• image
  • image

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

DAVOR BRANIMIR VINCZE, UMJETNIČKI DIREKTOR NOVALIS FESTIVALA

 

„Eklekticizam je u suvremenoj glazbi postao norma“

 

Davor Branimir Vincze mladi je hrvatski skladatelj i umjetnički direktor Novalis festivala, a u razgovoru s njim dotakli smo se samog festivala te stanja u suvremenoj glazbi kod nas i vani

 

Davor Branimir Vincze, foto: Kristina Vrdoljak 

 

Možete li nam ukratko predstaviti Novalis festival?


Novalis festival je baziran na tri premise: inovacija, interdisciplinarnost i instrukcija. Želja nam je da kroz predstavljanje mladih glazbenika/skladatelja i njihovih novonapisanih djela u Hrvatskoj damo uvid u to kako suvremeni glazbenici razmišljaju te potaknemo novu generaciju mladih da se krene baviti istom. To je ujedno razlog zašto uz koncertni program uvijek organiziramo i radionice.

 

festival je ove godine proslavio svoj treći rođendan. Možete li se prisjetiti kako je sve to počelo, otkuda se pojavila ideja o osnivanju festivala i zašto?

 

Ideja Novalisa krenula je već u godini prije prvog izdanja festivala kada smo organizirali koncert s Forum Neue Vokalmusik na glavnom trgu u Novalji. Inicijalnu ideju festivala smo osmislili skladateljica Sanja Lasić i ja u želji da iskustva i poznanstva koje smo stekli u inozemstvu prenesemo u Hrvatsku. U realizaciji nam se nekoliko mjeseci kasnije pridružila Ivana Biliško koja je sa sobom unijela dodatne ideje iz perspektive izvođača. Međutim izazovi (da ne kažem komplikacije) na koje nailazite tokom organizacije festivala čovjeka prisile da se prilagodi. Festival se tako svake godine mijenjao i ono kako Novalis izgleda danas, tek tangencijalno ima veze s time kako smo mislili da će festival izgledati dok smo črčkali prve nacrte 2014. Sve je to dio odrastanja nas kao organizatora festivala. Ono što zasigurno stoji jest da s iskustvom, iz godine u godinu ima sve manje odstupanja između idejne projekcije i realizacije, unatoč činjenici da je svaka naredna godina malo ambicioznija od one prethodne.

 

 Novalis-festival-2015-teaser from Branimir Vincze on Vimeo.

 

Spomenuli ste kako Novalis festival spaja glazbu s ostalim oblicima umjetnosti. Možete li nam navesti neke zanimljive primjere takve suradnje između umjetnika?

 

Već u prvom izdanju naručili smo novo djelo od tajvanske skladateljice Mu-Xuan Lin, koja je skladbu napisala kao pratnju video-medijske umjetnice Claudie Joskowicz. 2016 smo održali cjelovečernji multimedijalni koncert poljske udaraljkašice Kassie Kadlubowske i čileanskog multimedijskog umjetnika Remmy Caneda, koji su izvodili djela uz pomoć elektronike, svjetlosnih instalacija, EEG-a, video projekcija i plesa. S ovogodišnjeg programa bih istaknuo koncert Schallfeld ansambla koji je praizveo djelo Marka Cicilianija u kojemu je osim elektronike i videa, i publika mogla sudjelovati u stvaranju zvuka. Naravno, ovo su samo najzanimljiviji od brojnih interdisciplinarnih projekata koje smo dosad predstavili.


Ove godine ste imali čak deset mladih skladatelja koji su došli na radionice. Možete li nam reći tko su bili predavači, od kuda su bili ti skladatelji i općenito kako gledate na tu priču?

 

Predavači smo bili Vito Žuraj (Ljubljana), Marko Ciciliani (Graz), Marton Illes (Karlsruhe), Martin Schüttler (Stuttgart) i moja malenkost. Studenti/skladatelji su stigli iz Hrvatske, Srbije, Mađarske, Austrije, Njemačke, Kine i Japana. Iznimno nam je drago da su došli mladi ljudi iz cijelog svijeta, ali bi nam bilo drago da smo imali više od samo jednog pohađatelja iz Hrvatske. Svi su bili iznimno zadovoljni time kako je radionica odrađena jer su imali prilike besplatno dobiti sat i izmijeniti kontakt sa skladateljima koji su već ostvarili brojne uspjehe i predaju po europskim glazbenim akademijama. Gledamo da s edukativnim programom nastavimo i u narednim godinama te da uključimo što više domaćih studenata.

 

Novalis festival, Pre-art ansambl u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu, foto: Kristina VrdoljakA kolika je bila posjećenost koncerata, s obzirom da je riječ o suvremenoj glazbi? Na koji način ste privlačili publiku?

 

Posjećenost je bila dobra, na svakom koncertu je bilo 50-70 posjetitelja, što može zvučati kao mala brojka, no zapravo je izvrsno jer smo koncerte uvijek stavljali u prostore koji ni ne bi mogli primiti više od 80-100 ljudi. Vidimo da posjećenost raste zajedno s nama i to je dobar znak. Publiku smo privlačili putem poznanstava, profesionalnih kontakata, ali i na način da smo kroz interdisciplinarne projekte „posudili“ tuđu publiku. Na primjer u knjižnici „Bogdan Ogrizović“ i „Kneževoj palači“ smo, zahvaljujući činjenici da publika tamo odlazi na večernja čitanja i izložbe, dobili velik broj posjetitelja koji možda inicijalno nije namjeravao doći na naš koncert. 

 

Na koji način koristite suvremene medije kao sredstvo promocije festivala?

 

Načelno se služimo društvenim mrežama (Facebook, Instagram) i imamo svoju web stranicu. Osim toga smo obavijest o festivalu poslali na brojne međunarodne akademije.

 

Možete li nam reći nešto o suvremenoj kompoziciji? S obzirom na iznimno velik broj skladatelja svugdje u svijetu, možemo li reći da postoji jedan stil koji je trenutno dominantan?

 

Izvedba na Novalis festivalu. foto: Kristina Vrdoljak

Nipošto! Smatram da je jedino zajedničko svima da nema stila i da je eklekticizam u većoj ili manjoj mjeri postao norma. Možda će zvučati naivno, no u vremenu kada u bilo koje doba dana ili noći možete naručiti hranu domaće, kineske, japanske, talijanske, meksičke, indijske ili koje druge kuhinje, mislite li da se taj modus razmišljanja neće ni na koji način odraziti u vašem kreativnom promišljanju? Svijet je već dulje vrijeme suviše premrežen da bi se zbog izolacije tj. ne postojanja nečega negdje mogao razviti stil koji ne bi s ostatkom svijeta imao nikakve veze. Naravno da stanovita tradicija, klimatske i ekonomske prilike utječu na sveopće promišljanje glazbe, opće raspoloženje i dostupnost resursima. Tako će možda skladatelji iz siromašnijih zemalja biti skloniji pisati za komorne, a oni iz bogatijih za orkestralne sastave, ali sve je to nedovoljno da bi se kao u 19. stoljeću radile generalizacije ili govorilo o nacionalnim školama. Ono što nas sve puno jače mijenja su društvene promjene kao posljedica novih tehnoloških otkrića, stvaranje novih struktura koje povratno bivaju reflektirane u umjetničkim djelima. Glazba u tom smislu nije iznimka.


Smatrate li da hrvatsko glazbeno obrazovanje (osnovno-srednjoškolske i akademske razine) prati tekovine suvremene kompozicije? Vi sami ste na doktoratu iz kompozicije u Stanfordu kod uglednog skladatelja Briana Ferneyhougha.

 

Ni najmanje, ali to nije samo na polju glazbe tako. Hrvatska je jedno iznimno nazadno društvo koje izumire. Sustav od najmanjih nogu uči da je heroj onaj koji je najmanje učio, a dobio dobru ocjenu. Junak je taj koji napravi spačku, ali ga se ne uhvati. To počinje u osnovnoj školi i propinje se sve do vrha koji državom vlada. Stoga na pozicije ne dolaze kvalitetni već podobni, te tako koče put svima koji su bolji. Ti bolji na kraju ili pobjegnu van ili se pokunje, što je razumljivo. Ne možemo svi biti vječiti idealisti. Nažalost takav sustav rađa nove generacije, koje su nesigurne u sebe, koje su neambiciozne, inertne, igraju na sigurno, skeptične prema svemu novom te čiji su stavovi često konzervativniji od stavova njihovih roditelja. U takvom sustavu suvremena glazba ne može prosperirati. Suvremena glazba upravo počiva na promicanju svježih ideja, integraciji novih tehnologija i okrenuta je budućnosti. U Hrvatskoj se umjesto bitnih tema okrenutih budućnosti, bavimo leševima iz formalina. Društvo koje ne govori o budućnosti NEMA budućnost! U tom smislu, domaća glazbena edukacija je većinom zaostala, razapeta između nekih minulih ideologija. Ono malo kvalitetnih domaćih glazbenika svoj uspjeh mogu uglavnom zahvaliti vlastitom trudu koji su uložili u doškolovanje po radionicama u inozemstvu. U tom smislu velika pohvala Umjetničkoj akademiji u Osijeku što je prepoznala vrijednost suvremene glazbe i osnovala Odsjek za novu glazbu.

 

 Novalis Festival Announcement 2017 from Branimir Vincze on Vimeo.

 

 

Koja je budućnost Novalis festivala? Možete li nam najaviti nešto što možemo očekivati iduće godine i imate li kakvih dugoročnih planova?

 

Novalis festival će iduće godine izaći s konceptom ljetne akademije. Planiramo provesti međunarodni natječaj za mlade kompozitor(ic)e. Pobjednici će kreirati nove skladbe koje će se uz djela renomiranih umjetnika praizvesti u Rijeci. Dugoročno gledamo da Novalis funkcionira po dvogodišnjem principu u kojem će jedna godina biti više posvećena prezentaciji recentnih djela renomiranih umjetnika, a druga edukaciji i kreaciji novih djela. S obzirom da nam se jako sviđa ideja Novalisa kao festivala na kotačima, ne vidimo zašto ne bi bilo moguće da Novalis u jednoj od narednih edicija osvane i u Osijeku.

 

I za kraj, kako ste vi suvremeni skladatelj, možete li nam reći gdje možemo čuti vaše skladbe?

 

U studenom možete slušati skladbu Finnish Pleasantry u sklopu 54. Glazbene tribine u Opatiji, a ista će se u izvedbi drugog klavirskog trija ponoviti u veljači u Beču. Odmah nakon Nove godine slijedi otvorenje instalacije u suradnji sa sjajnim medijskim umjetnikom Hrvojem Hiršlom u Studentskom centru u Zagrebu. Također u prvom mjesecu će jedan od najboljih kvarteta za suvremenu glazbu (Jack) svirati Oltre il conflitto u Americi. U travnju će u Berlinu biti izvedene 2 moje skladbe u okviru retrospektive umjetnika istočne Europe. U sklopu rezidencija koje imamo na sveučilištu Stanford, nova djela ću pisati za izvrstan komorni sastav Proton iz Švicarske i vokalni ansambl Ekmeles iz New Yorka. Za jesen je zakazan koncert s ciklusom za flautu i elektroniku Take your time…hurry-up! kojeg će svirati francusko-tajvanska flautistica Shao-Wei Chou u Los Angelesu. Ukoliko bude dodatnih izvedbi informacije uvijek možete naći na mojoj stranici.

 

Davor Branimir Vincze, "Subliminal messages"