Autorica: Paula Rem \/ <\/p>\n\n\n\n
Prijestupnog datuma 29.2.2024. godine odr\u017eano je predavanje izv. prof. dr. sc. Borisa Bosan\u010di\u0107a pod naslovom “Vje\u010dno vra\u0107anje jednakog \u2013 Nietzscheova najznanstvenija ili najreligioznija misao?” Tema predavanja bila je Nietzcheova ideja vje\u010dnog povratka. Premda je Nietzsche u svojim razmi\u0161ljanjima obi\u010dno polazio od judeokr\u0161\u0107anskih koncepata, ideju vje\u010dnog povratka razvio je iz hinduisti\u010dke tradicije. Ovdje \u0107e biti izlo\u017eene samo neke pojednostavljene crte hinduisti\u010dkog shva\u0107anja vremena.<\/p>\n\n\n\n
U hinduizmu, smatra se da je “sve ve\u0107 bilo”, odnosno, vrijeme je krug kojim teku doga\u0111aji. Vrijeme je organizirano u yuge, odnosno faze s karakteristi\u010dnim svojstvima. Postoje \u010detiri yuge koje se stalno izmjenjuju kao \u010detiri godi\u0161nja doba. Svaki ciklus traje preko \u010detiri milijune godina, a najkra\u0107a je kali yuga, u trajanju od oko 432 000 godina. Prema hinduisti\u010dkom kalendaru, sada se svijet nalazi u kali-yugi, koja je zapo\u010dela 3102 g. pr. n. e., a koju karakteriziraju sukobi i ratovi. Hinduisti\u010dki ciklus karakterizira stalna degradacija: prva yuga je najpozitivnija, a zadnja najnegativnija. Zavr\u0161etkom kali yuge ponovno se uspostavljaju moralne vrijednosti i zapo\u010dinje novi ciklus. U hinduizmu, vjeruje se kako ne postoji mogu\u0107nost mijenjanja tijeka doga\u0111aja koji se odvija u ovim yugama. Svakim zavr\u0161etkom jednog ciklusa, po\u010dinje novi u kojem se ponavljaju potpuno isti doga\u0111aji. Jedini na\u010din za osloboditi se iz tih ciklusa je putem osvje\u0161tavanja statusa “duhovne du\u0161e” kroz meditaciju, napu\u0161tanja materijalnog tijela i “bu\u0111enju” u duhovnom svijetu.<\/p>\n\n\n\n
Nasuprot hinduisti\u010dkom cikli\u010dkom konceptu vremena stoji judeokr\u0161\u0107anski, linearni koncept. U judeokr\u0161\u0107anstvu, vjeruje se da je svemir stvoren (u trenutku koji bi odgovarao Velikom prasku), i vrijeme te\u010de linearno prema odre\u0111enom cilju. Za razliku od hinduizma, koji materijalni svijet ne smatra previ\u0161e va\u017enim, u judeokr\u0161\u0107anstvu je va\u017ean koncept “tikkun olam”, popravljanja svijeta. Judeokr\u0161\u0107anski koncept, za koji je Nietzsche jasno inzistirao da proizlazi iz \u017eidovstva (i pritom nailazio na opoziciju kr\u0161\u0107anskih suvremenika koji su \u017eeljeli izbrisati \u010dinjenicu da je kr\u0161\u0107anstvo utemeljeno kao jedna od \u017eidovskih sekcija u 1. st. n. e.), smatra da vrijeme te\u010de linearno u smjeru mesijanskog doba, koje karakterizira mirna koegzistencija svih naroda na njihovim teritorijima i vje\u010dni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
U \u017eidovstvu se smatra, kako bi se postiglo mesijansko doba, mora se raditi na popravljanju svijeta. Svaki pojedinac mo\u017ee doprinijeti pobolj\u0161avanju stvarnosti kroz afirmaciju svog \u017eidovstva po\u0161tovanjem mitzvi i su\u017eivotom s drugim \u017didovima u svojoj okolini te distanciranjem od stranih naroda i obi\u010daja. U kr\u0161\u0107anstvu je ovaj koncept vi\u0161e temeljen na patnji. Nietzsche nije radio distinkciju (a trebao je!): \u017eidovski moral nije isto \u0161to i kr\u0161\u0107anski. Premda su temeljna moralna na\u010dela judeokr\u0161\u0107anstva zajedni\u010dka ovim dvjema religijama, postoje jasne razlike. \u017didovstvo ima za prioritet o\u010duvati svoj identitet i \u017eidovsku me\u0111usobnu solidarnost i ljubav, kao i poticati ljude da pozitivno djeluju i “popravljaju svijet” svojim aktivnostima \u2013 dok je kr\u0161\u0107anstvo vi\u0161e individualna religija koja ima za cilj iskupiti du\u0161u pojedinca. U kr\u0161\u0107anstvu se afirmira koncept patnje i asketskog \u017eivota imitacijom Isusa, ono \u0161to je Nietzsche nazivao “ropskim mentalitetom”, a \u017eidovstvo se vi\u0161e zala\u017ee zauzeti se za sebe i izboriti ono \u0161to je potrebno, makar i nasilnim putem. Kr\u0161\u0107anstvo je pacifisti\u010dka i egalitarna religija, a \u017eidovstvo je fokusirano na borbu za pravdu i strogu hijerarhiju unutar vlastite zajednice. U kr\u0161\u0107anstvu, sna\u017ean je koncept “iskonskog grijeha” i krivnje. Nietzsche ponovno (pogre\u0161no) pripisuje taj koncept judeokr\u0161\u0107anstvu, pri \u010demu \u017eidovstvo afirmira nu\u017enost aktivnog djelovanja, a kr\u0161\u0107anstvo je temeljeno uvelike na osje\u0107aju krivnje: ljudi su po\u010dinili iskonski grijeh, Isus ih je oslobodio, a ljudi su ga za kaznu ubili, za \u0161to su ponovno krivi… i tako dalje. U \u017eidovstvu, nije rije\u010d o iskonskom grijehu, nego o \u2013 gre\u0161ki! Eva je povjerovala reklamnoj kampanji zmije koja je rekla: “Ako jedete s ovog stabla, postat \u0107ete bogovi!”, \u0161to nije puno razli\u010dito od onog \u0161to svi \u010dinimo svaki dan \u2013 ali nismo zbog toga krivi! Konzumiramo ono \u0161to nam je u tom trenutku dostupno \u2013 a kad se pojavi bolji izbor, onda se prebacujemo na bolju opciju. Moderniji rabini smatraju da je Eva trebala prvo konzumirati s Drveta \u017eivota, a zatim s Drveta znanja dobra i zla. Nije rije\u010d o grijehu, nego o pogre\u0161noj procjeni, koja \u0107e u budu\u0107nosti biti ispravljena. Svaka gre\u0161ka mo\u017ee se ispraviti. Zato je va\u017ean linearni koncept vremena: iz pro\u0161lih gre\u0161aka u\u010dimo, ostavljamo ih iza sebe i kro\u010dimo hrabro prema budu\u0107nosti. Pro\u0161lost vi\u0161e ne postoji, a budu\u0107nost se izgra\u0111uje upravo sad, na\u0161im aktivnim djelovanjem u sada\u0161njosti, borbom za ispravnu stvar, \u010dak i onda kad je te\u0161ko \u2013 dapa\u010de, pogotovo tada. To su temeljne razlike izme\u0111u \u017eidovskog (borbenog) i kr\u0161\u0107anskog (patni\u010dkog) koncepta morala, budu\u0107i da je \u017eidovski koncept Mesije kao davidovskog ratnika koji se bori za ono \u0161to je ispravno, a kr\u0161\u0107anski je koncept Mesije Isus, simboli\u010dki prikazan u formi nedu\u017enog janjeta koji se \u017ertvuje za iskupljenje sviju. Zato je Nietzsche pone\u0161to pojednostavljeno zbuksao judeokr\u0161\u0107anstvo kao temeljeno na “ropskom mentalitetu”. <\/p>\n\n\n\n
\u017didovi i kr\u0161\u0107ani dijele linearni koncept vremena: dok \u017didovi i\u0161\u010dekuju mesijanski dolazak, kr\u0161\u0107ani o\u010dekuju mesijanski povratak. I \u017didovi i kr\u0161\u0107ani kre\u0107u se prema toj to\u010dki, paralelno ali razdvojeno, nastoje\u0107i pobolj\u0161ati svijet. Nasuprot njima, hinduisti smatraju da se svijet ne mo\u017ee pobolj\u0161ati. \u010cak i ako se nakratko popravi, opet \u0107e se vratiti lo\u0161e razdoblje. Dobre i lo\u0161e yuge nastavit \u0107e se izmjenjivati unedogled jer je to zadanost materijalnog svijeta. Materijalni svijet ne mo\u017ee se mijenjati: on je takav kakav je. S druge strane, judeokr\u0161\u0107anstvo je dubinski humanisti\u010dko. Afirmira se \u010dovjek. \u010covjek je sna\u017eniji od materijalnog svijeta: on je postavljen u svijet da “njime upravlja i podlo\u017ei ga sebi”. Na taj na\u010din, \u010dovjek je nalik na Boga. On je sustvaratelj svijeta, on je taj koji ga mo\u017ee popraviti i donijeti bo\u017eansko svjetlo u materijalnost (ono \u0161to se u kabali naziva kontaktom izme\u0111u mu\u0161kog i \u017eenskog svijeta). \u010covjek je du\u017ean izgra\u0111ivati materijalni svijet, aktivno djelovati, donositi velike odluke i u njima ustrajati. U hinduizmu, \u010dovjek zapravo nema utjecaj na materijalni svijet, koji se izmjenjuje prema unaprijed odre\u0111enim yugama.<\/p>\n\n\n\n
Pitanje predodre\u0111enosti, ili predeterminizma, je jedno drugo. Einstein smatra da je u trenutku Big Banga \u010ditav vremensko-prostorni kontinuum unaprijed predodre\u0111en: pozicije svake \u010destice u svakom trenutku ve\u0107 je bilo zadano \u2013 no teorija kaosa smatra da je sve arbitrarno i nepovezano. Anti\u010dki \u017didovi (dakle, pobornici linearnog koncepta vremena) oko toga tako\u0111er se ne sla\u017eu. Saduceji vjeruju u slobodnu volju, Eseni vjeruju u predeterminiranost, a Farizeji ih pomiruju kompromisom. No predeterminiranost nije ovisna o strukturi vremena: \u010dak i ako vrijeme te\u010de linearno, svi doga\u0111aji su mogli biti predeteminirani. U \u010demu je onda razlika?<\/p>\n\n\n\n
Razlika je u smislu. Dok su prethodni filozofi postavljali pitanje “za\u0161to”, Nietzsche je postavio pitanje “\u010demu”. Ako svi doga\u0111aju samo kru\u017ee i ponavljaju se unedogled kao u hinduisti\u010dkom konceptu, \u010demu onda i\u0161ta raditi? Hinduisti su pobornici meditacije i izolacije, najve\u0107i eskapisti me\u0111u dominantnim religijama. Za hinduiste, \u017eivot u materijalnom svijetu nema smisla. \u010cemu i\u0161ta raditi ako se ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti? \u010cemu pobolj\u0161avati svijet ako \u0107e se on ionako pogor\u0161ati (jer slijed ide od najbolje yuge prema najgoroj), a zatim \u0107e se pobolj\u0161ati zbog nekih drugih faktora, a ne zbog ljudskog djelovanja? Ako je vrijeme cikli\u010dko i sve se stalno ponavlja, onda ni\u010dije individualno djelovanje nema smisla: jedini smisao je pobje\u0107i kroz meditaciju. S druge strane, ako je vrijeme linearno i povijest vodi k jednom cilju, onda je sva\u010dije djelovanje va\u017eno. Svaki pojedinac ima svoj cilj i svoj smisao. Ne postoji osoba koja je suvi\u0161na i \u010dije aktivnosti na neki na\u010din ne doprinose ka odre\u0111enom cilju: \u010dak i nasilje postoji samo zato da bi ga se spoznalo, odbacilo, borilo se protiv njega i na koncu pobijedilo. Ako je vrijeme cikli\u010dko, onda \u0107e se nasilje nastaviti koliko god se mi protiv njega borili: mo\u017eda ne prema nama, ali prema nekom drugom.<\/p>\n\n\n\n
Nietzsche tako\u0111er koristi zakone fizike u svojoj filozofiji: ako je sveukupna energija u svemiru cijelo vrijeme jednaka, onda ona mo\u017ee samo kru\u017eiti, ne mo\u017ee se ni\u0161ta stvoriti niti uni\u0161titi. Prema tome, Nietzsche je pomalo individualizirao hinduisti\u010dku koncepciju i, mo\u017ee se tako re\u0107i, prilagodio je judeokr\u0161\u0107anskom svjetonazoru. Nietzsche pi\u0161e o individualnom konceptu vje\u010dnog povratka. Njegova kona\u010dna poruka zapravo je vrlo pozitivna: \u017eivi \u017eivot kao da \u0107e\u0161 ga morati beskona\u010dno puta ponoviti. Nietzsche poti\u010de ljude da se, zapravo, suprotstave zlu i izbore za sebe u svojim \u017eivotima. Ako \u0107e se beskona\u010dno puta ponoviti ovaj \u017eivot, onda on mora biti najbolji mogu\u0107i. Ljudi ne bi trebali \u010dekati da u\u010dine ono \u0161to \u017eele i planiraju: valja slijediti svoje osje\u0107aje i ustrajati u onome \u0161to znamo da je ispravno, \u010dak i ako nas ve\u0107inski “ropski mentalitet” poku\u0161ava od tog odgovoriti. Nietzsche smatra da je pozitivno zauzeti se za sebe, odbaciti potla\u010deni polo\u017eaj i izgra\u0111ivati \u017eivot kakav svaki pojedinac zaslu\u017euje. Njegov pristup ne nagla\u0161ava popravljanje svijeta (kao \u017eidovstvo), krivnju i pokajanje (kao kr\u0161\u0107anstvo) niti samospoznaju (kao hinduizam). Nietzsche je vi\u0161e klasi\u010dni moderni \u010dovjek koji smatra da svatko treba aktivno graditi \u017eivot kakav \u017eeli \u017eivjeti. Njegova parola nije “\u017eivi svaki dan kao da ti je zadnji”, nego “\u017eivi cijeli \u017eivot kao da \u0107e\u0161 ga morati beskona\u010dno puta pro\u017eivjeti”.<\/p>\n\n\n\n
Nietzsche osu\u0111uje kr\u0161\u0107anski koncept krivnje, asketizma i \u010dak prijezira prema samom sebi. Prema kr\u0161\u0107anskom konceptu, potrebe svih ostalih treba staviti ispred svojih vlastitih u poku\u0161aju imitacije Isusa. U \u017eidovstvu, \u010dovjek koji je nesretan ne mo\u017ee ispunjavati svoj tikkun olam. Mo\u017ee poku\u0161ati, ali njegovi \u0107e poku\u0161aji biti obilje\u017eeni konfliktom i nezadovoljstvom. Nietzsche tu vi\u0161e prevaguje prema \u017eidovskoj strani: \u017eidovstvo smatra da se po\u0161tovanjem vlastitih \u017eelja i potreba po\u0161tuje i Boga koji ih je dodijelio. Nietzsche tu ne ulazi duboko u koncept vremena (je li cikli\u010dki ili linearan), ve\u0107 se fokusira na \u017eivot pojedinca, u kojem treba izbje\u0107i ponavljanje istih gre\u0161aka i \u017eivjeti u skladu sa svojim potrebama, uz svijest da jedino zadovoljan \u010dovjek mo\u017ee kvalitetno ispunjavati tikkun olam.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedan pozitivni aspekt kod Nietzscheovog razmi\u0161ljanja je besmrtnost. Ako se \u017eivot cijelo vrijeme ponavlja, zna\u010di da smrt ne postoji. Mo\u017eda se ve\u0107 nalazimo u mesijanskom dobu? Njegov poznati citat uklju\u010duje kontemplaciju o tome je li ponavljanje jednog te istog \u017eivota u krug kazna ili nagrada. Ako je taj \u017eivot lo\u0161, onda je kazna, a ako je dobar, vi\u0161e je nalik nagradi. Ionako se \u010dovjek ne sje\u0107a da je prethodno ve\u0107 pro\u017eivio taj \u017eivot \u2013 svaki put jednake ga stvari iznova iznenade. Zbog toga, Nietzscheova je glavna poruka \u2013 pokrenuti se, izboriti se za sebe, ostaviti iza sebe negativne utjecaje i aktivno izgra\u0111ivati svoj \u017eivot u sada\u0161njosti. Sada\u0161njost je jedino \u0161to postoji. Prema Nietzscheu, vrijeme je to \u0161to kru\u017ei \u2013 a sada\u0161njost stoji na jednom mjestu. Ona se ne pomi\u010de. Vrijeme je to kroje protje\u010de kroz nju. Ako smo svi stalno u sada\u0161njosti \u2013 onda bolje da ju iskoristimo na najbolji mogu\u0107i na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Predavanje je bilo odli\u010dno prilago\u0111eno profesorima, studentima, ali i pojedincima koji dosad nisu bili upoznati s Nietzscheovom filozofijom. Svatko temi mo\u017ee pristupiti iz vlastitog kuta \u2013 a prof. Bosan\u010di\u0107 zasigurno je uspje\u0161no probudio interes za filozofiju kod svakog u publici.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autorica: Paula Rem \/ Prijestupnog datuma 29.2.2024. godine odr\u017eano je predavanje izv. prof. dr. sc. Borisa Bosan\u010di\u0107a pod naslovom “Vje\u010dno vra\u0107anje jednakog \u2013 Nietzscheova najznanstvenija […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":339,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,58],"tags":[59,63,62,60,153],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=205"}],"version-history":[{"count":11,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":381,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/205\/revisions\/381"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/339"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}