• image
  • image

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. i This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

IN MEMORIAM

 

prof. dr. sc. Pavel Rojko (1944-2017)

 

U nedjelju 22. listopada 2017., u 74. godini života umro je u Zagrebu utemeljitelj hrvatske glazbene pedagogije kao znanstvene discipline, prof. dr. sc. Pavel Rojko, umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju Muzičke akademije u Zagrebu te dugogodišnji vanjski suradnik studija Glazbene kulture i Glazbene pedagogije Umjetničke akademije u Osijeku

 

 Prof. dr. sc. Pavel RojkoProf. dr. sc. Pavel Rojko

 

Rođen 1. siječnja 1944. u Petrijancu. U Varaždinu je završio srednju glazbenu školu, dok je studij glazbe – teoretsko-nastavnički odjel – završio na Muzičkoj akademiji 1970., a 1977. studij Psihologije i Pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorat iz društveno-humanističkih znanosti, iz područja pedagogije, s temom iz glazbene pedagogije, stekao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988.


Od 1971. radio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na kojoj je osmislio i organizirao nastavu glazbenopedagoških predmeta: Glazbene pedagogije, Metodike nastave teorijskih glazbenih predmeta i Glazbene psihologije na studijima Glazbene kulture odnosno kasnije Glazbene pedagogije. Na istoj instituciji, izvodio je i nastavu Solfeggia i Glazbene literature u školi te je zaslužan u velikoj mjeri za današnju koncepciju studija Glazbene pedagogije. Dugi niz godina bio je pročelnik VIII. odsjeka za glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te prodekan Muzičke akademije u razdoblju 1993/94. do 1994/95. i ponovno od 2000/01. do 2001/02. Prof. dr. sc. Rojko, povremeno je djelovao i kao vanjski suradnik Muzičke akademije u Puli. Kraće vrijeme predavao je Metodiku nastave glazbene kulture studentima razredne nastave Pedagoškog fakulteta u Zagrebu (danas Učiteljski fakultet) te od 2007. do 2012. bio nositelj glazbenih kolegija na Učiteljskom fakultetu u Osijeku (danas Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti).

 

Značajnost prof. dr. sc. Pavela Rojka za Osijek veže se uz osnutak sveučilišnog studija Glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, 1984. godine, kada je postao, i sljedećih trideset godina sve do 2014. godine, ostao, stalni vanjski suradnik Odsjeka za glazbenu umjetnost na kolegijima Metodika nastave teorijskih glazbenih predmeta, Pedagoška praksa, Osnove glazbene pedagogije i Glazbena pedagogija te na taj način snažno utjecao na formiranje generacija učitelja glazbe koji su svoje obrazovanje stekli na tom studiju.

 

Sudjelovao je kao pozvani predavač na mnoštvu međunarodnih glazbenopedagoških konferencija i simpozija u europskim gradovima: Bad Radkersburgu, Bolzanu, Beču, Celju, Gradenu (bei Köflach), Innsbrucku, Kremsu (an der Donau), Leuvenu, Lisabonu, Luzernu, Lübecku, Passauu, Prešovu, Rigi, Rogaškoj Slatini, Šopronu, Toblachu/Dobbiacu, Weimaru, Zagrebu, Žilini. Napisao je šest knjiga, osamdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja glazbene pedagogije te preveo brojne stručne i znanstvene radove s engleskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika. Uz brojne, relativno kraće radove, najznačajniji su njegovi prijevodi knjiga Mentalni trening u glazbenom obrazovanju i Psihologija glazbe (obje s njemačkog). Radove je objavljivao u časopisima Tonovi, Pedagoški rad, Metodički ogledi, Zvuk, Školske novine, Glasbeni forum (Slovenija), Musikerziehung (Austrija) i Diskussion Musikpädagogik (Njemačka). Radovi su mu objavljeni i u nekoliko domaćih i stranih zbornika. U glazbenopedagoškim radovima obuhvatio je gotovo svu problematiku nastave glazbe u općeobrazovnoj (osnovnoj školi i gimnaziji), i stručnoj, glazbenoj školi. Godine 2001. uvršten je u Novi leksikon glazbene pedagogije (Neues Lexikon der Musikpädagogik), izdavača Gustava Bossea iz Kassela u Njemačkoj. Od 1998. bio je glavni i odgovorni urednik glazbenopedagoškog časopisa Tonovi, koji je pod njegovim uredništvom postao relevantna znanstveno-stručna publikacija usporediva sa sličnim europskim časopisima.

 

Prof. dr. sc. Pavel RojkoProf. dr. sc. Pavel RojkoIdejni je začetnik, osnivač, autor nastavnog plana i voditelj Interfakultetskog poslijediplomskog studija Glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio mentor u izradi dvanaest poslijediplomskih magistarskih radnji. Također, bio je mentor u izradi tri doktorske disertacije, s temama iz glazbene pedagogije, koje su obranjene na Filozofskom fakultetu i Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao predavač na poslijediplomskim studijima na Filozofskom fakultetu i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.

 

Bio je predsjednik povjerenstva za polaganje stručnih ispita za učitelje glazbe, te predsjednik povjerenstva za ocjenu udžbenika za općeobrazovne škole. Također, bio je suradnik u izradi nastavnih programa (za glazbu) za različite vrste škola. Vodio je povjerenstvo za izradu nastavnog programa predmeta Glazbena kultura u okviru Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Održao je brojna predavanja u svrsi stručnog osposobljavanja nastavnika glazbe organiziranog od strane Agencije za odgoj i obrazovanje.

 

Bio je član Europske udruge za glazbu u školi (EAS-Europäische Allianz Schulmusik), zatim Međunarodne radne zajednice Glazbena pedagogija za južnoeuropske zemlje (Ar Ge Süd – Internationale Arbeitsgemeinschaft für die südlichen Länder Europas) te član Hrvatskog psihološkog društva.

 

Svojim dugogodišnjim nastavnim djelovanjem, brojnim pisanim radovima, knjigama, prijevodima, analizama aktualnih glazbeno-obrazovnih tema i događaja, značajno je razvio i unaprijedio umjetničku granu glazbenu pedagogiju i povezao je sa sebi svojstvenim znanstvenim diskursom u novu, podjednako i znanstvenu i umjetničku disciplinu u Hrvatskoj te na taj način postavio temelje za nova istraživanja, promišljanja i unaprjeđenja u interdisciplinarnom smjeru. U glazbenopedagoškim radovima obuhvatio je gotovo svu problematiku nastave glazbe u općeobrazovnoj školi počevši od ciljeva i zadataka nastave, njezine koncepcije i mogućih modela, do mjesta i uloge pojedinih nastavnih područja unutar predmeta. Teorijske glazbene predmete karakteristične za profesionalno glazbeno obrazovanje postavio je na nov, suvremen način, nastojeći ih osloboditi od „formalizama i svojevrsne otuđenosti od glazbe“. Kad je govorio o nastavnoj praksi, njegovi su tekstovi bili kritični, ali su se u njima uvijek nudila i praktična rješenja. Svima koji su slušali njegova predavanja ostat će u sjećanju po dosljednosti, principijelnosti i odgovornosti u nastavnom radu, jedinstvenom smislu za humor, eruditskom znanju, ljubavi prema stranim jezicima i najširem opusu glazbene literature koju je u nastavi smatrao uvijek značajnijom od izgovorne riječi. Njegov glazbeno-pedagoški credo „glazba naprijed-ostali stoj“ okarakterizirao je čitavu jednu epohu u hrvatskoj glazbenoj pedagogiji u kojoj je upoznavanje glazbene umjetnosti putem aktivnog i analitičkog slušanja najvrjednijih primjera iz glazbene literature postalo temelj nastave glazbe kakvu i danas poznajemo, a to je nastava koja učenike odgaja glazbom.

 

Odlazak prof. dr. sc. Pavela Rojka velik je i nenadoknadiv gubitak prije svega za njegovu obitelj, no i za sve koji su ga poštivali i razumjeli njegove glazbenopedagoške ideje te od njega učili glazbenopedagoški misliti, ali i sumnjati. Njegov doprinos području hrvatske glazbene pedagogije teško će itko dostići. Stoga mu veliko HVALA!

 

Kako je profesor Rojko uvijek bio racionalan, razborit i logičan, smatramo primjerenim završiti ovaj tekst riječima književnika kojega je profesor iznimno cijenio, a koje su djelomično primjenjive i na njegov životni put, a koje glase: „Treba ostati logičan, jer bilo kako bilo, logika nikada nije nepouzdan vodič. Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo” (Miroslav Krleža, Na rubu pameti, 1938).

 

(Biografski podaci prof. dr. sc. Pavela Rojka djelomično su preuzeti sa stranice petrijanec.hr)