• image

 Igor Tretinjak, glavni urednik

UVODNA RIJEČ


O jučer kroz danas u sutra

 

Osmi broj Artosa u potpunosti se okrenuo studentima kao našoj skoroj budućnosti, obrativši im se kroz prizmu važne, slavne i još uvijek svježe prošlosti, kao i žive sadašnjosti i nadolazeće budućnosti

 

Naslovnica 8. broja Artosa, autori: Antonio Rendulić, Maja GjajićNaslovnica 8. broja Artosa, autori: Antonio Rendulić, Maja GjajićU tekstu za Artos Krešimir Nemec je pregled hrvatske romaneskne produkcije 1960-ih godina započeo prikazom glavnih časopisa koji su tada bili „motori književnosti“ (S. Šimić), žarišta književnoga života, generatori umjetničkih inovacija i stilskih promjena. Pedeset godina kasnije sve se promijenilo - časopisi su potisnuti u drugi-treći plan te se uglavnom zadovoljavaju ulogom skupljača i arhivara za povijest. No Artos se s tom ulogom ne miri, već se trudi svakim novim brojem naglašeno gledati prema naprijed, osjetiti puls mladosti koja, u stalnim mijenama, bježi u budućnost. Tako i treba biti, naravno, no ta ista mladost što juri u sutra, promatrajući današnjicu kroz vizuru konjskih klapni, ne može u svom letu i letanju nadrasti dosadašnje visine ako ih ne upozna. Mi smo tu da, kad već ne možemo biti generatori umjetničkih inovacija, ponudimo skorim umjetničkim kreatorima naša znanja i na taj se način ugradimo u neke nove uzlete. S tom mišlju pokušavamo oblikovati svaki broj, trudeći se zaokružiti ga oko pojedinog umjetničkog fenomena. U ovom broju odlučili smo se usmjeriti samim studentima kao skorim kulturnim i umjetničkim motorima, u žarište stavivši njihove jučerašnje kolege (s pogledom na danas) i njih (s pogledom na sutra).


Slaganje časopisa u vremenu užurbanosti i kulturne besparice vrlo je nezahvalan posao te početna ideja do zaključenja broja počesto odluta u sasvim druge vode, no s ovim smo brojem imali i sreće te je naša početna ideja do kraja ostala ista, putem rastući i bogateći se. Zato vam predstavljamo dosad najzaokruženiji broj Artosa, broj koji gotovo svakim svojim tekstom, svakom fotografijom, prazninom i porom, progovara studentima o njima samima.


Za početak, oko tradicionalnog Artosovog otrulog stola okupile su se mladost i zrelost, progovorivši o umjetnosti za mlade i mladima u umjetnosti.


Tema broja nametnula se sama od sebe – 50 godina od mitske 1968. Iako smo je mogli omotati romantičarskim velom i suzama za nekim boljim danima, odlučili smo je kritički promotriti iz perspektive današnjice s mišlju na sutrašnjicu. Što je u našim sumornim dvije i desetima ostalo od mitske šezdeset osme? Je li i u kojoj mjeri mogla, htjela i(li) uspjela biti pokretač u svjetlije sutra? Što su 60-e i 68. značile u umjetnosti, a što joj znače danas? Na ta i brojna druga pitanja u svojim su tekstovima pokušali odgovoriti Žarko Puhovski, Zlatko Kramarić, Vladimir Stojsavljević, Krešimir Nemec, Maja Đurinović, Marijan Krivak i Tatjana Ileš.


Još jedna tema, opremljena crno-bijelim fotkama, obraća se današnjici iz perspektive važne, svježe i suvremene, no našim studentima nedovoljno poznate, prošlosti. Jasmin Novljaković oblikovao je temu o poljskom alternativnom kazalištu koje su 70-ih stvarali studenti. U sklopu teme nalaze se tekstovi pionira tog pokreta (u prijevodu Novljakovića), od voditelja i predstavnika najvažnijih poljskih alternativnih kazališta – Bogusława Litwinieca (Kazalište Kalambur) te Lecha Raczaka i Ewe Wojciak (Kazalište Osmoga dana, s kojim su čast imali raditi i naši studenti), do ponajvećeg poljskog kazališnog glumca i jednog od ključnih suradnika Jerzyja Grotowskog, Ryszarda Cieslaka.


U ovom broju čitateljima predstavljamo pionirske korake hrvatske art terapije o kojoj tekstove pišu urednica teme Mia Janković Shentser te Jelena Kovačević i Krunislav Stojanovski, donoseći nam priču o povijesti art terapije te njenim prvim koracima u nas. Temu smo objavili na engleskom jeziku, otvarajući se time i međunarodnoj publici.


S istom idejom na engleskom smo objavili i izuzetno zanimljiv rad studentice poslijediplomskog studija na Vytautas Magnus University u litvanskom Kaunasu, Egle Luksaite, Sade’s Black Screen, Infinity Behind Demonstration. Društvo joj u rubrici eseja rade tekst Ivane Validžić o temi o kojoj se treba pričati i pisati, subinciziji danas, te britka i čitka analiza hrvatskog krimića u vrijeme tranzicije kroz prizmu njegove (pret)povijesti Igora Gajina. Upravo zahvaljujući Gajinu rubriku kritika proširili smo i na književnost. Uz nju, donosimo veći broj kazališnih i likovnih kritika te jednu glazbenu.


Portret umjetnika pomalo je prigodan. Profesor na AUK i jedan od najizvođenijih domaćih skladatelja Davor Bobić 2018-e je proslavio 50. rođendan s nizom domaćih i inozemnih izvedbi i praizvedbi svojih djela, stigavši do poprilično nevjerojatne brojke od preko tristo izvedbi. Usmjerenost na studente pokazao je u razgovoru, njegov prvi dio posvetivši upravo njima. Kad smo kod razgovora, ovaj broj ima jedan, ali vrijedan intervju, s dekanom Rider University, Borisom Vilićem, s kojim smo se dotakli izuzetno važne teme – online učenja, što će vrlo brzo postati sastavni dio i našeg visokog školstva.


Vrijedan doprinos glazbenoj pedagogiji je tekst Amira Begića i Roberta Tešanovića, Interkulturalni sadržaji u udžbenicima za nastavu Glazbene kulture, a vrlo zanimljiv uvid u živote na putu tradicionalnih putnika lutkara donosi nam Katarina Kolega. Za kraj imamo dva prikaza knjiga, nešto za što u domaćoj periodici ima sve manje prostora, a što nam je silno potrebno.


Zaokruženo, osmi broj Artosa u potpunosti se okrenuo studentima kao našoj skoroj budućnosti, obrativši im se kroz prizmu važne, slavne i još uvijek svježe prošlosti, kao i žive sadašnjosti i nadolazeće budućnosti.