Autorica: Paula Rem \/<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Vizualni mediji u \u017eidovskoj tradiciji<\/strong><\/p>\n\n\n\n Drugom zapovijedi Dekaloga zabranjeno je bavljenje slikarstvom i kiparstvom, no kr\u0161\u0107anstvo je kroz povijest reinterpretiralo tu zapovijed, \u010demu mo\u017eemo zahvaliti \u0161irenje vizualnih umjetnosti u doba humanizma i renesanse. Me\u0111utim, ostaje \u010dinjenica da tekst Druge zapovijedi glasi: “Ne\u0107e\u0161 stvarati za sebe kip ili sliku i\u010dega \u0161to je gore na nebu, i\u010dega \u0161to je dolje na zemlji i i\u010dega \u0161to je u vodi ispod zemlje” (Knjiga izlaska 20: 4-5, vlastiti prijevod). Budu\u0107i da ova zapovijed slijedi nakon Prve zapovijedi, mnogi ju interpretiraju da se odnosi samo na zabranu \u0161tovanja slika i kipova; tako\u0111er se mo\u017ee interpretirati kao zabrana vizualnog prikazivanja Boga; no u stvarnosti, ne pi\u0161e da se ne smije stvarati sliku samo Boga, nego “i\u010dega” na svijetu. Biblija vi\u0161eput navodi kako je sam \u010din promatranja neke slike ili kipa dovoljan da bi taj medij ostavio utjecaj na promatra\u010da. Pritom medij postaje idolom, a promatra\u010d postaje \u017ertvom idolopoklonstva. Na primjer, Mojsije je dao izraditi bron\u010dani kip zmije kako bi pomogao Izraelcima, koji su oboljeli nakon ugriza zmije tijekom izlaska iz Egipta, vratiti vjeru u Boga i u izlje\u010denje; vremenom, ova zmija postala je predmetom idolopoklonstva, jer su ljudi svoje izlje\u010denje pripisivali kipu, a ne Bogu. Povijesne \u010dinjenice govore da su anti\u010dke grupacije \u017didova, koje su prihva\u0107ale vizualni identitet okolnih naroda, vremenom asimilirale i nestale, a one koje su se pridr\u017eavale 2. zapovijedi ostale su aktivne do danas. \u0160to je to u mediju slike ili kipa da izaziva idolopoklona\u010dke sklonosti?<\/p>\n\n\n\n Slikovni mediji i idolopoklonstvo<\/strong><\/p>\n\n\n\n Slika je simulacija, odnosno imitacija stvarnosti koja tu stvarnost \u017eeli zamijeniti. Anti\u010dki Grci tako\u0111er su svjesni da slike varaju, kao u alegoriji Platonove \u0161pilje, gdje jasno pi\u0161e da slike odvla\u010de pa\u017enju od realne stvarnosti. U dana\u0161nje doba, ni\u0161ta nije to\u010dnije: u doba deepfakea, postaje nemogu\u0107e razlikovati stvarnu fotografiju (koja se dugo vremena smatrala objektivnim medijem) ili stvarni video od la\u017enog. Baudrillard pi\u0161e da je osnovna karakteristika simulacije njezino zamjenjivanje (a ne samo dupliciranje!) stvarnosti. Stvarnost koju je simulirao ra\u010dunalni program postaje u umovima ljudi realnost, time zamjenjuju\u0107i svijest o stvarnoj realnosti. Ako vjerujemo da je neka monta\u017ea stvarna, onda ta ideja o stvarnosti la\u017ene slike dolazi na mjesto u na\u0161em umu gdje se trebala nalaziti svijet o pravoj istini. Ako smo uvjereni u istinitost ne\u010dega, postajemo i sami sudionicima i \u0161iriteljima tih simuliranih stvarnosti. \u010cak i ako je neka slika neistinita, ona mo\u017ee imati realne posljedice. Ne budimo naivni: u budu\u0107nosti se monta\u017ee ne\u0107e koristiti za montiranje Spu\u017evabobovog glasa preko neke pjesme, nego za kreiranje la\u017enih stvarnosti: financijske i politi\u010dke prevare, ocrnjavanje ugleda, naru\u0161avanje reputacije.<\/p>\n\n\n\n Kakve veze onda ima Druga zapovijed? Tijekom jednog od programa pro\u0161logodi\u0161njeg Mjeseca \u017eidovske kulture, rabin Prelevi\u0107 objasnio je kako se zabrana slikarstva i kiparstva odnosila na antiku \u2013 a danas se odnosi na medije koji u antici nisu postojali. Ono \u0161to je u antici \u010dinila vizualna umjetnost, danas \u010dine digitalni mediji. U antici, prisutnost kipa ili slike imala je negativan utjecaj na pojedince, koji su imali tendenciju \u0161tovati te vizualne medije kao bogove. U dana\u0161njici, to bi bile ra\u010dunalno simulirane stvarnosti koje nas varaju, predstavljaju\u0107i se istinama. Mi ih \u0161tujemo, pokoravamo se njima, dajemo im veliki zna\u010daj i veliku mo\u0107 \u2013 ali to ne mijenja \u010dinjenicu da su one la\u017ene! Samo zato \u0161to ne\u0161to izgleda kao stvarnost, ne zna\u010di da to i jest. Ovdje nije samo rije\u010d o deepfakeu i umjetnoj inteligenciji! Sve slike su automatski monta\u017ee \u2013 uzimamo jedan fragment koji naizgled ostavlja odre\u0111en dojam, stavljamo ga u virtualni prostor dru\u0161tvene mre\u017ee i postavljamo uz tekst \u010diji je sadr\u017eaj dezinformacija, la\u017ena vijest ili alternativna \u010dinjenica, time zamjenjuju\u0107i stvarnost simulacijom stvarnosti. Slike su isje\u010dci jednog trenutka iz pro\u0161losti: u trenutku kad su postavljene na internet, one su ve\u0107 la\u017ene, \u010dak i ako ih nije proizvela umjetna inteligencija. Svjesni smo da ljudi na dru\u0161tvenim mre\u017eama kreiraju la\u017ene slike o vlastitim \u017eivotima, ne samo prikazuju\u0107i ih boljima nego \u0161to jesu, nego u potpunosti zamjenjuju\u0107i realnost o totalnom kolapsu slikom o skladu. U trenutku kad je ta slika objavljena, ona postaje zamjena za stvarnost. Tko god nije svjedo\u010dio realnoj stvarnosti u tom trenutku, ne zna da prizor ne prikazuje istinu, a \u010dak i onaj tko je bio tamo, mo\u017eda \u0107e se vremenom zavarati sjenovitom iluzijom dru\u0161tvenomre\u017ene fotografije, no to ne mijenja \u010dinjenicu da je ona la\u017ena.<\/p>\n\n\n\n Problemi s vizualnim medijima<\/strong><\/p>\n\n\n\n Problem nastaje kad vizualni mediji nemaju za svrhu ilustrirati, nego simulirati \u2013 na taj na\u010din, oni uspijevaju zavarati pojedince ili mase. Zbog toga je razmjerno lako koristiti fotografiju uz la\u017ene vijesti. Uzima se “stvarna” fotografija iz 2015. godine i postavlja uz tekst iz 2024. godine, pritom la\u017eno navode\u0107i \u010ditatelja misliti da je rije\u010d o ilustraciji ne\u010deg \u0161to se svje\u017ee dogodilo. Time se inscenira fiktivni doga\u0111aj, koji postaje stvaran u umovima recipijenata. Taj fiktivni doga\u0111aj je simulacija koja \u017eeli zamijeniti stvarnost. Nema razlike izme\u0111u onog \u0161to rade mali ljudi na dru\u0161tvenim mre\u017eama i propagande: i jedni i drugi koriste prizor iz jednog konteksta (pro\u0161losti) i postavljaju taj prizor u drugi kontekst (fikcionaliziranu sada\u0161njost), time kreiraju\u0107i simulaciju (la\u017enu vijest ili alternativnu \u010dinjenicu). \u010cak i umjetna inteligencija koristi monta\u017ee prizora koje dohva\u0107a iz svojih baza podataka: ona ne mo\u017ee proizvesti ne\u0161to novo, nego kombinira fragmente pro\u0161losti i postavlja ih u fikcionaliziranu sada\u0161njost. Ljudi se zavaravaju govore\u0107i o tome da im je popularni softver “naslikao” ne\u0161to: samo se izmontiralo fragmente prizora prona\u0111enih u bazama podataka (\u010desto pretrpanim la\u017enim informacijama), koje su donekle tematski ili sadr\u017eajno povezane sa zadanim inputom. \u010cak i ako se u softver isprogramira kreativnost, i dalje \u0107e se samo umno\u017eavati ve\u0107 prona\u0111eni fragmenti prizora, bez “kreiranja” ne\u010deg novog. Umjetna inteligencija mo\u017eda nije podlo\u017ena Drugoj zapovijedi (jer su simpati\u010dni androidi “humaniji od ljudi” kao \u0161to su Data iz Star Treka i Roy iz Blade Runnera ipak proizvodi fikcije), ali podlo\u017eni su ljudi. Dakako, sve po\u010dinje kao \u0161ala: montiranje samog sebe u prizore iz filmova\u2026 no primjeri iz Biblije i povijesti upozoravaju da vizualni mediji imaju tendenciju odvu\u0107i pojedinca na idolopoklonstvo. Izra\u0111ivanje bron\u010dane zmije pomoglo je anti\u010dkim Hebrejima da vjeruju u izlje\u010denje i zatim se doista izlije\u010de\u2026 a onda su krenuli \u0161tovati kip. Kori\u0161tenje vizualnih motiva anti\u010dke Gr\u010dke i Rima u po\u010detku je bilo zabavno\u2026 a sljede\u0107i korak bila je asimilacija u The Borg. Ako mo\u017eemo montirati sebe u prizor iz filma, za\u0161to onda ne bismo koristili i neke realnije monta\u017ee? I ubrzo smo na terenu simulacije stvarnosti, odnosno idolopoklonstva, \u0161tovanja ne\u010deg la\u017enog.<\/p>\n\n\n\n Temeljni problem koji se pojavljuje je konfuzija. Kako znati stvarnu istinu i mo\u017ee li se ona uop\u0107e doku\u010diti? Kod ratne propagande, to je izgubljena bitka. Ve\u0107ina osoba, medija i dr\u017eava vrlo se jasno svrstava na strane, automatski diskreditiraju\u0107i sve od suprotne strane kao la\u017ene vijesti\u2026 itd\u2026 bez provjeravanja \u010dinjenica. No koliko daleko ze\u010djom rupom nam se da i\u0107i, kako znati kad smo do\u0161lo do prave istine, nultog pacijenta? \u0160to vi\u0161e tra\u017eimo, vi\u0161e tog pronalazimo (a ne manje!). Te\u0161ko je sa sigurno\u0161\u0107u ustanoviti prvobitni izvor neke fotografije ili videa (a s monta\u017eama bit \u0107e sve te\u017ee). \u0160to nam je \u010diniti?<\/p>\n\n\n\n Tra\u017eiti istinu o fotografiji ili videu je uzaludno: jer on je sam po sebi la\u017ean; kako je ve\u0107 obja\u0161njeno, priroda vizualnih medija je simulacija stvarnosti. Bez obzira je li prizor kreiran “prirodnim” ili tehnolo\u0161kim putem, on je uvijek la\u017ean. Stoga se na slike u kontekstu novinarstva i dru\u0161tvenih mre\u017ea ne treba previ\u0161e obazirati niti im davati zna\u010daj koji one inherentno nemaju. Kako bismo izbjegli sudjelovanje u kreiranju la\u017enih stvarnosti, slike mo\u017eemo promatrati isklju\u010divo kao ilustracije koje imaju za cilj uljep\u0161ati prostor, a ne informacije. Zaklju\u010dak je pozitivan: \u010dinjenice postoje i mo\u017ee ih se utvrditi, \u010dak i onda kad su skrivene \u2013 ali one postoje samo na razini teksta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autorica: Paula Rem \/ Dezinformacije, misinformacije, la\u017ene vijesti oduvijek su postojale \u2013 no pojavom interneta, olak\u0161alo se njihovo \u0161irenje. Danas vi\u0161e nije potrebno ni izi\u0107i […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":236,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,58],"tags":[74,73,65,72,75],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=235"}],"version-history":[{"count":8,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":380,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235\/revisions\/380"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/236"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=235"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=235"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=235"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}