{"id":127,"date":"2023-11-29T16:12:47","date_gmt":"2023-11-29T15:12:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/?p=127"},"modified":"2024-06-03T13:30:13","modified_gmt":"2024-06-03T12:30:13","slug":"50-godina-od-studentske-68-napomene-o-nezaboravnome-i-svijetopotresnom-porazu","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2023\/11\/29\/50-godina-od-studentske-68-napomene-o-nezaboravnome-i-svijetopotresnom-porazu\/","title":{"rendered":"Napomene o svijetopotresnom porazu"},"content":{"rendered":"\n

Autor: \u017darko Puhovski \/<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Ako i nije uspio ozbiljnije ugroziti vlast, pokret je nedvojbeno bitno izmijenio svakida\u0161nji \u017eivot gotovo \u010ditava svijeta. U drugim kategorijama formulirano: zbila se radikalna promjena dru\u0161tva, bez bitnoga utjecaja na ustroj zajednice<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Obljetnice, kako je poznato, slu\u017ee ponajprije arhiviranju dogo\u0111enoga, objavljenome prelasku iz \u201eneprera\u0111ene\u201c pro\u0161losti u povijest. Za neke se doga\u0111aje \u010dini, dodu\u0161e, da se, svojom naravi ve\u0107, odupiru historiografijskome usustavljenju; zbivanja koja se, okvirno, svodi na godinu 1968., dobar su primjer za to. Rije\u010d je, \u010dini se, dakle, o doga\u0111anjima koja izmi\u010du uobi\u010dajenim interpretacijskim obrascima.<\/p>\n\n\n\n

Pote\u0161ko\u0107e zapo\u010dinju ve\u0107 kada treba uglaviti o \u010demu je zapravo rije\u010d pri spominjanju \u201e68.\u201c. Sa\u010duvani izvje\u0161taji vrve opisima i slikama demonstracija, sukoba s policijom, prosvjedovnih akcija, diljem razvijenoga svijeta \u2013 od Berkeleya do Frankfurta, od Pariza do Tokija, od Var\u0161ave do Kaira, itd. Izgledalo je to doista kao revolucija u poku\u0161aju \u2013 revolucija koja je, znano je, do\u017eivjela neuspjeh (vlast nije promijenjena, a kamoli proizvodni, dru\u0161tveni, egzistencijski kontekst). U modernome smislu, revolucija se kao klju\u010dni politi\u010dki pojam pojavljuje kada vojvoda de la Rochefoucault-Liancourt 14. srpnja 1789. obavje\u0161tava Luja XVI. o zbivanjima u Parizu. Na kraljev komentar kako je rije\u010d o revoltima, vojvoda odgovara: \u201eNe, Sire, to je revolucija!\u201d. 1968. se je pak dogodilo upravo obrnuto \u2013 svi su vikali: revolucija! (na studentskoj i na policijskoj strani, me\u0111u alternativnim stavotvoritelji(ca)ma kao i unutar same jezgre establishmenta).<\/em> A zbili su se, zapravo, \u201etek\u201c neuspjeli revolti.<\/p>\n\n\n\n

No, taj neuspjeh \u2013 pogledaju li se dokumenti ne\u0161to pa\u017eljivije \u2013 nije bio tek posljedak izvanjski uvjetovanoga ishoda, nego u mnogome intimna sastavina upravo one motivacije s kojom su ta zbivanja i bila pokrenuta. Jer, nikada u povijesti nije na tako (efektno) kontradiktoran na\u010din formuliran program zahtijevanih promjena. Od ve\u0107 klasi\u010dnih parola poput \u201eBudimo realni, zahtijevajmo nemogu\u0107e!\u201c, ili \u201eMa\u0161tu na vlast!\u201c \u2013 koje pokazuju osvije\u0161teno, u bitnome ludisti\u010dko, poigravanje s uobi\u010dajenim jezikom ideologizirane politike \u2013 do mnogo ozbiljnijih nedomi\u0161ljenosti re\u010denih gibanja. \u0160ezdesetosma\u0161ki je pokret, rije\u010dju, \u017eivio po\u010detak kraja Moderne ve\u0107 i time \u0161to je osvijestio da revolucija \u2013 bez koje Moderne nema \u2013 vi\u0161e nije mogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

I ba\u0161 zato su se na revoluciju svi pozivali, s jedne strane o\u010dito ironijski, a s druge pak strane u uspaljenoj nadi da \u0107e se \u201ene\u0161to veliko\u201c ipak dogoditi. Kako je, primjerice, mogu\u0107e danas razumjeti mlade, naobra\u017eene ljude koji \u201ekli\u010du slobodi pozivaju\u0107i se \u2013 ni vi\u0161e niti manje \u2013 na kinesku \u201ekulturnu revoluciju\u201c, na vijetnamsku \u201epraksu razotu\u0111enja\u201c, na \u201ehumanizam Che Guevare\u201c? Dijelom se, doista, radilo o nepoznavanju realnosti onih sredina koje su uzimane kao uzor. A \u010dinila je to upravo ona poratna generacija koja se ogor\u010deno bunila protiv poratnoga ustroja i svojih roditelja koji su taj sustav stvarali. Stariju su generaciju kritizirali zbog toga \u0161to, navodno, nije znala za konclogore, za kolonijalne zlo\u010dine, itd., a sami nisu shvatili \u0161to se, zapravo, zbiva u Kini, Vijetnamu ili na Kubi. Uza sav nakanjeni otklon od politi\u010dkih igara, \u0161ezdesetosma\u0161ka je mladost ostala zato\u010denicom najpopularnijega i najglupljeg obrasca politi\u010dke \u201eanalize\u201c: \u201eneprijatelj mojega neprijatelj moj je prijatelj\u201c. Rije\u010dju, mladi su se ljudi u razvijenim sredinama \u201ekasnoga kapitalizma\u201c (ali i u Jugoslaviji, npr.) pozivali na diktatore, opresore i kolja\u010de, smatraju\u0107i ih simbolima slobode (!?). Nema, doista, dvojbe o tomu da je amerikanska invazija u Vijetnamu bila pravno, politi\u010dki i, prije svega, moralno neprihvatljiva, dapa\u010de zlo\u010dina\u010dka, da je Kuba desetlje\u0107ima trpjela ideologijski motivirani vojni i ekonomijski, politi\u010dki i promid\u017ebeni pritisak SAD-a, da je Kina bila pod jedva izdr\u017eivim optere\u0107enjem kolonijalnih (i neokolonijalnih) presizanja u njezin identitet i opstanak. No, iz \u010dinjenice da su te zajednice bile \u017ertvom napada i pritisaka ne slijedi i prihvatljivost njihove unutra\u0161nje strukture tako \u010desto spominjana u to doba.<\/p>\n\n\n\n

Istovremeno, u biti je \u201enove ljevice\u201c (koja se 1968., gotovo istovremeno, koncepcijski uobli\u010duje i politi\u010dki zavr\u0161ava) i otklon spram \u201erealno postoje\u0107ega socijalizma\u201c; zapadni je \u201eestablishment\u201c<\/em> prvenstveno kritiziran (\u0161tovi\u0161e, postajao objektom poruge), ali ne mnogo manje i isto\u010dna \u201enomenklatura\u201c. Pritom su se \u0161ezdesetosma\u0161i opetovano pozivali na \u201epotisnute tendencije svjetskoga socijalizma\u201c \u2013 na ne-bolj\u0161evi\u010dke poku\u0161aje uspostave sovjeta u revoluciji 1917., na anarhisti\u010dka iskustva iz Katalonije 1936., na poljske prosvjedovne poku\u0161aje 1956., itd. Rije\u010dju, pokret se oslanjao na one koji su bili simpati\u010dni \u2013 i luzeri. Nije stoga \u010dudno \u0161to se i samome pokretu tako ne\u0161to dogodilo \u2013 njegov je politi\u010dki neuspjeh popra\u0107en \u0161irokim simpatijama svih kojima je repetitivna autoreprodukcija malogra\u0111anskoga opstanka bila odiozna.<\/p>\n\n\n\n

Jer, ako i nije uspio ozbiljnije ugroziti vlast, pokret je nedvojbeno bitno izmijenio svakida\u0161nji \u017eivot gotovo \u010ditava svijeta (to\u010dnije njegova razvijenoga dijela, te urbanih sredina u \u201etre\u0107emu svijetu\u201c). U drugim kategorijama formulirano: zbila se radikalna promjena dru\u0161tva, bez bitnoga utjecaja na ustroj zajednice. Dostatno je, primjera radi, upozoriti na to da su do ovoga razdoblja \u017eene u Francuskoj trebale odobrenje mu\u017ea (ili oca) za otvaranje ra\u010duna u banci, zaposlenje, du\u017ei put i sl. Nakon 1968. emancipaciju na socijalnome, politi\u010dkom, kulturnom i seksualnom planu naprosto nije bilo mogu\u0107e previdjeti, no to se zbivalo ponajprije u \u201eduhu vremena\u201c, koji \u0161ezdesetosma\u0161ki pokret dovodi do rije\u010di (pa makar i zbrkano), ali dijelom svakako i pod pritiskom stavova \u0161ezdesetosma\u0161a koji su nevjerojatno brzo (u prvome poku\u0161aju medijske globalizacije) postali op\u0107im mjestom velikoga dijela svijeta. Dodu\u0161e, ta su op\u0107a mjesta u prvim reakcijama izazivala uglavnom zgra\u017eanje (posebice malogra\u0111ansko), no razmjerno brzo su preto\u010deni u modu.<\/p>\n\n\n\n

Osnovna parola je pokreta bila, dodu\u0161e: \u201enema oslobo\u0111enja bez revolucije\u201c, no pritom je (svjesno, novoljevi\u010darski) zapostavljen tre\u0107i (staroljevi\u010darski) \u010dlanak izvorne formule: \u201enema revolucije bez organizacije\u201c. Vi\u0161estruko razumljiv animozitet spram \u201eorganizacijskih pitanja\u201c kojima su (se) ljevi\u010dari uzaludno desetlje\u0107ima gnjavili, doveo je do novoga (politi\u010dkog) \u201eneuspjeha\u201c \u2013 i kada se vlast doslovce kotrljala ulicama (u Parizu, svibnja 1968., kada je \u010dak i predsjednik de Gaulle na nekoliko dana bio pobjegao pod okrilje jedinica francuske okupacijske vojske u Njema\u010dkoj) nije bilo nikoga da je preuzme (jedina je \u201eorganizirana snaga ljevice\u201c, Francuska komunisti\u010dka stranka, imala znatno ve\u0107i strah od nepredvidivih studentskih prosvjednik(c)a i ostalih \u201elumpenproletera\u201c, nego od De Gaullea \u2013 uz to, sovjetsko je vodstvo tra\u017eilo da francuski drugovi \u201ene ulije\u0107u u avanturu\u201c, boje\u0107i se prije svega uzvratnoga amerikanskog utjecaja u \u010cehoslova\u010dkoj, koja je u isto vrijeme nastojala napustiti stare zasade Bre\u017enjevljeve doktrine).<\/p>\n\n\n\n

Uglavnom, politi\u010dki je neuspjeh postupno kultiviran u dugoro\u010dne radikalne promjene \u017eivota mnogih. Umjesto politi\u010dkoga prevrata postignute su dubinske civilizacijske preinake emancipatornoga sadr\u017eaja, premda ih je i dalje postoje\u0107i sustav dobrim dijelom pripitomio \u2013 ubrzanim pretvaranjem u modu. (Sre\u0107om nije bilo ni\u0161ta ni od zavodljivo elegantne lozinke: \u201eMa\u0161tu na vlast\u201c. Suo\u010denje s masovnim zlo\u010dinima posljednjega stolje\u0107a upu\u0107uje na to da su ih, uglavnom, vodili i prete\u017eito provodili bornirani, ne odve\u0107 talentirani aktivisti \u201ebanalnosti zla\u201c, a zastra\u0161uju\u0107e je i pomisliti na to kako bi izgledala ma\u0161tovita vlast. Pari\u0161ki to studenti\/ce zasigurno nisu imali\/e na pameti, \u0161to upu\u0107uje na njihovu naivnost \u2013 \u0161armantnu dok je nemo\u0107na.)<\/p>\n\n\n\n

Sve je to \u2013 tada \u2013 izgledalo druk\u010dije u alternativnim \u017eivotnim okolnostima amerikanskih, njema\u010dkih, francuskih i drugih univerziteta. \u010cinilo se da je epohalno odzvonilo i kapitalizmu i \u201ereal-socijalizmu\u201c, da je vijetnamska Tet<\/em> ofanziva tek naznaka dolaze\u0107ih kataklizmi\u010dkih promjena, te ih treba \u201edodano\u201c promicati permanentnim prosvjedima, dijelom u neposrednom sukobu s policijom, dijelom u \u201eprotupotro\u0161a\u010dkim provokacijama\u201c usmjerenima na \u0161okiranje malogra\u0111anske vezanosti uz dom i automobil (berlinski su studenti, primjerice, s veseljem ubacivali \u010ditave vre\u0107e deterd\u017eenta u fontanu na Ernst Reuter Platzu<\/em> stvaraju\u0107i kubike pjene koja bi posve zaustavila promet u tom dijelu grada). No, nakon \u010detrdeset godina pokazalo se da se strukture nisu promijenile (zvalo ih se \u201eestablishmentom<\/em>\u201c ili \u201enomenklaturom\u201c), ali je ostao odjek velikog poku\u0161aja, jo\u0161 vi\u0161e, me\u0111utim, kultivirana legenda o neponovljivo uzbudljivim danono\u0107ima u kojima se mnogo toga zbivalo. Sve je to pro\u0161lo, ostala je tek legenda \u2013 upravo onaj oblik \u201eideologiziranja povijesti\u201c protiv kojega se je s tolikim \u017earom metodi\u010dki orijentirala ljevi\u010darska \u201ekontrakultura\u201c onoga doba.<\/p>\n\n\n\n

Druk\u010dije formulirano, navlastiti politi\u010dki (ne)uspjeh onoga \u0161to se tada doista doga\u0111alo po\u010diva na jednostavnoj \u2013 po sebi ve\u0107 paradoksalnoj \u2013 \u010dinjenici da nitko od aktera zbivanja nije ni \u017eelio politi\u010dki uspjeti. Odatle i slijedi prvo protuslovlje: upravo zato, naime, \u0161to se nije htjelo uspjeti (neposredno, politi\u010dki, personalno, itd.), uspjelo se, dugoro\u010dno gledano. Politi\u010dkoga uspjeha, dakle, nije bilo (tek su ga na marginama gibanja gdjegdje i zazivali), ali je ostao \u2013 do danas \u2013 osje\u0107aj da su ova zbivanja vi\u0161ezna\u010dno zaljuljala povijesnu epohu.<\/p>\n\n\n\n

Na svjetskoj razini rije\u010d je, kako je ve\u0107 spomenuto, o kraju Moderne. Epoha, ipak, nije prestala nekakvim katalogom za arhitektonsku izlo\u017ebu ili nekom sli\u010dnom simboli\u010dkom gestom. Ona je prekinuta upravo 1968. godine, jer je tada, u naj\u0161irem dosegu, prestala va\u017eiti (i\/ili izgubila prihvatljivost) velika racionalna pri\u010da svijeta, pri\u010da koja se, u zadnjoj populariziranoj verziji, racionalno formirala i iskazivala u poslijeratnome poretku \u010dijim je najvi\u0161im oblikom imala biti politi\u010dka demokracija (s \u2013 jako dalekim \u2013 revolucionarnim utemeljenjem).<\/p>\n\n\n\n

Na taj su se poredak strastvenim, ali i teorijski pripravljenim nezadovoljstvom obru\u0161ili upravo ljudi ro\u0111eni u ovome istom poslijeratnom razdoblju. Za njih je bila rije\u010d o poretku koji se iskazao u sramoti rata u Vijetnamu i ne\u0161to kasnije intervenciji u \u010cehoslova\u010dkoj, o poretku koji se po\u010detno (kapitalsko-potro\u0161a\u010dki) globalizirao upravo 1968. godine, kada je, usput re\u010deno, Jugoslavija prvi puta bila doslovce dnevno na svjetskoj razini, na nivou konstitutivnoga zbivanja svijeta. Nikada prije i nikada poslije to nije bio slu\u010daj.<\/p>\n\n\n\n

Konac se ovako pojmljene Moderne iskazao, nadalje, u poljuljanome povjerenju u znanost (naj\u010de\u0161\u0107e u liku univerzitetski izvo\u0111enoga nau\u010davanja) koja se bila intimno povezala s vojno-industrijskim kompleksom i, u konsekvencijama, ugro\u017eavala opstanak svih prijete\u0107im nuklearnim ratom, te, kona\u010dno, osvje\u0161\u0107ivanjem socijalnoga konteksta kao sastavine same umjetnosti, koja \u2013 koliko god se u 20. stolje\u0107u unutra\u0161nje mijenjala i radikalizirala \u2013 nije do tada uspjela izi\u0107i iz privilegirano-apartnoga egzistencijskoga modusa koji je umjetni\u010dkim djelom priznavao smo odlikovani izlo\u017eak, a ne socijalnu praksu umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n

Svede li se, dakle, kraj Moderne interpretacijski na ove tri odrednice, dakle, na osvije\u0161teni kraj racionalnosti socijalnoga (a tek u izvedenici i politi\u010dkog) poretka, upitnu racionalnost privilegiranoga dru\u0161tvenog pogona spoznaje, tj. znanosti i  nau\u010davanja, te neodr\u017eivost muzealno usmjerene umjetnosti, 1968. godina je za svijet uop\u0107e neprijeporno ozna\u010dila radikalnu epohalnu cezuru. Nakon nje, dakako, nastaje niz novih pokreta, niz umjetni\u010dkih i znanstvenih zbivanja, uobli\u010duje se postupno dana\u0161nje stanje \u2013 zvali ga postmodernim ili kako ve\u0107 tko voli, ali je logika dru\u0161tvenih, umjetni\u010dkih i filozofijskih kretanja radikalno izmijenjena (posebice pak njihovo samorazumijevanje).<\/p>\n\n\n\n

Radikalno\u0161\u0107u je ovih prosvjeda doista bio (blago i kratkotrajno) poljuljan \u201ekasnokapitalisti\u010dki\u201c poredak no, politi\u010dki, nije se zbilo ni\u0161ta vi\u0161e, jer je sustav pokazao fantasti\u010dnu sposobnost pre\u017eivljavanja. U osnovi alternativne, protusustavske vrijednosti naprosto je proglasio novom modom. Pobuna protiv dru\u0161tva potro\u0161nje postojala je novim objektom potro\u0161nje. Traperice i  mini-suknje, izvorno prosvjedovni na\u010din obla\u010denja, ili alternativna umjetnost postali su modom umjesto da ugroze modno histeriziranje i \u010ditav profitni sklop koji je to podr\u017eavao. Rije\u010dju, kapitalizam je pokazao da mo\u017ee izdr\u017eati, ovakav izazov i, dapa\u010de, interpretirati da kao unutra\u0161nje iskoristivu vrijednost.<\/p>\n\n\n\n

U Njema\u010dkoj su, primjerice, promjene bile longitudinalne, doslovce ispunjavaju\u0107i realnim sadr\u017eajem tada popularnu (Dutschkeovu) parolu koja je zazivala \u201edugi mar\u0161 kroz institucije\u201c. Nakon smirivanja politi\u010dke razine prosvjeda nove su generacije preuzele \u0161kolstvo i postupno dovele do toga da je (zapadna) Njema\u010dka postala nacijom s vjerojatno najmanje nacionalizma u Evropi, nacija koja je \u2013 na razini veoma \u0161iroke naobrazbe \u2013 radikalno ra\u0161\u010distila sa svojom pro\u0161lo\u0161\u0107u. To su dosezi kulturne, obrazovne, modne, a tek izvedeno i politi\u010dke naravi, pomaci \u2013 u \u017eivotnome stilu ponajprije \u2013 koji su protresli, no ne i promijenili svijet.<\/p>\n\n\n\n

U jugoslavenskim se razmjerima radilo pak o tomu da je u tom razdoblju funkcionirao svojevrstan soft-totalitarni poredak, otvoren ve\u0107 puno desetlje\u0107e spram svijeta, prije svega posredstvom gastarbajtera, ali i zbog \u010dinjenice da su TV (ali i ostali mediji) izda\u0161no  izvje\u0161tavali o \u0161ezdesetosma\u0161kom pokretu u svijetu, jer ga se jedno vrijeme smatralo nekom vrsti podr\u0161ke jugoslavenskoj poziciji tre\u0107ega puta, gotovo svojevrsnom Titovom rezervom u svijetu \u2013 s obzirom na to da su kritizirali i Amerikance i Sovjete. S druge pak strane, konzumeristi\u010dka liberalizacija koja se posebice razmahala nakon privredne reforme 1965., nadomje\u0161tala je politi\u010dke slobode razvojem potro\u0161nje, a za to je bilo nu\u017eno pratiti prekograni\u010dne modne trendove (pa, dijelom, i one \u201eidejne\u201c). Zbog toga se na dnevnoj bazi moglo razmjerno mnogo toga \u010duti, pro\u010ditati i vidjeti o gibanjima mladih, pa su, barem dijelom, mnogi bili i pripremljeni na mogu\u0107nost ne\u010dega sli\u010dnog i kod ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to se, me\u0111utim, u Jugoslaviji dogodilo lipnja 1968. bilo je ponovno protuslovno: studenti su, u osnovi, ponavljali partijske parole, a u reakciji su, opet jednom, najpametniji bili policajci; prvi su shvatili da je pokret ipak usmjeren protiv poretka (\u010dak i kada to mnogi me\u0111u studentima nisu poimali). Dakle, oni su shvatili da alternativni, neslu\u017ebeni glas, \u010dak i ako ponavlja slu\u017ebene parole uvodi pluralizam u zajednicu, pojavljuju se govornici pored onih koje je re\u017eim (jedine) ovlastio. Pojavili su se neovla\u0161teni govornici i njih je trebalo rastjerati, tj. u\u0161utkati. Uop\u0107e nije bilo va\u017eno \u0161to se govorilo, nego to da se govorilo izvan Socijalisti\u010dkoga saveza, Saveza studenata, Saveza komunista. Dakle, sama \u010dinjenica izvansustavskoga govora po sebi je ugro\u017eavala poredak. Neki su to shvatili odmah, a neki kasnije, neki su reagirali lukavo kao Tito, a neki manje lukavo kao Doronjski, na primjer, ali svi su reagirali na osnovi identi\u010dnoga interpretacijskog obrasca.<\/p>\n\n\n\n

Te su reakcije zapravo razotkrile da se jugoslavenski studentski pokret na\u0161ao u veoma te\u0161koj unutra\u0161njoj proturje\u010dnosti. On je, s jedne strane tra\u017eio liberalnu politi\u010dku praksu u zajednici, no bez nosivih liberalnih vrijednosti. Istovremeno je zahtijevao liberalnu politi\u010dku praksu i vehementno se borio protiv socijalne osnove liberalne prakse, a to je ja\u010danje tr\u017ei\u0161te – privrednom reformom iz 1965. (koja je bila kompromisna, ali je nazna\u010divala neke elemente tr\u017ei\u0161ne ekonomije); to ni na koji na\u010din nije moglo uspjeti. Naprosto se nije moglo paralelno protiviti nezaposlenosti i tra\u017eiti slobodno izra\u017eavanje razli\u010ditih politi\u010dkih stavova u dr\u017eavi kakva je bila Jugoslavija 1968. godine. Nitko to tada nije bio shvatio; danas je to vi\u0161e ili manje jasno.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, na ovakav se polutanski na\u010din nije moglo reformirati \u201erealni socijalizam\u201c (ako je to uop\u0107e i bilo mogu\u0107e unutar sustava), pa je 1968. godina ozna\u010dila kraj socijalisti\u010dke alternative dr\u017eavno ustrojenom socijalizmu. Nakon 1968. godine socijalizam je (u svjetskim razmjerima) suo\u010den samo sa liberalizmom i nacionalizmom, vi\u0161e nema lijevoga osporavanja. Ba\u0161 1968. godine se u Jugoslaviji komunisti\u010dka vrhu\u0161ka na\u0161la – prvi puta nakon 1948. godine (a ujedno i posljednji put) – pod pritiskom kritike s lijeva, ali je sada, za razliku od 1948., njezina pozicija dovo\u0111ena u pitanje ne samo s lijeva, nego i odozdo.<\/p>\n\n\n\n

Nomenklatura je reagirala kako je znala: strategijski, to\u010dnije: vojni\u010dki, privremenim prelaskom na pri\u010duvni polo\u017eaj, a ta je pozicija bila \u2013 nacionalizam. Najve\u0107a tragedija koja se svim sudionici(\/a)ma 1968. godine dogodila jest da su, i ne znaju\u0107i, bili povodom one faze jugoslavenske politike, koja je \u2013 inicijalno ve\u0107 te jeseni, a sustavno od ustava iz 1974. \u2013 smjerala real-socijalisti\u010dki institucionaliziranom nepluralisti\u010dkom nacionalizmu kao legitimaciji poretka \u2013 i zavr\u0161ila sa svim onime \u0161to se vidjelo u devedesetima.<\/p>\n\n\n\n

Studenti\/ce su bili tek okida\u010d, ali novo je doba upravo tada zapo\u010delo. To se vidi ve\u0107 u prvoj reakciji Izvr\u0161noga biroa i Predsjedni\u0161tva CK kada, odmah po zavr\u0161etku demonstracija, reagiraju upravo na opisani na\u010din; po\u010dinju nagla\u0161avati teritorijalnu samoupravu, a ne vi\u0161e radni\u010dko samoupravljanje. Insistiranje na teritorijalizaciji kontekstualno je zna\u010dilo politi\u010dko (a u razradi i pravno) opremanje republika kao budu\u0107ih nacionalnih dr\u017eava. Studentski je protest re\u017eimu naprosto bio oduzeo lijevu legitimaciju, vi\u0161e ju nisu mogli koristiti. Jednostavnim primjerom demonstrirano: beogradski \u201eStudent\u201c ili zagreba\u010dki \u201eOmladinski tjednik\u201c mogli su prenositi tekstove iz \u201eKomunista\u201c (pa makar i ironi\u010dno), no \u201eKomunist\u201c nije mogao prenositi njihove tekstove zbog ve\u0107 ideologijski prokazanoga \u201eljevi\u010darenja\u201c; time je lijeva paradigma u SK i ideologijski postupno zagubljena.<\/p>\n\n\n\n

Isto se bilo dogodilo i u svijetu: ideologijski, primjerice, s prosta\u010dkim antisemitskim pokretom u poljskoj partiji da bi se suzbilo profesore i studente u ljeto 1968., politi\u010dki, naravno, s vojnom intervencijom snaga Var\u0161avskoga ugovora u  kolovozu 1968.  (Kada se danas postavlja pitanje o tomu za\u0161to demonstracije u jesen nisu bile nastavljene zaboravlja se da je, posljetkom ove intervencije, Jugoslavija od 22. kolovoza imala stotine sovjetskih tenkova na granici na Dravi pa ni za koga razumnog nije bilo pitanje treba li i dalje, u implikacijama barem, slabiti Tita. To je bila potpuno jasna situacija koja je zahtijevala pragmati\u010dke solucije, a to je, nakon Titovih manipulacija ljeti, zapravo do kraja paraliziralo pokret. Njome se moglo manipulirati, ali bila je to realna povijesna, pa i vojna \u010dinjenica.)<\/p>\n\n\n\n

Time, zapravo, zavr\u0161ava \u010ditava jedna epoha, epoha socijalisti\u010dkoga samorazumijevanja niza poredaka, koji su, dodu\u0161e, nastavili postojati jo\u0161 dvadesetak godina kao dr\u017eavni hardware<\/em> bez softwarea<\/em>, ili kao mre\u017ea ideologijskih zombija, no  s nadolaskom povijesne situacije u kojoj nestaje socijalisti\u010dka alternativa socijalizmu, nestaje i unutra\u0161nja potreba \u201esoc-realisti\u010dkih\u201c ideologa da se prikazuju socijalisti\u010dkima u svjetonazorskome smislu.<\/p>\n\n\n\n

Ideologija je implicirana jugoslavenskim \u0161ezdesetosma\u0161kim pokretom bila \u2013 jo\u0161 jednom \u2013 partijsko-policijski dobro detektirana; doista, bio je to (dakako ponovno paradoksalno u  filozofijsko-politi\u010dkoj tradiciji)  anarho-liberalizam. To zasigurno nije bio liberalni pokret, to, ponajprije, nije bio (strana\u010dko) pluralisti\u010dki, na tr\u017ei\u0161te i vlasni\u0161tvo oslonjeni pokret, ali je bio anarho-liberalni pokret, jer se radilo o gibanju koje je \u2013 odu\u0161evljeno (i) anarhisti\u010dkim svjetonazorom \u2013 subjektivno te\u017eilo liberalizirati na jugoslavenske prilike. To \u0161to je sintagma s vremenom postala politi\u010dkom psovkom, to \u0161to je to jedan odjel tajne policije bio zadu\u017een za anarho-liberalna skretanja samo su popratne manifestacije \u010dinjenice da su \u201eoni\u201c opet prvi shvatili o \u010demu je zapravo rije\u010d. Anarhisti\u010dki je, ludisti\u010dki egzistencijski modus bio stalno u igri, protivan (gotovo svakom) autoritetu, protivan dr\u017eavi i partiji, istovremeno je u danome postavu imao i pluralisti\u010dke implikacije, jer pojavili su se novi javni govornici s politi\u010dkim temama (pa makar i u arhiviranome ruhu).<\/p>\n\n\n\n

Iza pokreta je (i u Jugoslaviji) ostalo mnogo kulturnih promjena, posebice u slovenskome dijelu pokreta, ali i zna\u010dajne politi\u010dke promjene u Beogradu, te po\u010detak okretanja studenata nacionalizmu, u Zagrebu. U Ljubljani je pokret politi\u010dki kiksao u kratkom razgovoru sa Stanom Dolancom, ali je imao kulturno dalekose\u017ene implikacije (OHO itd.), u Beogradu je ostavio tempiranu bombu koja je poslije eksplodirala sa izbacivanjem skupine profesora s univerziteta, te nizom radikalno ljevi\u010darskih i liberalnih socijalnih oto\u010di\u0107a, u Zagrebu je jednoj generaciji pokazao da se ovom paradigmom ne mo\u017ee ni\u0161ta i ta je generacija \u2013 paralelno partijskome vodstvu, premda iz drugih motiva \u2013 prigrlila \u201enacionalno pitanje\u201c kao okosnicu interpretacije socijalne i politi\u010dke zbilje, \u0161to, od jeseni \u201968., u Jugoslaviji sve vi\u0161e postaje op\u0107im mjestom. Ukratko, (epohalni politi\u010dki) neuspjeh pokazao se klju\u010dnom formom (povijesnoga) uspjeha \u0161ezdesetosma\u0161koga pokreta.<\/p>\n\n\n\n

                                      XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX<\/p>\n\n\n\n

Daleki, ali jasan odjek \u201968. nekoliko se posljednjih godina, prete\u017eito uz pljesak (ne-ba\u0161-inteligentne) inteligencije, \u010duje po \u010ditavoj Evropi, pa i kod nas, a zove se Bolonjska reforma univerziteta. Ova reforma bitno nastoji na tomu da nikad vi\u0161e ne bude studentskih nemira, jer je ukinula univerzitet i stvorila \u0161kolicu umjesto njega, ustanovu u kojoj se \u0111aci moraju svaki dan, ili sat, upisivati, odgovarati na pitanja dva puta tjedno i prijaviti tati ili mami ili profesoru gdje su bili u subotu. Nekada su studenti do\u017eivljavali svoju prvu slobodu oti\u0161av\u0161i od ku\u0107a na univerzitet, a to je sada ukinuto. Ovo se discipliniranje novih generacija iz Amerike povratilo u Evropu a k nama sti\u017ee kao direktiva iz Bruxellesa, koju poput nekada\u0161njih direktiva iz Moskve, nekriti\u010dki do\u010dekuju kao unapre\u0111enje univerziteta, a zapravo zna\u010di njegovo ukidanje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: \u017darko Puhovski \/ Ako i nije uspio ozbiljnije ugroziti vlast, pokret je nedvojbeno bitno izmijenio svakida\u0161nji \u017eivot gotovo \u010ditava svijeta. U drugim kategorijama formulirano: […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":128,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[16,35,34],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127"}],"version-history":[{"count":6,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":388,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127\/revisions\/388"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/128"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}