• image

Tihomir Ranogajec

INTERVJU: MARGARETA FEREK PETRIĆ, UMJETNIČKA VODITELJICA MBZ-A 2021. I 2023.

 

"Smjernice MBZ-a bit će zamišljanje i stvaranje budućeg kroz suočavanje starog i novog"

 

Margareta Ferek Petrić, foto: https://www.margaretaferekpetric.com/photos/Margareta Ferek Petrić, foto: https://www.margaretaferekpetric.com/photos/Muzički biennale Zagreb je vrlo značajna manifestacija za suvremenu glazbu u RH i regiji te je pravo mjesto za prezentaciju različitih umjetničkih ostvarenja, misli i ideja. Kakva je vaša povijest s MBZ-om, jeste li imali kakve značajne projekte, izvedbe i slično?

 

Rekla bih da sam relativno kasno, nakon što sam već dugo godina živjela u Beču, došla u direktan kontakt s festivalom. Godine 2015. dobila sam narudžbu skladbe za vokalni ansambl Antiphonus, a 2019. za trio Marsupilami. S obzirom na to, odlučila sam kao umjetnička voditeljica pomno pratiti hrvatske skladatelje u inozemstvu (i u Hrvatskoj) od najranijih koraka, te ih po mogućnosti čim prije uklopiti u program. 

 

Osim MBZ-a i „lokalne scene“, možete li nam navesti još neke vaše projekte i značajne skladbe koje su nastale u inozemstvu, s obzirom na vašu bečki adresu?

 

Jedna od meni najdražih skladbi nastala je prošle sezone (2018./19.) – koncert za alt saksofon i orkestar koje je bio praizveden u svibnju 2019. u bečkom Konzerhausu pod ravnanjem odličnog Jonathana Stockhammera, s nevjerojatnim mladim saksofonistom Markom Dzombom. Posebno sam uživala na probama u Konzerthausu: baciti partituru na pod na sredini prolaza između stolaca publike, sjesti uz nju i pratiti što muzičari rade iz pozicije u kojoj inače nema šanse da provedeš vrijeme u takvoj lokaciji.

All the world´s a stage iz 2017. ima posebno mjesto jer nekako povezuje moje dvije domovine, Austriju i Hrvatsku. Ujedno predstavlja određeni skok u mojim idejama. Praizvedena pod ravnanjem Ede Mičića u Grazu sa sjajnim ansamblom Zeitfluss, nakon predstavljanja na tribini u Opatiji s istim ansamblom u godini kulturne razmjene Austrije i Hrvatske, donijela mi je dvije hrvatske nagrade koje predstavljaju veliku čast ("Papandopulo" i "J.Š. Slavenski").

 

Izdvojila bih još Ištaratu za solo čembalo s kojom sam dobila dvije nagrade na "Annelie de Man" natjecanju u Amsterdamu, predstavljala Hrvatsku na ISCM-ovim svjetskim danima nove glazbe u Tallinnu 2019., te je u međuvremenu izdana na album odlične čembalistica Maje Mijatović (To catch a running poet, Neos Records) koji skuplja pozitivne kritike i nominacije po cijeloj Europi. Također, Fire walk with(out) me, napisana za Airborne Extended (bas flautu, Paetzold flautu, harfu i čembalo), jedna mi je od dražih stvari. Smiješno mi je da sam se godinama branila od komponiranja za čembalo i harfu, a na kraju su mi u ovom trenutku baš kompozicije koje uključuju te instrumente jedne od najizvođenijih po Europi. I jedva čekam početi pisati naručeni komad za harfu solo.

 

Općenito, možete li nam reći nešto o svojem skladateljskom život? Kako je sve krenulo, od kuda potječe ideja za skladanjem, gdje ste se sve školovali...?

 

Sjećam se da sam kao klinka mrzila klasične koncerte i glazbu te više bila zainteresirana za literaturu kao mogućnost izražaja. Tako je i počelo, pisala sam tekstove i čula u glavi točno kako bi pjesme uz njih trebale zvučati, no bila sam, naravno, potpuno nesposobna napisati bilo koju notu. S nepunih 14 godina krenula sam u pripremne razrede u glazbenu školu Lisinski te sam, zahvaljujući odličnim profesoricama tamo i kasnije na Bersi, ubrzo otkrila svijet klasike i vrlo brzo zagrizla u vježbanje i učenje, tako da sam sa 17 bila sigurna da je glazba moj put. Položivši prijamni u Beču, došla sam u klasu Ivana Eröda, nakon toga Klaus Peter Sattlera i Chaye Czernowin, koji su svaki na svoj način ostavili utjecaj na moj daljnji razvoj. Uostalom, s 18 godina mi je bio prioritet otići od doma, iz Zagreba, te sam, zapravo, imala sreće da sam komponirala. Tko zna što je inače moglo biti.

 

 

Mnoštvo ljudi zapravo vrlo apstraktno gleda na zanat skladatelja, kao nešto što nije ravnopravno nekim drugim zanimanjima. Kako ste se vi snašli u tom poslu i koliko je teško ili lagano zarađivati za život kao profesionalni skladatelj?

 

Većina ljudi koji nemaju dodira sa klasikom uopće nema sliku o tome da je biti skladateljica uistinu zanimanje. Najčešće će zbunjeno upitati sviram li ja, dirigiram ili pjevam?! I donekle imaju pravo jer uistinu nije lako zarađivati sa skladanjem, prije svega kad si anoniman u stranoj zemlji. U svojim dvadesetima često sam radila više poslova odjednom, puno njih nije imalo veze sa glazbom. Životna realnost sa svim svojim problemima djeluje kao neka umjetnost za sebe koja se odvija paralelno s umjetnošću zvuka u glavi. I eto, ponekad ako ne odustaneš, dođeš do te točke kad imaš dovoljno projekata koji ti plaćaju stanarinu i sve ostale potrebe i radosti. No činjenica je da slobodnim umjetnicima nikada ne prestaje stres egzistencije. Nema nikakve garancije za sigurnost u bilo kojoj točki karijere. Zato većina prije ili kasnije uzima posao predavača. Ili eventualno umjetničko vodstvo festivala:)?

 

Vi ste prva ženska skladateljica odabrana za umjetničku voditeljicu MBZ-a i time stavljena uz bok velikanima kao što su Kuljerić, Horvat itd.

 

Biti prva žena u nečemu definitivno spektakularno zvuči i odlična je činjenica, no meni se u vezi toga prije svega javljaju misli povezane s pitanjem zašto je početkom 21. stoljeća još uvijek moguće biti prva ženska osoba u nečemu? Mislim da je to vrlo kompleksna tema koja ima veze s toliko segmenata razvoja društva, pa recimo da je najbolji i najkraći odgovor u ovom trenutku koncentracija na dobro i temeljno obavljen posao.

 

 

Koje su vam generalne smjernice u kojima biste htjeli voditi MBZ u iduća dva izdanja? Kakva je vizija i ideja budućnosti?

 

Pitanje vizije budućnosti bit će postavljeno kroz cijeli program, tema nam je vrijeme – vodit ću program iz klasičnog povijesnog prostora u utopijski, industrijalni space, predstavit ćemo kako se zvukovi mijenjaju kroz vremenske epohe stvaranja te kako perforacija prostora utječe na percepciju zvuka i trajanja djela, te, kao najvažnije, bit ćemo u stalnom suočavanju „starog“ i „novog“, kroz koje zamišljamo i stvaramo „buduće“. Naravno s najboljim imenima domaće i međunarodne scene suvremene glazbe!

 

Proširimo li sliku, mislite li da će nova izdanja MBZ-a utjecati na suvremenu glazbu i u ostalim dijelovima Hrvatske i regije?

 

U jednoj razini planiranja stalno mi je na pameti kako postaviti program da ima dugoročnog učinka, spojiti kompozitor(ic)e i ansamble za koje mislim da si međusobno odgovaraju po stilu i stavu, koje postave instrumenata imaju smisla da ih kompozitori(ce) mogu nakon festivala dalje dati na izvođenje. Cilj mi je spojiti neka međunarodna imena s hrvatskim umjetnicima, promovirati hrvatsku glazbu na međunarodnim pozornicama, još snažnije proširiti svijest o postojanju festivala u međunarodnim krugovima te u jednom trenutku osmisliti vrlo specifičan projekt koji povezuje i regiju.

 

Za kraj, imate li kakav savjet za mlade umjetnike kako da rade na svojoj karijeri?

 

Prije svega – da puno rade, uče, zanimaju se za sve moguće u svom području i izvan njega. Da se zabavljaju, upoznaju nove ljude i mjesta, komuniciraju međusobno i da ne budu previše poslušni. I neka si obavezno naprave homepage. Poludim kad mi netko želi „prodati“ projekt ili sebe za Biennale, a nema stranice na kojoj mogu pročitati što je čovjek do sada napravio ili proučiti popis djela sa postavom instrumenata i trajanjem. Nema ništa loše u tome predstaviti samoga sebe u najboljem mogućem svjetlu i podijeliti to sa svijetom.