{"id":328,"date":"2024-05-31T18:29:37","date_gmt":"2024-05-31T17:29:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/?p=328"},"modified":"2024-07-15T14:21:45","modified_gmt":"2024-07-15T13:21:45","slug":"motivacija-ucenika-u-nastavi-glazbe-i-neglazbenim-predmetima","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2024\/05\/31\/motivacija-ucenika-u-nastavi-glazbe-i-neglazbenim-predmetima\/","title":{"rendered":"Motivacija u\u010denika u nastavi glazbe i neglazbenim predmetima"},"content":{"rendered":"\n

Autor: Dominik Domitrovi\u0107 \/ <\/p>\n\n\n\n

Motivacija u\u010denika je jedan od klju\u010dnih faktora u uspje\u0161noj nastavi glazbe, kako u  op\u0107eobrazovnim \u0161kola tako i u glazbenim \u0161kolama. Iako smo svi svjesni koliko je motivacija va\u017ena u odgojno-obrazovnom procesu nerijetko se ona izostavlja u nadi da \u0107e u\u010denici biti motivirani samo uz pomo\u0107 evaluacije njihovog rada. Uloga u\u010ditelja u motivaciji u\u010denika je iznimno va\u017ena i bez kvalitetnog poticaja u\u010ditelja u\u010denicima \u0107e motivacija opadati. Va\u017eno je da u\u010ditelj u u\u010deniku probudi \u017eelju za u\u010denjem i upoznavanjem novih pojmova i pojava. Do te \u017eelje dolazi samo ako je u\u010denik uspje\u0161no motiviran. U radu je razlo\u017eeno \u0161to je motivacija, kako ona djeluje na bolju uspje\u0161nost nastave, uz pomo\u0107 kojih motivacijskih tehnika se mo\u017ee pobolj\u0161ati motivacija. Tako\u0111er se obja\u0161njava uloga motivacije u razvijanju samoefikasnosti i samoefikasnog vje\u017ebanja u\u010denika u odsustvu u\u010ditelja. Razla\u017ee se na koje na\u010dine potaknuti motivaciju kod u\u010denika u nastavi glazbe, ali i u neglazbenim predmetima uz pomo\u0107 glazbe.  <\/em> <\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> motivacija, motivacijske tehnike, motivacija u\u010denika u nastavi glazbe, glazba u neglazbenim predmetima.<\/p>\n\n\n\n

Uvod<\/h4>\n\n\n\n

Motivacija obja\u0161njava za\u0161to ljudi izabiru odre\u0111eni na\u010din pona\u0161anja u odre\u0111enim okolnostima.[1]<\/a> Andrilovi\u0107 i \u010cudina-Obradovi\u0107[2]<\/a> motivaciju definiraju kao unutarnji pokreta\u010d koji poti\u010de \u010dovjeka na aktivnost i odr\u017eavanje \u010dovjekovog zanimanja prema toj aktivnost. Svaka motivacijska situacija po\u010dinje s motivom u kojem se nalaze, interesi, potrebe i \u017eelje pojedinca. Motive dijelimo na biolo\u0161ke (primarne) i ste\u010dene (psihosocijalne, sekundarne). Biolo\u0161ki motivi su naslije\u0111eni i zajedni\u010dki svim ljudima. Za odr\u017eavanje \u017eivota pojedinca nu\u017eno je da biolo\u0161ki motivi budu zadovoljeni. Potreba za vodom, hranom, disanjem, odr\u017eavanje stalne tjelesne temperature nu\u017eno je zadovoljiti zbog odr\u017eavanja \u017eivota. U biolo\u0161ke motivi se ubraja i seksualna potreba koja je nu\u017ena za odr\u017eavanje vrste. Na\u010dini na koje zadovoljavamo takve potrebe su nau\u010deni i odre\u0111eni dru\u0161tvenim normama i standardima zajednice u kojoj \u017eivimo. Ste\u010dene potrebe se razlikuju ovisno o pojedincu. Neke od njih su potreba za znanjem, ugledom, socijalizacijom, ljubavlju, sigurno\u0161\u0107u, prijateljstvom itd. Osnovu tih motiva \u010dine psihi\u010dki \u010dimbenici. Abraham Maslow podijelio je motive u skupine koje je stupnjevao po va\u017enosti koja odre\u0111uje redoslijed zadovoljavanja motiva. U svojoj hijerarhiji motive je podijelio u pet razina, u kojoj prvu razinu \u010dine biolo\u0161ke potrebe. Nakon biolo\u0161kih potreba slijedi potreba za sigurno\u0161\u0107u koju sa\u010dinjava potreba za tjelesnom sigurno\u0161\u0107u, sigurnom okolinom za \u017eivot, zdravljem itd. Tre\u0107u razinu \u010dine potrebe za ljubavlju i pripadanjem poput potrebe za dru\u0161tvom, prijateljima te potreba za davanjem i primanjem ljubavi. \u010cetvrta razina sastoji se od potrebe za po\u0161tovanjem u koju spadaju dru\u0161tveni ugled, samopo\u0161tovanje, presti\u017e, uspjeh u profesionalnom \u017eivotu itd. Vrh hijerarhije \u010dini potreba za samoostvarenjem koja se sastoji od pronala\u017eenja vlastitih kreativnih \u017eelja i uspje\u0161nog ostvarivanja istih (Slika 1.).[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Slika 1. Hijerarhija potreba Abrahama Maslowa[4]<\/strong><\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n

            U svakom motivacijskom procesu postoje tri faze: 1. motiv, 2. instrumentalno pona\u0161anje, 3. cilj (Slika 2.). Nakon pojave motiva slijedi instrumentalno pona\u0161anje to jest aktivnost koja \u0107e dovesti do zadovoljenja motiva (potrebe, \u017eelje). Postoje jednostavnija i slo\u017eenija instrumentalna pona\u0161anja. Najjednostavnije instrumentalno pona\u0161anje je djetetov refleks koji izaziva sisanje pri dodiru usne s bradavicom maj\u010dine dojke. Slo\u017eenije instrumentalno pona\u0161anje je \u0161kolovanje za odre\u0111eno zvanje. Na kraju svakog motivacijskog procesa se nalazi cilj do kojega vodi instrumentalno pona\u0161anje. Cilj mo\u017ee biti predmet (hrana, automobil itd.), situacija (putovanje, spavanje itd.) ili aktivnost (igra, rad itd.). Sve spomenute faze motivacijskog procesa se prezentiraju u obliku motivacijskog ciklusa.[5]<\/a><\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n

Slika 2. Motivacijski ciklus[6]<\/strong><\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n

U\u010denik pri u\u010denju ima tendenciju nau\u010diti zadano gradivo i ste\u0107i znanja, a sav napor koji za vrijeme procesa u\u010denja ula\u017ee je postizanje kognitivnog anga\u017emana. Kognitivni anga\u017eman je pokretanje razli\u010ditih kognitivnih procesa koji omogu\u0107uju kvalitetno u\u010denje. Dubina obrade podataka je jedan od aspekata kognitivnog anga\u017emana.[7]<\/a> Postoje tri razine dubine obrade podataka. Prva i najjednostavnija razina je perceptivna obrada (pam\u0107enje i povezivanje materijala prema ritmu, slici, zvuku ili polo\u017eaju na stranici i sl.). Druga je kategorijska obrada koja je slo\u017eenija od perceptivne. Tijekom nje u\u010denik pronalazi poveznice i bitna zajedni\u010dka obilje\u017eja podataka po kojima ih svrstava u grupe, to jest kategorije. Najslo\u017eenija je semanti\u010dka obrada kod koje u\u010denik pronalazi smisao, povezanost i zna\u010denje gradiva. \u017deli li u\u010denik kvalitetan proces u\u010denja, mora ulo\u017eiti napor kako bi proveo dubinsku obradu podataka, to jest mora se potruditi da sam sebi objasni gradivo, da ga pove\u017ee s prethodnim znanjima i spoznajama i primijeni nau\u010deno u nekim drugim podru\u010djima, situacijama i zadacima.[8]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Vrste motivacije: intrinzi\u010dna, ekstrinzi\u010dna i motivacija usmjerena postignu\u0107u<\/h4>\n\n\n\n

Motivacija za u\u010denje dijeli se na ekstrinzi\u010dnu i intrinzi\u010dnu. Ekstrinzi\u010dna motivacija sputava intrinzi\u010dnu motivaciju. \u201eSposobnost da se bude kreativan izrazito je povezana s intrinzi\u010dnom motivacijom, jer mozgu daje \u201cslobodu kreativnog izra\u017eavanja\u201c, koja jo\u0161 vi\u0161e poti\u010de razmi\u0161ljanje  i pove\u0107ava motivaciju. Sustav nagra\u0111ivanja onemogu\u0107ava pojavu intrinzi\u010dne motivacije, jer rijetko postoji poticaj da se bude kreativan, ve\u0107 samo da se poka\u017ee tra\u017eeno pona\u0161anje. Kreativnost  je rijetko dio nekog sustava nagra\u0111ivanja. Zapravo, to dvoje je obi\u010dno na suprotnim krajevima ljestvice. Dobivate ili intrinzi\u010dno motivirano kreativno razmi\u0161ljanje ili ekstrinzi\u010dno motivirano repetitivno, napamet nau\u010deno i predvidivo pona\u0161anje.\u201c[9]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Prema Grginu[10]<\/a> pod intrinzi\u010dnom motivacijom \u201erazumijeva se sve ono \u0161to iznutra navodi \u0111ake na aktivnost u\u010denja i \u0161to tu aktivnost energizira, usmjeruje i odre\u0111uje joj trajanje. U njezinoj se osnovi mogu nalaziti potrebe (priro\u0111ene, ste\u010dene), interesi (u\u017ei, \u0161iri), sposobnost i na njima oblikovane sklonosti, stavovi, vrijednosti, o\u010dekivanja, kognitivne prosudbe i odluke te njima izazvane emocije.\u201c \u201eEkstrinzi\u010dnu ili vanjsku motivaciju \u0111aka odre\u0111uju kako njima atraktivni vanjski ciljevi koje u\u010denjem nastoje dosti\u0107i tako i svi oni okolni utjecaji koji ih navode i usmjeravaju na u\u010dinkovitije u\u010denje.\u201c[11]<\/a> Prema ispitivanju koje je proveo Grgin[12]<\/sup><\/a> utvr\u0111eno je da kod svih u\u010denika pozitivna motivacija prevladava negativnu motivaciju. U ispitivanju autor se bazirao na u\u010denike sedmih razreda osnovne \u0161kole te drugih i \u010detvrtih razreda srednje \u0161kole. Zaklju\u010dio je da kod u\u010denika sedmih razreda osnovne \u0161kole te drugih razreda srednje \u0161kole prevladava ekstrinzi\u010dna motivacija dok kod u\u010denika \u010detvrtih razreda srednje \u0161kole dolazi do pojavljivanja intrinzi\u010dne motivacije jer \u017eele saznati \u0161to vi\u0161e toga o svijetu i \u017eivotu. Kako bi potakli intrinzi\u010dnu motivaciju u\u010denika, treba odabrati aktivnosti u kojima \u017eele sudjelovati zato \u0161to u njima u\u017eivaju ili su za njih zainteresirani. Zato je va\u017eno poznavati u\u010deni\u010dku supkulturu, koju vrstu glazbe slu\u0161aju, kakve filmove gledaju, tko su im idoli i sl. Stvari koje imaju izravne veze sa svakodnevicom u\u010denika poma\u017eu im pri povezivanju u\u010denja sa \u017eivotnim situacijama i trebaju se povezati s onim \u0161to se u\u010di u \u0161koli kako bi im u\u010denje dalo odgovore na neke od njihovih \u017eivotnih problema i pomoglo im da budu zadovoljniji. U\u010deni\u010dka pitanja i razmi\u0161ljanja o temama koje ukazuju na njihov interes treba shvatiti ozbiljno, o njima raspravljati, iako to nije dio onoga \u0161to smo planirali u tom nastavnom satu. Po\u017eeljno je da se u nastavne sate uvode novosti i koriste zanimljiva sredstva. To mogu biti glazbeni sastavi, gostovanje roditelja, demonstracije i dr. Va\u017ean aspekt poticanja intrinzi\u010dne motivacije je davanje povratnih informacija u\u010denicima i njihovo aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu. Takvi na\u010dini rada su igranje uloga, simulacije, edukacijske igre ili kreativna primjena nau\u010denog.[13]<\/sup><\/a>Ekstrinzi\u010dne motive mo\u017eemo podijeliti na pohvale to jest nagrade i prijekore ili kazne. Pohvale poti\u010du u\u010denika na aktivnost u\u010denja jer se kroz proces pohvale zadovoljava u\u010denikova potreba za afirmacijom vlastite osobnosti pred sobom i pred drugima. Kazna ima potpuno suprotnu ulogu. Ona ne poti\u010de aktivnost ve\u0107 neposredno sprje\u010dava da do neke aktivnosti do\u0111e ili posredno navodi u\u010denika na promjenu pona\u0161anja. Uz to kazna mo\u017ee dovesti do neugode koja mo\u017ee ponekad naru\u0161iti odnos izme\u0111u u\u010denika i u\u010ditelja.[14]<\/a> U tradicionalnom pou\u010davanju u\u010ditelj poku\u0161ava motivirati u\u010denike na dva na\u010dina. Prvi na\u010din je da u\u010ditelj gradivo u\u010dini \u0161to zanimljivijim metodama svojeg predavanja te nagra\u0111ivanjem u vidu ocjena, pohvale ili priznanja. U dana\u0161njoj nastavi i modernim \u0161kolama se uo\u010dava uspje\u0161nost (to jest neuspje\u0161nost) ta dva vida motiviranja. Sama svrha ocjenjivanja je da u\u010denici svojim trudom i radom steknu znanje koje \u0107e biti nagra\u0111eno dobrom ocjenom, ali u\u010denici se sve \u010de\u0161\u0107e trude posti\u0107i dobru ocjenu jednokratnim znanjem, to jest nau\u010dit \u0107e dio gradiva samo za taj ispit bez \u017eelje za znanjem ve\u0107 je jedina motivacije postizanje dobre ocjene.[15]<\/a> \u201eDakle, ve\u0107 je mnogo puta utvr\u0111eno kako je do\u0161lo do izokretanja sredstava i cilja. Umjesto da ocjena bude instrument poticanja znanja, ona je postala cilj koji se mo\u017ee posti\u0107i nekim prikazom ili prividom znanja\u201d.[16]<\/a> Ekstrinzi\u010dnu motivaciju u\u010denika mo\u017eemo pove\u0107ati nagradama koje ne uklju\u010duju ocjene. One su efikasnije za poticanje zalaganja nego postizanje kvalitete. Takve nagrade mogu uklju\u010divati pohvaljivanje u\u010denika koje mora biti specifi\u010dno za ono \u0161to je u\u010denik dobro u\u010dinio, samopohvale kojima u\u010denici sami procjenjuju svoje sposobnosti i suradni\u010dko u\u010denje u kojem svaki u\u010denik mora dati svoj doprinos kako bi postigao zajedni\u010dki cilj i za to dobio nagradu.[17]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Osobiti problem kod ocjenjivanja dolazi kod predmeta kao \u0161to je Glazbena kultura ili Glazbena umjetnost te u glazbenim \u0161kolama. Ne mo\u017ee se s istim teorijskim pretpostavkama davati ocjena iz tako razli\u010ditih predmeta kao \u0161to su Matematika, Tjelesni odgoj, strani jezik i glazba.[18]<\/a> Prema Rojku[19]<\/a> pri \u201erazmatranju ocjenjivanja u glazbi dobro je po\u0107i od funkcija koje je \u0161kolskoj ocjeni pripisao britanski psiholog Ph. E. Vernon. Prema Vernonu \u0161kolska ocjena prikazuje: 1. da je u\u010denik stekao odre\u0111enu koli\u010dinu znanja iz odre\u0111enog nastavnog sadr\u017eaja, 2. da je u\u010ditelj uspio \u2013 da je, naime, razred u cjelini svladao nastavni sadr\u017eaj, 3. da u\u010denik ima uvjete za nastavak \u0161kolovanja, 4. da u\u010denik ima uvjete za radno mjesto na koje se prijavio, 5. da u\u010denika treba profesionalno usmjeravati prema tom i tom podru\u010dju. Uz te pokazatelje ocjena slu\u017ei kao motivacijsko sredstvo s pozitivnim i negativnim predznakom.\u201c Neke od prethodno navedenih to\u010daka nisu bile izvedive u ocjenjivanju nastave glazbe ili su morale biti relativizirane. Prema Rojku[20]<\/a> prva i druga to\u010dka su se relativizirale na \u010dinjenici da u\u010denici zbog nedostataka glazbenih sposobnosti nisu u mogu\u0107nosti ste\u0107i ta znanja, ali to nije bio razlog za ka\u017enjavanje u\u010denika lo\u0161ijom ocjenom jer bi tada u\u010denik bio ka\u017enjen zbog nedostataka sposobnosti, a ne za neznanje.<\/p>\n\n\n\n

Motivacija u\u010denika u nastavi glazbe<\/h4>\n\n\n\n

Bez motivacije tijekom nastave, odnosno neposredne motivacije u\u010denika, nema kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada. Motivacija je jedna od najva\u017enijih komponenti koja utje\u010de na u\u010denje i \u010desto smo svjedoci da je za \u0161kolsko postignu\u0107e va\u017enija motivacija od samih sposobnosti.[21]<\/a> Motivacija u nastavi glazbe mo\u017ee biti glazbena i neglazbena. Neglazbena motivacija se odnosi na procese koji ne uklju\u010duju glazbene djelatnosti slu\u0161anja, sviranja i pjevanja. Ostvaruje se \u010ditanjem pri\u010da, pjesama, igranjem uloga, opisivanjem fotografija, slika i ilustracija, rje\u0161avanjem rebusa, kri\u017ealjki i sl., kako bismo u\u010denike uveli u nastavni sadr\u017eaj i povezali ga s glavnim dijelom sata. \u0160to se glazbene motivacije ti\u010de ona je obavezan dio nastavnog sata.[22]<\/a> Glazbena motivacija u ni\u017eim razredima osnovne \u0161kole se mo\u017ee posti\u0107i kroz igre i vje\u017ebe kao \u0161to su: vje\u017ebe disanja, vje\u017ebe za razvijanje koncentracije i glazbenog pam\u0107enja, glazbeni diktati, brojalice, tjeloglazba (<\/em>eng. body percussion)<\/em> i spontana<\/em> improvizacija<\/em>. U vi\u0161im razredima, naravno, isto vrijedi i za ni\u017ee razrede osnovne \u0161kole, u\u010denike treba motivirati za slu\u0161anje glazbe pomo\u0107u zadavanja zadataka prije slu\u0161anja glazbe te za pjevanje pomo\u0107u metodi\u010dkog postupka usvajanja pjesme po sluhu u kojem je motivacija sastavno dio postupka i prisutna je u vi\u0161e faza.<\/p>\n\n\n\n

1.     <\/em>Vje\u017ebe disanja<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u00b7       U\u010denici udi\u0161u kroz nos, ne podi\u017eu\u0107i ramena, a izdi\u0161u polako i jednoli\u010dno kroz malo otvorena usta.<\/p>\n\n\n\n

\u00b7       U\u010denici zami\u0161ljaju da se u daljini ispred njih nalazi svije\u0107a \u010diji plamen poku\u0161avaju \u201eugasiti\u201c brzim i kratkim izdisajima.<\/p>\n\n\n\n

\u00b7       U\u010denici zami\u0161ljaju da mirnim i jednoli\u010dnim izdisajima zraka \u201ehlade\u201c opeklinu na ruci.<\/p>\n\n\n\n

\u00b7       U\u010denici imitiraju zvuk lokomotive (p-f-p), zujanje p\u010dela (z), puhanja vjetra (\u0161).<\/p>\n\n\n\n

2.     <\/em>Vje\u017ebe za razvijanje koncentracije i glazbenog pam\u0107enja<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u00b7       Igra ti\u0161ine<\/em> \u2013 U\u010denici zatvorenih o\u010diju oslu\u0161kuju zvukove u okolini. Nakon \u0161to otvore o\u010di, nabrajaju \u0161to su \u010duli i kojim redoslijedom.<\/p>\n\n\n\n

\u00b7       Tko se oglasio?<\/em> \u2013 U\u010denici zatvorenih o\u010diju slu\u0161aju u\u010ditelja kako pjeva otprije nau\u010denu pjesmu. U\u010ditelj zatim dodiruje jednog u\u010denika po ramenu te taj u\u010denik nastavlja pjevati pjesmu tamo gdje je u\u010ditelj stao, a ostali u\u010denici poga\u0111aju tko je pjevao nakon u\u010ditelja.<\/p>\n\n\n\n

\u00b7       Pogodi koja je pjesma!<\/em> \u2013 U\u010ditelj neutralnim slogovima pjeva otprije nau\u010denu pjesmu ili na udaraljkama izvodi ritam nau\u010dene pjesme, a u\u010denici poga\u0111aju o kojoj je pjesmi rije\u010d.[23]<\/a><\/p>\n\n\n\n

3. Glazbeni diktati<\/em><\/p>\n\n\n\n

 Prije sastavljanja melodijskih ili ritamskih diktata moramo imati na umu da se dijete rane \u0161kolske dobi mo\u017ee koncentrirati samo na jednu glazbenu sastavnicu, \u0161to zna\u010di da se moramo fokusirati ili samo na ritam ili samo na melodiju. Ako s u\u010denicima u osnovnoj \u0161koli radimo glazbene diktate, bazirat \u0107emo se na tome da nam ritamski diktat bude pisan tako da je ton koji sviramo uvijek iste visine te \u0107emo svaku frazu izvoditi dva puta. Zatim frazu ponavljaju u\u010denici neutralnim slogom i pljeskanjem te nakon toga frazu zapisujemo dogovorenim znakovima (krugovi, rombovi i sl.) pri \u010demu je bitno da je znak za dulji ton ve\u0107i od znaka za ton koji ima kra\u0107e trajanje. U melodijskom diktatu fraza \u0107e biti koncipirana od tri tona od kojih \u0107e dva tona obi\u010dno biti iste visine. Nakon davanja intonacije u\u010ditelj dva puta pjeva ili svira frazu. Nakon toga u\u010denici ponavljaju frazu neutralnim slogom i rukom pokazuju smjer melodije. Tonove zapisujemo na razli\u010ditim visinama u prostoru bez upotrebe crtovlja te ne koristimo notne znakove ve\u0107 koristimo znakove poput krugova, rombova ili nekakvih oblika koji se spominju u tekstu pjesme koju \u0107emo u glavnom dijelu sata obraditi.[24]<\/a><\/p>\n\n\n\n

4. Brojalice<\/em><\/p>\n\n\n\n

Brojalice su najprirodniji oblik dje\u010djeg glazbenog izra\u017eaja kojeg karakterizira sinkretizam, tj. jedinstvenost nastajanja glazbenih, govorenih i motori\u010dkih elemenata. Mogu se podijeliti na govorene<\/em> koje se izgovaraju na jednom tonu i pjevane<\/em> koje imaju jednostavnu pentatonsku melodiju ve\u0107inom li\u0161enu zakonitosti tonaliteta. Prema sadr\u017eaju dijele se u tri skupine: konkretne <\/em>ili stvarne brojalice<\/em> razumljivog sadr\u017eaja (npr. I\u0161o medo u du\u0107an<\/em>), besmislene<\/em> brojalice<\/em> sastavljene od niza slogova bez konkretnog zna\u010denja (npr. En, ten tini<\/em>) i kombinirane brojalice<\/em> u kojima se izmjenjuju konkretni i besmisleni dijelovi teksta (npr. Eci, peci, pec<\/em>). U glazbenoj nastavi brojalice se usvajaju igrom jeke<\/em>, igrom lovca<\/em> ili u glazbenom vlaku<\/em>, izvo\u0111enjem razli\u010ditih pokreta u taktu i ritmu kako bi se potaknuo u\u010deni\u010dki interes za nastavni sadr\u017eaj koji \u0107e se obra\u0111ivati. Obrada brojalice odvija se u\u010diteljevom demonstracijom brojalice na po\u010detnom tonu e1<\/sup><\/em>, a kasnije postupno pro\u0161iruju\u0107i opseg tijekom frontalnog razbrojavanja u\u010denika. Nakon toga slijedi razgovor o tekstu i sadr\u017eaju brojalice te njeno \u010ditanje. U\u010denici izvode brojalicu igrom lovca ili  igrom jeke razbrajaju\u0107i sebe i u\u010ditelja. Kada u\u010denici usvoje brojalicu slijedi izvo\u0111enje ritma, a zatim takta brojalice. U\u010denici su podijeljeni na uloge, dio izvodi ritam, dio takt, dio izgovara brojalicu na zadanom tonu, a dio se nalazi u glazbenom vlaku.[25]<\/a><\/p>\n\n\n\n

 5. Tjeloglazba (eng. body percussion)<\/em><\/p>\n\n\n\n

Tjeloglazba je glazbena aktivnost koja se izvodi tako da dijete svira po vlastitom tijelu u ritmu zadane pjesme koju slu\u0161a ili izvodi. Tjeloglazba slu\u017ei kao simulacija mozga pomo\u0107u ritma, a ne uklju\u010duje u\u010denje notnog zapisa. Jedan od zna\u010dajnih glazbenih pedagoga Emile Jacques-Dalcroze u obrazovanje glazbenika uveo je ples spajaju\u0107i glazbu i pokret. Tako je osmislio osnove tjeloglazbe koje su slu\u017eile kao sredstvo izra\u017eavanja. Njegove vje\u017ebe utjecale su na pobolj\u0161anje sluha i doprinijele su kvalitetnijoj izvedbi plesnih koreografija. Takav na\u010din pou\u010davanja nazvan je Dalcroze metoda \u010diji je cilj poticanje glazbenog izra\u017eavanja i razvoj glazbene kreativnosti. Dalcrozove vje\u017ebe uklju\u010duju promjene tempa i dinamike kako bi u\u010denici prepoznali i osjetili ritam i povezali ga s pokretima tijela. Uo\u010deno je da takve aktivnosti pobolj\u0161avaju koncentraciju i ja\u010daju povezanost izme\u0111u razli\u010ditih dijelova tijela i utje\u010du na razvoj motori\u010dkih sposobnosti. \u010cesto se izvodi u grupnom obliku rada jer se na taj na\u010din poti\u010de razvijanje u\u010deni\u010dkih dru\u0161tvenih vje\u0161tina. Escu dantza<\/em> i flamenco <\/em>oblici su plesova koji uklju\u010duju tjeloglazbu, a poti\u010du iz \u0160panjolske. Iz ju\u017ene Njema\u010dke dolaze plesovi schuhplattler<\/em> i hambone <\/em>(Juba ples<\/em>). Hambone<\/em> je stil plesa u kojemu se koriste kora\u010danje, tap\u0161anje ruku i nogu, pljeskanje te tap\u0161anje obraza i prsa. Escu dantza<\/em> je ples koji se izvodi u formaciji dvije kolone koje izvode pokrete rukama i sviraju ritam prate\u0107i pozadinsku glazbu. Flamenco<\/em> je ples koji se mo\u017ee izvoditi na tri razli\u010dita na\u010dina: cante jondo, cante intermedio<\/em> i cante chico<\/em>. Ti stilovi razlikuju se u harmonizaciji i ritmizaciji. Ponekad dijele isti ritam, ali se onda razlikuju u nagla\u0161enim dobama i ugo\u0111aju. Schuhplattler<\/em> je narodni ples kojim se opona\u0161a pona\u0161anje tetrijeba tijekom udvaranja tako \u0161to plesa\u010di ple\u0161u u kru\u017enoj formaciji ma\u0161u\u0107i rukama poput krila tetrijeba i proizvode\u0107i karakteristi\u010dne zvukove. Naziv ovog plesa potje\u010de od pokreta u kojem plesa\u010d dlanom (Platt<\/em>) udara u potplat cipele (Schuhe<\/em>).[26]<\/a><\/p>\n\n\n\n

 6. Spontana improvizacija<\/em><\/p>\n\n\n\n

Djeca od rane dobi spontano improviziraju ritam i stvaraju jednostavne melodije od nekoliko tonova. Tijekom odrastanja razvijaju svoj glazbeni izraz pritom stvaraju\u0107i bogatije melodije. Polaze\u0107i od spoznaje da je zvu\u010dna improvizacija prirodan na\u010din dje\u010djeg izra\u017eavanja nastali su glazbeno-pedago\u0161ki pravci J. E. Delacozea, Z. Kod\u00e1lyja, S. Suzukija, C. Orffa, E. Wilhelmsa, E. Ba\u0161i\u0107 i dr. Svi ovi pravci u prvi plan stavljaju dijete kao aktivnog sudionika u spontanom glazbenom stvarala\u0161tvu kako bi utjecali na njegov cjeloviti razvoj tijekom kojega se razvijaju odre\u0111ena glazbena znanja i vje\u0161tine. \u00c9mile Jaques-Dalcroze koristio je improvizaciju kao jednu od osnovnih nastavnih metoda u svladavanju ritma, uo\u010davanju glazbenih elemenata i izra\u017eavanju glazbenog do\u017eivljaja koji je individualan za svakog u\u010denika. Za\u010detnik je euritmike<\/em>, na\u010dina ovladavanja ritmikom povezuju\u0107i glazbu, ples i gimnastiku. Njegovo u\u010denje slijedio je i promicao njegov u\u010denik Edgar Wilhems. Sli\u010dnim na\u010delima vodio se i Carl Orff prilikom stvaranja glazbeno-pedago\u0161kog koncepta tzv. Orff Schulwerka<\/em> koji se temeljio na sintezi glazbe, plesa i jezika za izra\u017eavanje cjelovitog glazbenog do\u017eivljaja. Nastavni proces temeljio je na spontanoj i kreativnoj improvizaciji pomo\u0107u tzv. Orffovog instrumentarija<\/em> koji se sastojao od \u010detiri razli\u010dite skupine glazbala: udaraljki s neodre\u0111enom visinom tona (zve\u010dki, \u0161tapi\u0107a, cimbala, \u010dinela, triangala, kastanjeta, razli\u010ditih drvenih i ko\u017enih bubnjeva i sl.), udaraljki s odre\u0111enom visinom tona (timpana, zvon\u010di\u0107a, metalofona, ksilofona itd.), \u017ei\u010danih glazbala (gambi, psalitara, lutnji, gitara) i puha\u010dkih glazbala (blok-flauta, flauta od bambusa, fruli, rogova i dr.). Po uzoru na Delcroza i Orffa, ma\u0111arski glazbeni pedagog, skladatelj i folklorist Zoltan Kod\u00e1ly slu\u017eio se improvizacijom kao jednom od nastavnih metoda fokusiraju\u0107i se na do\u017eivljaj melodijskih i ritamskih elemenata u tradicionalnim i narodnim pjesmama. Japanski violinist i pedagog Shinichi Suzuki tako\u0111er je zagovarao prirodan na\u010din u\u010denja glazbe pomo\u0107u glazbene improvizacije smatraju\u0107i da je sviranje po notama prepreka za emotivni do\u017eivljaj glazbe.[27]<\/a><\/p>\n\n\n\n

 7. Motivacija za slu\u0161anje glazbe<\/em><\/p>\n\n\n\n

Za do\u017eivljaj, razumijevanje i upam\u0107ivanje, skladbe se tijekom sata treba slu\u0161ati vi\u0161ekratno. Tako\u0111er, trebaju se slu\u0161ati i tijekom nastavne godine. U\u010denike treba pripremiti, tj. motivirati za slu\u0161anje glazbe.[28]<\/a> \u201ePogre\u0161no je misliti da \u0107e u\u010denici slu\u0161ati glazbu bez adekvatne pripreme. Malobrojni \u0107e  je u\u010denici  doista \u010duti i do\u017eivjeti, a za ve\u0107inu njih ona \u0107e ostati nezapa\u017eena.\u201c[29]<\/a> Stoga se priprema za slu\u0161anje treba sastojati zadavanja zadataka (prilago\u0111enih dobi u\u010denika) sa svrhom opa\u017eanja glazbenih sastavnica. Nakon prvog slu\u0161anja treba uslijediti emocionalna stanka, a izme\u0111u dvaju slu\u0161anja razgovor o uo\u010denom, kojim \u0107e se u\u010denici motivirati za sljede\u0107e slu\u0161anje. Zadaci se mogu odnositi na naslov skladbe i imenovanje skladatelja, izvo\u0111a\u010de, tempo, dinamiku,  mjeru, oblik skladbe <\/em>i ugo\u0111aj<\/em>. \u201ePriprema za slu\u0161anje mo\u017ee biti i upoznavanje teme koja se u\u010denicima svira ili reproducira prije samog slu\u0161anja. Na taj na\u010din u\u010denicima se olak\u0161ava slu\u0161anje.\u201c[30]<\/a> U\u010denike se mo\u017ee nau\u010diti pjevati temu, ali samo ako ju u\u010denici s lako\u0107om mogu otpjevati. Prije slu\u0161anja vokalno-instrumentalnih skladbi u\u010denicima se mo\u017ee pro\u010ditati tekst i zajedno s u\u010denicima istaknuti poruka teksta ili upoznavanje s tekstom skladbe mo\u017ee slijediti nakon prvog, odnosno drugog slu\u0161anja skladbe.[31]<\/a> \u201eSlu\u0161anje glazbe u nastavi glazbe mora biti aktivno. U\u010denike treba usmjeravani na uo\u010davanje glazbenih sastavnica. Pogre\u0161no je navoditi u\u010denike da pri slu\u0161anju glazbe zami\u0161ljaju bilo \u0161to nije povezano s glazbom. Takvo je slu\u0161anje glazbe  neestetsko i  kao takvo nepotrebno na nastavi glazbe. S obzirom na to da moramo te\u017eiti razvijanju glazbenog ukusa u\u010denika, glazbenom se djelu mora pristupati kao estetskom objektu. Slu\u0161anje glazbe treba usmjeriti na formu glazbenog djela, a ne na eventualne asocijacije koje izaziva odslu\u0161ana skladba. Estetsko je slu\u0161anje glazbe samo ono koje je usmjereno na samu glazbu.\u201c[32]<\/a> Pozorno, \u201ezainteresirano i motivirano slu\u0161anje u razredu mogu\u0107e je samo uz vrlo pa\u017eljivu metodi\u010dku prezentaciju. Kako u\u010denike motivirati za slu\u0161anje glazbe, a da ono bude aktivno? Prije slu\u0161anja ne treba govoriti o glazbi, ve\u0107 glazbi treba dati priliku da ona sama govori o sebi. Aktivno se slu\u0161anje glazbe posti\u017ee zadavanjem zadataka neposredno prije slu\u0161anja. Ti zadaci naj\u010de\u0161\u0107e su usmjereni na uo\u010davanje odre\u0111enih glazbenih sastavnica: ritma, tempa, dinamike, izvo\u0111a\u010da … Rije\u010d je o nekoj vrsti vrlo jednostavne analize koja se doga\u0111a ve\u0107 pri slu\u0161anju, a zatim i u razgovoru po njegovu zavr\u0161etku.\u201c[33]<\/a><\/p>\n\n\n\n

8. Motivacija za pjevanje<\/em><\/p>\n\n\n\n

Pjevanje je aktivnost za koju je tako\u0111er potrebno motivirati u\u010denike, odnosno u\u010denike je potrebno pripremiti ua u\u010denje nove pjesme. Stoga je motivacija sastavni dio metode usvajanja pjesme po sluhu.  Tako,  iz etapa usvajanja pjesme po sluhu koje navode Vidulin i Cingula[34]<\/a> motivacija se o\u010dituje u prvih pet faza. Naime, autorice opisuju postupak usvajanja pjesme po sluhu opisuju kroz devet faza: \u201e1. Uvod u aktivnost pjevanja: razgibava se tijelo, a glasnice i grlo pripremaju za pjevanje, 2. Uvod u pjesmu: stvara se potrebno ozra\u010dje i motivacija u skladu s tekstom i ugo\u0111ajem pjesme, 3. Slu\u0161anje pjesme u originalnoj izvedbi: pjesma se percipira u originalnoj formi, pomo\u0107u suvremene tehnike (audio- i\/ili videoprimjer), 4. Izvedba i interpretacija pjesme: u\u010ditelj izvodi pjesmu muzikalno i vokalno-instrumentalno vje\u0161to, 5. Razgovor o pjesmi: s u\u010denicima se razgovara o tekstu i dojmu koji pjesma ostavlja, 6. U\u010denje (obrada) pjesme po sluhu: pjesma se obra\u0111uje parcijalnom ili globalnom metodom, ovisno o njezinoj du\u017eini i te\u017eini, 7. Utvr\u0111ivanje i uvje\u017ebavanje melodijsko-ritamske strukture pjesme: uvje\u017ebavaju se dijelovi koji su melodijski i\/ili ritamski zahtjevniji i nepreciznije ili neto\u010dno izvedeni, 8. Analiza i osvje\u0161tavanje glazbenih sastavnica: pjesmom i njezinim elementima ukazuje se na glazbene specifi\u010dnosti djela, 9. Interpretacija pjesme: pjesma se izvodi sa svim potrebnim glazbeno-estetskim elementima.\u201c[35]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pri odabiru pjesama u\u010ditelj mora brinuti o primjerenosti sadr\u017eaja, melodije, tempa, harmonije i dinamike pjesme u odnosu na dob i pjeva\u010dke sposobnosti.<\/p>\n\n\n\n

Motivacijske tehnike u nastavi glazbe<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Prema Tr\u0161kan[36]<\/a> motivacijske tehnike su \u201ealati\u201c koji u\u010ditelju omogu\u0107uju da odr\u017eava pozornost, pove\u0107ava va\u017enost predmeta i razvija pouzdanje u sposobnosti i poti\u010de zadovoljstvo u\u010denika. Same motivacijske tehnike mo\u017eemo podijeliti na nastavne motivacijske tehnike (one koje se odnose na konkretno nastavno gradivo) i na motivacijske tehnike koje poku\u0161avaju odr\u017eati pozornost u\u010denika. Kao \u0161to se ve\u0107 spominjalo motivacija je sastavni dio uvodnog dijela sata, ali uz nju je potrebna i motivacija po stupnjevima, to jest me\u0111u-motivacija pri obra\u0111ivanju nastavnog sadr\u017eaja. Upravo zbog toga motivacijske tehnike mogu i moraju biti prisutne i u ostalim dijelovima nastavnog sata osim uvodnog dijela te se tako\u0111er mogu pojavljivati prije provjera znanja i ocjenjivanja. Svrha motivacijskih tehnika u nastavi jest \u0161to br\u017ee i u\u010dinkovitije u\u010denje novih doga\u0111aja, pojmova, imena ili godina. Motivacijske tehnike motiviraju u\u010denike na u\u010denje i pam\u0107enje gradiva, a u\u010ditelj se njima koristi kako bi smanjio ili pove\u0107ao te\u017einu nastavnog gradiva.<\/p>\n\n\n\n

U nastavi se koriste motivacijske tehnike kao \u0161to su: ispunjalke, kri\u017ealjke, mre\u017ee, skrivalice, asocijacije, kvizovi i umne mape. Uz ove tehnike \u010desto se jo\u0161 upotrebljavaju i zagonetke, igre vje\u0161ala, rebusi, kratki zvu\u010dni i video zapisi, karikature, skice, mimika, pantomima, modeli, crtanje, anegdote, citati itd. U \u0161kolama je trenutno najzastupljenija motivacijska tehnika brainstorming <\/em>to jest oluja ideja te brainwriting<\/em> to jest zapisivanje misli. Uz sve ove motivacijske tehnike imamo i posebne tehnike koje su naj\u010de\u0161\u0107e namijenjene kra\u0107em odmoru u\u010denika.[37]<\/a> \u201eTe tehnike su prije svega opu\u0161tanje uz glazbu (s vje\u017ebama disanja), uz kretanje (npr. dizanje ruku, ustajanje, mijenjanje rasporeda sjedenja i sl.) ili posebne tehnike meditacije, odnosno opu\u0161tanja (s naglaskom na snazi rije\u010di).\u201c[38]<\/a> <\/p>\n\n\n\n

Nastava 21. stolje\u0107a mora biti u korak s tehnolo\u0161kim napretkom modernog svijeta. U nastavi glazbe su velike mogu\u0107nosti u kori\u0161tenju tehnologije kao motivacijskog pomagala. U prvome redu mislimo na upotrebu tehnologije u nastavi glazbe. \u201eGlavna je svrha nastavne tehnologije pove\u0107anje u\u010dinkovitosti nastavnoga procesa te postizanje konkretnih ishoda na pouzdan, ali brz i jednostavan na\u010din.\u201c[39]<\/a> \u201ePrimjena suvremenih nastavnih sredstava i pomagala, uz sukladna metodi\u010dka rje\u0161enja, rezultira vi\u0161estrukom korisno\u0161\u0107u: u\u010denik u kratkom vremenu usvaja nova znanja i razvija umije\u0107a, dakle, u\u010dinkovito, racionalno, pouzdano i aktivno usvaja sadr\u017eaje predvi\u0111ene nastavnim programom.\u201c[40]<\/a> U\u010ditelj osim kori\u0161tenjem motivacijskih tehnika mo\u017ee pove\u0107ati motivaciju za \u0161kolski ili doma\u0107i rad i autenti\u010dnim zadacima, radom u skupinama, raznim projektima i istra\u017eiva\u010dkim radovima te alternativnim ocjenjivanjem (samoocjenjivanje, kolegijalno).[41]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Glazba kao motivacija<\/h4>\n\n\n\n

Glazba kao motivacija mo\u017ee se koristiti u neglazbenim predmetima i to naj\u010de\u0161\u0107e tijekom interdisciplinarne nastave. Interdisciplinarna nastava temelji se na interdisciplinarnom u\u010denu koje prema Jensenu[42]<\/a> je proces koji je sli\u010dan na\u010dinu na koji ljudski mozak prirodno u\u010di. Ljudski mozak stvoren je za u\u010denje iz vi\u0161e izvora, na mnogo razina, po redu ili izvan reda, iz mnogo razli\u010ditih kutova. Buljuba\u0161i\u0107-Kuzmanovi\u0107[43]<\/a> navodi da se interdisciplinarno pou\u010davanje i sve aktivnost koje su uklju\u010dene u njega moraju planirati iz u\u010deni\u010dke perspektive jer se kroz interdisciplinarni pristup pou\u010davanja najbolje povezuje u\u010denje u stvarnom \u017eivotu koje povezuje sadr\u017eaje iz raznih podru\u010dja te daje novu kvalitetu. Prema \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107 i Begi\u0107[44]<\/a> interdisciplinarna nastava se mo\u017ee provoditi u \u0161koli, ali i izvan \u0161kole. U interdisciplinarnoj nastavi mo\u017ee sudjelovati jedan ili vi\u0161e razrednih odjela. Ako u interdisciplinarnoj nastavi sudjeluje vi\u0161e u\u010ditelja tada se ostvaruje timska nastava koja uklanja monotoniju do koje dolazi jednoli\u010dnim radom u\u010ditelja. Pokazalo se da se timska nastava jednostavnije implementira u srodnim nastavnim sadr\u017eajima te da se tijekom timske nastave isti\u010du sposobnosti u\u010ditelja. U\u010ditelji moraju zajedno planirati, pripremiti, realizirati i vrednovati sprovo\u0111enje nastave. Zbog cijelog tog procesa interdisciplinarna nastava od u\u010ditelja tra\u017ei veliku koli\u010dinu pripreme i suradnju izme\u0111u u\u010ditelja. Interdisciplinarno u\u010denje ostvaruje se na temelju integracije, korelacije i koncentracije koja u nastavi ulazi u 20. stolje\u0107u, a u Hrvatskoj osobito postaje aktualizirana u nastavnom programu 1984. godine, u kojem su odvojili predmete na podru\u010dja u kojemu je Glazbeni odgoj stavljen u takozvano jezi\u010dno-umjetni\u010dko odgojno-obrazovno podru\u010dje zajedno uz Likovni odgoj, Hrvatski jezik s knji\u017eevno\u0161\u0107u, scenskom i filmskom umjetno\u0161\u0107u.[45]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Jensen[46]<\/a> smatra da glazba mo\u017ee ulaziti u razred i kad predmet nije glazba jer se glazba mo\u017ee koristiti na mnogo na\u010dina. Svaki bi u\u010ditelj<\/a> trebao ugraditi glazbu u svoj nastavni rad: 1) u\u010denicima \u0107e se to svidjeti; 2) bolje \u0107e uspijevati; 3) osje\u0107at \u0107e se bolje, kao \u0161to \u0107e se bolje osje\u0107ati i sam u\u010ditelj. Glazba \u0107e rad u\u010ditelja u\u010diniti zabavnijim, zanimljivijim i opu\u0161tenijim. Glazba kao umjetnost \u010desto slu\u017ei kao predlo\u017eak za razli\u010dite radnje iako je u svojoj su\u0161tini glazba autonomna umjetnost koja ne mo\u017ee izra\u017eavati ni\u0161ta drugo osim same sebe te upravo iz tog razloga ne pru\u017ea veliku mogu\u0107nost korelacije s neglazbenim sadr\u017eajima.[47]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Dobrota[48]<\/a> navodi da se korelacija mo\u017ee ostvariti i unutar same glazbene nastave. Takvu korelaciju je podijelila na izvanglazbenu i unutarglazbenu korelaciju. Izvanglazbenu korelaciju obja\u0161njava kao korelaciju koja podrazumijeva povezivanje sadr\u017eaja koji su samo djelomi\u010dno glazbeni ili uop\u0107e nisu glazbenu, ali su ipak relevantni za nastavu glazbe. Unutarglazbena korelacija razvija se povezivanjem samih glazbenih sadr\u017eaja. Kao primjer izvanglazbene korelacije Dobrota[49]<\/a> navodi primjer skladbe Ples sablji<\/em> iz baleta Gajane <\/em>skladatelja Arama Ha\u010daturjana. Zbog brzog tempa, velikog dinami\u010dkog nijansiranja, bogate orkestracije, orijentalnom prizvuku skladba je primjerena djeci rane \u0161kolske dobi. Tijekom obrade navedene skladbe mogu\u0107e je ostvariti korelaciju s kor\u010dulanskim plesom more\u0161ka jer \u0107emo pomo\u0107u takve korelacije produbiti dje\u010dje znanje iako je takva korelacija izvanglazbena. Kao primjer unutarglazbene korelacije Dobrota[50]<\/a> se poslu\u017eila dvjema skladbama: E. Grieg: Peer Gynt<\/em>, suita br. 1., U pe\u0107ini gorskog kralja<\/em> te L. Mozart: Simfonija s igra\u010dkama, <\/em>III. stavak.<\/p>\n\n\n\n

Do najjednostavnijeg oblika korelacije u predmetnoj nastavi dolazi kada u\u010ditelji razli\u010ditih predmeta dogovore simultano obra\u0111ivanje istih pojmova u razli\u010ditim predmetima te takva korelacija mo\u017ee biti korisna za razvijanje ja\u010dih integriranih oblika nastave poput tematskog pou\u010davanja ili projekta. Iz \u017eelje pedagoga za korelacijom u nastavi dolazi do reformskih pokreta poznatijima pod nazivima: skupne, cjelovite i do\u017eivljajne nastave, \u0161kole po mjeri, \u0161kole za \u017eivot itd.[51]<\/a> Prema Dobroti[52]<\/a> korelacija Glazbene kulture s drugim nastavnim predmetima \u010desto se provodi na metodi\u010dki neprimjeren na\u010din, to jest glazba kao umjetnost \u010desto se svodi na glazbenu kulisu ili je banalizirana na nedopustiv na\u010din. Rojko[53]<\/a> navodi da je korelacija Glazbene kulture i umjetnosti s ostalim nastavnim predmetima krajnje ograni\u010dena i svodi se samo na komparativne eksplikacije na razini povijesnih, stilskih, muzikolo\u0161kih i etnomuzikolo\u0161kih tema. To zna\u010di da su nam u okviru osnovno\u0161kolskog obrazovanja korelacije s drugim predmetima skromne jer se radi o temama koje se mogu obra\u0111ivati tek u srednjoj \u0161koli. U srednjoj \u0161koli je mogu\u0107e na primjer povezati nastavu knji\u017eevnosti s nastavom glazbe kroz obradu nekog povijesnog razdoblja ili umjetni\u010dkog pravca. Prema Dobroti[54]<\/a> likovni i glazbeni sadr\u017eaji se mogu povezati veoma \u0161iroko i slojevito, a postoje sljede\u0107e mogu\u0107nosti za realizaciju korelacije:<\/p>\n\n\n\n

1. Korelacija na temelju<\/em> motiva<\/em> najjednostavniji je oblik korelacije. \u010cesto se svodi na crtanje pojedinih glazbenih instrumenata na nastavi Likovne kulture ili crtanje \u201eglazbenog do\u017eivljaja\u201c poslu\u0161ane skladbe. Kod korelacije na temelju motiva \u010desto se nailazi na problem prenagla\u0161avanja izvanglazbenih sadr\u017eaja te zanemarivanje glazbenoizra\u017eajnih sredstava.<\/p>\n\n\n\n

2. Korelacija na temelju strukture<\/em> (ton, kompozicija, ritam itd.) slo\u017eeniji je oblik korelacije koji je zahtjevniji za izvo\u0111enje u nastavi, a temelji se na likovnim i kompozicijskim elementima (ritam, kontrast, ravnote\u017ea, kompozicija, harmonija itd.). Kao primjer ovakve korelacije mo\u017ee se za primjer uzeti auditivno percipiranje dvodijelnog oblika glazbenog djela te prikazivanje te dvodijelnosti uz pomo\u0107 toplih i hladnih boja u likovnom izra\u017eavanju.<\/p>\n\n\n\n

3. Korelacija na temelju sposobnosti i stvarala\u0161tva<\/em> je oblik korelacije koji bi trebao biti realiziran na svakom satu Glazbene kulture jer glazbene aktivnosti pru\u017eaju mogu\u0107nosti za razvoj sposobnosti percipiranja, kreativnosti i pam\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ulenti\u0107 Begi\u0107 i Begi\u0107[55]<\/a> su prikazali interdisciplinarnu nastavu koja se sprovodila u Osnovnoj \u0161koli Franje Kre\u017eme <\/em>u Osijeku u razdoblju 2005.-2008. Tada je u Hrvatskoj bio u uporabi HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard<\/em>) te se uvodio novi Nastavni plan i program za osnovnu \u0161kolu<\/em> koji je stupio na snagu 2006. godine. Interdisciplinarna nastava se provodila izme\u0111u Glazbene kulture i neglazbenih predmeta (Hrvatski jezik, Geografija, Njema\u010dki jezik i Vjeronauk). Hrvatski jezik i Glazbenu kulturu povezali su sadr\u017eajima iz podru\u010dja Hrvatskog jezika i Glazbene kulture vezane uz folklor Podravine i Posavine. Vjeronauk i Glazbenu kulturu su povezali sadr\u017eajima vezanima uz orgulje s glazbenog i liturgijskog aspekta. Njema\u010dki jezik, Geografija i Glazbena kultura povezani su upoznavanjem stvarala\u0161tva W. A. Mozarta s glazbenog, jezi\u010dnog i zemljopisnog aspekta. Njema\u010dki jezik i Glazbena kultura povezani su upoznavanjem pjesme Stille Nacht <\/em>s glazbenog i jezi\u010dnog aspekta. Geografija i Glazbena kultura povezane su sadr\u017eajima vezanima uz Hrvatsku to jest tema sata je bila Glazbom kroz Hrvatsku<\/em>. Zaklju\u010dak je da su interdisciplinarna nastava i korelacija po\u017eeljne, ali ne smije do\u0107i do banaliziranja glazbe kao neprikaziva\u010dke umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ulenti\u0107 Begi\u0107 i \u0160poljari\u0107[56]<\/a> su utvrdile da su se na satovima Hrvatskog jezika glazbene aktivnosti koristile kao najava teme sata, kao motivacija za razgovor, za opu\u0161tanje te kao zvu\u010dna kulisa. Na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture glazbene su aktivnosti bile u slu\u017ebi motivacije za po\u010detak sata, za opu\u0161tanje na kraju sata te kao zvu\u010dna kulisa pri vje\u017ebanju. Na satovima Prirode i dru\u0161tva glazbene aktivnosti bile su u slu\u017ebi motivacije za obradu nove teme, opu\u0161tanja te kao zvu\u010dna kulisa, a na satu Likovne kulture glazbena aktivnost koristila se kao motivacija za temu sata te kao zvu\u010dna kulisa tijekom sata. Iz navedenog vidimo da se glazba koristila naj\u010de\u0161\u0107e kao sredstvo motivacije, kao zvu\u010dna kulisa i kao sredstvo opu\u0161tanja.<\/p>\n\n\n\n

Godine 2019. u uporabu je u\u0161ao Kurikulum nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne \u0161kole i Glazbena umjetnost za gimnazije <\/em>(MZO, 2019) u kojemu je jasno nazna\u010dena mogu\u0107nost povezivanja Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti s drugim predmetima i me\u0111upredmetnim temama. Glazbena kultura i Glazbena umjetnost mogu biti povezane ovisno o prisutnosti nastavnih predmeta u \u0161kolskom programu sa sljede\u0107im podru\u010djima: jezi\u010dno-komunikacijsko podru\u010dje (Hrvatski jezik, strani jezik), umjetni\u010dko podru\u010dje (Likovna kultura, Likovna umjetnost), tehni\u010dko-informati\u010dko podru\u010dje (Tehni\u010dka kultura, Informatika), matemati\u010dko podru\u010dje (Matematika), prirodoslovno podru\u010dje (Fizika, Geografija, Kemija, Priroda\/Biologija), dru\u0161tveno-humanisti\u010dko podru\u010dje (Filozofija, Povijest, Politika i gospodarstvo, Sociologija, Psihologija, Etika, Vjeronauk). Naime, \u201epostoji \u010dvrsta povezanost s ostalim poljima umjetni\u010dkoga podru\u010dja te su mogu\u0107e i po\u017eeljne brojne korelacije s ostalim predmetima, podru\u010djima i me\u0111upredmetnim temama.\u201c[57]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Motivacija zauzima veliku ulogu u nastavnom procesu. Ona je jedan od osnovnih elemenata koji poti\u010du interes u\u010denika i poma\u017eu u razvoju dje\u010djeg kreativnog stvarala\u0161tva. Svakog u\u010denika pokre\u0107u razli\u010diti motivi koji poti\u010du pona\u0161anje u svrhu postizanja odre\u0111enog cilja. Ako su u\u010denici vo\u0111eni vanjskim ciljevima poput ocjena, nagrada i pohvala njihova motivacija je ekstrinzi\u010dna, a ako su vo\u0111eni vlastitim unutarnjim interesima njihova je motivacija intrinzi\u010dna. Uspje\u0161ni u\u010ditelji trebali bi poticati ekstrinzi\u010dnu i intrinzi\u010dnu motivaciju u\u010denika odabiranjem aktivnosti koje izazivaju interes u\u010denika, davanjem specifi\u010dnih povratnih informacija te izmjenom razli\u010ditih metoda i oblika rada. Kako bi obogatili nastavni proces va\u017eno je korelirati nastavne sadr\u017eaje iz podru\u010dja glazbe sa sadr\u017eajima iz drugih podru\u010dja jer glazba mo\u017ee biti sredstvo motivacije, kao zvu\u010dna kulisa i kao sredstvo opu\u0161tanja. U\u010ditelj neglazbenog predmeta trebao bi ugraditi glazbu (npr. slu\u0161anje glazbe<\/em>) u svoj nastavni rad, jer \u0107e se to u\u010denicima svidjeti, bolje \u0107e uspijevati i osje\u0107at \u0107e se bolje, kao \u0161to \u0107e se bolje osje\u0107ati i sam u\u010ditelj. \u0160to se ti\u010de nastave Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti, najefikasnija korelacija je ona koja se temelji na sposobnosti i stvarala\u0161tvu koje bi trebalo biti sastavni dio nastave glazbe.<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/h4>\n\n\n\n