{"id":111,"date":"2023-11-28T15:58:52","date_gmt":"2023-11-28T15:58:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/?p=111"},"modified":"2024-06-03T13:39:31","modified_gmt":"2024-06-03T12:39:31","slug":"suvremeni-hrvatski-roman-o-sezdesetima","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2023\/11\/28\/suvremeni-hrvatski-roman-o-sezdesetima\/","title":{"rendered":"Suvremeni hrvatski roman o \u0161ezdesetima"},"content":{"rendered":"\n

Autorica: Tatjana Ile\u0161<\/strong> \/ <\/p>\n\n\n\n

Na primjerima \u010detiriju romana suvremenih hrvatskih knji\u017eevnika, Kraljica no\u0107i<\/em> Josipa Cveni\u0107a, Ne dao Bog ve\u0107eg zla <\/em>Gorana Tribusona, Nebeski biciklisti<\/em> Irene Luk\u0161i\u0107 i Narodno veselje<\/em> Pavla Pavli\u010di\u0107a, svi objavljeni od 2000. godine na ovamo, namjera je pronalaziti, interpretirati i prikazati specifi\u010dnosti autorskoga pogleda unatrag<\/em>, odnosno u \u0161ezdesete godine 20. stolje\u0107a u hrvatskom dru\u0161tvu i kulturi. Prepoznavanje autobiografskih elemenata unutar pripovjednoga teksta kao onih koji ovjeravaju pripadnost likova odre\u0111enom vremenu i prostoru pokazat \u0107e sli\u010dnosti (i razlike) utjecaja karakteristi\u010dnoga duha vremena u \u010detirima manjim hrvatskim gradovima \u2013 Osijeku, Bjelovaru, Dugoj Resi i Vukovaru. Likove, u pravilu maloljetnika kao protagonista romana, promi\u0161ljat \u0107e se kao nositelje strategije autorskoga pripovijedanja, ali i kao predstavnike mlade generacije na udaru novoga doba. Mikrorazdoblje \u0161ezdesetih predstavljeno u navedenim romanima uvelike je obilje\u017eeno lokalnim, kao i globalnim sociopoliti\u010dkim gibanjima toga vremena. U kompleksu \u0161ezdesetih godina u hrvatskoj knji\u017eevnosti i kulturi veoma va\u017enu ulogu ima ideologija, odnosno \u017eivot u socijalizmu, ali i sna\u017eni prodori i utjecaji popularne kulture. U radu \u0107e se me\u0111u ostalim nastojati prikazati odnos i generacijski stav spram utjecaja ideologije i pop-kulture na vrijeme i prostore odrastanja jedne nove generacije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Godina 2018. obljetni\u010dka je godina. Sto je godina pro\u0161lo od zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata, sedamdeset od poznatog Titovog ne!<\/em> Staljinu, i pedeset od burnih doga\u0111anja iz 1968. Na razli\u010dite se na\u010dine u europskome prostoru obilje\u017eavaju spomenute obljetnice, upravo u godini nabijenoj sna\u017enim globalnim geopoliti\u010dkim silnicama za koje u ovom trenutku ne mo\u017eemo re\u0107i na koji \u0107e na\u010din ispresijecati i na\u0161e prostore. No, sigurno je da \u0107e i ova dru\u0161tvenopoliti\u010dka previranja ostaviti trag i u kulturolo\u0161kome smislu.<\/p>\n\n\n\n

Desetlje\u0107e koje je na sli\u010dan na\u010din uzburkalo globalno selo<\/em> i me\u0111unarodne politi\u010dke odnose jesu \u0161ezdesete godine pro\u0161loga stolje\u0107a, posebice 1968. godina kao krizna<\/em>, revolucionarna<\/em>, buntovna<\/em>, ona koja \u0107e za mnoge (isto\u010dno) europske narode biti svojevrsna prekretnica, koja \u0107e pokazati odlu\u010dnost i snagu mladih, studentskoga pokreta i po\u010detka zna\u010dajnih dru\u0161tvenih promjena u Europi, ali i u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama.  <\/p>\n\n\n\n

Govoriti o \u0161ezdesetima potrebno je ponajprije stoga \u0161to tradicionalna historiografska podjela povijesti na epohe u povijesti kulture vi\u0161e nije mogu\u0107a ili ju se sve \u010de\u0161\u0107e dovodi u pitanje, napose kada je rije\u010d o tzv. kratkom dvadesetom stolje\u0107u<\/em>.  Poku\u0161aj pra\u0107enja kulturnih i dru\u0161tvenih fenomena koji zna\u010dajno obilje\u017eavaju neku od dekada pro\u0161loga stolje\u0107a \u010dini se razlo\u017enijim. Tako \u0107emo se nasloniti na britanskoga povjesni\u010dara Arthura Marwicka, koji \u0107e se u svojoj knjizi o \u0161ezdesetima na\u010delno slo\u017eiti s prevladavaju\u0107im stavom u suvremenoj historiografiji koji pedesete vidi najzna\u010dajnijima u povijesti, napose ekonomskoj, 20. stolje\u0107a. Pomi\u010du\u0107i, me\u0111utim, fokus historiografskoga zanimanja s ekonomskih i gospodarskih prema dru\u0161tvenim i kulturnim pravcima razvoja, on kao \u201eto\u010dku preokreta\u201c navodi 1958\/59. godinu te nagla\u0161ava kako gospodarska ekspanzija jest zapo\u010dela u pedesetima, no njezini su se rezultati korisni za dru\u0161tvo u cjelini po\u010deli osje\u0107ati u \u0161ezdesetima.  Na globalnom se planu \u0161ezdesete \u010ditaju kao godine borbe za gra\u0111anska prava Afroamerikanaca; kulture mladih, idealizma, prosvjeda i pobune; popularne glazbe kao univerzalnoga jezika, \u010diji su najpoznatiji pronosioci bili skupina The Beatles<\/em>; sna\u017enih promjena u mu\u0161ko-\u017eenskim i seksualnim odnosima; sve ve\u0107ih sloboda u literaturi i medijima, ali i svakodnevnom pona\u0161anju; popu\u0161tanja cenzure; pojave novog feminizma, underground<\/em> i kontrakulture, ali i optimizma i istinske vjere u stvaranje boljeg svijeta.  No, \u0161to je sa \u0161ezdesetima u Hrvatskoj?<\/p>\n\n\n\n

Iz pozicije vlastite ko\u017ee i svojevrsne naknadne pameti, u intervjuu za Jutarnji list, o godinama svoga djetinjstva i odrastanja, tv-redatelj i scenarist \u017deljko Ivanjek napisao je: \u201e\u0160ezdesete godine dvadesetog stolje\u0107a zapravo ne postoje. Vrijeme ih je pojelo.\u201c[1]<\/a> Je li sli\u010dno stanje svijesti generacije koja je dijelila takva iskustva potaknulo Tribusona, Cveni\u0107a, Luk\u0161i\u0107 i Pavli\u010di\u0107a na svojevrsno izbavljenje turbulentne dekade suvremene hrvatske, ali i svjetske, pro\u0161losti iz neminovnog procesa zaborava?<\/p>\n\n\n\n

Smjeralo se, dakle, nadnaslovom ovoga teksta podsjetiti i na knjigu eseja o pojavama u dru\u0161tvu koje su zna\u010dajno kulturolo\u0161ki obilje\u017eile pro\u0161lo stolje\u0107e  \u0336  na poznatu knjigu Dubravke Orai\u0107 Toli\u0107<\/strong> Dvadeseto stolje\u0107e u retrovizoru<\/em><\/strong>. Pa i posebice posudbom termina retrovizor ukazati na svojevrsni pogled unatrag, za ne\u010dime \u010dega vi\u0161e nema, \u0161to je pro\u0161lo, dijelu kakvoga pro\u0161log \u017eivota, a koji se \u017eivio i pro\u017eivio u nekom drugom dru\u0161tvenom ure\u0111enju, prema nekoj drugoj ideologiji. Vi\u0161e-manje.<\/p>\n\n\n\n

Drugim se dijelom naslova odre\u0111uje okvir unutar kojega pronalazimo prozni korpus na kojemu \u0107e se re\u010deno poku\u0161ati pokazati. Na primjerima \u010detiriju romana suvremenih hrvatskih knji\u017eevnika, Kraljica no\u0107i<\/em><\/strong> (2000.) Josipa Cveni\u0107a<\/strong>, Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em><\/strong> (2002.) Gorana Tribusona<\/strong>, Nebeski biciklisti<\/em><\/strong> (2008.) Irene Luk\u0161i\u0107<\/strong> i Narodno veselje<\/em><\/strong> (2013.) Pavla Pavli\u010di\u0107a<\/strong>, svi objavljeni od 2000. godine naovamo, namjera je pronalaziti, interpretirati i prikazati specifi\u010dnosti autorskoga pogleda unatrag, odnosno u \u0161ezdesete godine 20. stolje\u0107a u hrvatskom dru\u0161tvu i kulturi.<\/p>\n\n\n\n

Mikrorazdoblje \u0161ezdesetih predstavljeno u navedenim romanima uvelike je obilje\u017eeno lokalnim, kao i globalnim sociopoliti\u010dkim gibanjima toga vremena. U kompleksu \u0161ezdesetih godina u hrvatskoj knji\u017eevnosti i kulturi veoma va\u017enu ulogu ima ideologija, odnosno \u017eivot u socijalizmu, ali i sna\u017eni prodori i utjecaji popularne kulture. U radu \u0107e se me\u0111u ostalim nastojati prikazati odnos i generacijski stav spram utjecaja ideologije i pop-kulture na vrijeme i prostore odrastanja jedne nove generacije.<\/p>\n\n\n\n

Uvla\u010de\u0107i \u010ditatelja u vrijeme i prostor svoga romana Kraljica no\u0107i<\/em> Josip Cveni\u0107 u uvodnom poglavlju pi\u0161e: \u201e…ja se pla\u0161im brzine sada\u0161njosti koja odlazi u pro\u0161lost.\u201c[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Smjene stolje\u0107a, ve\u0107 se ranije pokazalo, \u010desto su ozna\u010dene svojevrsnim strahom od zaborava onoga \u0161to prolazi ili je pro\u0161lo, ali i strahom od nepoznatoga \u2013 onoga \u0161to donosi novo doba. Tim ili sli\u010dnim razlozima potaknute, na prijelazu iz 20. u 21. stolje\u0107e pojavljuju se i u hrvatskoj knji\u017eevnosti razli\u010dite inventure vlastitih \u017eivota, a time i slaganja i preslagivanja prostora osobnih, ali i kolektivnih sje\u0107anja. Tri romana o kojima \u0107e biti rije\u010di, Kraljica no\u0107i<\/em>, Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em> i Nebeski biciklisti<\/em>, nastala su upravo jednim takvim pospremanjem<\/em> prostora djetinjstva i odrastanja troje autora iste generacije: Josipa Cveni\u0107a, Gorana Tribusona i Irene Luk\u0161i\u0107, dok je \u010detvrti, onaj Pavla Pavli\u010di\u0107a, \u010dini se nastao iz ne\u0161to druga\u010dijih pobuda.<\/p>\n\n\n\n

Prepoznavanje autobiografskih elemenata unutar pripovjednoga teksta kao onih koji ovjeravaju pripadnost likova odre\u0111enom vremenu i prostoru pokazat \u0107e sli\u010dnosti (i razlike) utjecaja karakteristi\u010dnoga duha vremena u \u010detirima manjim hrvatskim gradovima \u2013 Osijeku, Bjelovaru, Dugoj Resi i Vukovaru. Likove, u pravilu maloljetnika kao protagonista romana, promi\u0161ljat \u0107e se kao nositelje strategije autorskoga pripovijedanja, ali i kao predstavnika mlade generacije na udaru novoga doba.<\/p>\n\n\n\n

U knji\u017eevnim se djelima upravo djetinjstvo veoma \u010desto prepoznaje kao privatni prostor sje\u0107anja. Pam\u0107enje i sje\u0107anje mogu se promatrati i kao mehanizmi spoznaje osobnoga identiteta za koji Erikson[3]<\/a> ka\u017ee da je neposredan osje\u0107aj istovjetnosti i kontinuiteta vlastitoga Ja<\/em> u vremenu.  Kao princip pomo\u0107u kojega je mogu\u0107e spoznati osobni identitet, pam\u0107enje je krajnje selektivno. Prepu\u0161ta zaboravu sve \u0161to bi moglo biti prijetnja identitetu, a u prvi plan izvla\u010di sve ono \u0161to ga podupire \u2013 tako se uvijek kao sigurna identitetna luka prepoznaje upravo djetinjstvo.<\/p>\n\n\n\n

Val svojevrsne sentimentalne arheologije sve \u010de\u0161\u0107e preplavljuje prozu hrvatskih autora ro\u0111enih oko 1950-ih. Bliskost iskustva utemeljena na op\u0107im mjestima generacijske nostalgije \u010dita se i u ova tri, odnosno \u010detiri romana-predlo\u0161ka. Vrijeme odrastanja protagonista romana Ne dao Bog ve\u0107eg zla <\/em>Sini\u0161e An\u010di\u0107a, pratimo od desete godine \u017eivota pa do studentskih dana; zatim romana Kraljica no\u0107i<\/em> petnaestogodi\u0161njeg mladi\u0107a Marka \u010diji se prijelomni \u017eivotni trenutci odvijaju u ljeto 1968.; i djevoj\u010dica i\/ili djevojaka Tee, Natalije, Ljiljane i Mirne, \u010diji djeli\u0107 odrastanja pratimo u ljeto 1967. u romanu Nebeski biciklisti<\/em>. Dakle, utvrditi osobni identitet mogu\u0107e je prepoznavanjem vlastite opstojnosti u vremenu i podudarnosti sa samim sobom tijekom \u017eivotnih promjena, a jedno od najva\u017enijih perioda u razvoju osobnosti upravo je vrijeme odrastanja.<\/p>\n\n\n\n

Zbunjenost i nesnala\u017eenje u novinama kojima ih zapljuskuje razdoblje adolescencije poja\u010davaju i sljede\u0107i elementi: spolno sazrijevanje, ljubav, ambivalentan odnos spram obitelji, adolescentska tuga, ma\u0161ta i sanjarenje, potreba za identifikacijom te sna\u017ean utjecaj grupe.<\/p>\n\n\n\n

Primjerice  \u0336  ljubav mladih \u010desto je isklju\u010diva, razum tu igra perifernu ulogu, a ma\u0161ta i vlastite \u017eelje i osje\u0107aji iskrivljuju percepciju. Zbog toga je mlada osoba u ljubavi kao u transu, sugestibilna je i stvari vidi onako kako ih \u017eeli vidjeti. Razo\u010daranja su, dakako, neizbje\u017ena, ali naj\u010de\u0161\u0107e ne dovode do tragi\u010dnih odluka: \u201e…sva\u0161ta sam \u017eelio, sva\u0161ta \u0161a\u0161avo i uglavnom neizvedivo, ali ni\u0161ta tako sna\u017eno, o\u010dajno i trajno kao da budem de\u010dko Hane \u0160olc.\u201c[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ma\u0161ta poma\u017ee pre\u017eivjeti, prebroditi, nadrasti. Ispra\u017enjeni emocionalni prostor koji ostavlja adolescentska tuga naj\u010de\u0161\u0107e popunjavaju vr\u0161njaci. Grupa ima prvenstvo u odnosu na individualne veze. Ona je posebno va\u017ean \u010dinitelj u izgradnji osobnosti, utje\u010de na ovladavanje selfom<\/em>, kontrolira iskazivanje osje\u0107aja, agresivnost i egocentrizam. Tako obitelj vi\u0161e nije jedino mjerilo, mjerilo postaju i drugi: \u201eKompa je jedini od nas ve\u0107 tada nosio dugu kosu, posjedovao razmjerno pristojnu kolekciju od \u010detiri gramofonske plo\u010de i bubnjeve, pa nije \u010dudo da smo Zumzo i ja, istoga trenutka, postali s njim najbolji prijatelji…\u201c[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Roman Josipa Cveni\u0107a Kraljica no\u0107i<\/em><\/strong> napisan je 2000. prema originalnom scenariju za istoimeni film<\/strong> Branka Schmidta<\/strong>, nagra\u0111enom Zlatnom arenom<\/em> na Pulskom filmskom festivalu. O prisutnosti autobiografskih elemenata u tekstu i o odnosu autora, pripovjeda\u010da i lika saznajemo eksplicitno ve\u0107 u uvodnom poglavlju: \u201eKako sam \u010desto bio bolji promatra\u010d negoli sudionik u onom \u0161to se zove \u017eivot, doga\u0111aj iz djetinjstva koji slijedi te\u0107i \u0107e u tre\u0107em licu, ali ja \u0107u uvijek biti tu, na Dravi, na bolesni\u010dkom krevetu, uz neku djevoj\u010dicu, i bje\u017eat \u0107u pred preozbiljnim odraslim \u017eenama i mu\u0161karcima, koje nisam nikada razumio.\u201c[6]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Tragovi autenti\u010dne pro\u0161losti nekih likova, pi\u0161\u010devih sugra\u0111ana i suvremenika, ali i prostora grada Osijeka i njegove rijeke, uhva\u0107eni u dru\u0161tveno-politi\u010dki turbulentnom vremenu, u Cveni\u0107evu su romanu potvrda pri\u010di o prijelomnom trenutku u odrastanju na prostorima rubnog  \u0336  i tada iz pozicije mo\u0107nih, onih \u017eeljno o\u010dekivanih u bijelim rukavicama i automobilima koji se ne zaustavljaju  \u0336  neva\u017enog.<\/p>\n\n\n\n

Iz pogovora Ane Lederer romanu Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em><\/strong> (2002.) Gorana Tribusona saznajemo da je i taj \u201eroman o odrastanju\u201c nastao na temelju filmskoga scenarija pisanog prema Tribusonovim autobiografskim zapisima o odrastanju, objavljenim u knjigama Rani dani<\/em> i Trava i korov<\/em>. Upravo preko strukture filmskog scenarija, Tribuson je za temu odrastanja prona\u0161ao romaneskni \u017eanrovski model u kojemu je pri\u010da dobila jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107u narativnu strukturu. Glavni lik i pripovjeda\u010d u ovom su romanu identi\u010dni, a autor je, sli\u010dno kao kod Cveni\u0107a, uvijek tu negdje, u autenti\u010dnom prostoru i vremenu \u2013 inventurom vlastitih sje\u0107anja konstruira linearnu pripovjednu strukturu koja nas, sukladno \u017eanrovskim konvencijama Bildungsromana<\/em>, na posljednjim stranicama dovodi do prepoznavanja glavnoga lika kao odraslog i zrelog.<\/p>\n\n\n\n

Irena Luk\u0161i\u0107 u romanu Nebeski biciklisti<\/em><\/strong> (2008.) izabire perspektivu skupine djevoj\u010dica razli\u010dite dobi, koje su sve manje ili vi\u0161e u pubertetu i pred vratima ulaska u svijet odraslih, zapisala je Alida Bremer. Izmjenjivanjem pripovjeda\u010dkoga glasa autorica je nastojala oblikovati \u0161to autenti\u010dniju sliku jednoga mikroprostora u odsje\u010dku minuloga vremena, a \u0161to je uvelike potvr\u0111ivala umetanjem u tekst razli\u010dite dokumentaristi\u010dke gra\u0111e koja ovjerava vjerodostojnost pripovijedanoga.<\/p>\n\n\n\n

U sva tri romana mogu\u0107e je detektirati, podignute gotovo na razinu lajtmotiva<\/em>, prostore bijega od stvarnosti. Primjerice, u Kraljici no\u0107i<\/em> bit \u0107e dovoljno da obitelj glavnoga protagonista bude zajedno, na kompi<\/em> kojoj otac popu\u0161ta konope i skela nestaje niz vijugavu rijeku, plove\u0107i prema nekom boljem sutra. Jer \u201e- \u017divot? \u017divot je negdje na kraju rijeke, a ne tamo-vamo. Jednom \u0107u otka\u010diti sajlu i odo \u2013 re\u010de Mirko ma\u0161u\u0107i politrenkom.\u201c[7]<\/a><\/p>\n\n\n\n

U Nebeskim biciklistima<\/em> obala Jadranskoga mora, to\u010dnije Split \u2013 nedoku\u010diva je arkadija protagonisticama romana. One slute da se \u017eivot na moru odigrava u nekoj drugoj dimenziji. Dakako, poku\u0161aji bijega od stvarnosti ni\u017eu se i u epizodama na dnevnoj bazi: od povremenoga utjecanja alkoholu i drugom zabranjenom vo\u0107u<\/em>, naj\u010de\u0161\u0107e odraslih, do sanjarenja i ma\u0161tanja o Indiji, Meksiku, Americi ili barem Njema\u010dkoj kao zemlji iz snova, onih mla\u0111ih.<\/p>\n\n\n\n

Isticanje naivnosti kao na\u010dela na kojemu se temelji struktura pripovijedanja jedna je od konstitutivnih oznaka suvremene hrvatske  proze koja se naj\u010de\u0161\u0107e profilira u tipu koji nazivamo infantilnim pripovjeda\u010dem. Mo\u017ee ga se na\u0107i u predstavnika tzv. proze u trapericama, kod \u0160oljana, ali i kod Slamniga. Postupak infantilnog o\u010du\u0111avanja<\/em> (V. Viskovi\u0107) prili\u010dno je \u010desto kori\u0161ten, od Majera i Dnevnika malog Perice<\/em> (1942.), preko spomenutih \u0160oljana i Slamniga pa do prozaika na\u0161ega vremena. <\/p>\n\n\n\n

U intervjuu nakon objavljivanja romana Psi i klaunovi<\/em>, na pitanje za\u0161to se pri izboru pripovjeda\u010dkoga glasa odlu\u010dio za tzv. infantilnog pripovjeda\u010da, suvremeni hrvatski i bosanskohercegova\u010dki knji\u017eevnik Josip Mlaki\u0107 je rekao: osnovni razlog koji me je ponukao da uvedem dje\u010daka kao pripovjeda\u010da: \u201eCrno-bijeli diskurs tom je pripovjeda\u010du prirodan, \u010dime se, bar mi je to bila namjera, posti\u017ee na uvjerljivosti i vjerodostojnosti, a istovremeno otvara piscu mnogo prostora za druge stvari. Neke od tih drugih stvari su i specifi\u010dan humor, komika koja po\u010desto proizlazi iz jo\u0161 uvijek nedovoljnog razumijevanja svijeta odraslih, dru\u0161tvenih normi i konvencija kojima je izlo\u017eeno dijete ili maloljetnik\u201c[8]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Infantilni pogled pripovjeda\u010da na svijet o kojemu ili iz kojega pripovijeda, \u010desto slu\u017ei i kao paravan \u2013 omogu\u0107uje autoru bez zadr\u0161ke, ironijom pa i sarkazmom progovoriti o problemima jednog osobnog, ali i kolektivnog vremena. Naoko nevje\u0161t i nedorastao tuma\u010d (tada\u0161njih) promjena u sebi, na sebi i oko sebe pripovijeda i (re)konstruira sliku jednoga pro\u0161log vremena, osobne i dru\u0161tvene svakodnevnice. Upravo navedeno mo\u017ee se smatrati i dovoljnim razlozima autora romana Kraljica no\u0107i<\/em>, Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em> i Nebeski biciklisti<\/em> za izbor ne-dorasloga pripovjeda\u010dkog glasa kao onoga koji \u0107e mo\u0107i podnijeti te\u017einu razotkrivanja autenti\u010dnoga vremena u sku\u010denosti razli\u010ditih provincijskih prostora \u2013 i onih geografskih i onih duhovnih.<\/p>\n\n\n\n

U prozi Narodno veselje<\/em><\/strong> Pavla Pavli\u010di\u0107a, objavljenoj desetak godina nakon ranije spomenutih romana, i narativna nit, i pozicija pripovjeda\u010da, ali i pobuda za zapisivanjem ne\u010dega \u0161to je bilo, pone\u0161to je druga\u010dija. Poku\u0161aj je to, mogli bismo re\u0107i, da se pomalo mitologizira upravo to vrijeme, pa u njoj mo\u017eemo prona\u0107i i dokumentarnih dijelova, onih koji ovjeravaju sje\u0107anje i pri\u010du pripadnika generacije koji su tada bili mladi i intenzivno do\u017eivljavali stvari u vrijeme kada se svijet dramati\u010dno mijenjao i kada su dolazile stvari koje su poslije obilje\u017eile svijet sve do kraja stolje\u0107a, pa \u010dak i do danas \u2013 od popularne glazbe, mode, dostupnosti i uporabe droga pa do dru\u0161tvenih pokreta i ideja. Re\u0107i \u0107e autor u jednom intervjuu povodom izlaska knjige: \u201eSve \u0161to je konstanta dana\u0161njeg svijeta zapo\u010delo je tada. A stru\u010dnjaci tako\u0111er ka\u017eu da je tada zavr\u0161io modernizam. Kao, 1968. godine je bila posljednja modernisti\u010dka revolucija, a onda je zapo\u010dela postmoderna\u201c[9]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Niti u ovoj knjizi, kao niti u prethodnima, nema izravnih politi\u010dkih opservacija, politi\u010dari se spominju tek usputno, ali politika, odnosno ideologija, zadirala je i u svakodnevicu maloga \u010dovjeka pa i u njegovo slobodno vrijeme. Legitimno je postaviti pitanje: jesu li \u0161ezdesete doista bile period svojevrsnog otkravljivanja<\/em> jugoslavenskog socijalizma? Pavli\u010di\u0107 \u0107e re\u0107i kako je tu bilo i uzleta i padova, primjerice od privredne reforme 1965. pa do studentskih nemira ’68-e i ’71-e. A paralelno s tim i\u0161li su i drugi procesi.<\/p>\n\n\n\n

U ekonomskom je smislu dolazilo do pomaka na bolje, kasnih pedesetih i ranih \u0161ezdesetih bio je vidljiv napredak, a \u0161to se ponajprije moglo vidjeti u podizanju kvalitete \u017eivota u svakodnevici \u2013 moglo se, naj\u010de\u0161\u0107e putem sve dostupnijih kredita, do\u0107i do perilice za rublje ili hladnjaka, radio ili TV aparata, magnetofona. Dr\u017eava je propisala neradne subote i poticala vikend izlete, odlaske na ljetovanja, razli\u010dite vidove obiteljskih, ali i kolektivnih dru\u017eenja, poku\u0161avaju\u0107i i na taj na\u010din oja\u010dati homogenost i monolitnost dr\u017eavnoga ure\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Iako je bio najve\u0107i autoritet u zemlji, nedodirljivi vo\u0111a veoma popularan u narodu i ugledna li\u010dnost izvan zemlje, Josip Broz Tito, i prema historiografski utemeljenoj dokumentaciji i prema pisanju tada mu bliskih suvremenika, nije nametao svoj ukus u kulturi, posebice sferi zabave i umjetnosti, izuzev\u0161i stav KP \u010detrdesetih i pedesetih godina kada su zapadnja\u010dke kulture bile ideolo\u0161ki nepodobne. Bez obzira na ograni\u010den pristup modernim i popularnim sadr\u017eajima u prostore najja\u010dih medija (TV i radio), moderan i popularan stil \u017eivota koji je sa Zapada donosio, primjerice, modu no\u0161enja traperica i duge kose kod mladi\u0107a te mini suknje kod djevojaka, ali i jazz<\/em> i rock<\/em> glazbu, bili su simboli kolektivne identifikacije te va\u017ean razlikovni element u odnosu na generaciju starijih. Vlasti su na\u010delno prihva\u0107ali stilske novine sve dok su bile u skladu s idejama Saveza komunista.<\/p>\n\n\n\n

U novonastaloj su situaciji svoju priliku za profit i ve\u0107i utjecaj u sferi zabave prepoznali i tiskani mediji: \u201eTjednici poput Plavog vjesnika<\/em>, Pop Expressa<\/em>, Starta<\/em>, Studija<\/em>, Vikenda<\/em> i Vjesnika u srijedu<\/em> postali su prozor u svijet razonode i informacija iz svijeta i o svijetu izvan stroge politike, o \u201estanju radni\u010dke klase i njezine borbe za pravedne dru\u0161tvene odnose\u201c. Osim jeftinih romana na novinskom papiru i stripova Vjesnikove novinske ku\u0107e, u Hrvatskoj su veliku popularnost postigli i stripovi novinskih ku\u0107a iz Srbije, napose iz Gornjeg Milanovca i Novog Sada\u201c.[10]<\/sup><\/a> Me\u0111utim, skidanje ru\u017ei\u010dastih nao\u010dala koje je za gledanje svijeta nudila popularna kultura, uo\u010davaju se sve ve\u0107a nezaposlenost i socijalne razlike, a nezadovoljstvo stanjem u zemlji javno su izra\u017eavali \u2013 studenti.<\/p>\n\n\n\n

Zahtijevali su, napose oni s beogradskoga sveu\u010dili\u0161ta, prije svega socijalnu pravednost i nosili sna\u017ean pe\u010dat komunisti\u010dke i projugoslavenske orijentacije, odnosno suprotstavljali su se ideologiji potro\u0161a\u010dkoga dru\u0161tva i nacionalizmu pa suvremeni hrvatski povjesni\u010dar Zenko Radeli\u0107 zaklju\u010duje kako je \u201estudentski pokret na jugoslavenskim sveu\u010dili\u0161tima tra\u017eio [je] vi\u0161e, a ne manje socijalizma\u201c[11]<\/sup><\/a>. Tra\u017eilo se ukidanje nejednakosti i nezaposlenosti te vi\u0161i studentski standard, a krivce su prepoznavali u \u201enovoj crvenoj bur\u017eoaziji\u201c i \u201enovom kapitalizmu\u201c. Studentski prosvjedi zapo\u010deli su u lipnju 1968. na beogradskim ulicama, a tra\u017eili su slobodu i socijalnu pravdu usuprot kapitalizmu, imperijalizmu i liberalizmu, gra\u0111anskom dru\u0161tvu uop\u0107e. U Zagrebu su prosvjedni zborovi odr\u017eavani na fakultetima i u SC-u te ponajvi\u0161e na Filozofskom fakultetu (koji je bio sredi\u0161te praksisovaca[12]<\/sup><\/a>). U istupima i zahtjevima zagreba\u010dkih sveu\u010dili\u0161taraca jo\u0161 se nije potezalo nacionalno pitanje, a za razliku od Beograda, hrvatski sveu\u010dili\u0161tarci 1968. nisu iza\u0161li na ulice.[13]<\/sup><\/a> I ove su prosvjede zasigurno dijelom dotaknuli odjeci studentskih nemira u svijetu, posebice prosvjeda protiv rata u Vijetnamu i ameri\u010dke imperijalisti\u010dke politike, ali i \u201eizraz spontanog osloba\u0111anja energije novih generacija u pobuni protiv oko\u0161talih normi starije generacije, ali isto tako i prosvjed protiv partijskog monopola\u201c[14]<\/sup><\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Razli\u010dite su bile ocjene studentskih nemira 1968. u biv\u0161oj Jugoslaviji[15]<\/sup><\/a>, napose u partijskom vrhu, no Titu je bilo najva\u017enije suzbiti ga, te probleme u zemlji i nadalje rje\u0161avati u vrhu SKJ. Zasigurno svjestan svoje popularnosti \u201epribli\u017eio se studentima tako da je javno istupio preko TV ekrana i podr\u017eao studentske, kako je naglasio, pravedne zahtjeve. Presko\u010dio je sve posrednike, dr\u017eavne i partijske organe, \u201estao pred narod\u201c i pobijedio\u201c[16]<\/sup><\/a>. A \u0161to se ti\u010de posljedica ili rezultata tih studentskih nemira mo\u017eda ponajbolje govori Stanko Lasi\u0107 u svojim autobiografskim zapisima kada pi\u0161e: \u201eTemeljni dobitak \u0161ezdesetosme bila je eksplozija samostalne misli. Nestalo je \u0161utnje, pa i straha. Odjednom se otvorio prostor dijaloga; u knji\u017eevnosti, u novinarstvu, u humanisti\u010dkim znanostima, u kazali\u0161tu, u filmu, u organiziranju me\u0111unarodnih skupova, u izdava\u0161tvu, u \u010dasopisima, dijelom i u prakti\u010dnoj (svakodnevnoj) politici\u201c[17]<\/sup><\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dit \u0107u parafraziraju\u0107i rije\u010di suvremene ameri\u010dke teoreti\u010darke kulture Juliet MacCannell koja pi\u0161e kako nije mogu\u0107e jednostavno i bez ostatka razlu\u010diti umjetnost od \u017eivota i svakodnevice. Tako svako bavljenje umjetno\u0161\u0107u koje propusti pokloniti pa\u017enju njezinu sadr\u017eaju \u2013 suvremenosti, sustavu odnosa u koji je upletena, kao i bavljenje \u017eivotom koje propusti pokloniti pa\u017enju formi u kojoj je taj \u017eivot dan, proma\u0161uje njihovu vrijednost.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Literatura:<\/p>\n\n\n\n

Biland\u017ei\u0107, Du\u0161an Hrvatska moderna povijest<\/em>. Golden marketing, Zagreb 1999.<\/p>\n\n\n\n

Bremer, Alida \u201eRaj ili trauma djetinjstva?\u201c. U: Nebeski biciklisti<\/em>. Luk\u0161i\u0107. Disput, Zagreb 2008., str. 219-225.<\/p>\n\n\n\n

Car, Ivor \u201eIntervju s povodom – Josip Mlaki\u0107 \u2013 Psi i klaunovi<\/em>\u201c. https:\/\/www.lupiga.com\/vijesti\/intervju-s-povodom-josip-mlakic-psi-i-klaunovi<\/a>  (posjet 1. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

Cveni\u0107, Josip Kraljica no\u0107i<\/em>. Mozaik knjiga, Zagreb 2000.<\/p>\n\n\n\n

Ivanjek, \u017deljko. \u201e\u0160ezdesete \u2013 doba bijega od stvarnosti\u201c. https:\/\/www.jutarnji.hr\/arhiva\/sezdesete-doba-bijega-od-stvarnosti\/3886323\/<\/a> (posjet 14. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

Lasi\u0107, Stanko Autobiografski zapisi<\/em>. Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000.<\/p>\n\n\n\n

Lederer, Ana \u201eBez nostalgije, molim\u201c. U: Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em>. Tribuson. Mozaik knjiga, Zagreb 2002., str. 317-321.<\/p>\n\n\n\n

Luk\u0161i\u0107, Irena Nebeski biciklisti<\/em>. Disput, Zagreb 2008.<\/p>\n\n\n\n

Luk\u0161i\u0107, Irena (prir.) \u0160ezdesete\/The Sixties<\/em>. Hrvatsko filolo\u0161ko dru\u0161tvo, Zagreb 2006.<\/p>\n\n\n\n

Pavli\u010di\u0107, Pavao \u201eI\u0161ao sam na radne akcije, ali nisam bio udarnik\u201c. https:\/\/www.vecernji.hr\/premium\/pavao-pavlicic-isao-sam-na-radne-akcije-ali-nisam-bio-udarnik-558616<\/a>   (posjet 1. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

Pavli\u010di\u0107, Pavao Narodno veselje<\/em>. Mozaik knjiga, Zagreb 2013.<\/p>\n\n\n\n

Praxis<\/em>. http:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=50018<\/a>  (posjet 31. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

Radeli\u0107, Zdenko Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991.<\/em> \u0160kolska knjiga, Zagreb 2006.<\/p>\n\n\n\n

Radi\u0107, Radmila (ur.) 1968 \u2013 \u010detrdeset godina posle<\/em>. INIS, Beograd 2008.<\/p>\n\n\n\n

Sabli\u0107 Tomi\u0107, Helena Intimno i javno<\/em>. Naklada Ljevak, Zagreb 2002.<\/p>\n\n\n\n

Tribuson, Goran Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em>. Mozaik knjiga, Zagreb 2002.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> \u017deljko Ivanjek, \u0160ezdesete \u2013 doba bijega od stvarnosti. Na: https:\/\/www.jutarnji.hr\/arhiva\/sezdesete-doba-bijega-od-stvarnosti\/3886323\/<\/a> (14. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Cveni\u0107, Josip Kraljica no\u0107i<\/em>. Mozaik knjiga, Zagreb 2000., str. 15.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Vi\u0161e u: Sabli\u0107 Tomi\u0107, Helena Intimno i javno<\/em>. Naklada Ljevak, Zagreb 2002.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Tribuson, Goran Ne dao Bog ve\u0107eg zla<\/em>. Mozaik knjiga, Zagreb 2002., str. 69.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Tribuson, Goran (bilj. 3), str. 183.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Isto kao pod 2.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Cveni\u0107, Josip (bilj. 2), str. 35.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Car, Ivor \u201eIntervju s povodom – Josip Mlaki\u0107 \u2013 Psi i klaunovi<\/em>\u201c. Na: https:\/\/www.lupiga.com\/vijesti\/intervju-s-povodom-josip-mlakic-psi-i-klaunovi<\/a>  (1. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Pavli\u010di\u0107, Pavao \u201eI\u0161ao sam na radne akcije, ali nisam bio udarnik\u201c. Na: https:\/\/www.vecernji.hr\/premium\/pavao-pavlicic-isao-sam-na-radne-akcije-ali-nisam-bio-udarnik-558616<\/a>   (1. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> Vi\u0161e u: Radeli\u0107, Zdenko. Hrvatska u Jugoslaviji 1945. \u2013 1991.<\/em> \u0160kolska knjiga, Zagreb, 2006. , str. 370.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Isto, str. 372.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Praxis<\/em>, filozofski \u010dasopis humanisti\u010dke i neomarksisti\u010dke orijentacije. Izlazio kao dvomjese\u010dnik 1964\u201374; utemeljili su ga (i bili mu urednici) profesori Odsjeka za filozofiju i sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu: G. Petrovi\u0107, P. Vranicki, D. Pejovi\u0107, D. Grli\u0107, B. Bo\u0161njak, I. Kuva\u010di\u0107, R. Supek i dr. Izdava\u010d \u010dasopisa bilo je Hrvatsko filozofsko dru\u0161tvo (HFD). Praxis je objavljivao u prvom redu radove iz marksisti\u010dke filozofije \u00bbzagreba\u010dkoga filozofskoga kruga\u00ab, ali i suvremene filozofske rasprave inozemnih filozofa. Komplementarna \u010dasopisu bila je Kor\u010dulanska ljetna \u0161kola, u kojoj su se jednom godi\u0161nje organizirale rasprave s inozemnim suvremenim filozofima (E. Bloch, H. Lefebvre, H. Marcuse, J. Habermas i dr.) o aktualnim filozofskim, socijalnim i politi\u010dkim temama. \u0160kola je ukinuta istodobno s \u010dasopisom 1974. Vidi na: http:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=50018<\/a>  (31. 10. 2018.)<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> Isto kao pod 10.<\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a> Radeli\u0107, Zdenko (bilj. 9), str. 375.<\/p>\n\n\n\n

[15]<\/a> Zanimljivo suvremeno historiografsko vi\u0111enje studentskih nemira u Jugoslaviji 1968. donosi i zbornik radova pod naslovom 1968 \u2013 \u010detrdeset godina posle<\/em>. Ur. R. Radi\u0107, INIS, Beograd, 2008.<\/p>\n\n\n\n

[16]<\/a> Radeli\u0107, Zdenko (bilj. 9), str. 373.<\/p>\n\n\n\n

[17]<\/a> Lasi\u0107, Stanko. Autobiografski zapisi<\/em>. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000., str. 550.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autorica: Tatjana Ile\u0161 \/ Na primjerima \u010detiriju romana suvremenih hrvatskih knji\u017eevnika, Kraljica no\u0107i Josipa Cveni\u0107a, Ne dao Bog ve\u0107eg zla Gorana Tribusona, Nebeski biciklisti Irene […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":112,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,6],"tags":[32,8,33,31,28,30,29],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111"}],"version-history":[{"count":6,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":389,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111\/revisions\/389"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/112"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}