• image

Broj 1., 2014.g.

Tamara Kučinović, viši ass.

Umjetnička akademija

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Denis Peričić, Pekel na zemlizavršni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin

 

 

Pekel na zemli ili sve je moguće

            Iako nas naslov asocijativnim putem vodi u sfere metafizike, alkemije, teologije i inih kućnih potrebština, riječ je o završnom ispitu lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Predstava Pekel na zemli kreativna je lutkarska izmišljotina trojice mladića (Filip Eldan, Nikša Eldan i Nino Pavleković) pod mentorskim vodstvom dvije mlade redateljice Ljudmile Fedorove i Tamare Kučinović, nastala 2013. godine.

           Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin Tekst Pekel na zemli, Denisa Peričića napisan je 1998. godine te je iste dobio nagradu Marin Držić. Tekst je pomalo Faustovskog sadržaja, o borbi dobra i zla, o nadnaravnim silama koje imaju magnetski učinak na stvari i Farniku, koji će svojom vjerom pobjediti iste. Prepoznatljiv i univerzalan sadržaj, ali po mojoj slobodnoj procjeni vrlo duhovito i inteligentno napisan s odličnom dozom ironije, koja je temelj kazališta čak i kada je riječ o tragediji. Zašto onda taj tekst nikada do sad nije izvođen? Zato što ga je na prvi pogled nemoguće postaviti. Denis Peričić dao si je oduška i nije prezao ni pred čim dok je pisao. Broj likova: 30 (većinom muških, nekoliko ženskih, nekoliko spolno neodređenih ili ambivalentnih). Broj činova: 2 prologa, 2 čina (2+4 prizora) 2 epiloga. Mjesto radnje: Vatikan, Stupnik (crkva, župni dvor, šuma), Pakao, Nebo. Vrijeme zbivanja: 18. stoljeće/sadašnjost. Da ne spominjem scenografiju u kojoj se spominje kiša koja pada iz zemlje, zvjezdano nebo, nadnaravne sile i ostale neizvedive teatralije. Kad bi se sve to stavilo na papir i donjelo na uvid bilo kojem direktoru kazališta, taj bi od muke ili završio na hitnoj ili bi dao ostavku. Zato nitko i nije postavio taj tekst, jer je praktički NEMOGUĆE!

             E sad dolazimo do metafizike. Zašto Denis Peričić ne preza ni pred čim dok piše, a mi drhtimo od bilo koje pomisli na rizik i od straha ne vidimo riješenja za postavljanje čak i takvih tekstova? Jer košta milijune živaca, novaca, vremena?

           Ove mlade studente postavljanje tog istog teksta nije koštalo ništa, dapače samo im je dalo mogućnost da se razviju kao glumci, lutkari i ljudi. Zašto? U toj šumi Peričićevog ludila oni su vidjeli inovativan, a opet veoma jednostavan izlaz: SEBE. To je predstava u kojoj su oni sve gore navedeno i još više, prikazali, odigrali i promislili svojim tijelom. Tri studenta, jedan prostor, jedna boca vode i list bijelog papira. Koliko to može koštati? Ništa! Koliki je bio rizik? Ogroman. Svi glumci znaju koliko je teško stajati na sceni i imati NIŠTA u rukama. Osloniti se samo na sebe, na svoj instrument (tijelo) i svoju fantaziju. Za glumca to je velik rizik, ali i velik izazov, za lutkara najslađi, jer je lutkarima to suština.

            Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin.
Na fotografiji s lijeva na desno Nino Pavleković, Nikša Eldan i Filip Eldan.
Što je to lutkarsko mišljenje i čemu ono služi? To nije klasična lutkarska predstava, u njoj nema niti jedne lutke, ali je lutkarskija od mnogih drugih. Sve što je bilo napisano u didaskalijama, a vezano uz scenografiju oni su riječima predočili i dali mašti publike na volju. U lutkarskim terminima mogli bismo to definirati kao animaciju teksta. Ono što nisu mogli izanimirati riječima, izanimirali su svojim tijelima. Od stolova, stolica, preko ljestvi, paklenskih jami, stupova od leda, grmova. A svu tu silnu plejadu likova koje igraju, odigrali su rukama, nogama, trbusima, koljenima i prstima. Na tome se nisu zaustavili, pa su odlučili da je zvuk, svijetlo i prostor isto tako  moguće izanimirati i tako još preciznije dočarati radnju, atmosferu i ideju predstave, podupirući time svaki događaj, svaki detalj koji je Peričić napisao.

            Sve što su izabrali kao sredstvo komunikacije s publikom, bilo je podređeno ideji predstave, a nikako nije bilo birano odokativno. I cijela koncepcija NIČEGA opravdana je tako što oni na početku na sebe stavljaju ulogu putujuće družine koja je došla ispričati priču o Farniku i hudeg liku ki se s pekla 

Denis Peričić: Pekel na zemli, završni ispit iz animacije Filipa Eldana, Nikše Eldana i Nine Pavlekovića preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo, ljetni semestar 2012/2013., Umjetnička akademija Osijek, mentor: Ljudmila Fedorova i Tamara Kučinović, suradnica na kolegiju: Ria Trdin.
Na fotografiji Nino Pavleković.

zdigel je da bi ljude požrl vse. Izbor sredstava za svaku scenu pomno je biran i mišljen tako da dirne suštinu onog što je rukom napisao Peričić. Tako je scena u kojoj doktor Resinger i Biho Trahe-fest cenjeni zvezdoznanec, dolaze tadašnjem Papi da mu obznane da se pojavila nekakva zla sila koja može magnetski privlačiti stvari, napravljena tako da je Papa živi glumac, a doktor i Biho su ruke koje mu se pojavljuju na ramenu. Samim time scena je dobila ironički ton do crkve, sukladno onome što je napisao Peričić. Scena u kojoj ciganica čita sudbinu s dlana i proriče budučnost Farniku koji će se kasnije boriti sa zlim silama, postavljena je tako da je puk na sajmu prikazan kao sjene prstiju na podu ( mali ljudi ), a ciganica je prikazana kao tri lampice ( dva oka i usta ), i samim time je postignut osjećaj veličine ciganice. Isti ti ljudi, isti taj puk prikazan kao prsti, ali na danjem svjetlu, prikazani su i u sceni u kojoj ih Farnik pokušava smiriti i podsjetiti na snagu vjere. U tom trenu Farnik je isto tako prikazan kao ruka, koja ih bodri, što nosi svoju simboliku. U usporedbi sa prošlom scenom gdje je farnik živi glumac i samim time velik, ta scena dobiva još jednu dimenziju i simboliku: u strahu svaki čovjek postane malen. Veliku ulogu je odigrala i činjenica da  Lucifera i Farnika igraju dva brata blizanca (Filip i Nikša Eldan), što daje dublje značenje sceni u kojoj se Farnik susreće sa Luciferom.

            Lutkarsko mišljenje je pozicija u kojoj je sve moguće, pozicija u kojoj uvijek postoji izlaz iz situacije, pozicija u kojoj nema ničeg, a sve postoji, pozicija u  kojoj fantazija radi bez premca. Animirati stoga znači pokretati, znači stvarati, znači birati, znači držati ritam, znači podrediti sebe materijalu, znači pronaći suštinu. Iz takve pozicije ništa nije nemoguće i kazalište konačno ispunjava svoju svrhu. Lutkarstvo je sve, i sve je lutkarstvo. Na metafizičko pitanje zašto Peričić može, a mi ne, odgovorit ću stoga kontra pitanjem: „Bojimo li se sebe?“

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna.