• image

Broj 2., 2015.g.

SADRŽAJ

 

INTERVJU S POVODOM

 

Tretinjak, Igor Intervju s prodekanicom za studijske programe UAOS-a Jasminom Pacek: UAOS predstavlja spoj iskustva i svježe mladenačke energije

Umjetnička akademija u Osijeku ove je akademske godine, na svoj deseti rođendan, pokrenula dva velika projekta. Riječ je o novom preddiplomskom sveučilišnom studiju kazališnog oblikovanja i programima Cjeloživotnog učenja. Pridodamo li tomu podatak da je upravo u završnoj fazi priprema za vrlo zahtjevan proces reakreditacije, možemo zaključiti da Akademija, sa svim nastavnicima i studentima, živi punim plućima. U svim tim projektima veliki teret leži i na prodekanici za studijske programe i cjeloživotno učenje, doc. art. Jasmini Pacek MFA, s kojom smo razgovarali o novinama, obvezama i daljnjim planovima Akademije. 

 

 

KRITIKA

 

Kazališna umjetnost

 

Žeravica, Katarina Manje bi bilo više (Miroslav Krleža: Krleže Miroslava Vučjak ili Vučjak Krešimira Horvata - činidba malograđanskoga događaja u više činova kao prilagođaj po crti operete, HNK Osijek, režija i krležološka prilagodba: Zlatko Sviben, premijera 7. prosinca 2014.)

Ova četverosatna predstava s polusatnom pauzom iznimno je zahtjevan projekt vizualno veoma impresivan i dojmljiv, s pojedinim odličnim trenutcima i situacijama, s pojedinim odličnim glumačkim ostvarenjima, no bez pravih odnosa među likovima koji su ostali prigušeni pod teretom predugog trajanja predstave, suvišnih elemenata i rješenja koji su je nepotrebno opteretili. Stoga kazalište koje se radi zbog i za publiku, ne bi trebalo smetnuti s uma da se publika emotivno veže za teme i sadržaj, a ne toliko za rješenja, te da je često manje doista i više. 

 

Tretinjak, Igor Izazovan spoj pod Prosperovim plaštom (William Shakespeare Oluja, međunarodni dvojezični projekt Umjetničke akademije u Osijeku i akademije VŠMU iz Bratislave, koncept i režija Andrej Pachinger i Pavel Uher VŠMU te Hrvoje Seršić i Nenad Pavlović UAOS, Premijera 19. studenog 2014.)

Osječko-bratislavska predstava je na konceptualno i izvedbeno vrlo zanimljiv način obogatila Shakespearea i Oluju dvoizraznošću i dvojezičnošću, uspješno na sceni preplevši dvije glumačko-lutkarske škole i dva pogleda na izvedbeni čin. Također, predstavila nam je scenski uvjerljiv spoj glumca, lutke i pokreta te na mjestima vrlo dobre glumačke i animacijske role studenata glume i lutkarstva. Kao takva, predstavlja važno mjesto u kratkoj, ali izvedbeno i kvalitativno bogatoj povijesti Umjetničke akademije u Osijeku.

 

Čutura, Vladan Život nakon smrti u umjetničkim skokovima (Olivier Meyrou i Stéphan Ricordel Akrobati, Pariz, redatelj Stéphan Ricordel; dramaturg Olivier Meyrou; izvedba na Desiré Central Station 2014. festivalu - 29. studenog do 5. prosinca 2014. godine u Subotici)

Ukratko, riječ je o veličanstvenome spektaklu koji ponekad pogađa ravno u utrobu gestama dvojice akrobata i njihove umjetnosti s onu stranu riječi. Fabrice Champion: „Želio sam biti akrobat dugo vremena, jer se bojim tišine. Tišina je smrt. Ali, ako prestanem biti akrobat, ne znam što mi drugo preostaje.“. Želeći izbjeći zamku patetike, ovaj ću tekst završit s…

 

Ban, Marina Dostojanstveno i slavodobitno (Giacomo Puccini: La Bohème, HNK Osijek, dirigent Filip Pavišić; redatelj Petar Vujačić, Premijera: 10. listopada 2014.)

Vizualizacija zanimljive priče pretočene u osječku sliku polučila je uspjeh. Opera proslavljenog skladatelja priča je njegova vlastita života, sjećanje na studentske dane. Premijernom izvedbom zaokružena je Puccinijeva osnovna težnja - razvijenost pjevnih dijelova, a izvođenjem ove opere Osijek se uključio u obilježavanje 90. obljetnice Puccinijeve smrti dostojanstveno i slavodobitno!

 

Ban, Marina Dvostruki dobitak (Petar Iljič Čajkovski: Orašar/Ščelkunčik, HNK Osijek, dirigent Filip Pavišić; baletni majstor Vuk Ognjenović, Premijera: 22. studenog 2013.)

Spojivši sve u jedno, osječka je scena osigurala svojevrsni dramaturški protok baletnoj umjetnosti. Odabirom ovog baleta, koji je  kao imperativ potencirao mnogo rada, truda, teatralnosti i emocija, potvrđeno je kako HNK Osijek može u svoj redovni repertoar staviti i balet na kojeg se ne smije zaboraviti. Riječ je o dvostrukom dobitku - maestralnosti motiva i maestralnosti truda svih onih koji su htjeli vratiti balet na mjesto koje takvoj velikoj umjetnosti pripada.

 

Ban, Marina Povratak baleta u Osijek (Vuk Ognjenović: Fortuna, HNK Osijek, redatelj, koreograf, scenograf, oblikovatelj svjetla i projekcija Vuk Ognjenović; Premijera: 22. studeni 2014.)

Ovim projektom potvrđena je izvrsnost baletnog ansambla (osvrćući se, pritom, na prošlogodišnji Orašar) iskorakom u modernu. Fortuna, koja doista govori dovoljno sama za sebe, finalizirala je povratak baleta na ove daske (uz sjajne i sposobne umjetnike). Senzualnost pokreta, usklađenost misli (koja je ponekad djelovala kao igra, a ponekad poput iznimno zahtjevne umjetničke priče) pronešena je u hipu kazališnim daskama HNK Osijek. Bravo!

 

Likovna umjetnost

  

Igor Loinjak Osječko predstavljanje Miroslava Kraljevićaretrospektiva u muzeju likovnih umjetnosti (Retrospektivne izložbe u čast stogodišnjice smrti Miroslava Kraljevića, Zagreb, Split, Osijek, Dubrovnik, 2013.)

Ostavljajući odškrinuta vrata nadolazećim generacijama koje su, pozivajući se na njega, dodatno legitimirale njegov status, Kraljevićev je likovni opus unutar povjesnoumjetničkoga diskursa postao bítni element hrvatske likovne umjetnosti prve polovice prošloga stoljeća koji je teško osporiti. Štoviše, u njegovim su radovima sadržane gotovo sve odrednice istinske kanoničnosti jednoga umjetničkog opusa – od oslanjanja na tradiciju i koketiranja s njom preko krčenja novih putova vizualnosti u vlastitoj sredini do ostavljanja dovoljno „mjestā neodređenosti“ (Roman Ingarden) umjetnicima koji dolaze. Ali, i nama koji sto godina nakon njegove smrti pohodimo ovu retrospektivu.

 

Igor Loinjak  Josip Alebić: Gledanje Slavonije (Izložba Josipa Alebića, Kulturni centar „Laza Kostić“, Sombor, 25. studenog do 8. prosinca 2014.)

Vizualni poticaji s Alebićevih platana naznačuju egzistencijalnu tematiku i postavljaju pitanja koja se promatraču, a usudio bih se reći i samome umjetniku, ne otvaraju direktno. Zahvaćajući motive, ponirući u prikazani ambijent, krećući se od platna do platna, promatrač otkriva Slavoniju, ali i upoznaje umjetnika. Od sedamdesetih je godina prošloga stoljeća subjektivistički pristup umjetnika u radu postao izrazito naglašen tako da je umjetnički iskaz često bio direktan, Ich-form-an. U Alebićevim je radovima spomenuta direktnost izostala što ne znači da se odmah može govoriti o objektivnosti njegova pristupa. Rekao bih da je upravo suprotno; ne direktan je pristup samo maknuo s površine dubinski subjektivan pristup u umjetnikovu promatranju svijeta koji ga okružuje, s kojim je stopljen i u koji upisuje vlastitu egzistenciju.

 

Filmska umjetnost

 

Edi Ćelić Kontemplativna razglednica (Katarina Arbanas: Jan putuje, režija Katarina Arbanas; montaža Ognjen Jovanović; glazba Bika Blasko; Premijera 20. studenog 2014.)

Neizgledno je kako će ovaj filmpotaknuti lavinu pokušaja slične vrste. Na prostoru gdje je lutkarski sadržaj marginaliziran, potrebni su mnogo agresivniji nasrtaji koji će utjecati na mijenu popularnih strujanja. Jan putuje takodjeluje poput nježne, kontemplativne razglednice urednog rukopisa. Njegove specifičnosti istovremeno ga izdvajaju, ali i izoliraju, te će zbog toga bolje rezonirati kod povučenog lutkarskog undergrounda.

 

 

MANIFESTACIJE

 

47. Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 15. – 20. rujna 2014.

 

            Politički angažirana Saga osvojila glavnu nagradu 47. PIF-a

Međunarodni žiri u sastavu: predsjednica Ivica Ozabalova (Slovačka), Jelena Sitar Cvetko (Slovenija) i dr.sc. Sanja Nikčević (Hrvatska) glavnu nagradu Milan Čečuk dodijelio je predstavi Saga produkcije Wakka Wakka i Vizualnog kazališta Nordland. „Predstava je to koja dokazuje da lutkarska umjetnost i danas može biti iznimno politički angažirana i poticati svoju publiku na kritičko mišljenje, a sve to uz izvrsne pojedinačne kreacije u glumi, animaciji, oblikovanju svjetla i režiji“, istaknuo je žiri. 

 

 

Igor Tretinjak Lutka i animacija u tradiciji i suvremenosti (47. Međunarodni festival kazališta lutaka - PIF, Zagreb, 15. - 20. rujna 2014.)

Promotren iz ovog kuta, 47. PIF ponudio je bogat lutkarski program u kojemu su se susreli tradicija i suvremenost, preplevši se s raznim tipovima lutaka i animacije. Na ovom, tek jednom od mogućih uzoraka, zaključujem kako se najpotentnijom lutkarskom tehnikom čini stolna lutka koja, šireći se prostorima svoje labave definiranosti, najbolje komunicira s današnjicom i današnjim publikama. Podalje od samih lutaka, najbolju komunikaciju i prilagodbu današnjici ipak uočavamo u animaciji koja se širi s lutke i predmeta na prostor i zvuk. Takva animacija, oslobođena kreativnih granica, čini mi se najboljim odgovorom na stvarnost koja je davno otpustila sve kočnice.  

 

Lutkokaz – međunarodna revija lutkarstva UAOS-a, Osijek, 19. - 22. studenoga 2014.

 

Igor Tretinjak Kvalitetno pomicanje granica (Izvještaj s pete međunarodne revije lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku, Lutkokaz)

Međunarodna revija lutkarstva Lutkokaz, u organizaciji Umjetničke akademije u Osijeku, svoje je peto izdanje proslavila ambicioznim lutkarsko-glumačkim međunarodnim projektom, premijerom prvog hrvatskog srednjometražnog lutkarskog filma te malim brojem vrlo uspjelih ispitnih produkcija UAOS, sve upotpunivši dvama odličnim gostovanjima i bogatim popratnim programom. Peti Lutkokaz nije išao za kvantitetom, već je gledateljima, studentima i struci ponudio pažljivo odabran program zavidne kvalitativne vrijednosti koji je ukazao na visoku razinu animacije i slojevit razvoj pristupa lutkarstvu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Taj razvoj posebno se osjeća u scenskom poimanju lutke, koje se, nesputano zadanostima tradicije, polako širi beskrajnim prostorima kreativnosti i animacije, u isto vrijeme ne odbacujući objekt animacije iz fokusa niti negirajući samu tradiciju.

 

5. Hrvatski bijenale ilustracije Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 17.06.2014. - 27.07.2014.

 

Koraljka Jurčec Kos Povlašteni prostor mašte i vještine (Zapis o petom hrvatskome bijenalu ilustracije)

Hrvatska bijenalna izložba ilustracije zamišljena kao dvogodišnje predstavljanje radova suvremenih hrvatskih ilustratora u međunarodnome kontekstu, ove je godine (2014.) ostvarila svoje peto izdanje. Od početne ideje o izlaganju izabranih ilustratorskih radova kao osnovne, a ne samo prateće teme (u sklopu retrospektiva, tematskih i monografskih izložaba u reprezentativnim galerijskim prostorima), prerasla je u izložbu koja svake dvije godine okuplja nekoliko stotina umjetnika iz Hrvatske i inozemstva, uključivši likovne kritičare i povjesničare umjetnosti koji se bave ilustracijom i srodnim likovnim disciplinama. Pri tome ustrajemo na organizaciji „okruglih stolova“, susretima umjetnika i muzealaca, organiziramo predavanja, a  kontinuirano u sklopu naše edukativne djelatnosti održavamo likovne radionice za djecu i odrasle, koje su poslije prvih godina održavanja bijenala postale međunarodnima, uz prateće dvojezične kataloge.

 

GLAZ-B-OS – Glazbene božićne svečanosti, Osijek – Pečuh, 8. – 11. prosinac 2014.

 

Anja Papa i Eleonora Biočić Za svakoga po nešto (Izvještaj s osmog GLAZ-B-OS-a, UAOS i Fakultet za glazbu Pečuh)

Osmi po redu GLAZ-B-OS započeo je u ponedjeljak 8. prosinca 2014. godine svečanim otvorenjem u 20h i paralelnim koncertima na dva različita mjesta. U dvorani Umjetničke akademije  povodom Svjetskog dana zborskog pjevanja pod vodstvom dirigentice Antoanete Radočaj-Jerković i u izvedbi Akademskog zbora UAOS-a izvodile su se zborske skladbe skladatelja Cesara Francka, Richarda Smallwooda, Williama Hawleya, Josipa Štolcera Slavenskog, Györgya Orbána. U Pečuhu u Bazilici izvodio se Adventski koncert na kojem su sudjelovali solisti Umjetničke akademije u Osijeku pod vodstvom profesora Berislava Jerkovića i solisti Fakulteta za glazbu, Pečuh.

 

Klavirski seminar i koncert čeških umjetnika, UAOS, 12. listopada 2014.

 

Matko Brekalo Inspirativno i poticajno (Izvještaj s klavirskog seminara i koncerta uvaženih čeških umjetnika)

Na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku ugostili smo dvoje uglednih gostiju iz Češke. Prof. dr. sc. Ivo Medek, češkog skladatelja, člana umjetničkih vijeća za glazbu na Fakultetu za glazbu Janaček akademije u Brnu te zamjenika predsjednika Vijeća za umjetnost Ministarstva kulture Republike Češke i njegovu supruga, Saru Medkovu, svjetski nagrađivanu pijanisticu. Njih su dvoje održali klavirski seminar te koncert koji je bio inspirativan, drugačiji i iznad svega kvalitetan, te je potaknuo mnoga previranja, razmišljanja koja su najnužnija za razvoj i širenje svijesti umjetnika, građana i čovjeka općenito.

 

LUX 2014. filmska nagrada Europskog parlamenta za postignuća u kinematografiji, Strasbourg, 16-17. prosinca 2014.

 

Edi Ćelić O nagradi, filmovima i pobjednicima (Izvještaj s dodjele filmske nagrade LUX)

Želeći naglasiti fundamentalnu ulogu kulture u formiranju društva, Europski parlament 2007. godine pokreće inicijativu kojom će film postati presudnim posrednikom u razvijanju dijaloga među stanovnicima Europe. Filmska umjetnost ima sposobnost unifikacije svih postojećih medija, te tako biva logičnim odabirom u promociji ideje o Europi koja će kinematografijom rastvarati i obogaćivati debatu o ključnim pitanjima Unije, istovremeno potičući cirkulaciju europske (ko)produkcije unutar nje same.

 

Seminar mladih kritičara, Cluj, Rumunjska, 29. studenoga – 5. prosinca 2014.

 

Anđela Vidović Brušenje talenta festivalskim programom (Izvještaj sa seminara mladih kritičara u Cluju, Rumunjska)

Određivanje kazališta trenutačno se temelji na dvjema oprekama – kazalištu kao mjestu radikalne pobune koje može i ne mora utjecati na stvarnost i kazalištu kao mjestu detektiranja problema. Od kazališta ne očekujem rješenje ili izbavljenje od trenutačne stvarnosti, jednako kao što ne očekujem da ono bude pokretačem društvenih promjena. U prvome me redu zasmetala prividna radikalnost u dijelu predstava u kojima zapravo nema kritičnosti, a problemi se razlažu na idejnoj, scenskoj i površnoj razini. Razvidno je da se kazalište ne može natjecati sa suvremenim medijima, no ono što svakako može jest graditi odnos, komunikaciju s publikom utemeljenu na međusobnom povjerenju. Nigdje drugdje čovjek ne prepoznaje tako dobro svoje strahove, nesigurnosti i težnje kao u glumcu čiji tekst živi tijekom predstave.

 

ESEJI

 

Emina Dabo Siromašno kazalište  Jerzyja Grotowskog

Priloženi rad dat će kronološki prikaz razvoja rada Jerzyja Grotowskog, odnosno prikaz razvoja njegove glumačke metode kroz rad s glumcima unutar različitih faza njegovog kazališnog djelovanja. Siromašno kazalište Jerzyja Grotowskog jedan je od ključnih kazališnih pravaca dvadesetoga stoljeća čije su se glumačke metode pokazale veoma inovativnima u odnosu na ostale metode nastale nakon Stanislavskog. Životno djelovanje Grotowskog unutar kazališta najčešće se dijeli na Kazalište produkcije, Parateatar, Kazalište izvora, Objektivnu dramu te Umjetnost kao prijenosnik. U ovome je radu najviše pozornosti posvećeno početnim fazama rada Grotowskog, budući da je unutar njih postavio neke ključne temelje za daljnja istraživanja te režirao svoje najznačajnije predstave. Unutar toga razdoblja, Kazališta produkcije i Kazališta izvora, Grotowski je održavao i najsnažniji kontakt s publikom, dok se je u kasnijim fazama sve više povlačio sa scene fokusirajući se na glumački trening i istraživanje s izoliranom skupinom glumaca daleko od očiju publike. Početak ovoga rada dat će prikaz kazališnih razvojnih faza Grotowskog, nakon čega slijedi uvid u procese i ciljeve njegova rada s glumcima, gledateljima i dramskim tekstom. 

 

 

Katarina Žeravica Max Frisch: Švicarski dramski pisac, prozaist, esejist...

Švicarski književnik Max Frisch (1911. – 1991.) jedan je od najizvođenijih dramskih autora njemačkog govornog područja te svojim cjelokupnim književnim opusom koji osim drama broji i romane, pripovijesti i dnevnike zauzima bitno mjesto u samom vrhu europske i svjetske književnosti 20. stoljeća. Frischovo je književno stvaralaštvo relativno slabo poznato široj hrvatskoj čitalačkoj i kazališnoj javnosti, prije svega zbog činjenice što se njegova književna ostvarenja rijetko prevode na hrvatski jezik, rijetko bivaju revidirana, drame se rijetko izvode na hrvatskim kazališnim scenama, a i one koje su prevedene ne objavljuju se. Stoga se ovim radom nastoji približiti život i djelovanje Maxa Frischa kao književnika, s naglaskom na Frischa kao dramskog pisca, prije svega studentima glume i lutkarstva, te je jedan od važnijih ciljeva uputiti na izvore gdje se mogu naći njegova djela prevedena na hrvatski jezik pa ih time i popularizirati i približiti onima koji bi zbog svoje struke ili studijskih afiniteta mogli pokazati interes za Frischovo književno (dramsko) stvaralaštvo.

 

 

Igor Loinjak Neki aspekti hrvatske likovne kritike s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godine

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća mlađa se generacija likovnih kritičara počela zanimati za nove kritičarske i teorijsko-umjetničke obrasce. Uključivanjem dijela jugoslavenskih umjetnika u tijekove međunarodne umjetničke scene, došlo je do bitnih promjena u pristupu cjelokupnom sustavu umjetnosti. Novi su oblici umjetničkoga izražavanja zahtijevali stručnu valorizaciju pa je bilo nužno razvijati likovnu kritiku koja bi se aktivno bavila novonastalom situacijom. Time se otvorio prostor za likovne kritičare nešto drugačijih teorijskih orijentacija koji su s velikim zanimanjem sudjelovali u kulturnom životu sredine u kojoj su djelovali. Afirmativnim su se stavom prema novim pojavama osobito isticali Ješa Denegri, Želimir Koščević, Zvonko Maković, Davor Matičević te neki drugi kritičari koji će u okviru ovoga rada biti tek spomenuti ili prešućeni. Navedeni su autori svojim teorijskim stavovima, kritikama i osvrtima doprinosili širenju informacija o progresivističkoj (neoavangardnoj) liniji umjetničke prakse na Zapadu te njihovim odjecima u jugoslavenskoj sredini. Promjene su se javile i u samome pristupu likovnoj kritici pri čemu su značajnu ulogu odigrali tekstovi talijanskoga povjesničara i teoretičara umjetnosti Germana Celanta i njegov model akritične kritike. Utjecajne su bile ideje i drugih teoretičara od kojih se mogu izdvojiti Giulio Carlo Argan, John Chandler, Joseph Kossuth, Lucy Lippard, Catherine Millet te Sol LeWitt. Baveći se u prvome redu dijelom progresivističke struje tadašnje likovne kritike, u radu će se nastojati pokazati u kojem su odnosu bili spomenuti kritičari i povjesničari umjetnosti prema situaciji koja je vladala izvan granica Jugoslavije te na koji su se način refleksi tih pojava odražavali na domaćoj umjetničkoj sceni.

 

 

Zorica Jurčević Janko Polić Kamov: Ecce Homo – narativni Identitet

Rad istražuje narativni identitet glavnog junaka novele Ecce homo temeljeći se na tekstualnim, ali i izvantekstualnim, mehanizmima kojima priča konfigurira njegov lik. Glavni pokretač otkrivanja njegova ja je odnos prema Drugome, u kojem njegov identitet biva razapet između dvaju polova: pola Majke i pola Žene. Upravo unutar te borbe odgovornosti prema majci i seksualnoga nagona prema ženi odvija se i borba njegova vlastita ja posljedično raspolovljena u dvije sfere: sferu sina i sferu muškarca. Tekst ga tako kvalifikacijama i funkcijama pokreće psihičkim i tjelesnim odnosima od majke kao kastracijskog (impotentnog) objekta prema ženi kao seksualnom (potentnom) objektu te ga u tom nepomirljivom sukobu unutar samoga sebe ostavlja razapeta do samoga kraja. Stoga, cilj je rada istražiti sve tekstualne i izvantekstualne pokazatelje kojima priča konstruira narativni identitet Mije, obilježena već samim naslovom novele koji sugerira osuđenost na neizbježnu razapetost i (njegovu ili majčinu) smrt.

 

 

    Tihomir Živić Taj mali čovjek jučerašnjice: Neohistorijsko čitanje Nathaniela Hawthornea

    This Small Man of Yesterday: A Neohistorical Perusal of Nathaniel Hawthorne

Cilj istraživanja je dokazivanje činjenice da su književna djela Nathaniela Hawthornea, a osobito Grimizno slovo, uvijek podržavali jasnu ideju ostvarivanja Novo-engleskog nacionalnog jedinstva. Za ostvarivanje tog cilja korišten je životopisni biblijski imaginerij ili ponekad čak i ukorijenjene puritanske predrasude koje su još uvijek postojale većine stanovnika Nove Engleske Hawthorneovog doba. Hawthorne je vjerovao da samo zajedništvo može spasiti uniju u ključnim političkim trenutcima i bio je spreman oprostiti svojim zemljacima mnoge skupe pogreške koje su počinili za vrijeme njihove zajedničke prošlosti.  Na prostoru koji se često nazivao „obećana zemlja“ Amerike upravo je ta nasljedna značajka Hawthorneove darežljivosti očinski prikazana u mnogim slučajevima. Metodološki, to je Hawthorneu omogućilo da postane nositelj grandiozne, ali pomalo dijabolične ideje Josepha Conrada „srce tame“, koja je još uvijek postojala u neistraženim i slabo naseljenim područjima Nove Engleske njegova vremena.  Za Hawthornea je (s rezultirajućom implikacijom koja se proteže sve do danas) nov, odabran čovjek počeo voditi gorku borbu za osiguranje vlastitog opstanka istovremeno ju prožimajući sa sveprožimajućom tamom. 

 

 

Sanja Lončar-Vicković i Dina Stober Industrijsko arhitekstonsko naslijeđe osječke ljevaonice  željeza

Industrial Architectural Heritage of the Osijek Foundry

Ovaj rad detaljno predstavlja povijesni razvoj i arhitektonsko naslijeđe Osječke ljevaonice željeza OLT-a, s obzirom na njezino mjesto i ulogu u osječkoj modernoj arhitekturi. Najvažnije zgrade ljevaonice izgrađene su između 1912. i 1933. godine te se i danas nalaze unutar kompleksa OLT-a: ljevaonica, tvornica vijaka, ured ravnatelja i stara alatnica (jedno od većih skladišnih prostora). Danas su zgrade unutar OLT-a u derutnom stanju što zbog starosti i zanemarivanja, što zbog dva rata koja su prohujala ovim područjem.  Najvažnije zgrade od ojačanog betona iz 1913. godine su ozbiljno oštećene otkrivajući strukturalne napukline, oštećena krovišta i potporne elemente ojačanih betonskih okvira zajedno s ogoljenom armaturom (utjecaj vlage I mehaničkih oštećenja – pogoci granata).  

 

 

 

MEĐUNARODNA SURADNJA

 

              Kalina Stefanova Život je lijep ili optimistično o bugarskom kazalištu

           Life is Beautiful? Or Optimistically about Bulgarian Theatre

Mnogi umjetnici I kritičari doživljavaju sreću nezanimljivom, površnom pa čak i neozbiljnom temom uopće. To ovisi o perspektivi iz koje se ovaj najkompleksniji, a istovremeno najjednostavniji odgovor na smisao života gleda. Ovisi o dubini radosti koju umjetničko djelo uspijeva dosegnuti dok se bavi ovom temom: je li to samo smiješak ili unutrašnje zračenje svjetla; je li pobjedničko radovanje ili uzlet duha – čisto blaženstvo. Poput Straussove glazbe koja uzdiže moje tijelo iznad zemlje, ali u jednom trenutku mi je rekla sve što mi je trebala ili mogla reći I ja je gasim. Ili poput Mozarta kojeg uvijek iznova mogu slušati i koji mi ne može dosaditi jer je i zemaljski i duhovan, a istovremeno beskonačan. Jer u njemu postoji druga vrsta mudrosti: „mudrost koja te tjera da prihvatiš patnju bez ubijanja čarolije”, ona mudrost koja “kontinuirano odaje počast životu.”  

    

           Maria Ignatieva Ponovno razmatranje Stanislavskog: Meiningenovci

           Stanislavsky revisited: the Meiningens

Čini mi se kako je nužno provesti reevaluaciju utjecaja Meiningenovaca na Stanislavskog I daljnji razvoj ruske režije. Pod utjecajem Meiningenovaca, Stanislavski je istraživao scenske trope i učio kako prevladati scenska ograničenja uz pomoć svjetlosnih i zvučnih efekata; kako rekonstruirati I dekonstruirati scenu, kako potaknuti asocijacije kod publike; kako koristiti glumce kao jedan od alata za stvaranje snažnih poetskih odraza. U elaboraciji scenskih efekata grof je nagovijestio eru radija i filma kao i kompjuterizirane efekte našeg vremena.   

    

           Irina Antonova Nasljeđe stepe i moderni oblici umjetnosti u kazahstanskom lutkarstvu

           The Heritage of the Steppe and Modern Art Forms in Kazakhstani Puppetry

Ovaj rad donosi kratki pregled povijesti kazahstanskog lutkarstva i proteže se od starog turskog doba do moderne lutkarske umjetnosti. Cilj ovog istraživanja je otkriti na koji su način kulturne tradicije iz prošlosti utkane u suvremeno kazalište te rasvijetliti autentičnost kazališne umjetnosti kazahstanskih nomada. Poseban naglasak stavljen je na postojanje autohtone umjetnosti kazahstanske nacije -  Orteke [OR-Teh-Keh]. Drugi dio rada bavi se povijesti lutkarskog kazališta u Kazahstanu za vrijeme sovjetske ere. Posljednji dio rada posvećen je opisu najslavnijeg i najomiljenijeg lika kazahstanskih legendi – Aldar-Kosseu.

    

           Marijana Petrović Lakoća postojanja lutaka u rukama Janka Vrbnjaka

Ovaj je rad posvećen mom učitelju, Janku (Matijas) Vrbnjaku, srpskom glumcu animatoru i tehnologu, pioniru beogradskog lutkarstva i jednom od najistaknutijih stvaratelja SFRJ. Do savršenstva je došao "radom, posvećenošću i odricanjem, kao i upornim kultiviranjem svojih talenata i svojih zanata, koji se zovu umjetnost glume i animacije". Neumoran, radoznao, istraživački nastrojen i prirodno nadaren, lagano je otkrivao tajne i osvajao svijet lutkarstva. Pisac Stevan Pešić je to poetično objasnio na primjeru: “Kad neko pred nama vaskrsava Sokrata, to je čudo umetnosti. Kad Janko Vrbnjak, pokretom ruke, od parčeta drveta uvijenog krpom stvori čoveka, onda je to, za mene bar, nešto veće od umetnosti: preobražaj dublji, tajnovitiji i strašniji".

    

           Kyriakos Loukakos Lirski teatar u 21. stoljeću

           Lyric Theatre in the 21st Century

Moderna ili tradicionalistička, produkcija mora ulagati u konzistenciju, relevantnost i inovaciju bez zanemarivanja elemenata spektakla. Elemenata koji tvore dio cjeline koja je operna produkcija uvijek bila i koji se trebaju upotrijebiti kao sredstva poboljšavanja detaljnog značenja djela bez otuđivanja od djela od njegove iskonske srži. Takvo poštivanje djela se može pokazati profitnim za kazališta koja će morati sve više i više biti inovativni i konkurentni promotori svog proizvoda u polju komercijalnih prilika. Moramo biti svjesni da su napori u zadržavanju izvedbenih umjetnosti pod staklenim zvonom osuđeni na propast. Osobna i institucijska domišljatost će taj proces koji donosi ne samo opasnosti, već i koristi i prednosti, morati iskoristiti na najbolji mogući način. Iz ove vizure, nove realnosti mogu doprinijeti u ponovnoj uspostavi pravog, održivog načina samoregulacije s obzirom na umjetnički izričaj koji će bez ugrožavanja osobnih uvjerenja i težnji održavati i minimum socijalnog odnosa spram publike.

    

           Omer Blentić O klavirskom stilu J. S. Bacha Fragmenti interpretacije

Ukoliko želimo proniknuti u područje stilske problematike klavirske muzike J. S. Bacha potrebno je bliže definirati osnovne elemente koji sačinjavaju interpretaciju te razmisliti o njihovom značaju i djelovanju. Svakako, tu se odmah suočavamo s krupnim pitanjem autohtonosti muzičkog izraza, kao i s pitanjima stilskih konvencija. Također, i same tehničke mogućnosti instrumenata su odigrale veliku ulogu u izvjesnim modifikacijama fragmenata interpretacije i stila, no ipak, nije moguće izostaviti niti umjetnički individualitet kao vrlo bitan čimbenik unutar stvaralačkog procesa interpretativne umjetnosti. Pitanje kvalitete stilskog interpretiranja Bachovih djela za instrumente s tipkama predstavlja vrlo kompleksno područje kojem je potrebno prilaziti s analitičkog aspekta, kako bi smo pokušali doći do saznanja neophodnih za ispravno shvaćanje i tumačenje muzičke umjetnosti ovog velikog majstora.

    

           Yordanka Gesheva Bugarsko razdoblje obitelji Pejačević

U većini najpoznatijih verzija o korijenima srednjovjekovne bugarske obitelji Parčević - Pejačević sve počinje od urote sinova Dabiše Kneževića protiv Tvrtka I., koji je vladao Bosnom u drugoj polovici XIV. stoljeća. Tvrtko I. i Dabiša su iz jedne te iste dinastije - Kotromanića. Najraniji podatci o bosanskom porijeklu obitelji, ili barem o boravku njezinih predstavnika u Bosni, međutim, vrlo su ograničeni. Autorica se u radu bavi opsežnim istraživanjem povijesti obitelji Pejačević i njihovim kretanjima na području Bugarske te rasvjetljivanjem dosadašnjih tumačenja i razloga nastajanja mogućih upitnih zaključaka u postojećim istraživanjima.

 

 

IZ STRUKE ZA STRUKU

  

Tatjana Bertok-Zupković Glumac i glas

Tekst je nastao kao prikaz sudjelovanja na osmom, međunarodnom znanstvenom pod nazivom Istraživanje govora koji se održao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 5. - 7.12. 2013. Na skupu su sudjelovali i asistenti s područja govora i glasa Umjetničke akademije u Osijeku: Selena Andrić i Ivan Ćaćić, koji su demonstrirali praktičnu primjenu vježbi za glas(govor): vježbe disanja i  vježbe artikulacije tj.razgibanosti govornog aparata. Glas (govor) određuju uvjeti života, fizička spretnost, okolina, „uho“. Razvijanje i vježbanje glasa je uvjet za bavljenje glumačkim poslom. Sudjelovanjem na skupu imala sam za cilj pokretanje konkretnije suradnje između fonetičara i glumaca u budućim zajedničkim projektima, a sam tekst donosi uvodna promišljanja o važnosti glasa i govora te praktične vježbe koje vode prema zaključno koraku – izgovaranju teksta.