TAMBURAŠKI INTERMEZZO
Urođen smisao za otkrivanje talenata
Pod naslovom Tamburaški intermezzo, a pod vodstvom umjetničkog suradnika na Odsjeku za glazbenu umjetnost Marka Sesara, u utorak, 4. lipnja 2019., u Svečanoj dvorani Akademije za umjetnost i kulturu, održana je Javna produkcija iz kolegija Tambure 2
Najavni listić, foto: AUK
Na koncertnom je programu bilo sveukupno deset točaka. Program koncerta sastojao se od tri dijela. Prvi dio činio je Tamburaški ansambl 2. godine studija Glazbene pedagogije' (sa tri dirigenta - studenta), drugi 'Golden Strings Orchestra' (iako studenti, riječ je o 'poluprofesionalnom' umjetničkom ansamblu) te završni Tamburaški orkestar Odsjeka za glazbenu umjetnost (tri umjetnički složene i kompaktne glazbene točke).
U prvom dijelu koncerta studenti su dirigirali tamburaškim orkestrom studenata 2. godine te su na taj način pokazali vlastitu vještinu i senzibilitet za dirigiranjem. Anđela Ćaćić izvela je skladbu A. Markovića Capriccio, Josip Jelić izveo je solo brač Marko Kučinić, izveli su skladbu J. Andrića Tambura Paje Kolarića, a Jurica Šerfezi skladbu mladog D. Vukadina, Makedonski ples.
U drugom dijelu koncerta (kao gosti) predstavili su se članovi 'Golden Strings orchestra'. Na njihovom programu bile su četiri skladbe: Obrada uvertire Mozartovog Figarovog pira (priredio V. Zirdum); F. Novosela Made in China; F. Pogrmilovića skladba Bis; te Plesa sa sabljama, A. Hačaturjan / priredio T. Ranogajec.
Treći dio koncerta mentor Sesar je predao Tamburaškom orkestru Odsjeka za glazbenu umjetnost. Na programu su bile tri sjajno do savršenstva uvježbane skladbe : B. Potočnik, Golubica vukovarska (tonski vrlo muzikalno izvedena), V. Novoselac: Mala đakovačka suita (zanimljiva peterostavačna forma), iz koje izdvajamo II. Dječja igra (šaljivo među dionicama), IV. Kolo igra ( razigrano sa puno nac. elemenata), V. Babe za kraj. I za kraj koncerta izeli su skladbu V. Zirduma Ljetna oluja (simfonijski crescendo i smirujuća 'post oluja').
Umjetnički suradnik Marko Sesar, inače na doktorskom studiju pedagogije osječkog Filozofskoga fakulteta, ovdje se iskušao i kao metodički, metodološki stručnjak, uz naglašen osjećaj muziciranja na tamburaškim glazbalima (posebno u skladbama ovakvog orkestralnog tipa). Osim toga, nosi u sebi urođen i didaktički smisao za otkrivanje budućih talenata (kao što su ovi budući 'tamburaški' dirigenti), što je za pohvaliti osječku Akademiju (kao instituciju).