• image
  • image

Nr. 3., 2015

Lovorka Trdin

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

 

Četiri priče: Žene (dramatizacija prema tekstu Želimir Periš: Mučenice), Umjetnička akademija Osijek i Teatar 054, režija: Robert Raponja; scenografija i kostimografija: Jasmina Pacek; izbor glazbe: Domagoj Mrkonjić; oblikovanje svjetla: Catalin Bocîrnea i Jasmina Pacek; premijera 7. ožujka 2015.

 

Još jedna vrijedna diplomska predstava

 

U okviru dobrotvorne akcije prikupljanja novca za operaciju Ene Šarac, mlade Osječanke koja dugi niz godina boluje od tumora na mozgu, Lions klub Mursa Osijek, Umjetnička akademija u Osijeku i Teatar 054 pretpremijerno su postavili dramu Četiri priče: Žene,  7. ožujka 2015. u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Premijera je održana dan kasnije, prigodom Međunarodnog dana žena, u vinkovačkom Gradskom kazalištu Joze Ivakića. Drama jenastala prema zbirci priča Mučenice Želimira Periša, a u režiji Roberta Raponje. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Jasmina Pacek, izbor glazbe Domagoj Mrkonjić, a oblikovanje svjetla Catalin Bocîrnea i Jasmina Pacek.žene 5Fotografija: Adrijana Vidić

Drama u formi ispovjednog teatra  prati priče četiri žene koje se nalaze na životnoj prekretnici. Svaka žena pripovijeda svoju priču publici. Lidija (Katica Šubarić) je profesorica, majka i uzorna supruga. Međutim saznajemo da joj sin pada godinu na fakultetu, a muž je vara; dramski zaplet svodi se na Lidijin pokušaj skrivanja istine od sebe same, iako zna da rješenje leži u činjenici da više ne voli svog muža kojeg ostavlja nakon osamnaest godina braka. Mila (Petra Cicvarić)  je romantik koji nakon neuspjele veze s jednim muškarcem ulazi u brak s drugim. Dramski zaplet Miline priče sastoji se u potrazi za idealom u vidu zaposlenja i djeteta. U trenutku kad ostvaruje taj ideal, konstrukcija se ruši; njezin muž upada u dugove i završava u zatvoru, a ona gubi posao. Sara (Petra Kraljev) je strastvena, eksplozivna i temperamentna žena koja opsesivno govori o  muškarcu; on ju je ostavio zbog druge žene, te ona pokušava riješiti svoju opsesiju. Konačno,  Irena (Sara Moser)  je djevojka  na pragu zrelosti koja dolazi u veliki grad na studij. U studentskom domu dijeli sobu s Amrom, djevojkom koja je proživjela rat u Bosni. Upoznavajući Amru, Irena sazrijeva, ostavlja površna prijateljstva i lošu vezu, da bi ušla u novu, obećavajuću.

žene 4Fotografija: Adrijana VidićRobert Raponja prilagodio je ovaj snažan i emotivan prozni predložak u igriv dramski oblik koji je rezultirao nježnim odnosom ispovjednog govora i dinamike međusobno isprepletenih priča. Redateljska zamisao sastoji se u dramskom naglasku  na monolog svake od glumica koji je praćen šutnjom ostale tri. Minimalno scenografsko rješenje s četiri stolca i dva stola, ne odvlači pozornost s dramskog teksta i redateljskih zamisli. Kostimi također prate Raponjin redateljski rukopis te su pomno razrađeni prema karakteru i dobi osoba. Jasmina Pacek glumice je kostimirala u primjerene crne odjevne kombinacije, a karaktere podcrtala usklađenim bojama kostimografskih detalja. Tako će najstarija, Lidija, nositi dugu decentnu crnu haljinu uz crvene detalje; romantična Mila odjenut će ružičaste najlonke i torbu; temperamentna Sara ljubičastu kombinaciju istih kostimografskih detalja uz kožnu mini suknu i prozirnu čipkastu majicu, a studentica Irena  imat će lepršavu crnu haljinu, te narančaste najlonke i torbu.  Glazba ( Domagoj Mrkonjić) u vidu francuske šansone, te  ulomaka iz pjesme Što te nema Jadranke Stojaković, najvećim dijelom predstave ravnopravni je partner dramskoj riječi, iako povremeno dobiva ilustrativni karakter. Jednako tako,   svjetlosni efekti (Catalin Bocîrnea) predstavi daju intimnu, komorniju atmosferu, te pridonose vizuri ispovjednog teatra.

            Kao u svakoj monološkoj drami, tako i u ovoj, pažnja gledateljstva usmjerena je na umijeće glumačke interpretacije. Ovo zapažanje značajnije je tim više što je predstava diplomski ispit Petre Cicvarić. Njezine partnerice također dolaze iz kadra mlađih snaga UAOS-a: Katica Šubarić je asistentica na kolegijima glume, Sara Moser je studentica diplomskog studija, a Petra Kraljev studira na trećoj godini preddiplomskog studija glume i lutkarstva. Mlade glumice su nakon početne doze nesigurnosti u artikulaciji teksta uspjele dočarati emocije- na kojima se predstava temelji- izraziti zrelost  likova, te konačno osvojiti publiku umijećem. U tom smislu, Katica Šubarić vješto kombinira tekst sa bespredmetnim fizičkim radnjama, a Sara Moser boja predstavu mladenačkim žarom, te na taj način stvara kontrapunkt patetici ispovjednog teksta.žene 3Fotografija: Adrijana Vidić  Petra Kraljev se uspješno izborila sa stereotipom svog lika, te mu je dala životnost; Petra Cicvarić prije svega je bila uvjerljiva u interpretaciji lika kojeg poznajemo iz stereotipova televizijskih sapunica i takozvane „ženske“ literature.

Obzirom da se radi o diplomskoj predstavi ove mlade glumice, čini se da je hrvatsko glumište dobilo kvalitet više.  U konačnici radi se o predstavi koja progovara o životima običnih žena, njihovim problemima i borbi iz kojih one izlaze uzdignutih glava, upravo kao i cijeli ansambl predstave koja zaslužuje svaku pohvalu i preporuku.

               

 

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.