• image

Katarina Žeravica

HNK OSIJEK, „BUBA U UHU“

 

Glumci u prvom planu

 

„Buba u uhu“ svakako je jedno od boljih dramskih ostvarenja HNK Osijek, predstava u kojoj se na sceni ogleda dobar timski duh, predstava u kojoj su glumci u prvom planu i koji u spoju iskustva i mladenačke kreativne energije „nose“ predstavu

 

"Buba u uhu", foto: HNK Osijek"Buba u uhu", foto: HNK Osijek

 

Posljednja dramska premijera 2019. (26. travnja 2019.) Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku bila je inscenacija vodvilja Georgesa Feydeaua Buba u uhu(prijevod: Vladimir Gerić). Redatelj i dramaturg ove predstave je Jasmin Novljaković, za scenografiju je zaslužna Saša Došen, za kostimografiju Jasminka Petek-Krapljan, scenski pokret je povjeren Vuku Ognjenoviću, oblikovanje svjetla Tomislavu Kobiji, dok su kao glazba korištene skladbe Igora Valerija.

 

Osječka publika, upoznata s vodviljima europskih autora još od vremena gostovanja putujućih njemačkih kazališnih družina u Osijeku najvećim dijelom u 19. stoljeću, imala je prilike i u nekoliko navrata na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku od njegovog utemeljenja 1907. do danas pogledati inscenacije dramskih komada, komedija i vodvilja, Georgesa Feydeaua: Gospođa iz Maksima (režija: Jakov Osipović, 1921.), Mačak u vreći (režija: Vladimir Gerić, 1966.; režija: Nina Kleflin, 1997.), Gospodin Lovac (režija: Dora Ruždjak Podolski, 2004.), Hotel „Slobodan Promet“ (režija: Sulejman Kusupović, 2013.), dok je sam komad Buba u uhu prvi put premijerno prikazan na sceni HNK Osijek 1974. (režija: Radovan Grahovac) te potom 1989. godine (režija Voja Soldatović).

 

Radnja vodvilja Buba u uhu započinje kada Raymonde Chandebise (Tatjana Bertok Zupković) u primljenom poštanskom paketu naslovljenom na njezinog odnedavno impotentnog muža Victor-Emanuela Chandebisea (Miroslav Čabraja) dobiva hosentregere. Situacija je tim sumnjivija što je adresa pošiljatelja adresa hotela „Mazna maca“ kojeg vodi Augustin (Armin Ćatić) te Raymonde, posumnjavši na suprugovu nevjeru, odluči pripremiti mu zamku kako bi se u to i sama uvjerila. Svoje planove povjerava najboljoj prijateljiciLucienne Homenides De Histangua (Sandra Lončarić) kojoj ujedno priznaje da si je i sama pokušala naći ljubavnika, no u tome nije uspjela. Vjerujući da je Lucienne puno spretnija u ovakvim situacijama, Raymonde je uspije izmoliti da joj pomogne smisliti plan te odluče napisati pismo Raymondinom mužu koje piše Lucienne, kako Victor-Emanuel ne bi prepoznao Raymondin rukopis te ga potpisuju u ime izmišljene anonimne obožavateljice i dogovaraju jedan primamljivi rendez-vous upravo u hotelu „Mazna maca“. Jedni hosentregeri i lažno pismo nepostojeće obožavateljice dovest će do niza daljnih zapleta, a u ovo zamršeno klupko bit će uvučeni i svi ostali likovi – Romain Turnel, poslovni partner Victor-Emanuela (Vjekoslav Janković), doktor Finache (Vladimir Tintor), nećak Victor-Emanuela Camille (Antonio Jakupčević), batler Etienne (Lino Brozić), njegova supruga, služavka u kući Victor-Emanuela, Antoinette (Selma Mehić), sobarica u hotelu „Mazna maca“, Eugenie (Antonija Pintarić / Antonia Mrkonjić), gost iz Amerike Rugby (Ivan Simon), Luciennin muž Španjolac Carlos Homenides De Histangua (Aljoša Čepl), hotelski sluga Poche (Miroslav Čabraja) te Baptistin, bolesni starac iz hotela „Mazna maca“ (Aleksandar Bogdanović), koji će se iz različitih razloga sresti u hotelu „Mazna maca“. 

                                                                                                             

Svoju prvu suradnju s glavnom osječkom kazališnom kućom, Jasmin Novljaković ostvario je uz dobre rezultate. Predstava je sadržavala u sebi sve elemente koje vodvilj iziskuje, od brzog ritma, točnih mnogobrojnih promjena, izlazaka – ulazaka glumaca na scenu, intriga, zapleta do gotovo akrobatskih scena u kojima fizička spremnost i spretnost glumaca dolazi u prvi plan.

 

Ovoj razigranoj predstavi, koju je Jasmin Novljaković dobrim dijelom skratio u odnosu na original (predstava traje oko sat i pol bez pauze), svoj su doprinos dali i funkcionalna scenografija koja je napravljena realistično te koju glumci vrlo vješto razigravaju i u potpunosti koriste – spuštanje niz rukohvat u hotelu, skakanje s istoga, igranje na nekoliko razina na scenografiji (kat i prizemlje u hotelu), okretanje kreveta koji naznačuje i bolničku sobu, a potom i sobu namijenjenu za ljubavnike (pritiskom na gumb glumci uz pomoć scenskih radnika koji su sakriveni iza scenografije okreću krevet); salon u kući Victor-Emanuela koji ima dvoja vidljiva vrata i ulaz u kuću (iz jedne od „ulica“) te prozor u salonu, također služe glumcima koji razigravaju taj cijeli prostor ulascima i izlascima kroz vrata, a u jednom trenu i jednim naglim skokom van kroz prozor. Kostimima se ispoštovalo dočaravanje društvenog miljea likova te simbolika boja odgovara karakteru pojedinog lika. Kostimi likovima omogućavaju nesmetano kretanje, dok ponajviše „zahtjevan“ kostim za kretanje ima Raymonde koji je sputava u hodu, a što je glumica Tatjana Bertok Zupković iskoristila za kreiranje komičnog trenutka (hoda) svaki puta kad bi se njezin lik pojavio na sceni i hodao njome. Glazba i oblikovanje svjetla također su bili uspješno kreirani i pridonijeli su dobroj realizaciji predstave.

 

"Buba u uhu", foto: HNK Osijek"Buba u uhu", foto: HNK OsijekGlumački ansambl, kojeg su činili glumci HNK Osijek te studenti i profesori s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku pokazali su se kao najbolji element i glavni adut ove predstave. Gledajući ih na sceni, zaista se moglo uvjeriti da se ovdje radi o odličnom timskom radu te, naravno, dobroj suradnji s redateljem koji zna što želi od predstave. Lino Brozić, Ivan Simon te Antonia Mrkonjić, studenti glume i lutkarstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku odlično su kreirali svoje uloge te su pokazali da se i iz „male“ uloge može napraviti puno. Armin je Ćatić bio uvjerljiv kao vlasnik hotela, Vjekoslav Janković kao poslovni partner Victor-Emanuela, Tatjana Bertok Zupković i Sandra Lončarić bile su uvjerljive u svojim ulogama supruga, Selma Mehić kao služavka, a Aleksandar Bogdanović u ulozi bolesnika, iako je ova uloga iziskivala neka slična rješenja u kreiranju likova, što smo već imali prilike vidjeti od Bogdanovića u nekim ranijim predstavama HNK Osijek. 

 

Za kraj treba istaknuti glumačke kreacije koje su se posebno istaknule. Aljoša Čepl kao energični, temperamentni Španjolac, zalizane kose i iskrivljenog izgovora i obogaćenog španjolskim frazama i riječima, koji je lud od ljubavi prema svojoj supruzi, kroz cijelu predstavu vješto je nosio svoj lik i za ovako odigranu ulogu zaslužuje sve pohvale. Antonio Jakupčević je odlično i uvjerljivo kroz cijelu predstavu utjelovio mladog, šarmantnog Camillea koji ima govornu manu. Upravo je ta osobina mogla odvesti ka karikiranju lika, ali to je mladi glumac svojim glumačkim umijećem vješto i spretno izbjegao. Vladimir je Tintor bio odličan u ulozi doktora koji osvaja svojim šarmom i ironijom, koji jednako uživa u muškom i ženskom društvu te je pogotovo u tim scenama zavođenja na odmjeren način kreirao lik doktora koji ima i dobru dozu manipulativnoga u sebi. Miroslav Čabraja kao poslovni, obiteljski čovjek Victor-Emanuel i pijani hotelski sluga Poche, igrajući dva lika s potpuno drugačijim motivacijama i psihogramima, a koji su vizualno slični što na koncu i pridonosi razvoju zapleta i komičnosti u predstavi, odlično je odigrao oba lika. Nijanse kojima gradi oba lika, brzina kojom mijenja prostore pa time onda i kostime, brzina kojom se prebacuje iz jedne u drugu ulogu, spuštanje niz rukohvat stepeništa u hotelu „Mazna maca“, skok kroz prozor salona Victor-Emanuela, samo su neke od situacija u kojima je Miroslav Čabraja pokazao da mu „leže“ komedije, te je osim toga ovim ulogama demonstrirao i fizičku spretnost i zavidnu razinu tjelesne kondicije te se nadam da će i drugi budući redatelji to prepoznati i znati pametno iskoristiti u budućim predstavama HNK Osijek.

 

Iako po završetku predstave ostaje dojam da bi ona bila još kompaktnija, brža i energičnija da je trajala još malo kraće i iako su pojedine šale u predstavi bile „na prvu“, ovo je svakako jedno od boljih dramskih ostvarenja HNK Osijek, predstava u kojoj se na sceni ogleda dobar timski duh, predstava u kojoj su glumci u prvom planu i koji u spoju iskustva i mladenačke kreativne energije „nose“ predstavu.