• image

Igor Tretinjak

SUVREMENA HRVATSKA DRAMA ZA DJECU I MLADE

 

Između dvije vatre

 

Želi li se pridružiti dinamičnim kazališnim sredinama u istraživanju mogućnosti kazališta za djecu i mlade, dramsko pismo za djecu i mlade morat će se osuvremeniti na više razina – od odbacivanja klasične linearne strukture preko prilagođavanja svijetu u kojemu njihova publika živi do suočavanja s tabuima i izazovima s kojima se djeca i mladi susreću. Kada se pojavi nekoliko tekstova koji će se djeci obratiti na ovaj način, i vrata kazališta će im se otvoriti.

 

GKL SPlit, "Šporki Špiro i Neposlušna Tonka", foto: GKL SplirGKL SPlit, "Šporki Špiro i Neposlušna Tonka", foto: GKL Splir

 

Napomena: tekst je izvorno objavljen pod naslovom Savremena hrvatska drama za decu i mlađe: između dve vatre, u Časopisu za pozorišnu umetnost Scena, br. 3, Novi Sad, 2018. 

 

Hitno tražimo autore kazališta za djecu i to već dulje od petnaest godina!, izjavio je 1989. godine na Prvom frankfurtskom autorskom forumu kazališta za djecu i mlade njemački kazališni autor i ravnatelj Volker Ludwig[1], nastavivši ih tražiti, pretpostavljamo, do današnjeg dana. Za razliku od njemačkih kazališta za djecu i mlade, ravnatelji u Hrvatskoj nisu se pretrgli od potrage za autorima, kazališnu scenu oblikujući kroz nekoliko paradoksa u kojimanajgore prolaze upravo domaći dramski autori.

 

Kazalište za djecu i mlade posljednjih se godina razdvojilo na dva dijela. Jedan dio usmjerio je fokus na ciljanu publiku, a drugi na izvore novca – roditelje i pedagoge. Iako bismo očekivali da se prvim putem upute gradska kazališta financirana novcem građana, a da drugi postane put nuždeprivatnim kazališnim družinama, trenutno stanje negira očekivanja – velika gradska kazališta, posebice zagrebačka: Kazalište Trešnja[2], Gradsko kazalište Žar ptica[3] i Zagrebačko kazalište lutaka[4], već neko vrijeme grade repertoar oko bajki za djecu te dramatizacija lektirnih naslova[5] za nešto starije. Takvu repertoarnu igru na sigurno dodatno potkopavaju redateljskom i izvedbenom neinventivnošću koja preživljava na „klasici“ i zastarjelom scenskom rukopisu. U takvom prostoru mjesta za drame suvremenih dramskih pisaca za djecu i mlade nema.

 

Na drugoj polutci nalaze se kazališne družine poput KD Pinklec iz Čakovca, Teatra PocoLoco iz Zagreba i UO GLLUGL iz Varaždina te pojedina gradska kazališta izvan Zagreba – Gradsko kazalište lutaka Split, GKL Rijeka te Dječje kazalište Branka Mihaljevića iz Osijeka (koje je malo posustalo u posljednjim sezonama). Iako u ekonomski nepovoljnijoj situaciji[6], ta kazališta gotovo na svim razinama pokazuju veću promišljenost i hrabrost – od publika kojima se obraćaju preko tema i redateljskog rukopisa do izvedbe u cjelini. Tako se na njihovim repertoarima sve češće pojavljuju predstave za „najnezahvalniju“ publiku kojoj je kazalište silno potrebno – tinejdžere te predstave koje se grade oko aktualnih problema djece i mladih, dok se na popisu redatelja nalaze mlađi redatelji koji unose nove poetike i ideje. No niti te kazališne sredine ne rješavaju problem domaćih dramskih autora, budući da predloške predstava pronalaze u vlastitim autorskim idejama ili stranim (dramskim) tekstovima.

 

Bez obzira na zakrčen put do scene, dramsko pismo za djecu i mlade prilično je plodno, što pokazuju (i) brojke prijavljenih dramskih tekstova na jedini natječaj za dramski tekst za lutkarsko i kazalište za djecu Mali Marulić, koje se uglavnomkreću između 40 i 50 tekstova. Natječaj organizira GKL Split, ujedno organizator festivala hrvatske drame za djecu Mali Marulić, uz Assitejev Festival profesionalnih kazališta ključne referentne točke stanja kazališta za djecu i mlade. Pogledamo li popis nagrada na ta dva festivala, uočavamo da su dramski tekst i dramatizacija više puta ostajali bez njih[7]. Taj trend nije plod hira pojedinih žirija, već vjerna slika stanja na kazališnim daskama na kojima se posljednjih godina upravo dramatizacija, koja je dobrim dijelom istisnula domaći dramski tekst, pokazuje najvećom boljkom.

 

Za razliku od festivalskih žirija, natječaj Mali Marulić ne preskače drame, već ih nagrađuje te objavljuje u zbornicima[8]. Iako veliki dio tih tekstova oživi tek na papiru, auditivni život određenom broju svake godine pruži Hrvatski radio u obliku radio-igre, a s godinama raste i broj drama postavljenih na sceni i kazališta koja su ih postavila[9]. Dok širenje kazalištima gradi optimizam, u dobrom se dijelu tekstova osjeća snažan utjecaj auditivnosti radija koja iz izraza istiskuje sceničnosti. Posebice se to osjeća u „lutkokazima“ koji su prečesto naslonjeni na dijaloge (statičan razgovor), umjesto na didaskalije (činjenje), iako se zna da lutka ne voli pričati, već scenski živi kroz akciju, izgled, pokret, preplitanje s animatorom, scenom, svjetlom, zvukom...

 

I dok na izvedbenom planu tekstovima manjka sceničnosti, po pitanju tema nedostaje im hrabrosti i prilagodbe suvremenosti. Za razliku od europske i svjetske drame za djecu koja se pokušava hrvati s vlastitim i univerzalnim tabuima, od seksualnosti preko jezičnih tabua do nasilja, diskriminacije, rata i smrti[10], domaća drama znatno je diskretnija u tom pogledu, a predstave koje tematiziraju tabue obično su kratkoga vijeka, uz redovno gunđanje kako ih je nemoguće prodati. Rijetka iznimka je predstava Preko sedam mora, preko sedam gora, Kazališne družine Pinklec,koja na topao, duhovit i razigran način progovara o aktualnom, no negiranom problemu malenih izbjeglica[11]. Autorica teksta Jelena Kovačić i redateljica Anica Tomić i inače u svojim predstavama pametno i promišljeno progovaraju o žarišnim problemima hrvatskog društva i mladosti poput maloljetničkog nasilja te o temama koje se u javnosti obično zaobilaze poput anoreksije ili života u sirotištu, u čemu su gotovo pa usamljene.

 

 

Kada smo kod sirotišta, na tematski je tron posljednjih nekoliko godina zasjela usamljenost, prepisana iz svijeta u kojemu živimo, a čiji su dramski uzroci različiti – od odumiranja otoka (Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu[12]) do prezaposlenost roditelja (Jasmina Kallay, Kvantni klinci[13]) i patnje za izgubljenim roditeljima (odličan, no još uvijek neizveden tekst Hane Veček, Magnus[14] te Dječak koji je sanjao more[15],Selme Parisi).

 

Iako djeca danas dobrim dijelom žive u svijetu računalnih igara i virtualnosti, dramski pisci to još nisu u dovoljnoj mjeriupisali u svoje tekstove. Iznimke su Kvantni klinci koji šetaju paralelnim svjetovima te Kradljivica ključeva[16] koju je autorica Marta Mekovec de Calvaho smjestila u čudesan Clustrum, gradeći priču kroz tematsku apstrakciju[17].

 

Tematsku konstantu predstavljaju tekstovi koji u sebe upisuju didaktični sloj, više ga ili manje skrivajući. Nina Horvat bavi se temama bliskim današnjoj djeci i mladima, poput problema alkohola u D(n)o dna, no didaktičnost im je počesto kvalitativni uteg, dok Jasna Jasna Žmak didaktičnost fino i gusto omata igrom (Pisma na kraju šume[18]).

 

KD Pinklec i Teatar Poco Loco, "Superjunaci", foto: KD PinklecKD Pinklec i Teatar Poco Loco, "Superjunaci", foto: KD PinklecJedna od scenski najživljih autorica je Olja Savičević Ivančević čijih je nekoliko drama uspješno oživjelo na daskama GKL-a Split – od kazališnog hita Moj prijatelj Mačkodlak preko Soma na cilome svitu do Šporkog Špire i Neposlušne Tonkegdje se obračunala s uniformnošću svijeta. U svoje drame autorica aktualneteme i probleme omata zgodnim zapletima ispunjenimšarmantnim dječjim junacima i duhovitim (jezičnim) dosjetkama, stvarajući jedan od najzanimljivijih suvremenih dramskih opusa za djecu.

 

S druge strane kazališne rampe nalazi se redateljica Renata Carola Gatica, jedna od rijetkih koje se usude postavljati na scenu predstave za mlade.U njima se bavi važnim tinejdžerskim temama poput rastave roditelja (Pola-pola, Teatar PocoLoco, KD Pinklec i Teatar Exit[19]) i života uronjenog u virtualnost (Superjunaci, TeatarPocoLoco i KD Pinklec[20]). Iako te predstave nisu nastale na tekstovima domaćih autora, treću u nizu, Naš odgoj, režirala je u HNK-u Ivana pl. Zajca po naručenom tekstu Vedrane Klepice, čime je otvorila vrata kazališta za mlade toj kvalitetnoj dramatičarki i dramaturginji.

 

Upravo više kvalitetnih i etabliranih dramskih pisaca nedostaje hrvatskoj drami (i kazalištu) za djecu i mlade jer usprkos dobrim brojkama, produkciji u cjelini nedostaje kvalitete, ali i osuvremenjivanja. Želi li se pridružiti dinamičnim kazališnim sredinama u istraživanju mogućnosti kazališta za djecu i mlade (bitka s igrom na sigurno velikih zagrebačkih kazališta u startu je izgubljena), dramsko pismo za djecu i mlade morat će se osuvremeniti na više razina, počevši od napuštanja klasične linearne strukture i „spoznajnog putovanja“[21] jer svijet njihove ciljane publike davno ih je napustio. Također, mora se svojoj publici prilagoditi tematiziranjem svijeta u kojemu ona živi (virtualnost, društveni mediji…) i suočiti se s tabuima s kojima se djeca i mladi suočavaju u stvarnom životu. Kada se pojavi nekoliko (jakih) tekstova koji će se djeci obratiti na ovaj način, i vrata kazališta će se, vjerujemo, otvoriti.

 

Literatura:

Schneider, Wolfgang, Kazalište za djecu: aspekti, diskusije, utisci iz Europe, modeli za budućnost, Zagreb, Mala scena, 2002

Van der Water, Manon, Theatre, Youth andCulture: A CriticalandHistoricalExploration, New York, Palgrave Macmillan, 2012.

Zbornik nagrađenih tekstova natječaja za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić, 2009.-2011., ur. Marija Tudor, GKL Split, Split, 2012.

Zbornik nagrađenih tekstova natječaja za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić 2012.-2014., ur. Marija Tudor, GKL Split, Split, 2015. 

 

Internet stranice:

Gradsko kazalište Žar ptica, repertoar - http://zar-ptica.hr/repertoar/(posjećeno 26.6.2018.)

HC Assitej – Festival profesionalnih kazališta http://www.assitej.hr/festival-profesionalnih-kazalista/(posjećeno 26.6.2018.)

Kazalište Trešnja, repertoar - https://www.kazaliste-tresnja.hr/predstave/ (posjećeno 26.6.2018.)

Tretinjak, Igor, Predstava kao žrtva teksta - http://www.uaos.unios.hr/artos/index.php/hr/kritika-br-8/tretinjak-kradljivica-kljuceva (posjećeno 26.6.2018.)

Tretinjak, Igor, Predstava-igra koja se igra samom sobom -http://kritikaz.com/vijesti/kritike/34579/Predstava-igra-koja-se-igra-samom-sobom(posjećeno 23. lipnja 2018.)

Tretinjak, Igor, Punokrvni kazališni punk za mlade -http://www.kritikaz.com/vijesti/kritike/14198/Punokrvni-kazali%C5%A1ni-punk-za-mlade(posjećeno 23. lipnja 2018.)

Tretinjak, Igor, Toplo i zaigrano o junacima čiji crteži, nažalost, ne oživljavajuhttp://kritikaz.com/vijesti/kritike/36710/Toplo-i-zaigrano-o-junacima-%C4%8Diji-crte%C5%BEi,-na%C5%BEalost,-ne-o%C5%BEivljavaju (posjećeno 27.6.2018.)

Tretinjak, Igor, Totalni teatar igre -http://kritikaz.com/vijesti/Kritike/36713/Totalni_teatar_igre (stranica posjećena 23.6.2018.)

Zagrebačko kazalište lutaka, repertoar - https://www.zkl.hr/hr/group/4/Predstave(posjećeno 26.6.2018.)

Zbornik nagrađenih tekstova natječaja za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić 2015.-2017., online izdanje, ur. Igor Tretinjak - https://www.gkl-split.hr/stranica/on-line-zbornik-nagradenih-tekstova-natje-aja-mali-marulic (posjećeno 26.6.2018.)

 



[1]Wolfgang Schneider, Kazalište za djecu, Zagreb, Mala scena, 2002., str. 28

[2]Više o repertoaru - https://www.kazaliste-tresnja.hr/predstave/ (stranica posjećena 26.6.2018.)

[3]Više o repertoaru -http://zar-ptica.hr/repertoar/ (stranica posjećena 26.6.2018.)

[4]Lutkarska kazališta u Hrvatskoj dugi su niz godina okrenuta djeci, zbog čega smo ih uvrstili u ovaj rad. Više o repertoaru -https://www.zkl.hr/hr/group/4/Predstave (stranica posjećena 26.6.2018.)

[5] U posljednje dvije sezone premijerno su postavila čak pet Andersenovih bajki i osam lektirnih naslova

[6] Nepostojeći ili manji budžet, manji broj potencijalne publike… 

[7]Popis nagrađenih na Festivalu profesionalnih kazališta vidjeti ovdje - http://www.assitej.hr/festival-profesionalnih-kazalista/ (stranica posjećena 23.6.2018.), a na Malom Maruliću ovdje -https://www.gkl-split.hr/marulic-predstave/arhiva(stranica posjećena 23.6.2018.)

[8] Zasad su objavljena dva tiskana zbornika: Zbornik nagrađenih tekstova natječaja za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić, 2009.-2011., GKL Split, Split, 2012. i Zbornik… 2014.-2016., GKL Split, Split, 2015. i jedan online zbornik https://www.gkl-split.hr/stranica/on-line-zbornik-nagradenih-tekstova-natje-aja-mali-marulic (posjećeno 23. lipnja 2018.)

[9]Više o izvedbama pogledati u predgovoru online zbornika - https://www.gkl-split.hr/stranica/on-line-zbornik-nagradenih-tekstova-natje-aja-mali-marulic (Posjećeno 26.6.2018.)

[10]Manon van der Water, Theatre, Youth andCulture: A CriticalandHistoricalExploration, New York, Palgrave Macmillan, 2012., str. 73-74

[12]http://www.gkl-split.hr/stranica/on-line-zbornik-nagradenih-tekstova-natje-aja-mali-marulic (posjećeno 26.6.2018.)

[13]Ibid.

[14]Ibid.

[15]Ibid.

[16]Ibid.

[17]Scenska zamjerka drami je činjenica da je napisana za radio, što se osjeća na sceni. Više na: Igor Tretinjak, Predstava kao žrtva teksta - http://www.uaos.unios.hr/artos/index.php/hr/kritika-br-8/tretinjak-kradljivica-kljuceva (posjećeno 26.6.2018.)

[18]http://www.gkl-split.hr/stranica/on-line-zbornik-nagradenih-tekstova-natje-aja-mali-marulic (posjećeno 26.6.2018.)

[19] Igor Tretinjak, Punokrvni kazališni punk za mlade, http://www.kritikaz.com/vijesti/kritike/14198/Punokrvni-kazali%C5%A1ni-punk-za-mlade (posjećeno 23. lipnja 2018.)

[20] Igor Tretinjak, Predstava-igra koja se igra samom sobom, http://kritikaz.com/vijesti/kritike/34579/Predstava-igra-koja-se-igra-samom-sobom (posjećeno 23. lipnja 2018.)

[21] Dobar primjer predstavlja predstava Puž muž koju je autorica teksta Tanja Novak oblikovala kroz„anti-spoznajnu“ strukturu čiji statični junaci postaju antijunaci klasične strukture koji u vlastitom „zabušavanju“ pronalaze smisao i funkciju. Više u: Igor Tretinjak, Totalni teatar igre - http://kritikaz.com/vijesti/Kritike/36713/Totalni_teatar_igre (stranica posjećena 23.6.2018.)