• image
  • image

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

TJAŠA TOMŠIČ, VODITELJICA LJUBLJANSKOG DIJELA PROJEKTA ASA

 

„Samo kroz dijalog možemo rasti i razvijati se“

 

Tjaša Tomšič s lutkom Milana Klemenčiča; foto Zala KalanTjaša Tomšič s lutkom Milana Klemenčiča; foto Zala KalanKakva su bila vaša očekivanja prije samog projekta?

 

Nadali smo se stvaranju dugoročnih veza s institucijama iz područja lutkarstva. Željeli smo proširiti vlastito znanje i pomaknuti vlastite granice te povezati našu povijest i razvoj lutkarstva s poviješću i razvojem lutkarstva u drugim zemljama. 


Jedna od najvažnijih tema koje smo htjeli podijeliti s partnerima bila je vezana uz konzervaciju i restauraciju povijesnih lutaka, odnosno uz kod nas vrlo rijetke specijaliste za konzervaciju-restauraciju lutaka. Uz sve to, željeli smo popularizirati vlastito kazalište, Lutkarsko kazalište Ljubljana te naš novootvoreni Muzej lutkarstva kao važan nacionalni i međunarodni prilog povijesti lutkarstva.

 

Jesu li se vaša očekivanja ispunila?


Jesu. Kroz projekt smo stvorili vrlo plodnu suradnju s međunarodnim partnerima uključenim u slična, no drukčije aktivnosti. Vjerujemo da je projekt stvorio čvrste veze među partnerima. Također, pružio nam je mogućnost za širu promociju i mobilnost lutaka, predstava i znanja. Povećao je mobilnost svih kulturnih čimbenika aktivnih u području lutkarstva. Uz sve to, privukli smo vrlo raznoliku publiku svih godina i profesija.
Brojna pitanja koja su se pojavila kao rezultat aktivnosti u sklopu okruglih stolova i predavanja prepoznata su kao silno važna u našem području te su otvorila prostor za nove rasprave na međunarodnoj razini. Riječ je o čuvanju i restauraciji lutkarskog nasljeđa, prezentaciji lutkarskog nasljeđa, odnosu između muzejskog i izvedbenog predmeta, postavljanju unificiranog i prilagodljivog sistema katalogizacije lutkarskog nasljeđa, stvarnju mređe lutkarskog nasljeđa...

 

Gdje je projekt, možda, podbacio?

 

Jedini problemi koji bi se pojavili s vremena na vrijeme bili su jezična barijera i pokatkad problemi u komunikaciji emailima i konferencijskim pozivima – ti su problemi u nekim trenucima projekt pretvarali u pravi izazov, no njihovo savladavanje pružalo je dodatno zadovoljstvo.

 

Što je projekt dao Lutkarskom kazalištu Ljubljana?

 

Dao nam je vrijedan pogled na taj dio povijesti lutkarstva u zemljama uključenim u projekt. Mobilnost povijesnih građa, lutkara i ljudi koji se bave lutkarstvom omogućili su nama i publikama mnogo novih saznanja i spoznaja.

 

Na koji način je „profitirao“ vaš lutkarski pionir i jedan od „junaka“ projekta Milan Klemenčič?

 

Ponosni smo da je vrlo studiozno, profesionalno i atraktivno predstavljen u tri u potpunosti različita kulturna okruženja, tri različite europske zemlje. Vjerujemo da su kroz ovaj projekt slovenska lutkarska povijest, Lutkarsko kazalište Ljubljana i njen Muzej lutkarstva široko prepoznati ne samo kao kompetentna i profesionalna institucija, već i kao pouzdan partner.

 

Tjaša Tomšič pred PIF-ovim plakatom u Lutkarskom kazalištu Ljubljana, foto Zala KalanTjaša Tomšič pred PIF-ovim plakatom u Lutkarskom kazalištu Ljubljana, foto Zala Kalan

Što ovaj projekt znači za europsko lutkarstvo?

 

U jednu ruku, ovaj je projekt ispunio još jednu rupu u povijesti europskog lutkarstva. Usporedbom triju bitno različitih lutkarskih pionira i tri vrlo različite zemlje predstavljen je širi pogled na tradiciju europskog lutkarstva, ali i na njegovu suvremenost.


S druge strane, projekt je izvukao brojna važna pitanja o sačuvanju povijesnog nasljeđa – zašto i kako očuvati lutkarsko nasljeđe s obzirom na njegovu posebnost. Otvorio je širok spektar pitanja na koja će budućnost morati potražiti odgovore.

 

Pokazao je i potrebu za daljnjom suradnjom između različitih europskih i svjetskih lutkarskih institucija: kazališta, muzeja, knjižnica, instituta i akademija. Samo kroz dijalog možemo rasti i razvijati se.

 

Kako vi vidite odnos između lutkarske povijesti i suvremenosti?

 

Trebale bi usko koegzistirati i surađivati te nam kroz tu suradnju pokazati otkud smo stigli te gdje idemo ili gdje bismo željeli ići. Gledamo li iz kuta muzeja, lutkarska građa se bitno razlikuje od drugih vrsta građa. Lutke trebaju biti korištene, a ne samo obješene u vitrinu iza stakla.

 

Na koji način možemo postići kompromis između živog i konzerviranog objekta?

 

Jedno od mogućih rješenja je izrada kopija s kojima možemo rekonstruirati povijesne predstave, kao što je Lutkarsko kazalište Ljubljana napravila s Klemenčičevim predstavama Doktor Faust i Sovin dvorac. U Sovinom dvorcu naše kazalište je napravilo korak dalje. Klemenčičevu predstavu napravljenu na tekst Franza von Poccija, redatelj Renaud Herbin i autorica novog teksta Celia Houdart pretočili su u suvremenu intermedijalnu interpretaciju Klemenčičeve izvedbe iz 1936. godine. Dojma sam da je to najbolji primjer približavanja povijesne građe suvremenosti, s punim poštovanjem prema njoj.


Spoj starog predloška i suvremene izvedbe u isto nam vrijeme daje uvid u prošlost i suvremeno izvedbeno iskustvo. Sasvim sigurno nema potrebe vezati se uz povijest i tradiciju bez osjećaja za današnjicu i razvoj kazališta, tehnike, filozofije... no poznavanje prošlosti ključno je za stvaranje nove i svježe budućnosti.