• image

Anđela Vidović

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  

 

 

 

51. Borštnikovi susreti 2016.: jučer, danas i sutra

 

 

Borštnikovi su susreti najvažniji slovenski kazališni događaj gdje možemo vidjeti najbolja slovenska dramska ostvarenja u minuloj sezoni, vrijedne studentske produkcije i međunarodna gostovanja. Važnost se međunarodnih gostovanja očituje u kontekstu sve oskudnijega programa Festivala svjetskog kazališta u Zagrebu i postupnoj izolaciji koju sprječavaju Festival novoga cirkusa, Ganz novi festival te gdjekoja gostovanja u sklopu Gavellinih večeri i Dana satire.

U natjecateljskom su programu u Mariboru izvedene predstave različitih senzibiliteta i produkcijskih mogućnosti od kojih jedan slovenski dramski tekst, ujedno i klasik Slavka Gruma (1901. – 1945.), Događaj u mjestu Gogi, pet autorskih projekata Republika Slovenija, Projektator, Kralj Ubu, Peer Gynt i Škola za žene po motivima Molièreove Škole za žene te pet drama obilježenih strepnjom i/ili posljedicama velikih ratova Glad, Ondina, Pred umirovljenjem, Princezine drame i Roza Bernd. Osvrnut ću se na tri predstave koje po mojem sudu odražavaju trenutačno stanje slovenskoga kazališta (Kralj Ubu), njegovu sugestivnost i kvalitetu (Roza Bernd) te naposljetku njegovu budućnost (Tri sestre).

Teror humora[1]

Andela teror humora SGN Drama Ljubljana: prema motivima Alfreda Jarryja, Kralj Ubu, red. Jernej Lorenci, prem. 30. 1. 2016.

 

Najblaži bi izraz za Lorencijev[2] autorski projekt ili antidramu bio da je protekao u znaku nesporazuma pogrešno utemeljenog na glumačkoj improvizaciji. Sva se naznaka subverzije raspršuje poput mjehurića od sapunice ulaskom u kazalište i uočavanjem neprestalnog prežderavanja oca Ubuja (Jernej Šugman). Njegov lik ne implicira nikakva značenja izvan hranjenja i seksa. Jarry se temeljito narugao institucijama i vrijednostima građanske ideologije. Što, pak s druge strane, čini Lorenci? Ruga se instituciji od koje živi. U prvome je upečatljiv i uvredljiv dio improvizacije gdje se progovara o godišnjoj isplativosti, odnosno vrijednosti glumca za porezne obveznike te o njihovim osobnim nezadovoljstvima iskazanima u maniri Big Brothera. Vrijednosti se građanske ideologije izruguju u posve neukusnoj političkoj nekorektnosti simbolički najprimitivnije prikazanoj u vulgarnoj simbolici Nutelle i crnca. Jarryjev Ubu nije velika dvorska luda kakvim ga prikazuje Lorenci, nego personifikacija okrutnosti, egoizma dehumanizacije i gluposti.

Vjerujem da bi se zasigurno našlo mišljenja koji bi to dvorsko luđaštvo protumačili kao posvetu umjetničkoj fantaziji i igri, posvetu autoironijskoj umjetničkoj slobodi koje slovensko kazalište uživa i na kojem smo mu pomalo zavidni. Ostaje otvorenim do koje granice sežu te slobode u Lorencijevim mnogobrojnim masnim aluzijama na slovensku stvarnost i dokud seže taj nekontrolirani, hiperbolični humor, koji bi nas mogao navesti da pomislimo kako prisustvujemo privatnoj zabavi koja bi tobože u nama trebala izazvati mučninu.

Slijepo praćenje dramskoga teksta odavno je stvar prošlosti, no prepuštanje dramaturgije komediji dell'arte i humoru domaćeg tipa u nekim dijelovima predstave zbilja nalikuje iživljavanju – od seksualnoga odnosa supružnika, privatnih karaoka, vrijeđanja u trumpovskoj maniri do redateljeva akta na platnu. Scenografija Branka Hojnika s lusterima i trpezom podržava tu raspojasanost igre, dok kostimografija Belinde Radulović naglašuje ukupnu vizualnu i scensku zbrku odjelima i večernjim haljinama.

Drama sućuti[3]

Andela drama sucutiSlovensko ljudsko gledališče Celje: Gerhart Hauptmann, Rose Bernd, red. Mateja Koležnik, prem. 6. 5. 2016.

                                                    

Prepoznatljiva poetika i sterilna estetika Mateje Koležnik u ogoljeloj scenografiji, redukciji jezika i pokreta, jedan je od simbola modernoga slovenskog kazališta. Iako je na Borštnikovima susretima nagrađivana njezina druga predstava, Pred umirovljenje austrijskoga dramatičara Thomasa Bernharda, Roza Bernd njemačkoga dramatičara Gerharta Hauptmanna predstavlja njezin redateljski iskorak. Riječ o ansambl predstavi začudne uigranosti i emocije s naturalističkim elementima.

Izmjene raspoloženja ansambla Slovenskog ljudskog gledališča Celje u predstavi prate izmjene godišnjih doba uvjerljivo dočarane skučenom scenografijom Marka Japelja. Rozina tragedija se tako približava noću ujesen s melodijom božićnih pjesama za koju je zaslužan korepetitor Simon Dvoršak. Jutro je doba otrježnjenja. Roza je prostodušna djevojka, ujedno i žrtva prevladavajućih društvenih konvencija – na nju se projiciraju erotske želje njezina ljubavnika Flamma (Andrej Murenc) i silovatelja Streckmanna (Igor Žužek), patrijarhalni odgoj (Bojan Umek) te pobožnost i krepost zaručnika Augusta (Aljoša Kotlak). Liza Marija Grašič sugestivno i samouvjereno donosi na scenu finu osjećajnost i delikatnost, nevinost čija je povrijeđenost očita tek na samome kraju te nevjerojatnu strast i srčanost u izvedbi bez imalo afektiranja. Nema velikih likova u predstavi. Riječ je o malim, običnim ljudima nošenima tragičnom sudbinom. Društvo za Rozu gaji određena očekivanja koja spletom okolnosti rezultiraju neplaniranom trudnoćom, a kasnije tragedijom čedomorstva kao činom njezine trenutačne rastrojenosti i nemogućnosti pronalaska izlaska. Jedina osoba kojoj se može povjeriti jest supruga njezina ljubavnika čime tragedija samo potvrđuje vlastitu neizbježnost.

Drama je to iznimnih glumačkih dosega, ambijentalne atmosfere i dramaturgije sućuti Nike Leskovšek, koja iako napisana početkom 20. stoljeća, kada je ujedno i zadnji put izvedena u Zagrebu i Osijeku, nevjerojatno korespondira s današnjim vremenom začudne emocionalne zatvorenosti, šutnje i malograđanskoga mentaliteta.

Čehov danas[4]

Andela cehovZavod Margareta Scwarzwald & UL AGRFT:Čehov, Tri sestre, red. Maruša Kink, prem. 30. 9. 2015.

                                                        

Ulaskom u mariborski Salon primijenjenih umjetnosti, ulazimo u dnevni boravak otprilike dvadesetogodišnjih Olge, Maše i Irine, i njihovih partnera. Skučeni smo jedni pored drugih. Promet na mostu ne prestaje, svjesni smo prolaznosti vremena, dima cigarete koji udišu glumci i mirisa kave kojom nas nude. Zaprepašćuje stvarnost gledanoga, kao da nismo na predstavi, nego unutra, u tečenju, razgovoru, životu i humoru. Usporedno se vodi više razgovora, zbivanja su istodobna, kao u svakodnevici uostalom, te biramo koji ćemo razgovor slušati, kojem zbivanju prisustvovati. Kostimografija je skromna, scenografija autentična. Ne iskušava se ništa veliko ni pretenciozno. Glazba nekad dolazi iz iPhonea, a nekad iz čaše, gitare, glasa i violine. Promjene se ne žele. Prevladava posvemašnja opuštenost i melankolija, koju prekida povremeno seljenje s glumcima iz jedne prostorije i drugu. U osuvremenjivanju Čehova ništa nije izgubljeno. Likovi su delikatni i komplicirani, privlačni i zaigrani, tako bliski i odviše ljudski bez kostima i tereta godina. Autorica preradbe Maša Kink uspjela je u stilskoj jednostavnosti prevesti Čehovljeve junake u suvremenost davši im svježinu i prirodnost koje me nanovo podsjetila zašto toliko volimo kazalište jer je na neki način i ogledalo nas samih.


[1] Upotrijebila sam naslov Anatolija Kudrjavceva iz Slobodne Dalmacije (1975.) jer je njegova tadašnja kritika Kralja Ubuja beogradskoga Ateljea 212 značenjski i interpretacijski primjenjiva na sva zbivanja na sceni SNG-a Maribor u listopadu 2016. Predstava Kralj Ubu SNG-a Ljubljana u režiji Jerneja Lorencija osvojila je na Borštnikovim susretima Nagradu za ukupnu autorsku ideju, a Jernej Šugman nagrađen je za ulogu oca Ubua. Na 40. danima satire Šugman također osvaja nagradu za istu ulogu.

[2] U Hrvatskoj zapažen po režijima Tartuffea u ZKM-u (2013.) i Lulu u zagrebačkome HNK-u (2015.)

[3] Predstavu je nagradilo Društvo kazališnih kritičara i teatrologa Slovenije za najbolje uprizorenje u sezoni 2015/16. Liza Marija Grašič za ulogu Roze Bernd dobila je Nagradu za najbolju mladu glumicu.

[4] Riječ je o studentskoj produkciji Čehovljeve Tri sestre, koja nije bila u natjecateljskom dijelu programa te je uvjerljivo najbolje festivalsko ostvarenje.

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.