• image
  • image

Igor Tretinjak
8. LUTKOKAZ, 20. DO 23. OŽUJKA

 

Odličan program u kojemu je nedostajalo tek osječke publike

 

Bez obzira na odlične besplatne predstave i vrlo zanimljive popratne događaje, Osječani i dalje ne žive punim plućima s Lutkokazom

 

GLLUGL, "Dindim, o nježnosti", foto, promoGLLUGL, "Dindim, o nježnosti", foto, promo


Od 20. do 23. ožujka u Osijeku je u organizaciji Umjetničke akademije i Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti održana 8. međunarodna revija lutkarstva – Lutkokaz. Kao i prethodnih sedam, i ovaj je Lutkokazov program bio slojevito oblikovan te se sastojao od pomno odabranih gostujućih predstava, najboljih studentskih ispitnih produkcija, stručnih radionica, predavanja i popratnih događanja, poput izložbe lutaka studenata Odsjeka za primijenjenu umjetnost i Odsjeka za kazališnu umjetnost Lutke@UAOS i promocije knjige Vrste lutaka, autora Aloisa Tománeka (više o programu Lutkokaza pogledajte ovdje).


Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, "Kradljivica ključeva", foto: PromoDječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, "Kradljivica ključeva", foto: PromoPomaci u odnosu na prethodne revije dogodili su se u terminu i u uvođenju provodne niti revije. Ove je godine Lutkokaz po prvi put održan u ožujku. Poklopivši se sa Svjetskim danom lutkarstva, obilježio ga je bogatim programom u suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića. Tematska nit koja se provlačila kroz predstave i radionice bila je Animacija bez granica, kulminiravši u predstavi Viktorija 2.0, mariborskog kazališta Moment te se doslovno pretočivši u niti u predstavi Pleti mi, dušo, sevdah, diplomskom ispitu studenata 2. godine MA. Viktorija 2.0 plod je kreativnog susreta glumice, lutaka, predmeta i suvremene tehnologije te je na zanimljiv i duhovit način ukazala na brojne mogućnosti animacije, poput oživljavanja tijela u mirovanju pomoću kamere (kritiku predstave pročitajte ovdje). Na sličnom tragu, no omotana finim plaštem tradicije i emocije, predstava Pleti mi, dušo, sevdah, rasla je pomoću niti, animirajući ih i animirajući njima.


Dávid Fekete s mađarskim lutkarskim junakom Vitézom Lászlóm, foto: Privatni albumDávid Fekete s mađarskim lutkarskim junakom Vitézom Lászlóm, foto: Privatni albumReviju je otvorila predstava Dindim, o nježnosti, Umjetničke organizacije GLLUGL koju predvode dojučerašnji osječki studenti. Riječ je o toploj i šarmantnoj predstavi u čijem je žarištu prijateljstvo starca i pingvina. Boje tradicije branio je vrlo duhovit i vješt mađarski lutkar Dávid Fekete s mađarskim lutkarskim junakom Vitézom Lászlóm, dok je zvijezda Svjetskog dana lutkarstva bila nova predstava Dječjeg kazališta, Kradljivica ključeva, zanimljiv lutkarski fantasy koji nas odvodi u za domaće lutkarstvo netipične svjetove (kritiku predstave pročitajte ovdje).

 

Od studentskih ispitnih produkcija, publika je uz Sevdah uživala u predstavi Zlogrba, duhovitim Kokošjim poslima, zgodnom Mjestu za dvoje, izvedbeno izazovnom i zanimljivom svijetu sjena u Tko si ti? te dinamičnom i duhovitom kolažnom programu na zatvaranju.


I dok su predstave bile poklon organizatora Osijeku, budući da su bile besplatne, radionice su bile poklon studentima jer su ih vodila tri vrsna lutkara i umjetnika – bivši osječki student, danas jedan od najboljih lutkara u Hrvatskoj Giulio Settimo, redatelj Viktorije 2.0 Zoran Petrovič i već spomenuti Fekete.

 

Studentska predstava, "Zlogrba", foto: PromoStudentska predstava, "Zlogrba", foto: PromoNa kraju pregleda ovogodišnjeg Lutkokaza moramo primijetiti da, bez obzira na odlične predstave i vrlo zanimljive popratne događaje, Osječani i dalje ne žive punim plućima s Lutkokazom. Istina, Dindim je zbog interesa publike izveden dvaput, a dio publike nije uspio ući na Sevdah, no veliku većinu publike činili su lutkari i kazalištarci bliski lutki. Nedostajalo je ne samo Osječana, već i studenata drugih fakulteta kojima bi događaji poput Lutkokaza trebali biti mjesta kreativnih upoznavanja i druženja.


Želi li jače povezati Lutkokaz i gledatelje, Akademiji je nužna stalna scena koja bi cijele godine bila mjesto studentskih (glumačkih i lutkarskih) eksperimenata i igara te koja bi za vrijeme Lutkokaza postala žarište lutkarstva i kazališta u Osijeku i šire. Ne zaboravimo da Osječani imaju veliku privilegiju da je baš u njihovom gradu jedini studij lutkarstva u ovom dijelu Europe, studij na kojemu nastaju izuzetno zanimljive, inovativne i kvalitetne ispitne produkcije. Nažalost, još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri svjesni toga.