• image
  • image

Doc. dr. sc. Vesna Svalina, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
PRIKAZ KNJIGE

 

Brankica Ban

Arhivska glazbena građa vukovarskog franjevačkog samostana

. 

Arhivska glazbena građa vukovarskog Franjevačkog samostana originalan je znanstveni rad koji kao takav predstavlja značajan doprinos razvoju muzikologije kao znanosti, posebno u onom dijelu koji se odnosi na istraživanje glazbene građe franjevačkih samostana u Hrvatskoj

 

Brankica Ban, "Arhivska glazbena građa vukovarskog franjevačkog samostana, Osijek: Ars academica, UAOS, 2017Brankica Ban, "Arhivska glazbena građa vukovarskog franjevačkog samostana, Osijek: Ars academica, UAOS, 2017U djelu pod naslovom Arhivska glazbena građa vukovarskog Franjevačkog samostana autorica Brankica Ban donosi prikaz istraživanja koje je provedeno kako bi se ustanovilo stanje vraćene glazbene građe franjevačkog samostana sv. Filipa i Jakova u Vukovaru nakon što je ona vraćena iz progonstva po završetku Domovinskog rata. Osim toga, u radu se donosi i prikaz stanja građe u franjevačkim samostanima Iloka, Vukovara i Šarengrada od 1980. godine do danas.


Rukopis je podijeljen u šest poglavlja. U prvom poglavlju (Uvod) iznosi se problem istraživanja, glavni ciljevi i hipoteze te dosadašnja istraživanja o temi. Slijede još četiri veća poglavlja. Prvo od njih nosi naslov Franjevci u Slavoniji. U njemu nas autorica upoznaje s franjevačkim samostanima prije Domovinskog rata u Iloku, Šarengradu i Vukovaru te opisuje događanja vezana uz spašavanje građe vukovarske knjižnice za vrijeme Domovinskog rata. U trećem poglavlju, pod naslovom Opis stanja vraćene otuđene građe vukovarskog franjevačkog samostana, predstavljeni su franjevački skladatelji čija su imena pronađena u vukovarskom arhivu, njihov opus i glazbene vrste koje su njegovali. U tom poglavlju donosi se i kronološki popis svih župnika, gvardijana i vikara u Župi Vukovar I od 1998. do 2014. godine. Pregled stanja građe temelji se na ranijim istraživanjima Paškala Cvekana, Ladislava Šabana i Zdravka Blažekovića. U četvrtom poglavlju autorica donosi detaljan prikaz građe vukovarskog franjevačkog samostana, a u petom katalog imena svih vukovarskih franjevaca u samostanu sv. Filipa i Jakova. Na kraju rukopisa nalaze se Zaključak, Popis literature, Popis tablica, Dodaci i Životopis autorice.


Autorica navodi kako su istraživanje građe u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Kapistrana u Iloku prvi proveli Ladislav Šaban i Zdravko Blažeković 1980. godine. Tada je utvrđeno postojanje građe od ukupno osam kataloških jedinica koje uključuje jedan kantual, dio jednog graduala, jednu rukopisnu crkvenu pjesmaricu s notama, tri pjesmarice s tekstovima bez nota i drugo izdanje zbirke 'Cithara octochorda'. Pregledom je ustanovljeno da ta građa nije pretrpjela oštećenja tijekom Domovinskog rata.


Od sačuvane glazbene građe iz Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Šarengradu značajni su glazbeni rukopisi iz 18. stoljeća. To su dobro očuvani kantual Liber Primus, veći broj knjiga te jedan udžbenik za učenje gregorijanskog korala. Od rukopisne građe iz 19. stoljeća sačuvani su knjiga (kajdanka) Liber primus a Canto primo con Organo pro usu P. Angeli Kimpek. Organistae o. Angela Kimpeka te nekoliko crkvenih pjesama na njemačkom i latinskom jeziku. Sačuvana je i Božićna pjesmarica te dvije tekstualne pjesmarice (bez nota) Pisme Boxichnje 1 i 2 Mate Batorovića.

 

Prema riječima autorice Franjevački samostan sv. Filipa i Jakova u Vukovaru najbogatiji je po sačuvanim glazbenim rukopisima. Tu je 418 rukopisnih kataloških jedinica u rasponu od 17. do 20. stoljeća koje obuhvaćaju 52 Autografa i 19 Anonymusa te 417 tiskovina (gradivo od 9. do 18. stoljeća). Najviše je misa (35), a sačuvane su i misne popijevke (23), korizmeno-uskrsne pjesme (57), popijevke koje se izvode u drugim zgodama (npr. pri slavljenju pojedinih svetaca) i obrade skladbi uz tamburaški ansambl.

 

Skladatelji misa i popijevki bili su Antun Szandzkcsiich (Sandukčić), Marijan Jaić, Dragutin Hruza, Kamilo Kolb, Dragutin Kukla, Franjo Lužević, Teodor Machulka, Pero Ivanišić, Anselmo Canjuga, Franjo Dugan, Mato Lešćan, Rudolf Matz, o. Ivo Peran, Stjepan Lovrić i Albe Vidaković.


U samostanskoj knjižnici čuva se pet rukopisnih kantuala: Kantual Josipa Marie Cordansa iz 1750., Cordansov kantual iz 1750., Kapušvarčev kantual iz 1735., Kantual Franje Vukovarca iz 1722., Orguljaški sveščić fra Antuna Sandukčića iz Cernika iz 1732. i Maleni notni svezak Feria Quinta in Coena Domini.

 

Istraživanje je pokazalo da je građa iz Franjevačkog samostana sv. Filipa i Jakova u Vukovaru uglavnom u derutnom stanju. Usporedbom s ranijim podacima (do prije Domovinskog rata) pokazalo se da nedostaju neka temeljna djela. Tako je npr. uoči početka rata bilo evidentirano čak pet kantuala, dok su tijekom istraživanja podaci pokazali da su sačuvana tek dva, Sandukčićev iz 18. i Šumaherov iz 19. stoljeća.


Tijekom rata knjižnica vukovarskog franjevačkog samostana pretrpjela je velika oštećenja. Nakon pada Vukovara dio građe premješten je u Zemun, a dio u iločki samostan. Zahvaljujući iznimnim naporima otaca franjevaca kompletna je građa vraćena u vukovarski samostan. Prvo, nakon obnove samostana i knjižnice, vraćen je dio koji se nalazio u Iloku, a onda (2004. godine) i ostala građa koja se nalazila u Zemunu.

 

Na kraju ovog prikaza treba reći da se u svom djelu autorica Brankica Ban koristi znanstvenom metodologijom uobičajenom za primijenjenu vrstu istraživanja te da rukopis ima konzistentnu i jasnu strukturu. Riječ je o originalnom znanstvenom radu koji kao takav predstavlja značajan doprinos razvoju muzikologije kao znanosti, posebno u onom dijelu koji se odnosi na istraživanje glazbene građe franjevačkih samostana u Hrvatskoj.