• image
  • image

Brankica Ban
HNK OSIJEK, TRUBADUR

Maestralni projekt

 

Osječki Trubadur pokazao se kao „maestralni projekt“ – imamo pravog Verdijevskog tenora (D. Dorotić), europsku glazbenu divu (D. Radaković) i dvije odlične altistice (I. Parlov i izvrsnu G. Kalmar) te jednako „teška“ dva basa (S. Čano i B. Puškarić), što je za osječku opernu kuću najvažnije

 

HNK Osijek, "Trubadur", foto: PromoHNK Osijek, "Trubadur", foto: Promo

 

U subotu, 25. studenog 2017., nakon 21 godine, u HNK-u Osijek je premijerno izvedena opera Trubadur Giuseppea Verdija. Redatelj je bio Robert Bošković, dirigent maestro Filip Pavišić, Vesna Režić scenografkinja, Duška Nešić Dražić kostimografkinja, Vuk Ognjenović koreograf, Lovro Buva koreograf za mačevanje, pri čemu je Verdijev Trubadur iz scenske priče došao do ruba „filmskog prikazanja“, Matej Bodrušić zadužen za 3D mapping, holograme i projekcije te Vesna Kolarec oblikovateljica svjetla.

 

Libreto je napisan prema drami Antonija Garcije Guttereza (autori su Salbatore Cammarano i Leone Bardare). Radnja istoga je smještena u Španjolsku (u Baskaju i Aragoniju, sam početak u 12. stoljeća). Zborovođa je Davor Kelić, a korepetotori Damir Šrnk i Igor Valeri.

 

Simbolika „duha Azucenine majke“ prati cijelu životnu priču i dramaturšku fabulu u postavljenoj izvedbi opere. U inscenaciji fabule, sve je bilo „…neo“. Bila je to vizija „novog“ izražena suvremenom tehnologijom (kroz 3D mapping, holograme i projekcije). Već sad možemo reći da se radi o jednom od najvećih projekta na sceni HNK-a Osijek.

 

Premijerna izvedba Verdijevog Trubadura na sceni HNK-a Osijek

 

Domagoj Dorotić (tenor, kao Manrico) ostvario je sjajan glumačko-glazbeni nastup. Naći pravog verdijanskog tenora nije nimalo lako, ali Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku ga ima kao svog člana. Razvoj glasa, tehničkih i pjevačkih sposobnosti, glazbena razrađenost u svim lagama (dinamički kontrasti) i odlična dikcija krase briljantnost tenora Dorotića. Usuđujem se zaključiti – ovakvog majstora pjevačke umjetnosti, tenora, još nismo čuli na osječkoj sceni.

 

HNK Osijek, "Trubadur", foto: PromoHNK Osijek, "Trubadur", foto: PromoPoslije karakterno uvjerljivog sjajnog Dorotićeva nastupa, slijedila je uvjerljiva žanr-scena muškog zbora (nahrupit će njegovi vojnici i suzbiti protivnike). Duet D. Dorotić (Manrico) – I. Parlov (Azucena) u posljednjoj slici tekstualno je jedan od najljepših i najzahtjevnijih Verdijevih dueta (duboko izražajno, glumački i vokalno izveli su ga 'Dorotić-Parlov' u posljednjoj sceni na premijeri).

 

Dragana Radaković prava je europska glazbena diva (lik Leonore pjeva već deset godina, a ovo joj je sedma produkcija, svoju petu premijeru pjeva u Osijeku). Vokalno vrlo eksponirano i zahtjevno tumači Leonoru, posebice u virtuoznim koloraturama, istovremeno prenoseći sve tehničke pjevačke elemente u visine, bravurozno uz legato fraziranje i tonsko nijansiranje. A to – ostvarivanje tehničkog virtuoziteta u pjevačkim visinama – ujedno i je vrhunac pjevačkog umijeća jednog soprana kakav je Radaković.

 

Premijera opere Trubadur podrazumijeva pet sjajnih (iskusnih) solista. Siniša Hlapač (bariton) ostvario je uvjerljiv nastup kao Grof Luna - rolu mladog Aragonskog plemića iznio je glumački i pjevački vjerno, odlične pjevačke dikcije, raspona glasa, „fino“ do detalja izrađenog „parlato“ i s druge strane virtuoznog načina pjevanja. Saša Čano (bas) je kao zapovjednik Luninih vojnika osječkoj publici poklonio ono što je Verdi htio - markantno ocrtan lik uz napetu dramsku situaciju, sažet i kondenzirano glumački često u jednoj rečenici (vokalne značajke S. Čane su stabilan i čvrst bas, uz zavidni raspon glasa).

 

Irena Parlov (alt) na premijernoj je izvedbi doživjela pravi trijumf u ulozi Ciganke Azucene – mekanog, dinamički razvijenog glasa, koji glumački proživljava sav dramski naboj situacije, gradirajući dinamički i tehnički prema kraju fraze, što se pretvorilo u jedan od najuspješnijih glazbenih trenutaka predstave.

 

Njezinu životnu priču kroz cijelu operu prati urno sjena (dvije balerina) koja se nadvija nad scenama protagonista (Helena Horvat i Lucija Horvat). Ovaj trenutak iznenađenja možemo pripisati izvrsnoj koreografiji Vuka Ognjenovića. U ulozi Ines (Leonorine pratilje) muzikalan i glumački uvjerljiv nastup ostvarila je sopranistica Sanja Toth.

 

Ostali akteri premijere

 

HNK Osijek, "Trubadur", foto: PromoHNK Osijek, "Trubadur", foto: Promo

Mladi zborovođa Filip Kelić preporodio je zbor osječke Verdijeve opere Trubadur (jednako i muški i ženski), „instaliravši“ ga u operni dramaturški tekst ove osječke izvedbe.


Dramaturški koncept bio je razrađen kroz cijelu operu; u drugoj slici efektno dopire iza scene podoknica trubadura (odličan nastup muškog zbora); stara Ciganka (glumački moment R. Mrkšić, proživljava još jednom prizor smrti svoje majke na lomači); slijedi smiren pjeva redovnica („Miserere“, molba za smilovanje (autentično glazbeno oblikovane). Dirigent maestro F. Pavišić uspio je do najsitnijeg detalja uvježbati orkestar. Tako su se po kvaliteti izdvojili puhači (limeni i drveni) odnosno udaraljkaši (izvrsni timpani).

 

Drugi Verdijev Trubadur na sceni HNK-a Osijek

 

Prva reprizna predstava Verdijevog Trubadura na sceni HNK-a Osijek održana je u ponedjeljak 27. studenog 2017. Uz protagoniste i aktere na sceni su posebno uspješno nastupili i sljedeći osječki akteri.

 

Bas Berislav Puškarić (kao Ferramdo, umjesto S. Čane) glumački i glazbeno je potvrdio visoke kvalitete svoje osobnosti (tehničke i glazbene). Interpretaciju Puškarića označavala je sjajna gluma, pretvorba likova, dramaturška preobrazba (razvoj likova, kako pojedinačno - osobno jednako i u kolektivu), odnosno „pečatljivost“ glume i intenzitet glazbenog izražavanja svih emocija tijekom cijele.

 

Altistica Gordana Kalmar (u ulozi Azucene, Ciganke) ostvarila je sjajan nastup. Odnosno, upravo je na prvom repriznom doživjela svoj pravi trijumf. Upečatljivost tumačenja, značajke razvoja melodija, koloratura, glazbenih nijansi te raspon i dikcija otvorili su budućnost ovoj glazbenici na sceni HNK-Osijek (do sada inače članici zbora). Bilo je to posebno iznenađenje večeri.

 

U konačnici, dvije izvedbe Verdijevog Trubadura pokazale su stvarne, ali i suvremene (čak moderne, odnosno avangardne) mogućnosti osječke kazališne kuće (kao jedne od najboljih u nas danas).