• image
  • image

Sunčana Bašić

Tihana Ivanković

KLAVIRSKA PEDAGOGIJA U OSIJEKU 

 

Što nam danas govore stari klavirski programi

 

Stari su klavirski programi podsjetnik slavne prošlosti i trajna obveza nasljednicima takve klavirske pedagogije na održanje visoke kvalitete poduke, produkcije i reprezentativnosti

 

Stari klavir, foto: Michal Jarmoluk / pixnio.comStari klavir, foto: Michal Jarmoluk / pixnio.com

 

Danas se pred umjetničko glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj stavlja zadatak pronalaska vlastitoga puta reforme. Umjetničke škole još čekaju svoj trenutak „škole za život“, a u međuvremenu odvija se nastava instrumenata kroz individualnu poduku, baš kao i prije sto ili tristo godina. Glazbeno obrazovanje organizirano je i financirano kroz sustav javnih osnovnih i srednjih glazbenih škola u Republici Hrvatskoj, uz sufinanciranje putem roditeljskih participacija što je često nedostatno za sve potrebne aktivnosti učenika, nastupe, natjecanja i stručna usavršavanja nastavnika. I to se nije promijenilo u odnosu na izvješća od prije sto godina koja su u dnevnim novinama Hrvatski glas/list redovito izvještavala osječku javnost o stanju u novoosnovanoj Glazbenoj školi. Tadašnje je Društvo za promicanje umjetnosti akcijom prikupljanja sredstava od imućnijih građana i banaka te simfonijskim koncertom osječkog opernog orkestra u hotelu Royal prikupilo značajna sredstva za kupnju instrumenata i muzikalija kako bi škola započela s radom 17. listopada 1921. godine. Iako je škola tada raspolagala samo s tri klavira, a nastavu je pohađalo oko 100 učenika (od ukupno 180 učenika upisanih u školu) koji su izabrali klavir kao glavni predmet učenja sviranja. Ogroman interes za klavir bio je prisutan i u počecima rada kao i danas kada klavirski odjel također pohađa najveći postotak učenika u osječkoj glazbenoj školi.

 

U čemu je tajna klavira? U vrijeme kad je klavir bio dio salonskog namještaja građanskih obitelji koje drže do sebe još je i razumljivo zbog čega se upravo za klavirsku poduku javljalo najviše učenika, ali kako to da i danas interes ne jenjava? Djeci se danas nude pritiskom tipke brza rješenja, interaktivna nastava, razne vrste adrenalinskih zabava kroz video igre, a glazbeno obrazovanje nudi uvijek isto: poduku sviranja i pjevanja mukotrpnim ponavljanjem i uvježbavanjem glazbenih fraza dok se ne dođe do savršene umjetničke izvedbe koja se traži za svaki javni nastup. U čemu je tajna da djeca još uvijek žele usvajati vještinu sviranja i pjevanja tako suprotnu svemu što ih okružuje? Neuroznanost je otkrila i prezentirala niz dokaza o dobrobiti ranog učenja sviranja i skupnog muziciranja za formiranje dječjeg mozga za buduće obrazovanje koje ne mora biti profesionalno glazbeno. Ali, je li stvar „mozga“ odabir instrumenta ili je stvar „srca“, utjecaja obitelji, tradicije, okoline? Sigurno je sinergija svih ovih nevidljivih silnica jednako važna i utjecajna na odabir instrumenta za učenje sviranja i u prošlim vremenima kao i danas. Mogu li danas stari koncertni programi učeničkih produkcija Glazbene škole u Osijeku biti inspiracija za novo nadahnuće u radu suvremenog nastavnika? Pođimo tragom jednog takvog nadahnuća.

 

Stari koncertni plakati učeničkih produkcija Glazbene škole u Osijeku čuvaju se u Arhivu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku te Državnom arhivu u Osijeku u zbirkama kazališnih plakata i cedulja. Povodom 4. Međunarodnog festivala Umjetnost i žena (12. do 13. studenog 2019.) u Osijeku istražena je te ispričana priča prvih profesorica klavira u osječkoj glazbenoj školi, a upriličen je i koncert nastupom profesora i učenika škole koji su izveli nekoliko točaka iz koncerta učenika glasovirske škole gđe Elze Hankin održanog u Narodnom kazalištu u Osijeku 25.rujna 1922. godine.Tijekom prvih deset godina djelovanja Glazbene škole u Osijeku priređivani su redoviti godišnji koncerti i produkcije učenika koji su se održavali ponekad i u zgradi Narodnog kazališta, a neki od njih su imali i humanitarni karakter. Vidljivo je iz onodobnog mjesnog tiska da je Glazbena škola itekako bila dio kulturne i koncertne ponude grada, dio njegova kulturnog imagea. Razlog je tomu što je zgrada Narodnog kazališta bila ujedno i koncertna dvorana grada što je pridonosilo respektabilnosti učeničkih koncerata,  a današnje učeničke produkcije održavaju se u prostorima škole i predstavljene su uskom krugu publike koju čine roditelji i profesori. Povećanje vidljivosti učeničkih koncerata danas je poseban izazov u moru proizvoda industrija zabave i stavlja odgoj estetskog ukusa publike u pitanje primarnog opstanka.

 

U šk. godini 1925./1926. Glazbena škola je postala Gradski konzervatorij u Osijeku koji je imao tri odjeljenja niže, srednje i visoke glazbene škole. Proučavanjem klavirskih programa koji su se izvodili do 30-tih godina prošloga stoljeća iznenađujuće je velik je broj izvedenih klavirskih koncerata ili samo koncertnih stavaka, uz pratnju kazališnog orkestra ili  pratnju profesora za drugim klavirom (Koncert u D duru J. Haydna, Koncert u c molu, op. 37 L. van Beethovena, Koncert u g molu, op. 25 F. Mendelssohna). Izvedbe koncerata dokaz su kvalitete i visoke razine poduke i sposobnosti izvođenja učenika što je i danas cijenjena točka svih klavirskih programa. Uz i danas rado izvođene autore klasicističke i romantičke literature, na programima klavirske literature dvadesetih godina prošlog stoljeća nalazi se čitav niz skladatelja koji se danas rijetko ili uopće ne izvode, poput njemačkog skladatelja Theodora Kullaka (1818. – 1882.) kojega su izvodili učenici „nižih tečajeva“ s vrlo atraktivnim, djeci bliskim naslovima minijatura. Izvodila su se i djela bečkog skladatelja Huga Reincholda (1854. – 1935.), Joachima Raffa (1822. – 1822.), Ernsta Haberbiera (1813. – 1869.) te Emmanuela Chabriere (1841. – 1894.) koji su danas gotovo zaboravljeni na klavirskim programima. Domaće skladatelje predvodio je hrvatski skladatelj židovskog podrijetla Žiga Hirschler (1894. – 1941.). Često su se izvodila i djela beogradskog skladateljaMilojaMilojevića (1884. – 1946.). Na javnim produkcijama učenici niže i srednje škole su svirali program primjeren svome uzrastu. Današnji klavirski programi pomalo postaju pretrpani reprezentativnim djelima klavirske literature koja su predviđena za kasniji školski uzrast. Razlog tomu je taj što se razina sviranja učenika klavira danas značajno podigla na natjecanjima i smotrama, tako da se pred djecu postavljaju sve teži zadaci tehničke i interpretativne naravi. A uz sve to, nikad nije bilo teže kao danas postići masovniju upornost, strpljivost i bezuvjetnu predanost vježbanju sviranja. Samo mali postotak upisanih učenika danas doista dostiže vrhunsku razinu sviranja, a pred klavirskom pedagogijom, kao i pedagogijom instrumenta uopće,  najveći je izazov motivacija učenika. Većina ih danas ipak upisuje glazbenu školu radi osnovne informacije i usvajanja bazične vještine sviranja klavira, a samo manji postotak njih žele postati „veliki pijanisti“. Svi su oni baštinici i dionici blagodati i prednosti individualne nastave koja je nezamjenjiva u svim pokušajima ekranizacije i digitalizacije poduke sviranja.

 

Koncerti učenika su u prošlosti imali često humanitarni karakter poput prinosa u stipendijski fond ili u korist „Doma staraca“ što je kod svih razvijalo uzajamno poštovanje i svrsishodnost javnih priredbi. Obilježavanje 100-te godišnjice smrti Ludwiga van Beethovena učeničkom produkcijom Gradskog Konzervatorija 19. ožujka 1927. godine u kazalištu izvedbom programa skladbi slavnog skladatelja od posebnog je inspirativnog značaja za ovogodišnju proslavu 250-te godišnjice njegova rođenja. Klavirski odjel najviše njeguje Beethovenovu glazbu, posebno u srednjoj školi. Od ove godine, inspirirani starim plakatom klavirski odjel Glazbene škole Franje Kuhača Osijek priredit će koncert proslave velike svjetske obljetnice presjekom Beethovenovih klavirskih sonata. Koncert će imati i dodatnu dimenziju posvete nedavno preminulom cijenjenom profesoru klavira Damiru Sekošanu.

 

Velika je tradicija sviranja klavira u Osijeku ostavila neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti grada. Koncertni prinosi učenika klavira kulturnoj ponudi grada u prošlosti su imali ugled i često su bili popraćeni osvrtima i vjesticama u tisku. Iz današnje perspektive stari su klavirski programi podsjetnik slavne prošlosti i trajna obveza nasljednicima takve klavirske pedagogije na održanje visoke kvalitete poduke, produkcije i reprezentativnosti.

 

 

Literatura:

  1. HR-DAOS-161, Glazbena škola „Franjo Kuhač“ u Osijeku, kutija 1, Fascikl „Dokumenti o postanku i razvitku škole – Godišnji izvještaji“, Izvještaj Glazbene škole u Osijeku
  2. HR-DAOS-161, Glazbena škola „Franjo Kuhač“ u Osijeku, kutija 1, Fascikl „Dokumenti o postanku i razvitku škole“, Dopis Povjereništvu za prosvjetu i vjere, Zagreb, 22. 10. 1921.
  3. HR-DAOS-161, Glazbena škola „Franjo Kuhač“ u Osijeku, kutija 3, Fascikl Novac pristiže, Dopis Slavonske agrarne štedionice, 20. 3. 1922.
  4. HR-DAOS-161, Glazbena škola „Franjo Kuhač“ u Osijeku, kutija 1, Organizacioni statut Gradskoga konzervatorija u Osijeku.
  5. Arhiv Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Zbirka kazališnih plakata i cedulja, sezone 1921./1922.,1922./1923., 1926./1927.,1928./1929.
  6. „Gradske vijesti“, Hrvatski Glas, Osijek, 9. 10. 1921., 4.
  7. „Književnost i umjetnost“, Hrvatski Glas, Osijek, 18. 10. 1921., 4.
  8. „Gradske vijesti“, Hrvatski list, Osijek, 7. 3. 1922., 3.
  9. „Gradske vijesti“, Hrvatski list, Osijek, 24. 3. 1922., 3.
  10. Gordana Gojković, 140 godina muzičkoga školstva u Osijeku (1831. – 1971.) – 50. godina Muzičke škole „Franjo Kuhač“ u Osijeku, Osijek, 1972.
  11. Branka ban, Glazbena škola Franje Kuhača- povijest i život, Čakovec: „Zrinski“, 1996.