• image
  • image

PIONIRI EUROPSKOG LUTKARSTVA - PODRECA, KLEMENČIČ I LANZ

 

Podrecca, Klemenčič i Lanz, foto: All Strings AttachedPodrecca, Klemenčič i Lanz, foto: All Strings Attached

 

Vittorio Podrecca
(Cividale del Friuli, 1883 – Ženeva/Geneva, 1959)

 

Napomena: tekstovi su preuzeti iz biltena 2/4 "All Strings Attached - pioniri europskog lutkarstva"

 

Vittorio Podrecca s lutkama, foto: All Strings AttachedVittorio Podrecca s lutkama, foto: All Strings AttachedOdvjetnik, pisac, novinar i političar, osnivač najpoznatijeg lutkarskog kazališta 20. stoljeća.

 Godine 1905. preselio je u Rim gdje je diplomirao pravo, no tim se zvanjem nije nikada bavio. S 28 godina pokrenuo je dječji časopis Primavera koji je izlazio do 1913. Dok je bio tajnik glazbene gimnazije u Rimu, ruski novinar Alessandro Amfiteatro donio mu je opere za djecu koje je za Lenjingradsko lutkarsko kazalište skladao ruski skladatelj César Kjuj. Razmišljajući o lutkarskim predstavama, kojima se oduševio još u mladosti, sve svoje slobodno vrijeme posvetio je ideji o vlastitom lutkarskom kazalištu.

 

 U veljači 1914. godine, s predstavnikom glazbene zaklade Casa Ricordi - Luigijem Fornaciarijem, napuljskim lutkarom i voditeljem tada već slavnoga lutkarskog kazališta I Fantocci di Santoro, osnovao je lutkarsko kazalište Teatro dei Piccoli. Fornaciari je financijski potpomogao projekt i kao prostor za novo kazalište unajmio nekadašnju konjušnicu u palači Odescalchi. Santoro se pobrinuo za premijerni repertoar s različitim varijetetskim točkama i opernim djelima. Sam Podrecca nije bio umjetnik ali je bio iznimno nadaren producent i redatelj, otvoren za novosti, a surađivao je i sa slavnim lutkarskim družinama i animatorima (Striuli, Salici, Braga, Gorno-Dall'Acqua), glazbenicima (Respighi), slikarima i scenografima (Depero, Prampolini).

 

Lutkarski spektakli ubrzo su postali svjetski fenomen. S više od tisuću marioneta, od kojih su mnoge karikirale i slavne osobe poput Grete Garbo, Charlija Chaplina, Betty Boop, pijanista Piccolowskog i druge, izvodili su različita glazbena djela: opere, balete i varijetetske točke… Gledatelji predstava uzdisali bi nad neobično raskošnim kostimima i scenografijom, dok su glazbenu kulisu uživo izvodili pjevači i glazbenici na instrumentima. Tijekom Drugog svjetskog rata skupina je u Argentini boravila više od jednog desetljeća, a po povratku Podrecca je osnovao još jedan lutkarski ansambl koji je izvodio operna djela.

 

U pedeset godina svog djelovanja I Piccoli je proputovao cijeli svijet. Hvalile su ga poznate osobe: Eleonora Duse, grčka kraljica Federica, Arturo Toscanini, Charlie Chaplin, George Bernard Shaw, Walt Disney i drugi. U Hollywoodu su se prikazivali brojni kratki filmovi o njihovim predstavama, a među najuspješnijim točkama družine „I Piccoli" bile su: „Rumba“, „Akrobati“, „Ples nojeva“… Koristeći tehniku animacije upotpunjavali bi nastup dueta, sopranistice Sinforoso Strangolini i pijanista Piccolowskoga, koji bi obično nastupali na kraju programa. Njihova najpoznatija predstava je Varietà.

 

Milan Klemenčič
(Solkan, 1875. – Ljubljana, 1957.)

 

Milan Klemenčič u svom ateljeu, foto: All Strings AttachedMilan Klemenčič u svom ateljeu, foto: All Strings Attached

Slikar, lutkar, scenograf i fotograf, otac slovenskog lutkarstva

 Malo kazalište marioneta

Šturje kod Ajdovštine, 1910. – 1914.; Graz, 1917.

 22. prosinca 1910. Klemenčič je postavio svoju prvu predstavu Mrtvac u crvenom plaštu i tako je Šturje postalo rodnim mjestom slovenskog lutkarskog kazališta. Predstava je očarala gledatelje i Klemenčiča nadahnula da se još predanije prihvati posla. Uslijedile su predstave s dovitljivim Gašparčićem u glavnoj ulozi: Začarani princ (1911.), Kralj Lavrin (1911.), Kraljević Karanfil i kraljevna Ljiljana (1913.), Gašparčić slikar (1913.) i Trojica iz Damaska (1913.). Iako je kreativnost mladog kazališta prekinuo svjetski rat, Klemenčič je i iz Graza, gdje je bio raspoređen tijekom rata, naručio pozornicu i lutke i uprizorio dvije predstave: Tajno ogledalo (1917.) i Čarobne gusle (1917).

 

Slovensko lutkarsko kazalište

Ljubljana, 1920. – 1924. 

Nakon rata Klemenčič se preselio u Ljubljanu, gdje je postao voditeljem opreme svih scena Slovenskog lutkarskog kazališta, prvog profesionalnog lutkarskog kazališta. U nekoliko mjeseci pripremio je skice za pozornicu, izradio 47 marioneta, školovao nove glumce, režirao, glumio… 20. siječnja 1920. u dvorani Gradskog doma (današnjega Lutkarskog kazališta Ljubljana) premjerno su izvedene Čarobne gusle. Predstava je prihvaćena s oduševljenjem, no Klemenčič, usprkos istinskoj podršci koju je imao, nije dobio nikakvu konkretnu podršku za rad kazališta. Na svoj četvrti rođendan kazalište je zbog financijskih poteškoća zatvorilo svoja vrata, a majstor se posvetio slikarskim platnima.

 

Kazalište Minijaturne lutke

Ljubljana, 1936. – 1957.

 Klemenčičeva dnevna soba ponovno je postala kazališna dvorana tek 1936. godine, kada je u njoj prikazao predstavu Sovin dvorac. Pozornica je bila tek nešto veća od one u mjestu Šturje, no lutke i sama scena bili su mnogo preciznije izrađeni, a sama pozornica je bila cjelovito osmišljena. Predstave je istovremeno moglo gledati najviše trideset uzvanika, većinom iz ljubljanskih kulturnih krugova, kojima su predstave tog malog kazališta bile pravi kulturni doživljaj. Postavljanjem predstave Doktor Faust, Klemenčič je 1938. godine dosegao svoj vrhunac kreativnosti. I kada se 1948. godine u Ljubljani osnivalo Gradsko lutkarsko kazalište, Klemenčič je podržao inicijativu i sudjelovao u njegovu nastajanju. Pripremio je nacrte za novu lutkarsku pozornicu i likovnu podlogu za Čarobne gusle, dok je samu realizaciju prepustio novoj generaciji lutkara.

 

Hermenegildo Lanz
(Sevilla 1893. – Granada, 1949.)

 

Hermenegildo Lanz, foto: All Strings AttachedHermenegildo Lanz, foto: All Strings Attached

Profesor crtanja, slikar, grafičar, lutkar, scenograf, grafički dizajner i fotograf

Iako nije bio lutkar, ovaj je svestrani umjetnik izuzetno bitan za razvoj španjolske lutkarske umjetnosti. Godine 1923. zajedno sa skladateljem Manuelom de Fallom i pjesnikom Federicom Garcíom Lorcom priredio je predstavu s ručnim lutkama pod nazivom Títeres de Cachiporra, čime je ovu važnu španjolsku predaju povezao u dijalog s tadašnjom avangardom. Lanz je uvođenjem novog likovnog izraza i proporcija koje je uspješno povezao s glazbom, scenografijom, lirskim izražajem, tematskom raznolikošću i podizanjem ljudskog izražaja na razinu visoke kulture, ostvario nadasve avangardno lutkarsko kazalište. Dio predstave Misterij sveta tri kralja bio je primjerice uprizoren u tehnici papirnatog kazališta, koje je on iz jednostavnog dvodimenzionalnog medija podigao na novu umjetničku razinu, što se smatralo revolucionarnim potezom u ondašnjem lutkarskom kazalištu u Španjolskoj.

 

Predstava u Granadi je tako bila proba za lutkarsku operu El retablo de maese Pedro koja se izvodila nekoliko mjeseci kasnije u Parizu. Komponirao ju je Falla, a Lanz je osmislio ručne i plosnate lutke te scenske elemente. Za premijeru u Sevilli (1925.) i gostovanja po Španjolskoj, Lanzova je tehnička izvedba bila od iznimne važnosti. Iz sačuvanih dokumenata vidljiva je njegova svestranost u području scenografije, mehanike i organizacije kazališta. Osmislio je lutke u ljudskoj veličini s tehnički zahtjevnim i neobičnim polugama za animiranje.

 

Lanzov život nepopravljivo je obilježio Španjolski građanski rat. Izgubio je posao i snašli su ga financijski problemi. Na nagovor de Falle, godine 1938. izradio je jedanaest glava za ručne lutke s kojima je namjeravao zarađivati za život. Pod utjecajem talijanskih lutkara godine 1942. je izradio marionetu – klauna zvanog Totolín. Klaun nije nikad nastupio na pozornici, već je u očima javnosti živio u španjolskom časopisu La estafeta literaria, razmišljajući o životu i svijetu. Zahvaljujući domišljatim kazališnim projektima, poput oživljavanja španjolskih misterija, Lanz se smatra suvremenim španjolskim scenografom. U okviru različitih inicijativa zauzimao se da obrazovanje i kultura budu dostupni svakome, bez obzira na društveni status.

 

Iako je Francov režim njegovo djelovanje potisnuo u zaborav, od 1978. njegovo ime dobiva sve više na važnosti. Umjetnikovo bogato naslijeđe sačuvala je njegova obitelj, a u Granadi su po njemu nazvali ulicu, Institut za politehničke studije, natjecanje školskih kazališta i putujuću knjižnicu. Zahvaljujući velikoj važnosti za povijest Granade, Španjolske i našeg doživljavanja kazališta, njegov je rad svake godine dio važnih izložbi diljem Španjolske i inozemstva.

 

All Strings Attached: The Pioneers of European Puppetry Behind the Scenes from Allstringsattached on Vimeo.