• image

Tihomir Ranogajec

GORAN DRAGAŠ

 

Vukovarski skladatelj holivudske reputacije

 

 

Goran Dragaš, foto: Privatni albumGoran Dragaš, foto: Privatni album

Na Akademiji za umjetnost i kulturu 2017. godine je osnovan Odsjek za novu glazbu. Unikatan u Hrvatskoj, a specifičan u Europi zbog svojih instrumentalističkih i teoretskih smjerova, Odsjek nastoji njegovati umjetnost skladatelja i glazbe 21. stoljeća, a izvođače pripremiti za sposobnost koncertiranja u svim stilovima, od rane glazbe do 2017. godine. 


U kontekstu novog odsjeka porazgovarali smo s Goranom Dragašom, mladim hrvatskim skladateljem koji se, sada već niz godina, bavi skladanjem i radom na velikim holivudskim filmskim uspješnicama.

 

 

Možete li nam kratko predstaviti čime se bavite, odnosno kako vam izgleda jedan radni dan?

 

Veliki pozdrav i hvala na ovoj prilici! Trenutno se bavim skladanjem glazbe za holivudske filmove, tj. njihove trailere (najave filmova). Radim za tvrtku pod imenom Audiomachine koja služi kao posrednik između mene i velikih filmskih studija (Warner Bros, Fox, Paramount) što traže glazbu za promociju njihovih filmova. Svaki dan je radni dan, što znači da moram biti dostupan skoro 24 sata na dan zbog velike vremenske razlike između nas i Los Angelesa. U svakom trenu može zazvoniti telefon s brzim dvadesetčetverosatnim rokom jer je studio odlučio u zadnji tren promijeniti glazbu s modernog popa u bombastični orkestralni uradak. Ne bunim se, radim ono što volim.

 

Kako se iz Slavonije uspije doći do rada na visokobudžetnim holivudskim filmovima? Možete li se prisjetiti kako je sve počelo i koliko je trebalo da dođete do ovoga danas?

 

Počeo sam u svojim ranim dvadesetima. Prije nego što sam se odlučio baviti onim što zaista volim, svirao sam u raznim bendovima – neuspješno. Kako to već ide – previše ljudi koji razmišljaju različito ne može dovesti do uspjeha.
Oduvijek sam bio veliki obožavatelj filmske glazbe. Jednog sasvim običnog dana odlučio sam početi baviti se time. Nikakvi veliki planovi nisu bili u pitanju, počeo sam to raditi kao hobi i zato što to zaista volim. Možda bih čak mogao i reći da sam imao previše slobodnog vremena te sam ga odlučio iskoristiti radeći ono što me ispunjuje, ne sluteći kako će me to dovesti do samog Hollywooda.
Kako sam počeo stvarati i istraživati, tako sam naišao na žanr glazbe koji se zove trailer muzika. Poslušao sam uratke od ljudi kao što su Two Steps From Hell, Audiomachine, Immediate Music – sve su to vrhunski skladatelji. Od trenutka kad sam čuo prve note, znao sam da se želim okušati u tom žanru. Ono što mi je stvarno zaintrigiralo mozak je stvaranje takve epske, dramatične i moderne glazbe, ne znajući da je to zapravo posao od kojeg moderni skladatelji žive.
Godine su prošle, radio sam za manje poznate trailer agencije dok jednog dana nisam dobio mail u inbox od tvrtke za koju sad radim. I to je to. Nema nikakve velike filozofije niti poznanstava, moj teški rad i kvaliteta glazbe su presudili. Trenutno nas deset radi za njih, a ja sam jedini u Europi koji se bavi time na toj razini.

 

Koliko imate umjetničke slobode u radu i postoji li ona u svijetu gdje je sve unaprijed zapisano i definirano od strane režisera i producenata, gdje se glazba mjeri u sekundama?

 

Umjetničke slobode ima – ali i nema. Postoje različiti operativni sustavi, no navest ću samo dva kako ne bih previše duljio. Prvi je izdavanje albuma od otprilike dvadesetak pjesama koji se šalje filmskim studijima. Oni poslušaju album, svidi im se traka broj pet i iskoriste je za trailer. Drugi, mnogo učestaliji oblik, nešto je što se zove custom work. Studio direktno kontaktira tvrtku želeći posebnu traku koju nisu našli na objavljenom albumu. Tu se onda radi traka po njihovim posebnim naputcima, oni objašnjavaju u kojem smjeru žele pjesmu, kakav osjećaj i koji instrumenti da prevladaju itd.
Trailer glazba sama po sebi nema toliko mjesta za umjetničku slobodu. Riječ je o formi koja se mora pratiti. Uvod u trailer mora biti tih, jednostavan. Na sredini trake se prvi put pojavljuje tema – motiv – na koju se sve nadovezuje i širi. Treći čin je mjesto na kojem sve eksplodira, velika bitka na kraju, ono što zapravo čuješ u kinu i što te doslovce natjera da ideš pogledati film. Ne može biti modulacija jer one mogu uzeti traku, iskoristiti motiv na početku, izbaciti središnji dio i preći direktno na kraj.
Zapravo, ti radiš ono što producent i redatelj žele čuti. To je njihov film. Oni su potrošili 200 milijuna dolara kako bi ga napravili. Iza njih stoji marketinška agencija kojoj je jedini zadatak izabrati pravu glazbu za određeno tržište. Tako postoje traileri kojima je target grupa azijsko tržište, meksičko, kinesko itd. Velika je to biznis mašina.

 

 

 Na koji način pristupate skladanju? Gledajući iz konteksta gdje i dalje postoji stereotipna vizija kako je skladatelj netko tko uz svjetlo svijeća sjedi za klavirom i piše note, kako to danas izgleda?

 

Možda je to tako bilo prije, no danas je sve modernizirano, kompletni planet – pa tako i glazba. Doslovce sve se može napraviti na kompjuteru. Evo, dok pišem ovo, završavam glazbu za prvi trailer jednog velikog filma i ona je 100 posto napravljena na mom računalu. Postoje programi koji zaista vjerno imitiraju zvukove violine, čela, flaute, fagota… ma kompletnog orkestra. Toliko vjerno da Vam sad pustim neke od mojih uradaka, ne biste vjerovali da su to sve virtualni instrumenti.

 

Goran Dragaš, foto: Privatni albumGoran Dragaš, foto: Privatni albumNa koji način radite? 

 

Uzmem klavijaturu, stisnem A4, učitam program violine i on mi svira violinski A4 ton. Naravno, to sve jednostavno zvuči ovako na papiru, ali uzmite u obzir da prosječna trailer traka traje dvije do tri minute i ima oko 200 različitih instrumenata u njoj! Na vama je da kompletan simfonijski orkestar vjerno emulirate, isproducirate, pogodite feeling koji oni žele, sve to izmiksate, izmasterizirate i onda tek šaljete.
Koliko je to sve danas zapravo dostupno na dlanu, toliko je i loše. Danas se svatko može nazivati kompozitorom i bojim se da će nam sadašnjost i definitivno budućnost donijeti mnogo kompozitora koji su napravili nekoliko uradaka u prošlosti i žive na staroj slavi. Isto tako, čvrsto vjerujem da se težak rad i kvaliteta kad-tad nagradi.

 

Tko su vam glazbeni uzori ili osobe od kojih ste u glazbenom smislu učili?

 

Pošto je trailer glazba relativno nov žanr, pokušavam ne tražiti u njoj glazbene uzore. Prije sam to radio i polako sam počeo zvučati kao oni. Mislim da je jako bitno razviti svoj stil. Evo, na primjer, živimo u svijetu Hansa Zimmera. Svi novi kompozitori pokušavaju zvučati kao on, što je zapravo velika greška. Svijet i redatelji imaju već jednog Zimmera, ne treba im novi u nizu. Treba im nešto novo, svježije. Nisu svi filmovi superherojski, eksplozije na sve strane. Imamo i komedije, drame, art filmove.
U zadnje vrijeme volim i iznimno cijenim filmskog kompozitora Alexandrea Desplata. Njega bih mogao slušati danima. Versatilnost koju on posjeduje, od masivnog filma kao što je Godzilla do intimne drame Svjetlo između oceana, naprosto me zadivljuje. Da ne pričamo o njegovom nevjerojatnom mašinskom radu… pa čovjek radi pet-šest filmova godišnje!
Volim poslušati i modernu glazbu. Svaka glazba ima nešto kvalitetno u sebi.

 

 

Jeste li ikada dobili ponudu ili razmišljali o selidbi van Vukovara? S obzirom da mnogi odlaze iz Hrvatske, imate li kakvu poruku za njih?

 

Dobivao sam ponude, naravno. Intenzivno sam prošle godine dogovarao rad s jednim velikim studijom koji proizvodi vrlo popularne igre, CD Projekt Red (tvorci Witcher serijala), na stvaranju soundtracka za njihovu novu igru, mislim da se zove CyberPunk 2077. Na kraju, tražili su da preselim u Poljsku na dvije godine, što meni nije odgovaralo i dogovori su propali.
Isto tako vidim sve te velike selidbe, ne samo iz Vukovara, već i iz države. Mogu razumjeti te ljude. Vukovar kao grad ne nudi apsolutno nikakav posao za mlade ljude. I sam sam jedan od njih, imam 28 godina, pa sam u toku sa događajima i problemima moje generacije. Mnogi ne žele seliti jer znaju kako moraju početi sve ispočetka kao stranci u novoj državi. Nije to jednostavno. No neki su primorani ići trbuhom za kruhom. Ako kao nekakav autsajder pogledam glazbenu scenu, jako me ljuti što vrhunski glazbenici iz Hrvatske moraju predavati / svirati / napredovati u Belgiji, Austriji, Australiji jer nema mjesta za njih u Hrvatskoj. Tako ti je to kad se politika uplete gdje se ne mora uplesti.
No znate kako kažu – svijet ostaje na mlađima. Nadam se da će stariji isto to shvatiti, pružiti dobar primjer i ponekad se skloniti kad se skloniti treba.

 

 

Može li se danas živjeti isključivo od skladanja i osigurati normalan život ili je potrebno nešto više?

 

Čujte, da se ne može živjeti od skladanja, ljudi se ne bi time bavili ili bi uz to morali naći i drugi posao. Naravno da se može živjeti. Štoviše, rekao bih da se najbolje može živjeti upravo od umjetnosti. Imamo sreću da je trenutno u svijetu umjetnost iznimno cijenjena i plaćena. Evo, ja sam u Vukovaru, gradu kojeg, siguran sam, ljudi za koje radim ne mogu naći na zemljopisnoj karti, i radim za Hollywood.
Isto tako znam da je teško početi. Teško se izboriti, naći svoje mjesto pod suncem. I ja sam prolazio taj isti trnoviti put. Ne postoji niti jedna prečica do uspjeha osim teškog rada. Tko god Vam kaže suprotno – laže. Sve ovisi o vašim ambicijama. Netko je zadovoljan opskrbiti sebe bez grandioznog zaluđivanja o uspjehu. Netko želi biti cijenjen i poštovan. Netko želi sve. Na kraju, želio ti skromnost ili visine, ljudi će čuti tvoj rad i sami procijeniti gdje pripadaš i zaslužuješ li to.
Imam sreću što mogu posjetiti skoro sve koncerte koje grad Osijek nudi. Posljednji na kojem sam bio je spoj klavira i tambure. Čovjek što svira tamburu je genijalac i te riječi ću još jednom ponoviti – genijalac – a bilo je svega nekoliko njegovih studenata u loži. Oduševljen sam bio, ushićen, iako tog čovjeka prvi put vidim u životu! Ti studenti su kasnije otišli piti pivo i govoriti kako on zapravo nije toliko dobar koliko ga predstavljaju.
Mislim da je sustav vrijednosti danas iskrivljen. Isto tako, vjerujem da pojedini studenti ne vide koliko je maestralan korak napravljen za ovaj grad otvaranjem Odsjeka za novu glazbu. Prije deset godina to nije postojalo i moja generacija bi doslovce trčala upisati ga. No, fakultet je ispit zrelosti, bio je i biti će. Samo se nadam kako vaši studenti znaju cijeniti vlastitu zrelost.

 

S obzirom da ste vi jedan od rijetkih koji žive u RH a rade za „van“, smatrate li da je takav koncept rada nepoznat i neistražen u očima hrvatske javnosti? Koliko u tome leži mogućnosti za mlade koji traže posao i na koji način mogu doći do toga?

 

Maksimalno je zapostavljen. Rekao bih da je čak i neistražen. Ljudi nemaju nikakav pojam o tome. Kad ljudima kažem čime se bavim, to im je nepojmljivo, nemoguće. A zapravo postoji toliko raznog tržišta za glazbu. Od onoga što vas uče na predavanjima pa do modernijeg posla, kao ovaj kojim se ja bavim. Mediji tu igraju najveću ulogu i zato mi je iznimno drago što ste me kontaktirali za ovaj intervju. Najviše me pogađa ozlojađenost mladih ljudi kad završe glazbeno školovanje i ne mogu se snaći. Ovim putem želim im poručiti da postoji toliko različitih grana glazbenog posla koje samo čekaju nove ljude, nove umove i ideje.
Tu krivim i školstvo i medije. Školstvo zato što radi na starinskom principu bez da se osvrne u vremenu gdje mi živimo. Mladi ljudi izlaze van iz njega ne znajući ništa o samom principu rada i posla. Nakrcani su teorijom, znaju svu moguću glazbu iz prošlih stoljeća, a nemaju pojma o današnjem vremenu ništa. Uči, sviraj violinu, nadaj se kako ćeš znati nekoga tko će te ubaciti u orkestar i šuti. Eto nam današnjeg principa.
Imao sam sreće da se moja glazba snimala u velikim studijima. Od Londona i Abbey Roads (gdje su snimali Beatlesi) do Amerike, Češke itd. Vjerujem da je i tamo birokracija uplela prste, ali sam u njihovim orkestrima vidio i dosta mladih ljudi. Ljudi koji su virtuozi. Ljudi moji, da vi čujete tu razinu sviranja. To nije orkestar, oni su kao podmazana mašina! Tamo, iako si primljen, ako ne održiš standard sviranja koji ti oni nalažu, letiš van i dolazi drugi koji to može. Zašto bi moj studio platio ogromnu svotu novca za snimanje pjesama ako taj orkestar ne može efektivno i brzo izvesti ono što mi tražimo? A pogledajte kod nas, nedavno sam čuo naš domaći orkestar i, stavimo vještinu sviranja po strani, nisam vidio nijednu osobu mlađu od 35 godina u njemu.
Nadam se da će se mediji uključiti više u ovaj proces. Iznijeti priču ljudi iz Hrvatske koji se bave glazbom, ali zaista bave i žive od toga. Ja ih znam podosta, a o njima nitko ne zna ništa. Trudili su se objaviti svoju priču. Na sve što su nailazili je kamen spoticanja.

 

 

I za kraj, možete li nam reći gdje možemo čuti vaše skladbe, ili koji vam slijedeći projekt?

 

Prvenstveno, još jednom vam veliko hvala za ovu priliku! Imao sam glazbu u preko 100 holivudskih filmova i vrlo vjerojatno ste je već čuli u kinu. Neki od velikih filmova koje sam radio su: Dr. Strange, novi Alien, Punisher, Annihilation, Game of Thrones, Pacific Rim 2, Spiderman, Star Wars itd.
Možete poslušati moje pjesme na soundcloud.com ako upišete u tražilicu moje ime i prezime. Tu možete čuti neke od mojih relativno novijih uradaka.
Što se tiče novih projekata, ne smijem puno pričati o njima zbog ugovora, ali sve što ću reći je da je jedan dobio Oskara za prvi dio i u njemu se spominje Hakuna Matata dok je drugi jedan prekrasan žuti auto koji se transformira... ali psssst o tome!