• image

Gianni Rodari, foto: https://www.periodicodaily.com/Gianni Rodari, foto: https://www.periodicodaily.com/Tasos Angelopoulos, GIANNI RODARI - The hidden socially interested puppetry underneath his stories

The article deals with Gianni Rodari’s stories, as containing their own transcription into puppet plays. Using historical references, from commedia dell’ arte’s puppetry tradition till the context in which Rodari created his stories, and combining the “fantastic binominal” of Rodari’s writing theories with the methodological tool of alienation in puppetry, as it has described especially by Henryk Jurkowski, the article argues on the Rodari’s tales transformation into puppet plays.

 

 

 

Teatar Ulysses, "Euripid: Bakhe", foto: Teatar UlyssesTeatar Ulysses, "Euripid: Bakhe", foto: Teatar UlyssesEma Bakran, SINDROM LUTAJUĆE MATERNICE U GRČKIM DJELIMA I TRAGEDIJAMA - Lov na histeriju
Očuvane grčke tragedije pažljivo se iščitavaju kako bi se u njima prepoznale izravne i neizravne reference na simptome i metafore koje se povezuju sa specifično ženskim stanjem opisivanim u antičkim grčkim medicinskim i filozofskim tekstovima. Navedeno je stanje poznato kao sindrom lutajuće maternice, što je koncept koji se pokazao kao izuzetno otporna zabluda, koja se zadržala u dugotrajnom periodu od više stoljeća, bez obzira na razvoj istraživačkih metoda koje se s pravom mogu nazvati znanstvenima, kao što su autopsija i sekcija, te usprkos otkrićima i zaključcima o anatomiji čovjeka i sisavaca do kojih se pomoću tih metoda došlo. Kao tekstovi za analizu nameću se djela dvojice od trojice pjesnika koji čine tragički kanon. U središte pažnje dospijevaju pojedini motivi iz originalnih tekstova Eshilovih i Euripidovih tragedija koji se zatim dovode u vezu s konkretnim izrazima, konceptima i idejama koji se zatječu, u prvom redu, u Platonovu dijalogu Timej te u raspravi Uzroci i simptomi akutnih bolesti antičkog liječnika Areteja iz Kapadokije, a tiču se kompleksne zagonetke koju je žensko tijelo predstavljalo za antičku filozofiju, medicinu i ostala polja istraživačkoga djelovanja. Analiza se usmjerava na ženske likove u tragedijama i ispituje spominju li se u tekstu grčkih tragedija stanja koja antički medicinski i filozofski tekstovi prepoznaju kao histeriju, kao i odnos simptoma histerije prema prijelomnim mjestima samih tragedija. Tragedije obuhvaćene analizom su Euripidove Andromaha, Bakhe, Hekuba, Heraklo, Hipolit, Medeja, te Eshilov Okovani Prometej.

 

Antun Gustav Matoš, foto: WikipediaAntun Gustav Matoš, foto: WikipediaTin Užar, KRITIKE, ESEJI, POLEMIKE - Matoš i glazba
Glazbena se umjetnost bez sumnje isprepliće s Matoševom osobnošću i literarnim stvaralaštvom. Bogata obiteljska glazbena tradicija te sredina u kojoj odrasta zasigurno utječu na Matoševu želju za reprodukcijom glazbala – violončela. Ta ga osamnaestogodišnja reproduktivna aktivnost, iako neredovita, dovodi korak do glazbenoga profesionalizma. Ne mogavši se, zbog tehničkih, a naposljetku i fizičkih predispozicija, ostvariti kao reproduktivni umjetnik, okreće se pisanju poezije. U pjesnički je opus, osim glazbenih sadržaja, unio i najveći dio svoje muzikalnosti, a u prilog tomu idu i njezina kasnija uglazbljenja. No hrvatsku je glazbenu historiografiju Matoš najviše zadužio svojim proznim, naročito glazbeno-publicističkim opusom. Potonji će se opus, u desetom svesku Sabranih djela okupljen u zbirku O glazbi, na žanrovskoj razini podijeliti na glazbene kritike (24), esejističke portrete o glazbenicima (7) te polemike o glazbi (3). Govoreći o tematskoj razini, unutar svakoga će se žanra, prema kriterijima argumentiranosti, subjektivnosti te uvjerljivosti faktografije, razmotriti glazbeni elementi. Radi šire će se slike, osim glazbenih elemenata, unutar svakoga žanra jezgrovito prikazati i oni izvanglazbeni. Na kojoj je razini Matoševo znanje o glazbenoj umjetnosti? Piše li o njoj stručno utemeljene rečenice iz perspektive sredine u kojoj obitava, ali i suvremenoga znanstveno-umjetničkoga gledišta? Ovisi li količina glazbenih, ali i izvanglazbenih elemenata o žanru kojim se služi? Koliko je dosljedan u provođenju vlastitih umjetničkih nazora? Utječu li osobni glazbeni afiniteti na donošenje vrijednosnoga suda pojedinoga umjetnika ili djela? To su neka od pitanja na koja će se ovdje dati odgovor.

 

GKL Split, "Šporki Špiro i Neposlušna Tonka", foto: GKL SplitGKL Split, "Šporki Špiro i Neposlušna Tonka", foto: GKL SplitIgor Tretinjak, SUVREMENA HRVATSKA DRAMA ZA DJECU I MLADE - Između dvije vatre
Želi li se pridružiti dinamičnim kazališnim sredinama u istraživanju mogućnosti kazališta za djecu i mlade, dramsko pismo za djecu i mlade morat će se osuvremeniti na više razina – od odbacivanja klasične linearne strukture preko prilagođavanja svijetu u kojemu njihova publika živi do suočavanja s tabuima i izazovima s kojima se djeca i mladi susreću. Kada se pojavi nekoliko tekstova koji će se djeci obratiti na ovaj način, i vrata kazališta će im se otvoriti.