• image
  • image

Tamara Kučinović, viši ass.

Umjetnička akademija

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

Denis Peričić, Pekel na zemlizavršni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin

 

 

Pekel na zemli ili sve je moguće

            Iako nas naslov asocijativnim putem vodi u sfere metafizike, alkemije, teologije i inih kućnih potrebština, riječ je o završnom ispitu lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Predstava Pekel na zemli kreativna je lutkarska izmišljotina trojice mladića (Filip Eldan, Nikša Eldan i Nino Pavleković) pod mentorskim vodstvom dvije mlade redateljice Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović, nastala 2013. godine.

           Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin Tekst Pekel na zemli, Denisa Peričića napisan je 1998. godine te je iste dobio nagradu Marin Držić. Tekst je pomalo Faustovskog sadržaja, o borbi dobra i zla, o nadnaravnim silama koje imaju magnetski učinak na stvari i Farniku, koji će svojom vjerom pobjediti iste. Prepoznatljiv i univerzalan sadržaj, ali po mojoj slobodnoj procjeni vrlo duhovito i inteligentno napisan s odličnom dozom ironije, koja je temelj kazališta čak i kada je riječ o tragediji. Zašto onda taj tekst nikada do sad nije izvođen? Zato što ga je na prvi pogled nemoguće postaviti. Denis Peričić dao si je oduška i nije prezao ni pred čim dok je pisao. Broj likova: 30 (većinom muških, nekoliko ženskih, nekoliko spolno neodređenih ili ambivalentnih). Broj činova: 2 prologa, 2 čina (2+4 prizora) 2 epiloga. Mjesto radnje: Vatikan, Stupnik (crkva, župni dvor, šuma), Pakao, Nebo. Vrijeme zbivanja: 18. stoljeće/sadašnjost. Da ne spominjem scenografiju u kojoj se spominje kiša koja pada iz zemlje, zvjezdano nebo, nadnaravne sile i ostale neizvedive teatralije. Kad bi se sve to stavilo na papir i donjelo na uvid bilo kojem direktoru kazališta, taj bi od muke ili završio na hitnoj ili bi dao ostavku. Zato nitko i nije postavio taj tekst, jer je praktički NEMOGUĆE!

             E sad dolazimo do metafizike. Zašto Denis Peričić ne preza ni pred čim dok piše, a mi drhtimo od bilo koje pomisli na rizik i od straha ne vidimo riješenja za postavljanje čak i takvih tekstova? Jer košta milijune živaca, novaca, vremena?

           Ove mlade studente postavljanje tog istog teksta nije koštalo ništa, dapače samo im je dalo mogućnost da se razviju kao glumci, lutkari i ljudi. Zašto? U toj šumi Peričićevog ludila oni su vidjeli inovativan, a opet veoma jednostavan izlaz: SEBE. To je predstava u kojoj su oni sve gore navedeno i još više, prikazali, odigrali i promislili svojim tijelom. Tri studenta, jedan prostor, jedna boca vode i list bijelog papira. Koliko to može koštati? Ništa! Koliki je bio rizik? Ogroman. Svi glumci znaju koliko je teško stajati na sceni i imati NIŠTA u rukama. Osloniti se samo na sebe, na svoj instrument (tijelo) i svoju fantaziju. Za glumca to je velik rizik, ali i velik izazov, za lutkara najslađi, jer je lutkarima to suština.

            Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin.
Na fotografiji s lijeva na desno Nino Pavleković, Nikša Eldan i Filip Eldan.
Što je to lutkarsko mišljenje i čemu ono služi? To nije klasična lutkarska predstava, u njoj nema niti jedne lutke, ali je lutkarskija od mnogih drugih. Sve što je bilo napisano u didaskalijama, a vezano uz scenografiju oni su riječima predočili i dali mašti publike na volju. U lutkarskim terminima mogli bismo to definirati kao animaciju teksta. Ono što nisu mogli izanimirati riječima, izanimirali su svojim tijelima. Od stolova, stolica, preko ljestvi, paklenskih jami, stupova od leda, grmova. A svu tu silnu plejadu likova koje igraju, odigrali su rukama, nogama, trbusima, koljenima i prstima. Na tome se nisu zaustavili, pa su odlučili da je zvuk, svijetlo i prostor isto tako  moguće izanimirati i tako još preciznije dočarati radnju, atmosferu i ideju predstave, podupirući time svaki događaj, svaki detalj koji je Peričić napisao.

            Sve što su izabrali kao sredstvo komunikacije s publikom, bilo je podređeno ideji predstave, a nikako nije bilo birano odokativno. I cijela koncepcija NIČEGA opravdana je tako što oni na početku na sebe stavljaju ulogu putujuće družine koja je došla ispričati priču o Farniku i hudeg liku ki se s pekla 

Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin.
Na fotografiji Nino Pavleković.

zdigel je da bi ljude požrl vse. Izbor sredstava za svaku scenu pomno je biran i mišljen tako da dirne suštinu onog što je rukom napisao Peričić. Tako je scena u kojoj doktor Resinger i Biho Trahe-fest cenjeni zvezdoznanec, dolaze tadašnjem Papi da mu obznane da se pojavila nekakva zla sila koja može magnetski privlačiti stvari, napravljena tako da je Papa živi glumac, a doktor i Biho su ruke koje mu se pojavljuju na ramenu. Samim time scena je dobila ironički ton do crkve, sukladno onome što je napisao Peričić. Scena u kojoj ciganica čita sudbinu s dlana i proriče budučnost Farniku koji će se kasnije boriti sa zlim silama, postavljena je tako da je puk na sajmu prikazan kao sjene prstiju na podu ( mali ljudi ), a ciganica je prikazana kao tri lampice ( dva oka i usta ), i samim time je postignut osjećaj veličine ciganice. Isti ti ljudi, isti taj puk prikazan kao prsti, ali na danjem svjetlu, prikazani su i u sceni u kojoj ih Farnik pokušava smiriti i podsjetiti na snagu vjere. U tom trenu Farnik je isto tako prikazan kao ruka, koja ih bodri, što nosi svoju simboliku. U usporedbi sa prošlom scenom gdje je farnik živi glumac i samim time velik, ta scena dobiva još jednu dimenziju i simboliku: u strahu svaki čovjek postane malen. Veliku ulogu je odigrala i činjenica da  Lucifera i Farnika igraju dva brata blizanca (Filip i Nikša Eldan), što daje dublje značenje sceni u kojoj se Farnik susreće sa Luciferom.

            Lutkarsko mišljenje je pozicija u kojoj je sve moguće, pozicija u kojoj uvijek postoji izlaz iz situacije, pozicija u kojoj nema ničeg, a sve postoji, pozicija u  kojoj fantazija radi bez premca. Animirati stoga znači pokretati, znači stvarati, znači birati, znači držati ritam, znači podrediti sebe materijalu, znači pronaći suštinu. Iz takve pozicije ništa nije nemoguće i kazalište konačno ispunjava svoju svrhu. Lutkarstvo je sve, i sve je lutkarstvo. Na metafizičko pitanje zašto Peričić može, a mi ne, odgovorit ću stoga kontra pitanjem: „Bojimo li se sebe?“

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.