• image

Katarina Žeravica
11. DIONIZ – IGROM DO SREĆE

 

Smjerokaz za širenje kreativne energije, igre i sreće

 

11. Dioniz pokazao je mogućnosti i smjerove u kojima se može širiti kreativna energija, igra i sreća, uključivši u program nastavnike, studente, učenike, štićenike Doma za starije osobe te sve one željne sudjelovanja u interaktivnim predavanjima i radionicama o sreći i igri. U godinama koje slijede treba poraditi na strategijama motiviranja uspavane đakovačke sredine kako bi privukao i oformio svoju stalnu publiku

 

Otvaranje 11. Dioniza, foto: Silvija ButkovićOtvaranje 11. Dioniza, foto: Silvija Butković


Ovogodišnji 11. Dioniz – Međunarodni festival kazališnih akademija naslovljen Igrom do sreće, održan je od 24. do 27. ožujka u Gradu Đakovu, koji se i ovaj put dokazao kao iznimno dragocjen i susretljiv organizatorski partner Umjetničkoj akademiji iz Osijeka te gostoljubiv domaćin sudionika 11. Dioniza.

 

Kreativna energija ispunila je različite prostore u Gradu Đakovu, a sreću kroz igru nastojali su ostvariti prije svega studenti i nastavnici Umjetničke akademije u Osijeku, Akademije dramske umjetnosti iz Skoplja (Makedonija), Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba, Fakulteta za kazalište i televiziju iz Cluja (Rumunjska), Lucian Blaga Sveučilišta iz Sibiua (Rumunjska), Kazališne akademije u E-Werku iz Freiburga (Njemačka), Privatnog sveučilišta Anton Bruckner iz Linza (Austrija) te Umjetničke akademije u Splitu.

 

Radionica "Osnove glume na konju", foto Sanja ButkovićRadionica "Osnove glume na konju", foto Sanja ButkovićPrema već uhodanom programu, nastavnici spomenutih visokoškolskih institucija vodili su svakodnevne prijepodnevne i poslijepodnevne radionice za studente, sudionike Dioniza, a studenti su se u večernjim satima predstavili svojim ispitnim produkcijama. Studentima je bilo ponuđeno osam sljedećih radionica: Kratki rezovi (red. prof. art. Joško Ševo, Zagreb), Meljerholdova biomehanika (prof. Aleksandar Acev, Linz), Klaunske intervencije (Nenad Pavlović, umj. suradnik, Osijek), Jedna rečenica – polazište za izgradnju lika, jedna priča – polazište za izgradnju predstave (prof. dr. sc. Mimi Tanevska-Srbinovska, Skoplje), Osnove glume na konju (izv. prof. art. Vjekoslav Janković, Osijek), Pet osjetila (prof. Bogdan Sărătean, Sibiu), Istraživanje žanrova ili kako izvesti grčku tragediju i renesansnu komediju u „Čin bez riječi I“ i „Dođi i idi“ Sameula Becketta (izv. prof. art. Goran Golovko, Split) i Biti povezan (Andras Hathazi, prof. univ. dr. habil, Cluj).

 

Kroz navedene radionice studenti i nastavnici međusobno su izmjenjivali svoja iskustva i znanja, studenti su imali priliku upoznati svoje kolege iz drugih zemalja, surađivati s njima te su dobili uvid u neke druge metode i pristupe kreiranju kazališta i kazališne igre, s kojima se možda ne susreću u svojoj nastavni na matičnim fakultetima, ili su uz pomoć novih znanja i spoznaja nadopunili ili proširili znanja i vještine koje su stekli u dosadašnjem obrazovanju. Zadnji dan festivala studenti i nastavnici prikazali su kroz kratke etide što su radili, naučili i savladali tijekom radionica koje su se izvodile u različitim prostorima u Đakovu, od pozornice Centra za kulturu, dvorana Sklada, Vatrogasnog doma, dvorane Florentin pa do prostora pastuharne Državne ergele u Đakovu, koja je još jedna od institucija koja je prepoznala i kulturni i turistički potencijal Dioniza te s kojom već nekoliko godina za redom Umjetnička akademija u Osijeku i Grad Đakovo ostvaruju plodnu suradnju u okviru Dioniza.

 

Otvorenje 11. Dioniza

 

 Kako bi izašao iz akademskih okvira, organizatori Dioniza ponudili su i radionice koje su bile namijenjene i srednjoškolcima, učenicima Gimnazije Antuna Gustava Matoša u Đakovu. Umjetnička suradnica Selena Andrić (Osijek) vodila je radionicu pod nazivom Glas – govor koja se bazira na radu Cecily Berry i Kristin Linklater, a u kojoj se učenicima skrenula pažnja na važnost osvještavanja „disanja i proizvodnju glasa i govora“. Drugu radionicu Igrom do sreće također za učenike đakovačke gimnazije vodio je dr. sc. Damir Marinić (Osijek). U ovoj interaktivnoj radionici naglasak je bio na međusobnu podršku i stvaranje okruženja „u kojem svatko može biti sretan i ispunjen, imati prostora da se izrazi kako želi, da ga drugi čuju i prihvate kakav jeste...“ Da igra i sreća ne poznaju godine i da svi imaju pravo biti zaigrani i sretni, da se igra i sreća treba dijeliti i stvarati u suradnji s drugima, bez obzira na njihovu životnu dob, pokazuje i radionica Igrom do sreće (radionica za umirovljenike) koju je vodio doc. art. Jasmin Novljaković uz pomoć svojih studenata s Umjetničke akademije iz Osijeka za štićenika Doma za starije u Đakovu. Ova interaktivna radionica pokušala je približiti štićenicima kazalište kao medij kojim se mogu poslužiti u rješavanju različitih životnih situacija i nesuglasica s kojima se svakodnevno susreću.

 

Prof. soc. ped. Dubravko Šokčević, "Emocije i sreća", foto Silvija ButkovićProf. soc. ped. Dubravko Šokčević, "Emocije i sreća", foto Silvija ButkovićInkluzivnost 11. Dioniza i otvorenost prema građanstvu Grada Đakova pokazala se i u osmišljavanju bogatog programa kojeg su činila predavanja i radionice na temu sreće, a koji su zaintrigirali i privukli đakovačku publiku. Te su radionice vodili ugledni stručnjaci i znanstvenici kao što su dr. Ranko Rajović, „liječnik internista, magistar neurofiziologije, doktor znanosti iz područja sportske fiziologije“ te autor NTC programa „učenja koji se provodi u 17 država Europe“. Dr. Rajović održao je interaktivno predavanje NTC – jedini posao djeteta je igra koje je zbog velikog odaziva publike iz prostora Gradske knjižnice Đakovo bilo održano u dvorani Centra za kulturu. Dubravko Šokčević, prof. soc. ped., „specijalist emotivne pismenosti i reformuliranja ljubavi“, održao je predavanje i radionicu pod nazivom Emocije i sreća u kojima su se sudionici bavili pitanjima kao primjerice, što su emocije, kako nastaju, što je sreća, je li sreća u našim rukama, postoji li povezanost emocija i sreće i slično. Posljednje predavanje na temu igre i sreće Kultura kao čimbenik sreće: sociološki pristup vodila je prof.dr.sc. Inga Tomić-Koludrović, redovita profesorica u trajnom zvanju zaposlena na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, Centar Split, u kojem je iz jednog sociološkog i kulturološkog aspekta govorila o učincima i čimbenicima sreće, napose kod hrvatskih građana i građanki, dovodeći u povezanost kulturne promjene, razinu blagostanja te razmišljanja i brige o (nesigurnoj) budućnosti kao čimbenicima koji utječu na percepciju sreće na nacionalnoj i globalnoj razini.

 

Studenti UAOS, "Skriveno u oku", foto Silvija ButkovićStudenti UAOS, "Skriveno u oku", foto Silvija ButkovićUvijek rado iščekivani dio Dioniza čine upravo studentske predstave koje nisu zanimljive samo iz pozicije publike, već i iz pozicije samih studenata, budući da je ovo prilika za mnoge od njih da po prvi puta igraju svoje predstave ili ispitne produkcije pred međunarodnom publikom van okvira svojih učionica ili dvorana matičnih fakulteta. Studenti Umjetničke akademije u Osijeku, domaćini Dioniza, otvorili su i zatvorili festival dvjema predstavama Skriveno u oku nastaloj prema motivima istoimene knjige Helene Sablić Tomić, koja kroz intimne zapise progovara o prostorima, gradovima, vremenima i ljudima koji svojim djelovanjem, mislima, osjećajima upisuju tragove i uspomene u iste. Druga predstava nosi naziv Mizantrop i ja koja kroz kabaretsku formu otvoreno priznaje da se u svakome čovjeku krije malo manji ili malo veći mizantrop. Kako piše u najavi ove predstave, njezini kreatori žele potaknuti publiku na reakciju, bilo na smijeh, bilo na ljutnju. Ono što nikako ne žele, jest ostaviti publiku ravnodušnom.

 

Studenti iz Splita, "Antigona", foto Silvija ButkovićStudenti iz Splita, "Antigona", foto Silvija ButkovićGosti iz Freiburga izveli su svoju "predstavu instalacija o ljudima koji se susreću na istom mjestu u isto vrijeme“ Raskrižja radnja koje se događa na željezničkom kolodvoru; studenti iz Splita istraživali su ritualne elemente tragedije u predstavi Sofoklo: Antigona; studenti iz Linza pokušali su u predstavi Heimatabend (Večer domovine) „u svojoj internacionalnoj maniri (Austrija, Njemačka, Švicarska) odgovoriti na razlike u mišljenjima na njemačkom govornom području“; studenti iz Zagreba su se predstavili ispitnom produkcijom Kratki rezovi koja se bazira na glumačkim improvizacijama u kojima se minimalnim sredstvima pokušava iznijeti jasna dramska situacija; studenti iz Sibiua izveli su predstavu Vidim sebe kroz tvoje duboke oči u kojoj je naglasak da ljudi u različitim susretima s drugim pojedincima pa i samima sobom, jedino što žele, jest biti sretni; studenti iz Skoplja predstavili su se svojom izvedbom Gogoljevog Revizora te su zaraznu pozitivnu energiju uspjeli prenijeti na sve prisutne u publici. Odlična uvježbanost u pokretu, mimici, glasu, glumi, partnerskoj igri i suigri na sceni s opravdanjem im je donijela titulu pobjednika ovogodišnjeg Dioniza.

 

Iako je Dioniz projekt Odsjeka za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku, uvijek je pohvalno vidjeti da u istome svojim programima sudjeluju i drugi Odsjeci osječke akademije. Ove godine u Dioniz su bili uključeni Odsjek za likovnu umjetnost i Odsjek za novu glazbu. Prvi je predstavljen izložbom STARTER 3, izložbom radova sedmero nagrađenih studenata likovne umjetnosti Umjetničke akademije u Osijeku 2015./16. – 2016./17. Izložba je postavljena u Gradskom muzeju Đakovo i bila je dio programa otvaranje 11. Dioniza. Afirmiranje mladih umjetnika i kreiranje prostora za njihovo umjetničko djelovanje potvrdilo se i u suradnji s Odsjekom za novu glazbu koji je također sudjelovao u svečanom programu otvorenja festivala. Tamburaški orkestar UAOS kojim je ravnao asistent Tihomira Ranogajec bio je zadužen za glazbeni program te je premijerno izveo himnu Dioniza koja festivalu daje njegovo glazbeno ruho, obuhvaća njegovu bit i reflektira identitet kojim se Dioniz želi predstaviti javnosti. S druge strane, kako se najavljivalo, himna bi „trebala imati efektnu, popularnu notu da bi se u formi jingla mogla emitirati i tako zvučno simbolizirati prisutnost Dioniza u medijima i javnosti“.

 

11. Dioniz pokazao je mogućnosti i smjerove u kojima se može širiti kreativna energija, igra i sreća. Ovako osmišljen uključio je u svoj program nastavnike, studente, učenike đakovačke gimnazije, štićenike Doma za starije u Đakovu te sve one željne sudjelovanja u interaktivnim predavanjima i radionicama o sreći i igri. Ipak, na organizatorima je da osmisle još bolje strategije oglašavanja Dioniza i motiviranja uspavane đakovačke sredine kako bi Dioniz, ponajviše večernji program predstava, privukao i oformio svoju stalnu publiku.

 

11. Dioniz, plakat11. Dioniz, plakat

 

Za kraj bismo mogli reći da uspješnost nekog festivala, pa tako i Dioniza, ovisi o velikom broju faktora. Uspješnosti Dioniza svakako pridonosi činjenica da se svake godine pozivu odazove zavidan broj dramskih akademija iz Hrvatske i inozemstva, ali Dioniz svakako ne bi bio to što je da nije svih naših studenata koji su unatoč svakodnevnim pripremama za Dioniz prštili energijom u svojem izvedbenom kolažu na otvaranju i zatvaranju festivala i bili marljivi u ispunjavanju svojih obaveza tijekom istog. Osim toga, cijeli tim ljudi, bilo s ove ili one strane scene, koji su radili na 11. Dionizu, pridonijeli su tome da se gosti osjećaju ugodno i dobrodošlo te da dobru riječ o Dionizu odnesu sa sobom i možda se nekad u budućnosti ponovno vrate na Dioniz u Đakovo.