• image
  • image

Dajana Miloš

METODE I PREDNOSTI

 

 

Primjena i učinci muzikoterapije u gerontologiji

 

SAŽETAK: Istraživanja muzikoterapije u gerontologiji otkrila su brojne prednosti individualiziranih muzikoterapijskih intervencija. Ovaj rad predstavlja rezultate nekih istraživanja o učincima muzikoterapije u gerontologiji te muzikoterapijskih metoda i tehnika koje se koriste u radu s osobama starije životne dobi. Najčešće korištene intervencije muzikoterapije u gerontologiji uključuju slušanje glazbe, muzičku reminiscenciju, opuštanje uz pomoć glazbe, tehnike neurološke muzikoterapije te aktivne grupne muzikoterapijske metode poput muzičke improvizacije, skladanja i pisanja pjesama, ponovnog stvaranja, izvođenja, grupnog pjevanja, vibroakustičke terapije, tehnika redukcije stresa, upotrebe glazbe i pokreta, društvenih plesova i dr. Starijim je osobama, posebice onima koje žive u domovima bez obzira na njihovu medicinsku dijagnozu potrebno posvetiti posebnu pažnju i osim smanjenja depresivnih simptoma i simptoma anksioznosti kada se isti pojave, djelovati preventivno. Muzikoterapija i redovito uključivanje starijih pojedinaca u muzičke aktivnosti, može pomoći u održavanju i poboljšanju njihovih sposobnosti i vještina te njihovog funkcioniranja na kognitivnoj, emocionalnoj i socijalnoj razini, smanjiti stres i  posljedično pozitivno utjecati na njihov osjećaj blagostanja.

 

Priprema prostora za izvođenje i grupno pjevanje s osobama starije životne dobi u domu za starije osobe uzkorištenje Orffovog instrumentarija, foto: Privatni albumPriprema prostora za izvođenje i grupno pjevanje s osobama starije životne dobi u domu za starije osobe uzkorištenje Orffovog instrumentarija, foto: Privatni album

 

Istraživanja o učincima muzikoterapije u gerontologiji

 

Muzikoterapija predstavlja profesionalnu upotrebu glazbe i njenih elemenata kako bi se postigli nemuzički ciljevi odnosno kako bi se razvili klijentovi potencijali i/ili obnovile određene funkcije pojedinca te pozitivno utjecalo na njegovu kvalitetu života. Muzikoterapijski proces osmišljen je za olakšavanje i promicanje komunikacije, odnosa, učenja, mobilizacije, izražavanja, organizacije i postizanje drugih relevantnih terapijskih ciljeva, odnosno zadovoljenje fizičkih, emocionalnih, mentalnih, socijalnih i kognitivnih potreba klijenta (Wigram, Pedersen i Bonde, 2002). Muzikoterapeuti koji rade s osobama starije životne dobi često rade u domovima za starije osobe gdje najčešće provode grupne muzikoterapijske aktivnosti. To podrazumijeva rad sa heterogenom skupinom korisnika te često uključuje osobe s kroničnim i progresivnim bolestima. Dolaskom u domove suočavaju se sa značajnim životnim promjenama, kao i nepoznatim i teškim situacijama. Teškoće na koje nailaze su prilagodba na novu okolinu, promjena svakodnevnih rutina i  stvaranje novih rutina, puno novih osoba, cimer ili netko od ostalih štićenika sa velikim zdravstvenim ili psihičkim teškoćama, osoblje s manjkom vremena te ulaženje osoblja u intimni prostor korisnika (zbog svakodnevne higijene). Muzikoterapija u starijoj odrasloj dobi može pomoći u poboljšanju ili održavanju različitih aspekata zdravlja i dobrobiti. Muzikoterapeuti rade sa starijim odraslim osobama koje doživljavaju tipične posljedice starenja, kao i s onima koji pate od demencije, Parkinsonove bolesti, koje su doživjele moždani udar ili su oboljele od raka. Najčešći ciljevi rada s populacijom starije životne dobi su: fizička stimulacija, relaksacija, poticanje društvenosti, održavanje kognitivnih sposobnosti, utjecaj na ponašanja te poticanje komunikacije i interakcije između korisnika (Wigram, Pedersen i Bonde, 2002). Također, uključivanje u muzikoterapijske aktivnosti može pomoći u podizanju raspoloženja, poticanju pozitivnih emocija, povećanju samopoštovanja i samopouzdanja, stvaranju osjećaja vrijednosti, svrhovitosti i pripadanja zajednici, smanjenje stresa i usamljenosti.

 

Istraživanja muzikoterapije u gerontologiji otkrila su brojne prednosti individualiziranih muzikoterapijskih intervencija. Kratkoročni rezultati muzikoterapije kod osoba starije životne dobi često su vidljivi na području kognitivnih vještina, u smanjenju agitiranosti i tjeskobe, podizanju raspoloženja, snižavanju sistoličkog krvnog tlaka i povećanju kvalitete života (Yinger, 2018). Muzikoterapija kod osoba starije životne dobi može utjecati na fizičko i mentalno zdravlje na različite načine. Muzikoterapijske intervencije mogu ublažiti dosadu, smanjiti socijalnu izoliranost i osjećaj usamljenosti, motivirati korisnika na kretanje i poboljšati motoriku, potaknuti pozitivne uspomene i pozitivnije obrasce razmišljanja, izazvati sretne misli, potaknuti socijalnu interakciju s okolinom i smiriti osobu te pozitivno utjecati na njen osjećaj blagostanja (Epstein, 2014), potaknuti društvenu interakciju, olakšati opuštanje, potaknuti izražavanje intenzivnih osjećaja kao što su ljutnja, frustracija, tuga, povećati samopoštovanje, povećati istraživačke i kreativne sposobnosti (British Association for Music Therapy, 2017).

 

Vanderark, Newman i Bell (1983) su u svom istraživanju ustanovili značajni pozitivni učinak uključenosti u muzičke aktivnosti na zadovoljstvo životom, muzičko samopoimanje i stavove prema glazbi kod korisnika doma za starije osobe iznad 60 godina starosti. Sudionici istraživačke skupine bili su uključeni u muzičke aktivnosti dva puta tjedno kroz pet tjedana. U istraživanju koje su proveli Hanser i Thompson (1994) sudionici su bili podvrgnuti 8-tjednom kućnom tretmanu receptivne muzikoterapije. Rezultati su pokazali pozitivne učinke tehnika slušanja glazbe u kućnom okruženju (uz posjete ili telefonske razgovore s muzikoterapeutom jednom tjedno) na smanjenje simptoma depresije, uznemirenost, samopoštovanje te poboljšanje raspoloženja.

 

U istraživanju koje su proveli Chu i suradnici (2014) grupna muzikoterapija smanjila je depresiju kod osoba s blagom i umjerenom demencijom te poboljšala kognitivne funkcije posebice u domeni kratkoročnog pamćenja/dosjećanja. Učinci muzikoterapijskog tretmana bili su vidljivi i mjesec dana nakon završetka tretmana. Meta analiza Cochranove baze istraživanja (Aalbers i sur., 2017) navodi kako muzikoterapija može biti korisna u modulaciji raspoloženja i emocija. Pregledom devet studija, u kojima je ukupno sudjelovao 421 sudionik, ustanovljeni su pozitivni kratkoročni učinci muzikoterapije na depresiju. Muzikoterapija uz uobičajene tretmane liječenja depresije smanjuje depresivne simptome u usporedbi sa liječenjem isključivo tradicionalnim tretmanima. Također, učinkovitost muzikoterapije pokazala se i u smanjenju razine anksioznosti i poboljšanju funkcioniranja kod depresivnih pojedinaca.

 

Najčešće korištene intervencije muzikoterapije u gerontologiji uključuju slušanje glazbe, opuštanje uz pomoć glazbe, tehnike neurološke muzikoterapije te aktivne grupne muzikoterapijske tehnike i intervencije s članovima obitelji i osobljem ustanova. U literaturi je opisano mnogo različitih intervencija u radu s populacijom osoba starije životne dobi poput: improvizacije, pjevanja poznatih pjesama odnosno grupnog pjevanja (sing-along), vibroakustičke terapije, tehnika redukcije stresa, pisanja pjesama (songwriting), upotrebe glazbe i pokreta, društvenih plesova, muzičke reminiscencije i dr.U nastavku donosimo neke od njih.

 

Muzička improvizacija

 

Muzička improvizacija se može definirati kao ''bilo koja kombinacija zvukova stvorenih unutar okvira početka i završetka'' (Wigram, 2004: 37). Ona nastaje kada klijent sam ili s grupom stvara glazbu, vokalno ili instrumentalno ili s dijelovima tijela i drugim medijima. Svrstava se u aktivne muzikoterapijske metode. Terapeut pomaže klijentu strukturirati muzičko iskustvo na način da improvizira zajedno s njim ili ga na neki drugi način vodi kroz improvizaciju (Bruscia, 1998; prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005). Postoji cijeli niz improvizacijskih tehnika koje terapeut koristi kako bi stvorio empatični odgovor i odnos s klijentom te postigao terapijske ciljeve poput zrcaljenja ili imitacije (mirroring/imitating), podudaranja (matching), reflektiranja (reflecting), uzemljenja ili podržavanja (grounding/holding) odnosno pružanja muzičkog emocionalnog kontejnera (containing) pa sve do muzičkog dijaloga (dialoguing) i praćenja (accompanying). Njihov izbor ovisi o brojnim čimbenicima kao što su faza terapijskog procesa, terapijski ciljevi, klijentova razina funkcioniranja i uključenosti, i dr. Također, tijekom improvizacije terapeut prelazi iz jedne u drugu tehniku ovisno o cilju koji želi postići (Wigram, 2004).

 

Kompozicijske metode: skladanje (composing) i pisanje pjesama (songwriting)

 

Kompozicijske metode ili muzička iskustva odnose se na bilo kakvo stvaranje muzičkih proizvoda pri čemu terapeut pomaže klijentu u pisanju pjesama, tekstova ili instrumentalnih djela.One obuhvaćaju parodije pjesama (song parodies), pisanje pjesama (songwriting), skladanje (composing) instrumentalnih kompozicija te stvaranje muzičkih kolaža (zvučnih sekvencija, pjesama ili riječi) (Bruscia, 1998; prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005).

 

Kod parodija pjesama klijenti mijenjaju dio postojećih pjesama zadržavajući melodiju ili pratnju originalne pjesme (ili obratno) ili njenih dijelova (teksta, melodije, pratnje) uz pomoć terapeuta. Takav se muzički proizvod na neki način dokumentira (zapiše i/ili snimi) (Bruscia, 1998; prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005). Primjerice:

O Ana, Ana, slatka mala Ana, ona sir je radila i heklala.

O Ivan, Ivan, dragi naš Ivan, kamen je klesao i puno pjevao.[1]

Pjevanje omogućava klijentima izražavanje vlastitih iskustva i osjećaja, prisjećanje prošlosti, razumijevanje sadašnjosti i izražavanje budućnosti. Pjesme mogu pružiti priliku za razvijanje komunikacijskih vještina, jačanje solidarnosti u skupini i poticanje društvene razmjene. Klijentu poznate pjesme pomažu u formiranju terapijskog odnosa s terapeutom. Tijekom terapijskih seansi, terapeut može poticati klijente da pjevaju pjesme koje odražavaju njihova iskustva, osjećaje i misli (Hong i Choi, 2011).  Pisanje pjesama posebno potiče misli i osjećaje čak i više od pjevanja već poznatih pjesama. O'Callaghan (1997; prema Hong i Choi, 2011) navodi kako pisanje pjesama ima brojne terapijske učinke: omogućava kreativno izražavanje kroz jezik i glazbu; manje je ugrožavajuće u odnosu na pisanje općenito; pruža razne mogućnosti u potrazi za srećom; razumijevanje stihova je potaknuto glazbenom pratnjom; proces stvaranja pjesme predstavlja kreativan izbor glazbenih i jezičnih dimenzija; nudi mogućnosti za savjetovanje; pruža neočekivanu ugodnost koja proizlazi iz melodije pjesme; proces uključuje lingvistički, muzički i emocionalni izraz; pojedinac izražava svoje osjećaje i misli kroz pisanje vlastitih tekstova na dobro poznate pjesme; pomaže sudionicima da osjećaju ponos zbog stihova i glazbe koju su stvorili.

 

Aktivnosti pisanja pjesama (songwriting) uključuju dopunjavanje nedovršenih pjesama, prepisivanje stihova, varijacije pjesama, stvaranje rap glazbe, pisanje tekstova, stvaranje melodija, stvaranje improviziranih pjesama kroz naraciju ili s glazbenim instrumentima te skladanje. Istraživanja pokazuju da pisanje pjesama može pomoći u postizanju uvida, u razvijanju vještina rješavanja problema, a može pružiti i emocionalnu, duhovnu, psihološku i društvenu podršku (Hong i Choi, 2011).

 

Slušanje glazbe i muzička reminiscencija

 

Tehnika reminescencije ili dosjećanja često se koristi u radu sa starijima, a sastoji se od prizivanja sjećanja i razgovora o njima. Za starije pojedince pričanje o prošlosti je vrlo važna, mentalno zdrava aktivnost. Na taj se način pojedinci prisjećaju svoji ranijih uloga, postignuća, vremena kad su bili društveno aktivni, dobivaju na važnosti i potvrđuju vlastiti identitet. Istraživanja pokazuju da ljudi koji više reminisciraju imaju veće samopoštovanje, bolju kvalitetu života, bolje rješavaju probleme i manje su skloni depresiji (Coleman, 1986; prema Ajduković i Čevizović, 1994). Pokazalo se da se reminescencije povećavaju za vrijeme velikih životnih promjena, a život u instituciji svakako predstavlja veliku promjenu koja zahtjeva određenu prilagodbu. Dosjećanje je spona između osobne prošlosti i sadašnjosti. Doživljavanje ponovne slike života donosi starijim osobama određenu smirenost i stabilnost. Ujedno, razumijevanje osobne povijesti starijih osoba olakšava pomagačima razumijevanje njihovog sadašnjeg ponašanja, pri čemu lakše uviđaju i njihove potrebe. Starije osobe koje žive u različitim oblicima domova ne moraju nužno imati međusobno razvijene tople društvene odnose. Dosjećanje potiče društvenost te pridonosi prihvaćanju ostalih članova i stvaranju novih prijateljstava. Dosjećanje prenosi i štiti kulturnu tradiciju, koja je bitan faktor u očuvanju osobne povijesti te u prijenosu tradicionalnih i kulturalnih vrijednosti mlađim generacijama (Ajduković, 1995).

 

Bruscia (2014) svrstava muzičku reminiscenciju među varijacije receptivnih muzikoterapijskih metoda te je ona definirana kao uporaba slušanja glazbe za buđenje sjećanja na prošle događaje i iskustva u klijentovom životu. Pritom se koristi vokalna ili instrumentalna glazba, snimljena ili izvedena uživo i odabrana od klijenta ili terapeuta obzirom na povezanost s nekim prošlim iskustvom ili vremenskim periodom klijentovog života. Nakon slušanja (ili izvođenja glazbe) klijent i terapeut se podsjećaju na prošlost klijenta. Muzička reminiscencija je kombinacija nekoliko terapijski metoda i ugodnih aktivnosti za starije osobe, gdje glazba predstavlja ključni poticaj. Stručnjak koji provodi muzičku reminiscenciju može pomoći u oživljavanju sjećanja, poticati sudjelovanje i interakciju s drugima, voditi pojedinca kroz putovanje koje odražava i podiže raspoloženje. Uz to, reminiscencija uz glazbeni poticaj i osobnu interakciju može pozitivno utjecati i na druge aspekte zdravlja starijih osoba.

 

U kompozicijske metode mogu se uvrstiti i pozdravne pjesme. Koriste se za uvođenje pojedinca ili grupe u muzikoterapijski proces, procjenjivanje, izgradnju odnosa i povjerenja, za poticanje interakcije i sudjelovanja te uspostavu teme seanse koja slijedi. Često se koriste u muzikoterapiji s djecom, ali u prilagođenom obliku mogu se koristiti i kod odrasle i starije populacije. Pozdravne pjesme predstavljaju ritualne muzičke izraze za dobrodošlicu klijentu i uspostavljanje međusobne komunikacije. Koriste se unutar improvizacijskih i kreativnih muzikoterapijskih modela. Muzikoterapeuti obično sastavljaju pjesme pojedinačno za svakog klijenta ili grupu tijekom prvih nekoliko seansi terapijskog procesa. Pozdravne pjesme tekstualno i muzički odražavaju jedinstvenost svakog klijenta i njegov odnos s terapeutom (Kantor i Kružíková, 2016). Primjer jedne takve pjesme sastavljene za potrebe tretmana koji se provodio s populacijom starije životne dobi u jednom domu za starije osobe predstavljen je u nastavku.

 

Pozdravna pjesma, foto: Privatni albumPozdravna pjesma, foto: Privatni album

 

Na pozdravnu pjesmu se može dodavati tekst primjeren za pojedinu seansu ili u skladu s ciljem. Npr. u jednoj seansi u kojoj je kratkoročni cilj bio da klijenti izraze trenutne osjećaje te se usmjere na svoje emocionalno stanje 'ovdje i sada', terapeut je pjevao Dragi/a IME KLIJENTA, kako ste? i sl. Pjesme o klijentovom imenu, takozvane 'pjesme imenovanja' (naming songs) u svom su sadržaju slične pozdravnim pjesmama i prva ih je opisala Alvin (1978; prema Kantor i Kružíková, 2016). Prilikom njihovog stvaranja muzikoterapeut također može uzeti u obzir klijentove preferencije, npr. aktivnost u kojoj klijent uživa, nešto u čemu je dobar, hranu koju voli jesti i sl. Pozdravne pjesme mogu biti početne (Dragi ljudi, dobar dan) i završne pjesme (Dragi ljudi, doviđenja), u njima razlikujemo muzičke i ne-muzičke elemente (npr. tekst), mogu biti namijenjene pojedincu ili grupi, mogu se pojaviti tijekom seanse kao improvizacija ili biti sastavljene izvan terapije od strane terapeuta za određenog klijenta ili grupu, itd.

 

Ponovno stvaranje (re-creating), izvođenje (performing) i zajedničko pjevanje poznatih pjesama (sing-along)

 

Kod muzičkih iskustava izvođenja i ponovnog stvaranja klijent uči kako izvesti i izvodi već komponiranu glazbu ili reproducira neku glazbenu formu po modelu. To uključuje strukturirana muzička iskustva u kojima klijent izvodi predefinirane uloge ili ponašanja. Iskustvo ponovnog stvaranja uključuje vokalno i instrumentalno stvaranje glazbe odnosno pjevanje i sviranje na unaprijed definiran način, reproduciranje postojećeg muzičkog materijala ili pjesama, muzičku produkciju, muzičke igre i aktivnosti te vođenje (Bruscia, 1998; prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005).

 

Pjevanje i sviranje preoblikovane, već komponirane glazbe može se terapijski koristiti za uspostavljanje, održavanje i poboljšanje sposobnosti upotrebe i kontrole različitih dijelova tijela, razvijanje i integriranje senzomotoričkih vještina, strukturiranje ili modificiranje ponašanja, izgradnju samodiscipline i usmjerenosti k cilju, povećanje samopouzdanja. Pjevanje ili sviranje preoblikovanog, komponiranog glazbenog komada znači i pronalazak sebe u glazbi. Iako su zvukovi i sekvence propisani od strane skladatelja te već pružaju određeni raspon značenja i emocija, zadatak izvođača je personalizirati zvuk i izraziti vlastito tumačenje glazbe i emocija ostajući pritom unutar granica koje je odredio skladatelj. Glazbeni komad postaje emocionalni kontejner ili model koji propisuje što izvođač može i ne može izraziti.

 

Kod izvođenja (performing) izvođač je u odnosu s drugim izvođačima, u zajedničkoj interpretaciji i ostvarivanju skladateljeve pripovijesti i dijeljenju njezine ljepote i značenja sa slušateljima. Kada nastupa s drugima, izvođač mora pregovarati i složiti se oko vlastite  interpretacije skladbe i skladateljeve namjere. Izvođač može ili ne mora odgovarati zahtjevima skladatelja ili ostalih izvođača. Izvođenje pred publikom donosi široku lepezu emocija za izvođača. Na jednom kraju kontinuuma su tjeskoba i strah. Ponovno stvaranje i izvođenje glazbe predstavljaju jednak rizik kao i improvizacija. Klijent se suočava s nizom izazova: Hoću li propustiti notu? Hoću li zaboraviti gdje sam? S druge strane kontinuuma je samopouzdanje i mogućnost da klijent pobjedi vlastitu tjeskobu i strah. Bez prave razine samopouzdanja, izvođač se nikada ne bi popeo na pozornicu te pjevao ili svirao (Bruscia, 2014). Izvođenje ne postoji kako bi se prezentirala postojeća glazbena djela, već glazbena djela sama po sebi postoje kako bi izvođači imali što izvoditi. Naglasak je pritom na glazbeniku, a ne na glazbi (Pavlicevic i Ansdell, 2004). U terapijskom kontekstu to znači da je naglasak na klijentu te da su glazba i glazbeno dijelo u službi njegovih potreba i resursa.Zbog svega navedenog, ponovno stvaranje i izvođenje su veoma korisne metode i primjenjive kod populacije starije životne dobi za postizanje terapijskih ciljeva na različitim područjima.

 

Zajedničko ili grupno pjevanje (sing-along) uključuje pjevanje poznatih pjesama i često se koristi kao muzikoterapijska metoda u radu sa starijom populacijom u zajednici i institucijama. Zajedničko pjevanje često je dio muzikoterapijskih programa sa osobama treće životne dobi koja boluju od demencije (Chavin, 1991; Shaw, 1993; Clair, 1996; sve prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005), no također se koristi i kod zdrave starije populacije kako bi zadržala vitalnost. Clair (1996; prema Wheeler, Shultis i Polen, 2005) navodi kako mnoge starije osobe koje su još zdrave imaju dovoljno mogućnosti, vremena i energije da razviju ili ponovno usvoje neke muzičke vještine, a to može imati pozitivne efekte na njihovo samopouzdanje i socijalne vještine odnosno interakciju s drugima. Dok izvođenje instrumentalne glazbe zahtijeva vladanje nekim instrumentom, što mnogima nije blisko, glas je nešto što svi imamo i gotovo da je svatko od nas bar nekad u životu zapjevao, bez obzira na muzičke vještine. Pjevanje je olakšano pogotovo uz instrumentalnu pratnju i pomoć terapeuta. Osim toga, uz pjevanje se često mogu koristiti i jednostavne udaraljke iz Orffovog instrumentarija, što obogaćuje vokalno izvođenje. Pjevanje je zabavna društvena aktivnost u mnogim kulturama i logični je način uključivanja ljudi u zajedničku aktivnost. Pjesme mogu oživjeti sjećanja i izazvati osjećaje, mogu se verbalno isprocesirati, poslužiti za reminiscenciju i na druge načine angažirati starije ljude. Čak i ako se ne osjećaju spremnima za pjevanje, mogu se svejedno uključiti u grupu, biti prisutni, slušati, pljeskati i osjećati da su dio grupe (Wheeler, Shultis i Polen, 2005). Pjevanje, stvaranje glazbe i izvođenje često mogu uključivati pokret i ples, što predstavlja još jedan način obogaćenja muzičkih aktivnosti. Aktivno grupno stvaranje glazbe u zajednici može pozitivno utjecati na poboljšanje i održavanje zdravlja i dobrobiti starijih odraslih osoba.

 

ZAKLJUČAK

 

Istraživanja u muzikoterapiji jedno su od područja za kojima danas vlada veliko zanimanje. Rezultati istraživanja nisu jednoznačni, no vidljivi su jednoznačni trendovi učinaka koje muzikoterapija ima na različite domene funkcioniranja pojedinca, posebice u starijoj životnoj dobi. Preseljenje u instituciju za starije osobe predstavlja izuzetno stresan događaj te ujedno rizičan čimbenik za razvoj depresije. Osobama starije životne dobi u domovima, bez obzira na medicinsku dijagnozu, potrebno je posvetiti posebnu pažnju i osim smanjenja depresivnih simptoma i simptoma anksioznosti kada se isti pojave, djelovati preventivno. U Republici Hrvatskoj susrećemo se s procesom ubrzanog starenja stanovništva. Sustav socijalne skrbi potrebno je prilagoditi potrebama starijeg stanovništva koje se neprestano mijenjaju i povećavaju. Stariji ljudi susreću se s tipičnim posljedicama starenja, no i s pojavom poteškoća i bolesti koje su češće u starijoj životnoj dobi. Standardi suvremene gerontologije usmjeravaju se na poboljšanje kvalitete života osoba starije dobi i njihove aktivnosti, a ne samo na brigu o tjelesnom zdravlju. Mentalno zdravlje ne odnosi se samo na odsutnost bolesti ili slabosti već je definirano kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja. Muzikoterapija te općenito uključivanje u muzičke aktivnosti, posebice za osobe koje su na trajnom smještaju u domovima za starije osobe, može uvelike pomoći u održavanju i poboljšanjunjihovog funkcioniranja na kognitivnoj, emocionalnoj i socijalnoj razini, a posljedično pozitivno utjecati na njihov osjećaj blagostanja,odnosno doprinijeti mentalnom zdravlju. Zbog toga treba težiti uvođenju muzikoterapije u ustanove koje se brinu o populaciji osoba starije životne dobi.

 

LITERATURA:

 

Aalbers, S., Fusar-Poli, L., Freeman, R.E., Spreen, M., Ket, J.C.F., Vink, A.C., ... & Gold, C. (2017). Music therapy for depression. Cochrane Database of Systematic Reviews, 11.

Ajduković, M. (1995). Učenje tehnike dosjećanja – potrebe i iskustva u izobrazbi djelatnika ustanova za starije osobe. U: Starost i starenje – izazov današnjice. Zbornik radova. Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi, 91-95.

Ajduković, M. i Čevizović, M. (1994). Model individualnog i grupnog rada sa starijim prognanicima. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada 1, 33-42.

British Association for Music Therapy (2017). Working with older people. Raspoloživo na:: (https://www.bamt.org/music-therapy/what-is-music-therapy/older-people.html[pristupljeno: 16. siječnja 2019].

Bruscia, K.E. (2014). Defining music therapy – Third Edition. University Park, IL: Barcelona Publishers.

Chu, H., Yang, C.Y., Lin, Y., Ou, K.L., Lee, T.Y., O'Brien, A.P. & Chou, K.R. (2014). The impact of group music therapy on depression and cognition in elderly persons with dementia: a randomized controlled study. Biological Research For Nursing 16(2), 209-217.

Epstein, S. (15.6.2014.). 7 Ways that Music Therapy Can Benefit Seniors. Raspoloživo na: https://www.retireathome.com/benefits-music-therapy-seniors/[pristupljeno: 16. siječnja 2019].

Hanser, S.B. & Thompson L.W. (1994). Effects of a Music Therapy Strategy on Depressed Older Adults. Journal of Gerontology: Psychological sciences, 49(6), 265-269.

Hong, S. & Choi, M.J. (2011). Songwriting oriented activities improve the cognitive functions of the aged with dementia. The Arts in Psychotherapy, 38(4), 221-228.

Kantor, J. & Kružíková, L. (2016). Qualitative content analysis of “Hello Songs” composed for children by music therapists in the Czech Republic and the USA. Social Welfare Interdisciplinary Approach, 6(2).

Pavlicevic, M. &Ansdell, G. (ed.) (2004). Community Music Therapy. London: Jessica Kingsley Publishers.

Vanderark, S., Newman, I., & Bell, S. (1983). The effects of music participation on quality of life of the elderly. Journal of Music Therapy, 3(1), 71-81.

Wheeler, B.L., Shultis, C.L. & Polen, D.W. (2005). Clinical Trainig Guide for the Student Music Therapist. Dallas: Barcelona Publishers.

Wigram, T. (2004). Improvisation: Methods and Techniques for Music Therapy Clinicians, Educators and Students. London: Jessica Kingsley Publishers Ltd.

Wigram, T., Pedersen, I.N. & Bonde, L.O. (2002). A Comprehensive Guide to Music Therapy: Theory, Clinical Practice, Research and Training. London: Jessica Kingsley Publishers Ltd.

Yinger, O.S. (2018). Music Therapy in Gerontology. In Music Therapy: Research and Evidence-Based Practice, 95-110. Oxford: Elsevier.

 



[1] Primjer parodije pjesama za koju je korištena popularna hrvatska pjesma ''Slatka, mala Marijana''(V. Paljetak, Dubrovački trubaduri) kojoj je izmijenjen tekst na način da su umjesto imena Marijana opjevana imena članova muzikoterapijske grupe osoba starije životne dobi, a u nastavku su opjevane aktivnosti i poslovi u kojima su sudjelovali u prošlosti, dok su bili mlađi i koje su smatrali ugodnima te su u njima uživali.