• image

Igor Tretinjak
PROF. DR. SC. MERCEDES BALLBÉ TER MAAT, ART TERAPEUTKINJA

 

„Umjetnost je djetetu isto što i hrana odrasloj osobi“

 

Svjetski priznata art terapeutkinja prof. dr. sc. Mercedes Ballbé ter Maat gostovala je u ožujku na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti i na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, što je bio motiv za razgovor o art terapiji i njenim posebnostima, kao i o općenitom značenju (likovne) umjetnosti u životima djece

 

prof. dr. sc. Mercedes Ballbé ter Maat, foto: Privatni albumprof. dr. sc. Mercedes Ballbé ter Maat, foto: Privatni album

Prof. dr. sc. Mercedes Ballbé ter Maat profesorica je sa 32 godine međunarodnog art terapeutskog iskustva. Bivša je predsjednica American Art Therapy Association, ambasadorica The Red Pencil Humanitarian Foundation, članica odbora ProCure-Art Humanitarian Organization i predsjednica European Branch of the American Counseling Association. Trenutno je zaposlena na sveučilištu Nova Southeastern University’s College of Psychology, Department of Counseling in Ft. Lauderdale, Florida, u SAD-u.

 

U Osijeku je na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, u suorganizaciji s Umjetničkom akademijom 7. ožujka 2018. održala predavanje i radionicu na temu Potencijal art terapije u odgoju i obrazovanju djece.

 

 

Poštovana profesorice, u Osijek ste došli održati predavanje i radionicu vezane uz art terapiju i djecu. Gdje leži ključni potencijal art terapije u odnosu na taj uzrast?

 

Potencijal art terapije ide dalje od samog odrastanja i školovanja. Kao profesija koja se bavi mentalnim zdravljem art terapija koristi kreativni proces likovnog stvaranja kako bi poboljšala i povećala fizičku, mentalnu i emocionalnu dobrobit pojedinaca svih godina.

 

Možete li istaknuti neke opće prednosti art terapije u odnosu na druge oblike terapije?

 

Jedan od studentskih radova nastalih na radionici u Osijeku, foto: Privatni albumJedan od studentskih radova nastalih na radionici u Osijeku, foto: Privatni album

 Jedna od osnovnih prednosti je činjenica da art terapija ne ovisi o verbalnoj komunikaciji između pacijenta i terapeuta, već leži u snazi i kreativnosti pojedinca da izrazi vlastitu nutrinu kroz vizualne simbole, crteže, slike, skulpture i ostale neverbalne oblike. Na taj način pacijent/ica izražava vlastite misli, osjećaje i reakcije na prirodniji i autentičniji način, izbjegavajući verbalne filtere i cenzure. Taj neagresivan način urona u unutrašnjost pojedinca ubrzava terapeutski proces jer sami događaji, traume i bivša iskustva nisu u memoriji pohranjeni kao riječi, već kao slike pa je i lakše doći do njih kroz slike. Radovi pacijenata postaju refleksija njihove svjesne i nesvjesne nutrine.


Kako kroz te radove vi kao iskusna art terapeutkinja uočavate potencijalne probleme kod, primjerice, djece? Koji elementi ih najlakše „razotkrivaju“?

 

Vlastiti pristup, utemeljen na godinama terapeutskog iskustva, fokusiram na pozitivne, odnosno zdrave potencijale pacijenta. Takav pristup je suprotan medicinskom modelu koji se fokusira na problem, odnosno na bolest. Ja promatram dijete kao cjelovitu individuu, potičući u njemu rast pozitivnih aspekata i potencijala, no imajući u vidu moguće otpore i napetosti. Ti otpori upisani su u dječje radove kroz odstupanja od tipičnih crteža djece koja im odgovaraju po godinama i po intelektualnom razvoju. Poznavanje faza u umjetničkom razvoju djece (primjerice izgled crteža sedmogodišnjaka, osmogodišnjaka) pomaže mi da uvidim razvija li se dijete skladno. Poznavanje djetetove prošlosti i trenutnih iskustava pomaže art terapeutu da ga usmjeri prema specifičnim zadacima koji bi mogli najbolje ilustrirati što se događa u djetetovu domu, obitelji ili društvenom okruženju, što i je ključ terapije.


Art terapeut analizira crtež prateći proces nastajanja i potičući dijete da kroz priču objasni sliku, usmjeravajući pažnju na simbole koji su prenaglašeni, izostavljeni ili smanjeni... sve su to važne informacije na temelju kojih se stvara slika o djetetu, no jedini mjerodavan element art terapije je sam pacijent koji stvara rad. Art terapeuti nisu mađioničari, oni ne mogu samo na temelju crteža zaključiti što ne valja s pacijentom. Zbog toga nikad ne interpretiraju rad koji nije stvoren s njima na zajedničkoj terapiji. Najvažniji dio terapije je upravo promatranje pacijenta dok stvara sliku i priča o njoj.

 

Odmaknimo se malo od terapije prema samoj likovnosti i likovnoj umjetnosti. Što ona predstavlja u životu djeteta?

 

Osječka radionica sa studentima art terapije, foto: Privatni albumOsječka radionica sa studentima art terapije, foto: Privatni album

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, budući je svako dijete individualno. No, općenito, mogu reći da je umjetnost djetetu isto što i hrana odrasloj osobi. Djeca su poput magneta za umjetničke materijale… ona prirodno gravitiraju prema materijalima kako bi se mogla likovno izraziti o nečemu o čemu razmišljaju ili što vide. Djeca stalno upijaju vizualne stimulanse, a u isto vrijeme obožavaju pričati priče. Likovnost je savršen neverbalni medij u kojemu ona mogu „ispričati“, odnosno ponovo pretočiti svoje (vizualno pohranjene) priče i iskustva u vizualnost.

 

Vi imate veliko iskustvo u art terapiji. Možete li nam reći nekoliko riječi o vlastitom putu i karijeri? Koji vam je dio karijere bio najispunjeniji?

 

Sretna sam da imam dugu i bogatu karijeru art terapeutkinje u kojoj sam se bavila najrazličitijim profilima pacijenata. Radila sam s pacijentima u psihijatrijskim bolnicama i izvan njih, u domovima za nemoćne osobe i školama, s pacijentima s najrazličitijim oblicima mentalnih bolesti. Posljednjih 18 godina radim na Nova Southeastern University’s Collegeu gdje držim kolegije na poslijediplomskom studiju te sam svoje znanstvene interese usmjerila prema povećanju kvalitete života imigrantskih obitelji u novoj zajednici, školi, socijalnoj okolini...

 

Predavanje na FOOZOS-u, foto: Privatni albumPredavanje na FOOZOS-u, foto: Privatni album

Sudjelujem i u državnom i međunarodnom vođenju projekata vezanih uz mentalno zdravlje, školsko savjetovanje i art terapiju. Često držim predavanja o temama veznim uz multikulturno savjetovanje kao i motivacijske razgovore vezane uz art terapiju. Silno me ispunjava rad za neprofitne organizacije. Preko dvadeset godina sudjelovala sam u organizaciji Američke udruge art terapeuta te sam neko vrijeme bila i predsjednica. Trenutno sam predsjednica European Branch of the American Counselin Association.

 

Najviše me od svega toga ispunio humanitarni rad. Volontirala sam za nevladine organizacije poput The Red Pencil International, PlayingToLive! i ProCure-Art. Art terapeuti iz tih udruga pomažu diljem svijeta, gdje god se pojavi potreba za terapijom. Oduvijek sam sve svoje vrijeme, i privatno i poslovno, posvećivala kako bih pomagala drugima. I njihova pozitivna povratna reakcija (koja predstavlja puno više od pružene pomoći) nešto je što u potpunosti ispunjava i što, u krajnjem slučaju, čini puni smisao terapeuta.