• image

Tihomir Ranogajec

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

 

 

Muzički biennale Zagreb i studenti s Uaos-a

 

 

Govoreći o Muzičkom Biennalu Zagreb, gotovo je nemoguće izbjeći temu „zloglasnosti“ suvremene glazbe kod publike i samih glazbenika. Naviknuti na konfor koji nam pruža poznata nam glazba umanjuje se potreba za istraživanjem i proučavanjem novih glazbenih izričaja. Usprkos tome, ovogodišnji biennale je kroz osam dana i po tri koncerta dnevno potvrdio koliko je suvremena glazbena scena europe i svijeta razvijena, kvalitetna i koliko je nemoguće ostati  ravnodušan prema određenim izvedbama i skladbama. http://www.mbz.hr/

S idejom da saznamo nešto više o tom čuvenom festivalu suvremene glazbe (najvećem na ovim prostorima) i posjetimo ga po prvi put, Matko Brekalo, Jurica Hrenić i moja malenkost (sve studenti UAOS-a) smo krenuli putem Zagreba.  Na koncertu otvaranja festivala je praizvedena zaboravljena opera iz 1972.god. Borisa Papandopula u izvedbi studenata Muzičke akademije u Zagrebu, pod ravnanjem dirigenta Mladena Tarbuka. Studenti su odradili izvrstan posao pri čemu bih posebno istaknuo odlično uvježban orkestar. Solisti i zbor su isto tako pokazali da su spremani na izvedbu ovakvog djela, što je uz odličnu scenografiju i kostimografiju, za koju su su bili zaduženi studenti Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološki fakultet,  samo povećalo ukupan dojam.  Nakon koncerta Papandopula je došao na red Klangforum Wien, svijetski poznati ansambl specijaliziran za izvođenje suvremene glazbe. Izveli su tri skladbe od kojih bi izdvojio mladog Češkog skladatelja Ondreja Adameka, čija skladba Sinuous Voices je bila jedna od najboljih točaka cijelog Biennala.

Drugi dan festivala je bilo sveukupno četiri koncerta, pri čemu bih bih istaknuo nastup Slovenske filharmonije pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i izvođenje skladbi Milka Kelemena, Nine Šenk, Mathiasa Pintschera, Dubravka Detonija i Unsuk Chin. Izvrsna izvedba skladbi pred kojima je teško ostati ravnodušan je (nažalost) pomalo zasjenjena činjenicom da je u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski broj svirača bio veći od publike. Nakon Slovenske filharmonije je održan koncert-performans NADAR ansambla iz Belgije. Izvedba djela koje se oslanjalo previše na dosadnjikavi performans uz projekciju filma, te uz nešto manjih glazbenih odlomaka koji su više služili kao pozadinska glazba filmu, nije zadivila mnoge.

U idućih tjedan dana, veliko je mnoštvo umjetnika sa svih strana svijeta prezentiralo svoj rad. U praizvedbama i izvođenju zaboravljenih skladbi su se istakli se ansambli Asko Schönberg, Antiphonus i Hand werk, a veliki je koncert bio i finale natjecanja 5 minutes opera, koji je okupio 12 finalista iz cijelog svijeta na završnom koncertu. Hrvatski skladatelji su se istakli u projektu koji se zvao „Soap opera“.  Ideja je bila prenijeti radnju sapunice u operu, pri čemu su se posebno istakle maštovite epizode Mirele Ivičević i Sivlija Foretića, koji su vrlo zanimljivo pristupili cijeloj ideji i u konačnici napravili izvrstan posao.

Nabrojati dalje sve hvalevrijedne događaje je teško. Odličan koncert je odradio naš vrhunski flautist Dani Bošnjak, potom češki violinist Milan Pala, ansambl Musikfabrik je izveo zanimljiv koncert-performans kanadskog skladatelja Claudea Viviera, simfonijski orkestar HRT-a je održao koncert suvremenih skladatelja pod ravnanjem dirigenta Johannesa Kalitzke-a itd. Za koncert zatvaranja festivala su praizvedene dvije baletne jednočinke mladih hrvatskih skladatelja Tomislava Olivera i Ivane Kiš čime je zaokružen cijeli festival.

Muzički biennale Zagreb je kroz svoje trajanje pokazao široku lepezu različitih umjetničkih događaja i projekata koji  pokazuju maštovitost suvremenih glazbenih trendova. Publika je isto tako pokazala različite stavove i dojmove, pa se tako moglo vidjeti zadovoljstvo, sreća, osjećaj ispunjenosti, no isto tako se moglo vidjeti nezadovoljstvo i dosada. No svaki dojam je poticao na razgovor i razmišljanje o preslušanom, što je stvaralo jednu kvalitetnu umjetničku atmosferu koja bi se protezala još dugo nakon što bi završio pljesak za uspješan nastup. Muzički biennale Zagreb svojim bogatim programom potiče na razmišljanje i diskusiju čime razvija umjetnički duh pojedinaca. Šteta je što smo ove godine samo nas trojica studenata UAOS-a odlučili posjetiti ovaj veliki događaj za kulturu hrvatske i pojedinaca. Nadam se da će idući biennale imati više posjetitelja iz Osijeka, jer razvoj umjetnika će se dogoditi onda kada se taj isti umjetnik usudi pobjeći iz ugode i konfora na koji je navikao, kada si  dopusti doživjeti novo čulno i vidno iskustvo, pa makar mu se i ne svidjelo.

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.