i „poželjnoj ženi“, perpetuirano se marginaliziraju i ismijavaju žene na političkom položaju. Mediji političarke tretiraju kao djevojke za zabavu, uspostavljajući time takozvanu striptiz kulturu. Ovakvo patrijarhalno kodiranje u medijskim i političkim ritualima reproducirano je dominantnim seksističkim diskursom demokratizacije seksualne žudnje i pornifikacije.

 

Ključne riječi: patrijarhat, medijski rituali, žene u politici, pornifikacija.

 

Uvod

 

Seksizam; Autor: https://www.facebook.com/seksizamhrvatska/Seksizam; Autor: https://www.facebook.com/seksizamhrvatska/

Iako se službeno uvođenje participacije žena u politiku (feminizacija politike) može smatrati pozitivnim društvenim razvojem, medijska reprezentacija žena u politici i dalje prati seksističke i mizogine vrijednosti. Mediji igraju vrlo važnu ulogu u procesu oblikovanja političke moći, a u području istog perpetuiraju žensku šutnju. Žene sukladno tradicionalnim rodnim ulogama ne mogu biti na položajima moći, stoga se njihova politička uloga i važnost umanjuje. U medijskom praćenju tema od javnog interesa, a naročito onih političkih, žene su podređene i/ili objektivizirane. Političarke su drugačije medijski reprezentirane u odnosu na svoje muške kolege te su suočene s pojačanim medijskim nadzorom što se objašnjava takozvanim balkanskim zazorom prema moćnim ženama. Medijska ritualna reprezentacija političarki odnosi se na seksističku reprezentaciju kojom ih se objektivizira, naglašava se njihova seksualnost, fizički izgled i stil odijevanja. Politička uloga žene umanjuje se stereotipnim ulogama majke, ljubimice, seksualne ikone ili „željezne dame“ (Kanter, 1977 prema Carlin i Winfrey, 2009: 327-328). Takva stereotipna reprezentacija, koja sve više postaje medijski diktirana i dugoročna, manipulira percepcijom primatelja te time može imati štetne posljedice na svakodnevni život i društveni sustav vrijednosti. Vizualna retorika protagonistica u političkoj medijskoj propagandi prati patrijarhalne obrasce muškosti i ženskosti te nacionalističku figuraciju žene. Takvom reprezentacijom, mediji perpetuiraju rodne stereotipe koji favoriziraju muškarce nad ženama na položajima moći. Dizajn njezine odjeće, njezina frizura, šminka i težina te emocionalno ponašanje nalaze se u prvom planu medija, čime se miče fokus s argumenata, mišljenja i relevantnih političkih tema koje zastupaju političarke. Kroz medijsku reprezentaciju naglašava se njezin višak ili manjak ženstvenosti. Time se potvrđuje dominacija striptiz kulture (usp. McNair, 2004) i senzacionalizma. Drugim riječima, demokratizacija seksualne žudnje širi se na političko polje (Jambrešić Kirin, 2018). Razlozi ovakvog medijskog ponašanja i ponašanja javnosti vežu se uz autoritativnost političara i režim vladanja, osnaživanje digitalne protujavnosti koja podržava matrifokalni nacionalizam i konzervativizam te posljedicu neoliberalnog proturječja feminizacije političke sfere koja jača ksenofobiju i homofobiju u društvu (Jambrešić Kirin, 2018). Seksističkom medijskom reprezentacijom i konstrukcijom političarke kao „djevojke za zabavu“ oblikuje se društvena svijest o  seksizmu i tradicionalnim rodnim ulogama. Takvim medijskim ritualom, unutar kojeg dominira rodno nekorektan politički humor, dolazi do spajanja političke i zabavne sfera te do naglašene pornifikacije žena u politici. Drugim riječima, dominantan seksistički diskurs artikulira probleme rodne neravnopravnosti i diskriminacije. U ovom su kontekstu medijski rituali neodvojivi od patrijarhalnog kodiranja popraćenog s tračevima, glasinama, vicevima, šalama i satirom, zbog čega senzacionalizam postaje imanentan dio medijske ritualne reprezentacije.

 

Dva dihotomna portreta političarki u medijima

 

Do sada su se medijske ritualne reprezentacije žena u političkoj sferi odnosile na plakatni simbolizam žene kao nacije kojim se prikrivao društveni antagonizam i društveno-ekonomski problem. Takva „mitološka praksa sublimne vrednote virilnog i militarnog društva predstavljena likovima imaginarne žene, karakterizira patrijarhalnu kulturu i uskraćivanje ženama jednakopravni građanski status, baš kao i suvremena politika koja prekriva (ne)zastupanje ženskih interesa u parlamentarnim demokracijama“ (Jambrešić Kirin, 2018: 268-269). Mediji zastupaju vizualnu retoriku ženskih likova u političkoj propagandi putem patrijarhalnih obrazaca  muškosti i ženskosti te nacionalističkom figuracijom žene kao nositeljice budućnosti društva odnosno nacije. O ženama se u političkoj sferi oduvijek govorilo samo kao o objektima jer je fokus stavljen na njihovo tijelo koje je promatrano kao patrijarhalna fantazija o simboličnom teritoriju i teritoriju određene države. Otkad se ženi „dopustilo“ da bude dio političkog konteksta, ona je bila nepokretna, ograničena i osakaćena emocijama (Matešić i Slapšak, 2017). Ovakva se, premda promijenjena i manje radikalizirana, reprezentacija žena u politici zadržala i danas.

 

U društvu se perpetuira tradicionalno-stereotipno shvaćanje moći, stoga svjedočimo rodnoj asimetričnoj distribuciji političke moći i podzastupljenosti žena u politici. Rodnu nejednakost u političkoj sferi prate i sami mediji koji perpetuiraju rodnu stereotipizaciju, pri čemu se uočavaju dva dihotomna medijska portreta političarki: 1) političarke koje prihvaćaju svoju ženstvenost na vodećim položajima bivajući zbog toga infantilizirane i objektivizirane te 2) one koje žele asimilirati mušku ulogu vođe pri čemu su takve političarke prihvaćenije, ali se nalaze pod medijskim povećalom jer ih se vidi kao prijetnju, čime se potvrđuje patrijarhalni zazor prema moćnim ženama (McIntosh, 2013). Unatoč vidljivosti političarki u medijima, ovakvi medijski portreti strogo stereotipno uokvirivanje postavljaju kao medijski ritual. Objektivizacijom i svođenjem političarki na „djevojke za zabavu“ spektakl postaje medijski ritual kojim politika ulazi u sferu zabave. Opsjednutošću ženskim tijelom i fizičkim izgledom političarki, mediji stvaraju muzički politički teatar, povezujući političarke s akterima iz popularne kulture (Jambrešić Kirin, 2018). Medijska fiksacija tijela političarki dovodi do razine pornifikacije jer većina medijskih tekstova na temu žena u politici upućuju na hiperseksualnu i/ili seksualnu eksploziju (McIntosh, 2013). Stoga se pornifikacija uspostavlja kao medijski ritual reprezentacije političarki. Ovakva se opsjednutost ženskim tijelom (tijelom političarki) objašnjava težnjom preusmjeravanja fokusa ženske sposobnosti i znanja na njezin fizički izgled, budući da patrijarhalno i androcentrično društvo zazire nad moćnim ženama. Politička sfera tradicionalno je konstruirana kao „muška sfera“ jer su muškarci ti, koji za razliku od žena, posjeduju ratio (i falus). Stoga medijska objektivizacija ženama u politici oduzima moć i znanje te ih smješta u inferioran položaj u odnosu na političare i općenito u podređeni položaj spram muškarca. Time se unutar medijskog i političkog diskursa uspostavlja muški monopol vođen rodnom binarnom opozicijom. 

 

Premda svjedočimo zastupljenosti žena u hrvatskoj politici, samim time što je na prethodnom predsjedničkom položaju Republike Hrvatske bila žena, političarke u hrvatskom društvu i dalje prate seksističke i mizogine vrijednosti. Mediji i drugi politički akteri žene u politici obasipaju seksističkim epitetima i imenicama, ismijavaju njihovo političko stajalište i angažman. Taj patrijarhalan kôd imanentan je medijskim i političkim ritualima, pa čak i unutar rituala samih političkih aktera, što je vidljivo na primjeru same bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je prilikom posjeta Vatikanu citirala Marilyn Monroe, ikonu popularne kulture: „Danas je teško biti žena: moraš misliti kao muškarac, ponašati se kao gospođa, praviti se da si djevojčica i raditi kao konj“ (prema Jambrešić Kirin, 2018). Uz to, bivša je hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, od svoje kampanje i predsjedničkog mandata neprestano izložena objektiviziranju pa su ju tako mediji reprezentirali kao Barbiku, plavušu s Harvarda, sliku bez tona, ženu, majku, kraljicu (prema Jambrešić Kirin, 2018). Pisalo se i pričalo o njezinom fizičkom izgledu, spolnim obilježjima, figuri i debljini, a ismijavao se njezin suprug koji, prema mišljenju javnosti, ne posjeduje tradicionalnu ulogu autoritativnog muškarca. Budući da je hrvatska javnost duboko interpelirana u tradicionalne kategorije majke, supruge (žene) i muškarca, bivšoj predsjednici nisu mogli dopustiti odstupanje od istog. Potonji video ilustrira medijsku fokusiranost na fizičke karakteristike bivše hrvatske predsjednice, fokusiranost koja umanjuje njezine političke odluke, argumente i stajalište. 

 


Prikaz bivše predsjednice s fokusom na fizičke karakteristike 

 

Humor kao dio medijske reprezentacije političarki

 

Medijska objektivizacija političarki najčešće je popraćena humorom i ismijavanjem sposobnosti žena. Prema kulturnoj antropologinji Renati Jambrešić Kirin (2018) humor se uspostavlja kao važan element svakodnevne političke kulture i komunikacije. Novi mediji umnažaju situacije, retorička sredstva i recipijente humornog tematiziranja seksualnosti i drugih liminalnih stanja u digitalnom prostoru koji je osnovni diseminator striptiz kulture i takozvanog „porno šika“ koji se globalno proširio (Jambrešić Kirin, 2018). Unutar političkih i medijskih rituala dolazi do povezanosti humora i cinizma, diplomatskog i vulgarnog jezika te svakodnevnog i političkog. Time smijeh postaje bitan za proces postajanja ideološkim i/ili političkim subjektom jer opskrbljuje društvo distancom, prostorom u kojem ideologija može dobiti pun zamah (Dolar, 2014, prema Jambrišić Kirin, 2018). Iz tog razloga svjedočimo medijskim prikazima (gafovima, parodijama) koji ismijavaju politička predstavljanja bivše predsjednice.

 

Novi-stari oblici humornog diskursa, koje proizvode mediji, regeneriraju popularne stereotipe, učvršćuju kulturne atribute muškosti i ženskosti te stvaraju nove, transkulturne i virtualne izvedbe roda i rodnih uloga. Ismijavanje političarki pomoću rodnih stereotipa i seksualnih aluzija postaje medijski ritual reprezentacije političarki, konstruirajući time patrijarhalnu figuru žene. Ceremonijalni politički spektakli poput inauguracije, unutar medijskog diskursa, postaju zabavni spektakli, čime se stvaraju i održavaju državotvorne fikcije. U medijskoj reprezentaciji žena u politici, u prvom planu su njihova spolna obilježja i seksepilnost, dok u drugi plan, metodom ismijavanja, ulazi politička retorika. Ismijavanje bivše predsjednice povezano je sa simboličkom spregom žene- politike-i moći u smislu junakinje i/ili kraljice nasuprot okrutne neprijateljice i/ili promiskuitetne revolucionarke (Jambrešić Kirin, 2018). Sama takva reprezentacija bivše predsjednice Grabar Kitarović u medijima vidljiva je iz njezine kampanje u kojoj ju nastoje prikazati autentičnom u ulogama „karijeristice“, „djevojke s Grobnika“, „domoljupke“, „majke“, „svjetske žene“ koja je ljubazna i pristojna. Ovakvom se reprezentacijom stvara imidž svestrane i talentirane političarke, čime se vraća u privatnost tjelesnosti i biološku reprodukciju žene kao majke i supruge raslojavajući pravnu osobu i javnu ženu.

 

Mediji putem izrugivanja, parodija i imitacija fizičkog izgleda i ponašanja političarki perpetuiraju seksističke vrijednosti i rodne stereotipe. Političarke kroz medijske rituale postaju objekti ironije i satire te ikonografski tip. Oblik humornog diskursa unutra medija ilustriran je sljedećim video uratkom.

 

Spajanje političke i zabavne sfere: ismijavanje bivše predsjednice

 

Zaključno, ovakva medijska reprezentacija političarki potkopava rodnu ravnopravnost i doprinosi opstanku rodnih stereotipa i seksističkog tretmana žena; nužno ju je kritizirati i problematizirati s obzirom da slijede falogocentrične vrijednosti androcentrističkog društva. Ukratko, potrebno je implementirati politiku koja je usmjerena protiv seksizma i stereotipne reprezentacije  žena u medijima.

 

Literatura:

 

Jambrešić Kirin, Renata (2018). „Daj, daj, daj Kolinda, zapjevaj malo s nama, zapleši malo sama”. humoristična reprezentacija hrvatske predsjednice”, u: Jambrešić Kirin, Renata, Marković, Jelena, Marks, Ljiljana i Polgar, Nataša (ur.). Humor u svakodnevnoj komunikaciji. Zagreb: Biblioteka Nova etnografija, Institut za etnologiju i folkloristiku, 267-295.

Matešić, Marina i Slapšak, Svetlana (2017). Rod i Balkan. Porodnjavanje balkanizma. Putovanje do druge, s preprekama. Zagreb: Durieux.

McIntosh, Heather (2013). „Women and Politics in the Media”, Global Media Journal, 6 (2): 99-104.

McNair, Brian (2004) Striptiz kultura. Seks, mediji i demokratizacija žudnje. Zagreb: Jesenski i Turk.

Curran, James i  Liebes, Tamara (1998). Media, Ritual and Identity. London: Routledge.

Web-stranica „Seksizam naš svagdašnji“, URL: https://www.facebook.com/seksizamhrvatska (9.03.2019.)