• image

Jasmin Novljaković
MINI TEMA


Poljsko alternativno kazalište

 

Alternativno kazalište 70-ih godina u Poljskoj treba razumjeti kao izraz otpora i suprotstavljanja društvenoj i kulturnoj politici vlasti te podsjećanje na slobodu riječi i umjetničkog izraza, a sve to uz pomoć jezika kazališne umjetnosti

 

Akropolis, fot. Teatr Laboratorium/Archiwum Instytutu GrotowskiegoAkropolis, fot. Teatr Laboratorium/Archiwum Instytutu GrotowskiegoKazalište koje neovisno od povijesnog konteksta i vladajuće političke opcije stoji u opoziciji do službenog kazališta određuje se nazivom „alternativno kazalište“. Ponekad se koriste i drugi termini: otvoreno kazalište, neovisno ili studentsko. Treba obratiti pažnju na razliku između tih naziva. U znanstvenoj teatrološkoj refleksiji pojam „otvoreno kazalište“ pojavio se 1968. godine a sličan je u svom značenju pojmu „studentskog kazališta“. Karakterizira se stalnom spremnošću do djelovanja na granici rizičnog umjetničkog eksperimenta, a uz to njegovi bi stvaratelji trebali posjedovati osjećaj društvenog angažmana u odnosu na gledatelja. Sedamdesetih godina pojavio se pojam – „alternativno kazalište“. Slično kao i otvoreno kazalište, označava ga inovativno stvaralaštvo, odlučno udaljeno od tradicionalne kazališne umjetnosti, no ono i dodatno kreira alternativni krug kulture. Zanimljivo da je pojam „alternativno kazalište“ toliko širok da se povremeno upotrebljava i kod događaja koji su nastali u prostoru profesionalnog kazališta.


Vrlo je važna činjenica da su stvaratelji alternativnog kazališta za vrijeme NR Poljske prve svoje korake radili na studentskim scenama. Studentsko kazalište je stoga često bivalo alternativno, a alternativno je kazalište nerijetko imalo studentske korijene. Alternativnost u ono vrijeme treba razumjeti kao izraz otpora i suprotstavljanja prema društvenoj i kulturnoj politici vlasti te kao podsjećanje na slobodu riječi i umjetničkog izraza, a sve to uz pomoć jezika umjetnosti kazališta. Kazalište kao izdvojena grana umjetnosti davalo je šansu za neposredni kontakt između članova kazališnih grupa. Garantiralo je mogućnost susreta između grupa koje su surađivale, a isto tako i možda prije svega glumaca s gledateljima. Možemo u ovom trenutku postaviti tezu da je alternativno kazalište kontinuator govorne tradicije u kojoj se do dijaloga dolazilo jedino kroz autentične susrete pojedinaca, njihovo zajedničko druženje i istovremeno zajedničko osjećanje za vrijeme i prostor u kome se nalaze. 

 

Važna karakteristika studentskog kazališta bio je način rada i metoda pomoću koje je građena predstava. Kazališno djelovanje baziralo se na dobrovoljnom sudjelovanju svih članova grupe. Studenti su bili spremni za višesatni i raznovrstan rad na predstavi koji je obuhvaćao režiju, inscenaciju i glumačko djelovanje. Vrlo često su se predstave pripremale na mjestima koja nisu imala kazališne uvjete. Stvarana su otvorena djela, a ovu otvorenost možemo razumjeti na nekoliko načina. „Otvorenost“ kao bivanje „na putu“, bez zaustavljanja, stalno traženje novih horizonata kazališne ekspresije. Kao drugo, nužnost stalnog konfrontiranja s novom i raznovrsnom publikom. I konačno otvorenost shvaćena kao razmjena iskustava između određenih kazališnih grupa što se događalo na festivalima. Ta stalna spremnost na mijenjanje i nova iskustva dovela je do razvoja grupa i njihovih članova, što je pozitivno utjecalo i na vrijednost i umjetnički nivo realizacije predstava i projekata svake grupe.


Alternativno kazalište se razlikuje i time što glumci sami pišu svoju vlastitu dramu na sceni, samostalno konstruiraju dijaloge i scenarij djelovanja. Sve to rade ne koristeći postojeće dramske tekstove, što im omogućuje da progovaraju o generacijskim problemima i iznose osobne, intimne ispovjedi. Često se koriste fragmenti raznih tekstova, poezija, isječci iz dnevnog tiska i sve je to metodom montaže spojeno u jedan scenarij. Ove su se predstave često izvodile u nekazališnim uvjetima na ulici ili u prostorima koji nisu namijenjeni za izvođenje kazališnih predstava. Ratno stanje 1981. godine dovelo je do stagnacije studentskog kazališnog pokreta, a većina članova studentskih kazališta svoju je aktivnost odlučila usmjeriti na opozicijsko političko djelovanje.

 

Sadržaj teme Poljsko alternativno kazalište (sve tekstove je s poljskog preveo Jasmin Novljaković):