Luko Paljetak u toj je predstavi Andersenovu bajku uz pomo\u0107 dramaturga Marijana Bla\u0107e sveo na pokoju klju\u010dnu re\u010denicu, lutke s likovnim oblikovatenjem Brankom Stojakovi\u0107em pro\u010distio je do klju\u010dnih karakteristika te je po prvi put dramatur\u0161ki i scenski o\u017eivio sve ostale elemente igre \u2013 scenografija se neopisivom lako\u0107om pretvarala iz vodoravnog paravana u kosi i valoviti, potom u vizuru oka, da bi u trenu postala morski pas i njegova utroba, svjetlo Ive Ni\u017ei\u0107a promjenom boja, smjera i \u0161irine mijenjalo je atmosferu, kut i fokus gledanja, glazba Antuna Doli\u010dkog gradila je ritam scenskog pokreta i igre te atmosferu, dok se rije\u010di nisu zadr\u017eale tek na sadr\u017eajnom sloju, ve\u0107 su ponavljanjem postajale melodija i ritam. I svi ti probu\u0111eni elementi igre gradili su pri\u010du i cjelinu me\u0111usobnom suigrom i dijalogom, pomaknuv\u0161i fokus predstave s teksta (koji je mnoga stolje\u0107a vladao lutkarstvom u dramskom lutkarskom kazali\u0161tu) i lutke (kao zvijezde klasi\u010dnog homogenog lutkarstva) na odnose me\u0111u svim elementima igre. Taj je pomak otvorio vrata prema beskrajnom prostoru kreacije, odnosno prema suvremenom lutkarskom izrazu. I sve to Paljetak je napravio u klasi\u010dnom, homogenom okru\u017eenju u kojemu na sceni nema mjesta za \u017eivog \u010dovjeka, napraviv\u0161i time nevjerojatan i nevjerojatno efektan luk izme\u0111u klasi\u010dnog i najsuvremenijeg razmi\u0161ljanja o lutkarstvu.<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/postojani-3-687x1024.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\nPostojani kositreni vojnik<\/em> nije bio Paljetkov usamljeni lutkarski hit, ve\u0107 plod logi\u010dnog razvoja koji je zapo\u010deo kao glumac-lutkar u mati\u010dnom Kazali\u0161tu lutaka Zadar. Godine 1969. redateljski je postavio svoj prvi lutkarski tekst Kola\u010di za Rinu, Ratka i ostale<\/em>, godinu dana kasnije Zvonko Festini na scenu postavlja njegov tekst Bajka o kraljevim tre\u0161njama<\/em>, da bi 1971. Paljetak re\u017eirao Alibabu i razbojnike<\/em>, u kojemu i glumi. Ve\u0107 sljede\u0107e godine Paljetak re\u017eira svoj prvi veliki hit, predstavu Ru\u017eno pa\u010de<\/em> koja je gostovala i osvajala nagrade na mnogim me\u0111unarodnim festivalima, izme\u0111u ostaloga sudjelovala je na kongresu svjetske UNIMA-e u Charleville-Meisiersu. Ru\u017eno pa\u010de<\/em> ozna\u010dava novu fazu u Kazali\u0161tu lutaka Zadar te je njime Paljetak utabao put Postojanom kositrenom vojniku<\/em> i njegovoj voljenoj balerini. Kako su ga umjetni\u010dka i \u017eivotna traganja odvukla iz Zadra, Paljetak \u0107e nakon kositrenog vojni\u010di\u0107a na neko vrijeme utihnuti u zadarskom lutkarskom kazali\u0161tu, da bi se vratio 1994. godine s jo\u0161 jednom lutkarskom \u010darolijom \u2013 Bo\u017ei\u0107nim triptihom<\/em>. <\/p>\n\n\n\n Iako se u lutkarstvu nije aktivno zadr\u017eao predugo, vrijednost njegovog opusa je nemjerljiva. Posebice jer nije stao tek na umjetni\u010dkom radu. Kao umjetnik rije\u010di, svoja je razmi\u0161ljanja o lutkarstvu preto\u010dio u tekstove okupljene u knjizi Lutke za kazali\u0161te i du\u0161u<\/em> (MCUK, 2007.) u kojima je definirao vlastitu lutkarsku poetiku. Klju\u010d te poetike mo\u017eemo prona\u0107i u svojevrsnoj krilatici ne samo Paljetkovog, ve\u0107 suvremenog hrvatskog razmi\u0161ljanja o lutkartstvu \u2013 \u201eLutka je sve, sve je lutka!\u201c. U njoj s jedne strane otvara vrata lutkarstva kazali\u0161tu predmeta, materijala i dijelova tijela, s druge, scenskom o\u017eivljavanju svih elemenata igre. Sve mo\u017ee postati lutka, odnosno nositeljica lutkarskog kazali\u0161ta \u2013 scenografija i kostim, zvuk, glazba i svjetlo, i, naravno, lutka sama.<\/p>\n\n\n\n Beskrajno je vjerovao u lutku, u njenu scensku mo\u0107, sugestivnost, iskrenost i samostalnost jer \u201elutka zna \u0161to radi. Lutka je pametna. Lutka je savr\u0161ena. Ona je uvijek samo ono \u0161to treba biti. U na\u0161 svijet bezdu\u0161nosti i dvoli\u010dnosti ona dovikuje: Ja sam jedina iskrena! Ja jedina stvarno imam du\u0161u!\u201c. Takvoj lutki ne treba rije\u010d da je vodi jer \u201elutkarska predstava mo\u017ee se napraviti i od telefonskog imenika\u201c. \u010covjek joj je, s druge strane, potreban, \u201eali ona ne \u017eeli biti on, ni oblikom ni manama: lutka ne pije, a i kad pije nikad nije pijana: lutka ne pu\u0161i, a i kad pu\u0161i, njoj su plu\u0107a zdrava. I kad lutka pla\u010de, suze joj ne kvase lice, kvase ga lutkaru.\u201d Lutke ni danas ne\u0107e pustiti suzu za Lukom jer, iako je njegova igra na sceni i iza nje zavr\u0161ila, svojim je jednonogim kositrenim plesom stvorio svijet vje\u010dne scenske \u017eivosti i slobode. Kako nisam lutka, pustit \u0107u potok suza za na\u0161eg Lu(t)ka.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"