• image

NOVA DRAMA

Una Vizek: Priručnik za televizijske debate

 

UVOD

 Već i ptice na grani znaju da su mediji ti koji oblikuju javno mnijenje, a da u medijima nisu nužno istina i razum ono što dobiva najveću podršku. Ustvari, razum i istina često su uteg oko vrata govorniku koji ih se slijepo drži, onemogućavajući mu prilagodljivost u konkretnoj medijskoj situaciji, sprečavajući ga da upotrijebi najjače medijsko oružje – maštu. Ljudi koji se ne drže nužno teme, činjenica i konteksta, imaju mnogo više prostora za verbalne manevre kojima mogu poraziti protivnika. Govornik u televizijskoj debati ne bi nikada trebao izgubiti iz vida osnovni cilj debate – simpatije gledatelja, odnosno – pobjedu. Govornici koji su toliko naivni da misle da građani odlučuju o nekoj temi prema vlastitom stavu, iskustvu ili razumu, a ne prema emocionalnoj reakciji na govornika, neminovno gube. Oni najčešće pokušavaju o temi pričati nepristrano koristeći činjenice i dokaze kao argumente, što ih u konačnici košta pobjede u debati, a time i podrške građana.


Govornici koji, naprotiv, u borbu ulaze neopterećeni podacima i činjenicama, mogu dozvoliti svojoj mašti da se razmaše i da dira srca i umove gledatelja, raspirujući njihove strasti, dirajući ih u najdublje rane i izazivajući najnježnije osjećaje. Onima koji se vješto koriste maštom pobjeda je zagarantirana.

 

No, da bismo Vam bolje dočarali o čemu ovdje govorimo, pokažimo to na jednom primjeru. (Namjerno nećemo koristiti prave primjere iz života jer prema njima čitatelj ima već unaprijed stvoren sud (op.a.))

 

Pretpostavimo hipotetsku situaciju u kojoj je, recimo, klima ovoga planeta ozbiljno narušena, te se polarne kape rapidno tope ugrožavajući staništa arktičkih životinja. Pretpostavimo i da je čovječanstvo konačno postalo svjesno svog utjecaja na okoliš, te napustilo fosilna goriva kao izvor energije, a najveće zasluge za taj obrat mogu se pripisati globalnom pokretu Svetih Ekologa, koji su, strašeći populaciju (ponekad i sasvim realnim) očekivanjima apokalipse, te koristeći polarnog medvjeda kao simbol svoje borbe protiv klimatskih promjena, postali dominantna ideologija u ¾ naseljenog svijeta.

 

Recimo da je ta ideologija postala toliko jaka da se nametnula i iznad već poznatih etičko/političkih principa – npr. kapitalizma, komunizma ili čak poznatih svjetskih religija, te ih na neki način uspjela asimilirati u ujedinjenoj borbi protiv najvećeg čovjekovog neprijatelja – čovjeka.

 

Odnosno da budemo precizniji, iskoristimo sintagmu Svetih Ekologa, – „zlog čovjeka“.
Možemo zamišljati da je, unatoč općem konsenzusu o smirivanju klimatskih anomalija kao prioritetu čovječanstva, način na koji to treba postići predmet žučnih rasprava. A pogotovo u slučajevima nepredviđenih situacija koji onemogućuju stopostotno provođenje strategije Svetih Ekologa. (Ovdje bismo još mogli i lako zamisliti da je strategija Svetih Ekologa usko vezana s financijskim interesima njihovih vođa.)

 

Jedna takva situacija mogla bi biti višetjedni val zahlađenja i snježnih oluja, koji bi odsjekao kontinentalne gradove od morskih, prekinuvši nabavu energije iz elektrana na valove. (Elektrane na valove i sunce postale bi primarni proizvođači energije, nakon što su vjetroelektrane i hidroelektrane proglašene opasnim za okoliš.) Zbog prekida električne energije, stanovnici kontinentalnih gradova počinju se smrzavati.

 

U takvoj bi situaciji u nekom velikom kontinentalnom gradu pokušavali dobiti dozvolu za ponovno puštanje u rad vjetroelektrana koje su još uvijek u dovoljno dobrom stanju. Samo privremeno, dok ne prođe hladni val. No Sveti Ekolozi se, kako ističu, tome protive, ne samo zbog činjenice da su vjetroelektrane pogubne za ptičju populaciju, nego i zbog toga što pomoćni pogon tih elektrana (koji se koristi za slučaj slabog vjetra) koristi fosilna goriva. (Pretpostavljamo i da bi se oni tome protivili prvenstveno zbog ugrožavanja svojih financijskih interesa, no to sigurno ne bi bili skloni toliko isticati).


Pokažimo dakle kako bi izgledala debata između predstavnika Svetih Ekologa – vještog i vičnog govornika, i predstavnika apolitičnih građana tog grada – inženjera energetičara koji naivno misli da razumnim argumentima može nekome promijeniti mišljenje.

 

U samom tekstu debate ubaciti ćemo sukomentare lakše praćenje zanimljivih poteza oba govornika.

 

Za potrebe ove demonstracije možemo preskočiti uvodne minute ove televizijske debate te početi od samog sučeljavanja.

 

DEBATA

Voditelj: … Riječ dakle dajemo gospodinu Inženjeru, koji će nam ukratko objasniti zahtjeve građana koje predstavlja.
Inženjer: Dakle, naš je jedini zahtjev da nam se dopusti da pokrenemo elektrane, samo privremeno, dok se situacija ne stabilizira. I mislimo da taj čin ne bi značajno ugrozio dotične životinjske vrste…
Sveti Ekolog: Vi vrijeđate polarne medvjede!
Inženjer: Kako to mislite, ja nisam…
Sveti Ekolog: „Dotične!“ , jako se dobro zna što se misli pod „dotične životinjske vrste“. Recite otvoreno – polarne medvjede.

 

(Ovdje primjećujemo savršen napad SE, koji je već na samom početku narušio ritam INŽ izlaganja i onemogućio mu objašnjavanje cilja te diskreditirao INŽ kao nekog tko se ne izražava jasno i ima nešto za skrivati. INŽ griješi jer se dade smesti, umjesto da nastavi dalje ignorirajući upadicu.)

 

Inženjer: Dobro. Mislimo da pokretanjem elektrana nećemo ugroziti polarne medvjede…
Sveti Ekolog: Znate li vi koliko jedna termocentrala zagađuje…
Inženjer: Znam, ali ovo nije termoelektrana, samo je rezervni pogon na ugljen…
Sveti Ekolog: …samo dva dana rada i polarne kape će se potpuno otopiti.
Inženjer: Ali to nije istina, mi smo vidjeli satelitske snimke…

 

(Ovdje SE za zastrašivanje javnosti koristi takozvanu „metodu najcrnjeg scenarija“ – scenarija koji, iako malo vjerojatan, nije potpuno nemoguć. INŽ je trebao jasnije istaknuti da priča o vjetroelektranama ne spominjući uopće fosilna goriva, i time pokušati diskreditirati SE, no njegova mu istinoljubivost ne dopušta neprecizne komentare.)

 

Sveti Ekolog: Američke snimke, zar ne?! Molim vas… Naš predsjednik općinskog odbora za zaštitu polarnih medvjeda ima nećaka koji ima curu, koja je hodala s jednim dečkom koji živi u Angoli, ali je ustvari iz Londona i čiji je prijatelj, s kojim je prije studirao ekologiju, bio prije samo dva mjeseca na Sjevernom polu i ustanovio da Sjevernog pola uopće nema. I vidjeli smo fotografije. U općinskom odboru. Zato mi molim vas nemojte pričati…


(SE ovdje prebacuje raspravu s konkretnih činjenica na osobnu razinu, pokušavajući u isto vrijeme razviti intimnost s publikom i izmaknuti INŽ tlo pod nogama, usmjeravajući raspravu prema nepoznatom terenu, čekajući da se INŽ posklizne.)

 

Inženjer: I mi smo vidjeli fotografije…
Sveti Ekolog: Ja vjerujem svojem načelniku. On je dobar čovjek. I voli polarne medvjede. I ako on kaže da se na Sjeverni pol ne može doći jer je nestao. Uopće više nema kopna, samo led i voda. A vi sad želite da i led nestane…
Inženjer: Ali, Sjevernog pola nikada nije ni bilo.

 

(U slijedećih nekoliko majstorski replika vidjet ćete kako se SE vješto koristi lažima, mrtav hladan ih predstavljajući kao istine, i na taj način izbacuje INŽ iz takta, koji ne može vjerovati da sudjeluje u ozbiljnoj raspravi. INŽ stoga postaje nervozan, nesiguran, a pred publikom ispada prepotentan.)

 

Sveti Ekolog: Molim vas. Pa šta su vas učili u školi, hahahah (smije se)?!
Inženjer: Pa to smo učili u školi…
Sveti Ekolog: O tome vam ja i pričam. Naše školstvo je katastrofa. Djecu se uče laži i objede i da mrze polarne medvjede. Znate li vi da se u školi uči da su polarni medvjedi krvoločne životinje i ubijaju druge životinje?!
Inženjer: Znam. Pa oni jesu…
Sveti Ekolog: I da su, molim vas, najopasnija životinja za čovjeka. Da čovjek nikad ne preživi…
Inženjer: Da, ali to je zato jer su gladni. Na Sjevernom polu ne možeš dopustiti da ti hrana pobjegne…
Sveti Ekolog: Da gladni su, gladni. A tko ih je takvima učinio?! Tko ih je doveo na rub izumiranja! Tko je od njih napravio krvožedna bića!
Inženjer: Ali oni su oduvijek bili mesojedi…
Sveti Ekolog: Oni su MEDVJEDI, za ime polarnog boga!!! Medvjedi su svejedi!
Inženjer: Ali na Sjevernom polu nema biljaka…
Sveti Ekolog: Sad više nema…
Inženjer: Nikad nije ni bilo…
Sveti Ekolog: Znači vi želite da se rastopi led da bi narasle biljke?! Kako ste vi naivni, da se rastopi led, ne bi bilo ničega. Samo more, tamo ničeg nema…
Inženjer: Ja nisam rekao da želim da se rastopi led.
Sveti Ekolog: Vi ste tako naivni… svemu vjerujete.
Inženjer: A vi vjerujete načelniku općinskog odjela za…


(INŽ ovdje čini kardinalnu grešku, javno diskreditirajući Načelnika, kojeg će SE ubrzo opisati kao sveca, i time prikazati INŽ ne samo kao prepotentnog napuhanog stručnjaka, nego i kao čovjeka bez srca i strasti prema „pravim vrijednostima“.)

 

Sveti Ekolog: On voli polarne medvjede! On bi sve učinio za njih. Znate što je učinio, znate što je učinio – prošli je tjedan 3 sata stajao na kiši s tablom SPASITE POLARNE MEDVJEDE….
Inženjer: Kakve to sad veze…
Sveti Ekolog: I to na vrh Svetog Jurja. Znate li vi kakva kiša pada navrh svetog Jurja?! Vodoravno! Vodoravno pada kiša! I vjetar puše tako da se moraš držati za bistu polarnog medvjeda da te ne odnese…
Inženjer: Molim vas…
Sveti Ekolog: Znate vi šta znači držati se za bistu usred nevremena i još s transparentom! Mogao ga je grom pogoditi! Čovjek je skoro poginuo! Skoro je stradao za polarne medvjede! I vi nešto govorite protiv takvog čovjeka!
Inženjer: Ali ja ne razumijem?! Zašto je išao prosvjedovati na vrh Svetog Jurja?!
Sveti Ekolog: Zašto?! Vi pitate zašto?! Vidite kako ste neuki, a vi se meni busate s nekim obrazovanjem, akademskim statusom?! Vi očito ne znate da je na Svetom Jurju bista! Rad akademskog kipara!
Inženjer: Znam…
Sveti Ekolog: A zašto - jer sveti je Juraj bio zaštitnik polarnih medvjeda!
Inženjer: Kako je sveti Juraj – zar nije on ubio zmaja…
Sveti Ekolog: DA, upravo to, on je ubio ZMAJA! ZMAJA koji je htio otopiti polarne kape!!! Kao što vi želite napraviti paljenjem elektrane!
Inženjer: Ali elektrana uopće ne radi na ugljen, to je vjetroelektrana, samo ako nestane vjetra prebaciti će se na ugljen…


(INŽ očajnički pokušava prebaciti raspravu natrag na temu, no SE već ima spremnu pouzdanu „metodu najcrnjeg scenarija“.)

 

Sveti Ekolog: A šta ako nestane vjetra…
Inženjer: Neće nestati vjetra, ovo je najhladnija i najvjetrovitija zima u zadnja dva stoljeća, svaki dan puše…
Sveti Ekolog: A tko je za to kriv?!

 

(I ovim udarom SE konačno dolazi do završne runde u kojoj se INŽ i njemu slični proglašavaju uzročnicima globalne katastrofe, i kao takvima im se oduzima bilo kakav kredibilitet.)

 

Inženjer: Molim?!
Sveti Ekolog: Inženjeri! Nisu li inženjeri bili ti koji su nadgledali…
Inženjer: Jesu. Ali političari… vaš otac recimo, koji je bio u odboru za energetiku, je osobno odobrio…

 

(INŽ ovdje izvlači asa iz rukava, i na tren se ponada, no profesionalac poput SE takve prijetnje rješava prokušanim metodama prebacujući lopticu na teren INŽ.)

 

Sveti Ekolog: On je bio zaveden, zaveden od strane takvih kao što ste vi.
Inženjer: Inženjeri samo dostavljaju izvješća…
Sveti Ekolog: Hoćete reći da inženjeri nikada ne lažiraju podatke…
Inženjer: Pa uglavnom ne…


(INŽ njegova istinoljubivost ponovno dovodi u gabulu.)

 

Sveti Ekolog: Uglavnom!!!
Inženjer: Političari stalno lažiraju podatke…
Sveti Ekolog: Vi želite reći da moj otac! Da je moj otac lagao! Da je on kriminalac! Čovjek koji je vlastoručno potpisao postavljanje biste polarnog medvjeda na vrh Svetog Jurja! Vi stvarno mora da mrzite polarne medvjede!
Inženjer: A vi mrzite našu DJECU! Djeca će nam se smrznuti!

 

(INŽ potpuno gubi kontrolu nad situacijom. Iako bi mu iskrenost mogla donijeti koji bod kod publike, SE je dovoljno iskusan da se zna izvući iz svake situacije unaprijed pripremljenim rekvizitima.)

 

Sveti Ekolog: Djecu da mrzimo! Ja da mrzim djecu! Pogledajte, pogledajte što nosim oko vrata – tu u medaljonu. Molim kameru da zumira…
Inženjer: To su, to su…
Sveti Ekolog: Da… to je mladunčad polarnog medvjeda… I vi meni kažete da mrzim djecu. Vaša djeca se mogu obući, zagrnuti. A polarni medvjedi, šta oni mogu… kad se led rastopi… Hoćete ih vi naučiti plivati?!
Inženjer: Oni znaju plivati, ali nije to… Vani je minus 30 već više od mjesec dana, treba nam grijanje.
Sveti Ekolog: A zašto vama treba a nama na jugu ne?! Jer mi nismo nikada imali termocentrale! Mi nismo uništili klimu.
Inženjer: Ali na jugu nikada nije bilo toliko hladno!
Sveti Ekolog: A znate zašto?! Zašto nam nije hladno?! Jer nas grije ljubav. Ljubav prema polarnim medvjedima.
Inženjer: Znate šta. Baš me briga. Mi ćemo upaliti elektrane.

 

(INŽ više ne zna što priča, jer on nikako ne može upaliti elektranu koju čuva policija bez dozvola vlasti i policije.)

 

Sveti Ekolog: Vi to ne možete učiniti jer policija čuva…
Inženjer: Mi ćemo provaliti…
Sveti Ekolog: Samo preko nas mrtvih. Mi ćemo dovesti autobuse ljudi koji će biti spremni čuvati elektrane svojim životom. Postavit ćemo šatore, čuvat ćemo danonoćno.
Inženjer: Može – prosvjedujte. Dignite šatore. Ali grijanje ne tražite.
Sveti Ekolog: Znači – Vi bi stvarno prešli preko nas mrtvih. Vi bi nas pustili da se smrznemo. E pa mi ćemo i na to pristati, da se smrznemo za dobrobit drugih!!! I za vašu dobrobit. A vi… a vi tražite da i zadnji Polarni medvjed nestane s lica zemlje! E to neće ići. Ne dok smo mi živi!!!

 

I kao što vidite u ovom maestralnom finalu SE izvrće samu poantu rasprave – zaštitu od smrzavanja – i prikazuje ju nepotrebnom i sebičnom, dok u isto vrijeme ocrnjuje INŽ i njegove sugrađane kao ubojice i nasilnike a sebe i svoje istomišljenike ističe kao žrtve i mučenike.

Nadamo se da ste na ovom primjeru vidjeli kako u debati u kojoj sve činjenice podržavaju jednu stranu (u ovom slučaju INŽ), vještim korištenjem kombinacija laži, poluistina i promjenom konteksta druga strana može premoćno pobijediti.
U sljedećih nekoliko poglavlja detaljnije ćemo obraditi metode i taktike kojima se možete služiti u debatama općenito, a u zadnjem poglavlju ćemo posebno obratiti pažnju na televizijske debate i njihove specifičnosti.