Autor: Dragan Trajer \/ <\/p>\n\n\n\n
Instrumentalne glazbene vrste predstavljaju jednu od najzna\u010dajnijih i najva\u017enijih nastavnih cjelina u nastavi glazbe op\u0107eobrazovnih \u0161kola. U\u010de\u0107i o njima, u\u010denik upoznaje brojna glazbena djela i skladatelje, utvr\u0111uje i produbljuje znanja o glazbenim instrumentima i oblicima, razvija glazbeni ukus, a poznavanje instrumentalnih vrsta omogu\u0107uje mu bolje razumijevanje i prihva\u0107anje glazbenih djela. S metodi\u010dke strane, obradu instrumentalnih vrsta odnosno glazbenih vrsta op\u0107enito, obilje\u017eavaju odre\u0111ene specifi\u010dnosti. Postupak obrade glazbenih vrsta slo\u017eeniji je u odnosu na obradu, primjerice, glazbenih instrumenata. Slu\u0161anje glazbe uvijek mora prethoditi svakom razgovoru o glazbi, a ono mora biti aktivno i vi\u0161ekratno. Va\u017ean je izbor glazbenih primjera, budu\u0107i da utje\u010de na motivaciju u\u010denika i razvoj glazbenog ukusa.<\/p>\n\n\n\n
Klju\u010dne rije\u010di<\/strong>: instrumentalne glazbene vrste, nastava glazbe, Glazbena kultura, Glazbena umjetnost, slu\u0161anje glazbe, kurikulum<\/p>\n\n\n\n O va\u017enosti instrumentalnih vrsta u nastavi glazbe svjedo\u010di \u010dinjenica da se obra\u0111uju tijekom osnovno\u0161kolskog i srednjo\u0161kolskog obrazovanja, odnosno u okviru predmeta Glazbena kultura i Glazbena umjetnost. Mogli bismo re\u0107i da su instrumentalne vrste jedan od medija ili matrica putem kojih u\u010denici upoznaju glazbu. Obrada glazbenih vrsta iziskuje temeljitu pripremljenost nastavnika, pa\u017eljivo planiranje i izvo\u0111enje metodi\u010dkih koraka, njegovo detaljno poznavanje glazbenih primjera (vrlo \u010desto u cijelosti), glazbenih instrumenata, vladanje muzikolo\u0161kim podacima, slo\u017eenije analize oblika, a pretpostavlja i odre\u0111ena prethodna znanja u\u010denika, kao \u0161to su glazbeni instrumenti, pjeva\u010dki glasovi, glazbeni oblici i glazbeno-stilske zna\u010dajke.<\/p>\n\n\n\n Glazbene vrste su skupine ili kategorije u koje se glazbena djela razvrstavaju za potrebe prou\u010davanja. Kriteriji za njihovo odre\u0111ivanje mijenjali su se kroz povijest. Do 18. stolje\u0107a podjela se temeljila na funkciji djela (crkvena i svjetovna glazba), a nakon 18. stolje\u0107a kriteriji su sastav, forma i estetski karakter. Unutar tih vrsta mogu\u0107e su podvrste, pa bi tako podvrste vokalnih vrsta bile motet, madrigal, arija, solo pjesma, itd.[1]<\/a> Njema\u010dki muzikolog Carl Dahlhaus isti\u010de da se izrazi vrsta (\u2018glazbena vrsta\u2019, \u2018skladbena vrsta\u2019) i forma (\u2018umjetni\u010dka forma\u2019) \u010desto rabe kao istozna\u010dnice ili s elasti\u010dnim razgrani\u010denjem, ali da se teorija vrsta ipak razlikuje od nauka o oblicima, budu\u0107i da odre\u0111ena forma mo\u017ee, ali ne mora biti definicijska zna\u010dajka neke vrste, a ako to ve\u0107 jest, nije jedina zna\u010dajka.[2]<\/a> U \u0161kolskim ud\u017ebenicima odnosno u va\u017ee\u0107em Kurikulumu[3]<\/strong><\/a><\/em> susre\u0107emo podjelu na vokalne, instrumentalne, vokalno-instrumentalne, scenske i koncertne vrste. Instrumentalne vrste mo\u017eemo opisati kao glazbena djela koja se izvode isklju\u010divo na glazbenim instrumentima, bez sudjelovanja ljudskoga glasa. Ona mogu biti namijenjena jednom instrumentu (npr. klavir, truba) ili grupi instrumenata (ansambl, orkestar). Prema broju stavaka dijele se na jednostava\u010dne i na vi\u0161estava\u010dne vrste. Instrumentalne vrste koje se obra\u0111uju u op\u0107eobrazovnim \u0161kolama su koncert, guda\u010dki kvartet, sonata, simfonija, simfonijska pjesma, suita i glasovirska minijatura.<\/p>\n\n\n\n Instrumentalne vrste potrebno je upoznavati na temelju slu\u0161anja. Slu\u0161anje glazbe kao nastavna aktivnost nerazdvojno je povezano s upoznavanjem glazbenih vrsta i uvjet je za njihovu smislenu obradu. Na temelju slu\u0161anja izvode se zaklju\u010dci i otkrivaju \u010dinjenice o glazbenim vrstama. Rojko[4]<\/a> nagla\u0161ava da se cjelokupno u\u010denje mora temeljiti na slu\u0161anju glazbe te da glazba mora prethoditi, a ne slijediti svakom razgovoru o njoj, uz obrazlo\u017eenje da se samo tako ostvaruje prirodan slijed u\u010denja u kojem rije\u010dima potvr\u0111ujemo ono \u0161to je izre\u010deno samom glazbom. Tako\u0111er zagovara povezanost same glazbe s \u010dinjenicama o njoj, isti\u010du\u0107i da \u201enastavnikovo govorenje o glazbi koja se nije \u010dula, puki je verbalizam, a o glazbi koja se jest \u010dula \u2013 puka redundancija!\u201d.[5]<\/a> Sli\u010dno tome, Novosel[6]<\/a> isti\u010de va\u017enost povezanosti zvuka glazbe s \u010dinjenicama od glazbi, smatraju\u0107i da je gotovo bezvrijedno znati \u017eivotopise skladatelja bez poznavanja njihovih barem najzna\u010dajnijih djela, a da je znanje definicije nekog glazbeno-teorijskog pojma neiskoristivo bez upori\u0161ta tog znanja u samoj zvu\u010dnoj formi. Poznavanje instrumentalnih vrsta je nepotpuno ako u\u010denik ne poznaje konkretne primjere za svaku vrstu. Tako Rojko[7]<\/a> isti\u010de da \u201eonaj tko ne (po)zna(je) nijedan stavak simfonije, sonate, kvarteta, suite, nijedan broj opere, operete, kantate, oratorija, taj ne zna ni\u0161ta o simfoniji, sonati, kvartetu, suiti, operi, opereti, itd., pa makar o tim vrstama znao sve pojedinosti koje se mogu pro\u010ditati u muzikolo\u0161kim tekstovima.\u201c Nastava glazbe, a osobito Glazbene umjetnosti, dugo je vremena bila okrenuta vi\u0161e stjecanju znanja o glazbi nego upoznavanju same glazbe.[8]<\/a> Upoznavanje glazbe na temelju slu\u0161anja glazbenih djela propisano je va\u017ee\u0107im Kurikulumom,[9]<\/strong><\/a><\/em> a slu\u0161anje i upoznavanje glazbe odre\u0111eno je kao obvezna aktivnost.<\/p>\n\n\n\n Slu\u0161anje u nastavi glazbe treba biti aktivno i vi\u0161ekratno. Aktivno slu\u0161anje zna\u010di da u\u010denici tijekom slu\u0161anja rje\u0161avaju odre\u0111ene zadatke, kao \u0161to su odre\u0111ivanje glazbeno-izra\u017eajnih sastavnica. Glavna svrha zadataka je usmjeravanje pa\u017enje u\u010denika na glazbu. Mi\u0161ljenja smo da ovakav pristup u\u010denicima ujedno donosi vi\u0161estruke koristi: slu\u0161anje im se s jedne strane u odre\u0111enoj mjeri olak\u0161ava i \u010dini zanimljivijim, budu\u0107i da se pa\u017enja usmjerava na odre\u0111ene elemente glazbe (a koji su vrlo brojni i raznovrsni), a s druge strane, u\u010denicima se pru\u017ea prilika za primjenu ste\u010denih znanja, \u0161to mo\u017ee djelovati motiviraju\u0107e. Novosel[10]<\/a> ukazuje na \u010dinjenicu da pravi smisao slu\u0161anja glazbe nije rje\u0161avanje zadataka ve\u0107 estetski odgoj, usvajanje vrijedne glazbene literature te stjecanje po\u017eeljnih glazbenih navika, a da su zadaci za vo\u0111eno slu\u0161anje glazbe samo didakti\u010dka pomo\u0107. Zahtjev za vi\u0161ekratnim slu\u0161anjem sasvim je prirodan s obzirom na mno\u0161tvo elemenata u glazbenim djelima te \u010dinjenicu da glazbeno djelo ne mo\u017eemo zapamtiti \u010duv\u0161i ga samo jednom. Tako \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107[11]<\/a> smatra da je vi\u0161ekratno slu\u0161anje nu\u017eno kako bi u\u010denici upamtili skladbu i upoznali je, a ujedno vodi i k sve ve\u0107em dopadanju.<\/p>\n\n\n\n Kada govorimo o slu\u0161anju glazbe u nastavi, mogli bismo re\u0107i da je to relativno \u201cmlada\u201d nastavna aktivnost, za razliku od pjevanja, pa i sviranja. Razlog tome je o\u010dit \u2013 razvoj i dostupnost tehnologije. U nastavnim programima hrvatskih op\u0107eobrazovnih \u0161kola slu\u0161anje glazbe prvi se put spominje jo\u0161 (tek?) 1954. godine, no prvi konkretan zahtjev za slu\u0161anje, uz preporuku glazbenih djela, postavljen je tek u nastavnom planu iz 1972. godine.[12]<\/a> Slu\u0161anje i upoznavanje glazbene literature dobilo je sredi\u0161nje mjesto u nastavi Glazbene kulture dono\u0161enjem Nastavnog plana i programa za osnovnu \u0161kolu <\/em>iz 2006. godine[13]<\/a> i to kao obvezna jezgra.[14]<\/a> Od \u0161kolske godine 2006.\/07. nastava se Glazbene kulture provodi prema tzv. otvorenom modelu<\/em>, koji podrazumijeva slu\u0161anje kao sredi\u0161nju odnosno jedinu obveznu aktivnost, a putem koje u\u010denici upoznaju sve vrste glazbe u svrhu ostvarenja jednoga od glavnih ciljeva nastave glazbe \u2013 uspostavljanje i usvajanje vrijednosnih mjerila za kriti\u010dko i estetsko procjenjivanje glazbe.[15]<\/a> Otvoreni model<\/em> odnosno otvoreni kurikulum<\/em> i dalje je u primjeni, putem va\u017ee\u0107eg Kurikuluma nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne \u0161kole i Glazbena umjetnost za gimnazije<\/em>.[16]<\/a> Tako Slu\u0161anje i upoznavanje glazbe<\/em> tvori domenu A<\/em>, u \u010dijem opisu stoji da \u0107e aktivnim slu\u0161anjem glazbe \u201cu\u010denici upoznati glazbu razli\u010ditih vrsta, stilova, pravaca i \u017eanrova, ste\u0107i znanja o glazbeno-izra\u017eajnim sastavnicama i razli\u010ditim razinama organizacije glazbenog djela te do\u017eivjeti, upoznati, razumjeti i nau\u010diti vrednovati glazbu. Upoznata glazbena djela otvaraju mogu\u0107nosti traganja za novim glazbenim iskustvima\u201d.[17]<\/a><\/p>\n\n\n\n Uz naprednu tehnologiju i opremljenost \u0161kola u dana\u0161nje doba, audio i video snimke su dostupnije i kvalitetnije nego ikada, a njihova uporaba nikada nije bila jednostavnija. U tom pogledu, mogli bismo re\u0107i da trenutno \u017eivimo u zlatnom dobu nastave glazbe!<\/p>\n\n\n\n Kurikulum nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne \u0161kole i Glazbena umjetnost za gimnazije[18]<\/strong><\/a><\/em> predvi\u0111a upoznavanje instrumentalnih vrsta u tre\u0107em, \u010detvrtom i petom odgojno-obrazovnom ciklusu. Konkretno, u nastavi Glazbene kulture instrumentalne se vrste obra\u0111uju u 7. razredu osnovne \u0161kole. Kurikulum<\/em> predvi\u0111a upoznavanje sljede\u0107ih instrumentalnih vrsta: glasovirska minijatura, suita, sonata, koncert, simfonija i simfonijska pjesma kao obvezni, a guda\u010dki kvartet kao preporu\u010deni sadr\u017eaj. U okviru domene A: Slu\u0161anje i upoznavanje glazbe<\/em>, kao ishod o\u010dekuje se da u\u010denik na temelju slu\u0161anja prepoznaje razli\u010dite glazbene vrste, \u0161to podrazumijeva razlikovanje, opisivanje i uspore\u0111ivanje pojedinih instrumentalnih glazbenih vrsta, uspore\u0111ivanje organizacije glazbenih vrsta navode\u0107i sli\u010dnosti i razlike te svrstavanje glazbenih djela u odre\u0111enu glazbenu vrstu prema obilje\u017ejima. Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnog ishoda su da u\u010denik upozna najmanje jednu vi\u0161estava\u010dnu glazbenu vrstu u cijelosti (kra\u0107u skladbu po izboru u\u010ditelja) te da uspore\u0111uje glazbene vrste prema njihovim obilje\u017ejima \u2013 izvo\u0111a\u010dki sastav, broj stavaka (jednostava\u010dnost\/vi\u0161estava\u010dnost) i sadr\u017eaj (apsolutno\/programno).[19]<\/a><\/p>\n\n\n\n Nastavne sadr\u017eaje u nastavi Glazbene umjetnosti mogu\u0107e je organizirati prema sinkronijskom i prema dijakronijskom modelu pou\u010davanja.[20]<\/a> Kurikulum<\/em> kao obvezne sadr\u017eaje predvi\u0111a suitu, sonatu, koncert, simfoniju, simfonijsku pjesmu i glasovirsku minijaturu. U okviru domene A: Slu\u0161anje i upoznavanje glazbe<\/em>, kao ishod o\u010dekuje se da u\u010denik slu\u0161no prepoznaje i analizira glazbeno-izra\u017eajne sastavnice i oblikovne strukture u istaknutim skladbama klasi\u010dne, tradicijske i popularne glazbe. Zajedni\u010dke preporuke za sve programe (\u010detverogodi\u0161nje, dvogodi\u0161nje i jednogodi\u0161nje), koji obuhva\u0107aju i upoznavanje instrumentalnih vrsta, su da se svi sadr\u017eaji ishoda usvajaju na temelju slu\u0161anja glazbe, a preporu\u010da se slu\u0161anje (i gledanje) dviju ili vi\u0161e izvedbi istog glazbenog djela\/stavka\/ulomka, kao i usporedba razli\u010ditih izvedbi. Obvezno je cjelovito slu\u0161anje kra\u0107ih djela odnosno slu\u0161anje pojedinih stavaka ili ulomaka ako je rije\u010d o duljim glazbenim djelima. Preporu\u010duje se vi\u0161ekratno slu\u0161anje, \u010dime se poti\u010de u\u010denike na zapam\u0107ivanje skladbe, imena skladatelja i naziva skladbe. U okviru domene C (Glazba u kontekstu)<\/em>, za instrumentalne vrste relevantan je ishod da u\u010denik upoznaje glazbu u autenti\u010dnom, prilago\u0111enom i virtualnom okru\u017eju na na\u010din da posje\u0107uje znamenite kulturne ustanove u Hrvatskoj i svijetu te da opisuje povijesni razvoj glazbene umjetnosti.[21]<\/a><\/p>\n\n\n\n Kurikulum<\/em> sadr\u017ei i preporu\u010deni, tj. neobvezni popis glazbenih djela za svaki ciklus, uz napomenu da u\u010ditelji odnosno nastavnici imaju autonomiju pri odabiru glazbenih djela odnosno izmjenama i nadopunama popisa. Vezano za to, potrebno je istaknuti da bi pri izboru trebalo voditi ra\u010duna o atraktivnosti glazbe za u\u010denike, ali ne zaboravljaju\u0107i na utjecaj glazbe na njihov glazbeni ukus i odnos prema glazbi. Tako Rojko[22]<\/a> smatra da glazba koju nudimo u\u010denicima mora biti atraktivna. To zna\u010di da bismo trebali birati onu glazbu koju \u0107e u\u010denici uz adekvatnu metodi\u010dku obradu prihvatiti bez ve\u0107ih te\u0161ko\u0107a. Istra\u017eivanje koje je provela \u0160kojo[23]<\/a> pokazuje da afektivni odgovor (emocionalni do\u017eivljaj u\u010denika na slu\u0161ano djelo) ima zna\u010dajan utjecaj na motivaciju u\u010denika i razvijanje interesa za glazbeno djelo. \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107, Begi\u0107 i Pu\u0161i\u0107[24]<\/a> smatraju da bi se glazbene preferencije u\u010denika trebale uzimati u obzir prilikom osmi\u0161ljavanja nastavnih jedinica, izbora skladbi te organiziranja nastave.<\/p>\n\n\n\n Za nastavu Glazbene kulture kao primjeri kod obrade sonate mogli bi nam poslu\u017eiti drugi stavak Sonate za klavir u c-molu (Pateti\u010dne)<\/em>, op. 13, br. 8 L. van Beethovena, tre\u0107i stavak (Alla turca) Sonate za klavir u A-duru<\/em> KV 331 W. A. Mozarta, tre\u0107i stavak Sonate za klavir u C-duru (Facile)<\/em>, KV 545 W. A. Mozarta te tre\u0107i stavak Sonate za violinu i klavir (Proljetne)<\/em> L. van Beethovena.<\/p>\n\n\n\n U uvodnom dijelu sata slu\u0161a se drugi stavak Sonate za klavir u c-molu<\/em> L. van Beethovena. Odre\u0111uje se oblik, a dijelovi skladbe ozna\u010duju se slovima A, B i C<\/em> te rije\u010dju coda<\/em>. Nakon utvr\u0111ivanja oblika daje se informacija o slu\u0161anom djelu. U glavnom dijelu sata za vrijeme drugog slu\u0161anja u\u010denici zajedno s u\u010diteljem prate oblik putem napisane sheme. Nakon slu\u0161anja u\u010ditelj u\u010denicima obznanjuje da se shema mo\u017ee napisati i tako da se slova A<\/em> zamijene slovom T<\/em>, a dijelovi izme\u0111u njih slovima e1<\/em> i e2<\/em>. U\u010denici u shemi prepoznaju oblik ronda. U\u010denici zapa\u017eaju da se skladba izvodi na klaviru, a kroz razgovor dolaze do zaklju\u010dka da je sonata glazbena vrsta koja je naj\u010de\u0161\u0107e pisana za klavir ili solo instrument i klavir. U\u010ditelj napominje da je sonata instrumentalna vrsta koja ima tri ili \u010detiri stavka. Nakon toga slu\u0161a se idu\u0107i primjer, tre\u0107i stavak (Alla turca) Sonate za klavir u A-duru<\/em>, KV 331 W. A. Mozarta. Za vrijeme prvog slu\u0161anja u\u010denici zajedno s u\u010diteljem utvr\u0111uju oblik stavka te zaklju\u010duju da je stavak gra\u0111en u obliku slo\u017eene trodijelne pjesme. Tijekom drugog slu\u0161anja jedan u\u010denik mo\u017ee pratiti oblik skladbe pokazuju\u0107i shemu na plo\u010di. Zavr\u0161no se isti\u010du najzna\u010dajniji skladatelji sonata: W. A. Mozart, L. van Beethoven i J. Haydn.[25]<\/a><\/p>\n\n\n\n Za upoznavanje sonate u nastavi Glazbene umjetnosti mogu poslu\u017eiti drugi stavak Sonate za klavir u c-molu (Pateti\u010dne)<\/em>, op. 13, br. 8 i prvi stavak Sonate u cis-molu (Mondscheinsonata)<\/em> L. van Beethovena, tre\u0107i stavak (Alla turca) Sonate za klavir u A-duru<\/em> KV 331 W. A. Mozarta, tre\u0107i stavak Sonate za klavir br. 2 u b-molu<\/em>, op. 35 F. Chopina i drugi stavak Sonate za \u010delo i klavir u C-duru<\/em>, op. 119 S. Prokofjeva.<\/p>\n\n\n\n Drugi stavak Sonate u c-molu (Pateti\u010dne)<\/em> L. van Beethovena slu\u0161a se na na\u010din obrade ronda. Nakon utvr\u0111ivanja oblika nastavnik daje informaciju o slu\u0161anom djelu. Pri tome se u\u010denicima otkriva da na tom nastavnom satu nije rije\u010d o rondu nego o sonati. Nastavnik potom obja\u0161njava rije\u010d sonata, broj stavaka, spominje i ostale stavke konkretne sonate, isti\u010de da je poredak stavaka po na\u010delu kontrasta te da su najbrojnije sonate za klavir. Sljede\u0107i primjer bi mogao biti tre\u0107i stavak Sonate za klavir u A-duru<\/em>, KV 331 W. A. Mozarta, na na\u010din obrade slo\u017eenog trodijelnog oblika ili tre\u0107i stavak Sonate za klavir br. 2 u b-molu<\/em> F. Chopina, na isti na\u010din. Nakon slu\u0161anja razgovara se o obliku i tempu, a zatim slijedi informacija o slu\u0161anom djelu. Nakon toga spominju se ostali stavci. Sljede\u0107i primjer mo\u017ee biti drugi stavak Sonate za \u010delo i klavir u C-duru<\/em> S. Prokofjeva, na na\u010din obrade slo\u017eene trodijelne pjesme. Ovdje je potrebno skrenuti pozornost na ulogu dvaju instrumenata (uloga solisti\u010dkog i prate\u0107eg instrumenta). Zavr\u0161no se imenuju glavni predstavnici sonate: J. Haydn, W. A. Mozart, L. van Beethoven te S. Prokofjev. U\u010denik gimnazije o sonati bi trebao znati sljede\u0107e: a) verbalno \u2013 da naziv potje\u010de od talijanskog glagola suonare = svirati, zvu\u010dati<\/em>; da je to dosta uop\u0107ena oznaka za instrumentalnu glazbu, pa se mo\u017ee re\u0107i da je i simfonija neka vrst sonate za orkestar, guda\u010dki kvartet sonata za guda\u010dki kvartet, koncert sonata za instrument s orkestrom; u u\u017eem smislu, sonata je instrumentalna skladba, u pravilu za jedan solisti\u010dki instrument ili za jedan solisti\u010dki i jedan prate\u0107i instrument; u pravilu je trostava\u010dna, a najbrojnije su sonate za klavir, violinu i violon\u010delo; b) glazbeno \u2013 upoznati dva do tri cijela sonatna stavka.[26]<\/a><\/p>\n\n\n\n Instrumentalne glazbene vrste vrlo su zna\u010dajna nastavna cjelina u nastavi glazbe op\u0107eobrazovnih \u0161kola. U\u010de\u0107i o instrumentalnim vrstama, u\u010denik upoznaje velik broj glazbenih djela i mnoge muzikolo\u0161ke sadr\u017eaje. Prema Kurikulumu,[27]<\/strong><\/a><\/em> u\u010denik bi instrumentalne vrste trebao poznavati na na\u010din da ih na temelju slu\u0161anja prepoznaje, \u0161to obuhva\u0107a opisivanje, razlikovanje i uspore\u0111ivanje, a glazbena djela svrstava prema obilje\u017ejima u odre\u0111enu glazbenu vrstu. Iz perspektive nastavnika, obrada je ne\u0161to slo\u017eenija u odnosu na druge nastavne cjeline. Ona iziskuje pa\u017eljivo planiranje i izvo\u0111enje nastavnog sata te detaljno poznavanje glazbenih primjera, budu\u0107i da analize mogu biti relativno duge i detaljne, kao \u0161to je slu\u010daj s analizom stavaka sonatnog oblika. Instrumentalne glazbene vrste upoznavaju se na temelju slu\u0161anja, i to tako da slu\u0161anje prethodi svakom razgovoru o glazbi. Slu\u0161anje treba biti aktivno i vi\u0161ekratno. Kra\u0107a glazbena djela treba slu\u0161ati u cijelosti, a du\u017ea u ulomcima. Informacije o djelu i skladatelju trebale bi slijediti nakon slu\u0161anja, a ne prije. U skladu s otvorenim modelom<\/em> va\u017ee\u0107eg Kurikuluma<\/em>,[28]<\/a> nastavnik ima slobodu izbora glazbenih primjera. Pri tome bi trebalo voditi ra\u010duna o atraktivnosti glazbe i glazbenim preferencijama u\u010denika. S obzirom na sredi\u0161nji polo\u017eaj same glazbe u nastavi (nasuprot \u010dinjenicama o njoj), kao i njezin utjecaj na kulturni razvoj u\u010denika, smatramo da promi\u0161ljen odabir i prikladno prezentiranje glazbe u\u010denicima predstavljaju neke od najosjetljivijih i najodgovornijih zada\u0107a nastavnika.<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> Petrovi\u0107, Tihomir Nauk o glazbenim oblicima.<\/em> Hrvatsko dru\u0161tvo glazbenih teoreti\u010dara, Zagreb 2010.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Gligo, Nik\u0161a \u201eTerminolo\u0161ke teme \u2013 Forma i\/ili vrsta i\/ili \u017eanr\u201d. U: Theoria<\/em> 18(8)\/2006. Hrvatsko dru\u0161tvo glazbenih teoreti\u010dara, Zagreb, str. 29-30.<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> Kurikulum nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne \u0161kole i Glazbena umjetnost za gimnazije.<\/em> Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb 2019.<\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Rojko, Pavel Metodika glazbene nastave \u2013 praksa II. dio: Slu\u0161anje glazbe.<\/em> Jak\u0161a Zlatar, Zagreb 2005.<\/p>\n\n\n\n [5]<\/a> Isto, str. 303.<\/p>\n\n\n\n [6]<\/a> Novosel, Darko Didakti\u010dko oblikovanje multimedijskoga ud\u017ebenika u nastavi glazbene kulture.<\/em> Disertacija. Filozofski fakultet, Zagreb, 2017., str. 19.<\/p>\n\n\n\n [7]<\/a> Rojko, Pavel \u201eZnanje o glazbi nasuprot glazbenom znanju\u201c. U: Tonovi<\/em>, 49\/2007, str. 78.<\/p>\n\n\n\n [8]<\/a> Rojko, Pavel \u201ePovijest glazbe\/glazbena umjetnost u glazbenoj \u0161koli i gimnaziji\u201d. U: Tonovi<\/em>, 37\/38\/2001, str. 3-19.<\/p>\n\n\n\n [9]<\/a> Ministarstvo znanosti i obrazovanja (bilj. 3).<\/p>\n\n\n\n [10]<\/a> Novosel, Darko (bilj. 6).<\/p>\n\n\n\n [11]<\/a> \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107, Jasna \u201eGlazbeni ukus u\u010denika osnovno\u0161kolske dobi\u201d. U: Tonovi<\/em>, 53\/2009, str. 65-74.<\/p>\n\n\n\n [12]<\/a> Mato\u0161, Nikolina i \u010cori\u0107, Ana \u201eRazine vrednovanja glazbenog djela kao izazov za kurikulum nastave glazbe\u201c. U: Zbornik radova Desetog me\u0111unarodnog simpozija \u201eMuzika u dru\u0161tvu\u201d <\/em>(ur. A. Bosni\u0107 i N. Huki\u0107). Muzikolo\u0161ko dru\u0161tvo BiH, Sarajevo 2018., str. 87-101.<\/p>\n\n\n\n [13]<\/a> Nastavni plan i program za osnovnu \u0161kolu.<\/em> Ministarstvo znanosti, obrazovanja i \u0161porta, Zagreb 2006.<\/p>\n\n\n\n [14]<\/a> Mato\u0161, Nikolina i \u010cori\u0107, Ana (bilj. 12).<\/p>\n\n\n\n [15]<\/a> \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107, Jasna \u201eSlu\u0161anje glazbe kao podru\u010dje otvorenoga modela\/kurikuluma nastave glazbe u prvim trima razredima osnovne \u0161kole\u201d. U: Zbornik znanstvenih radova s Me\u0111unarodne znanstvene konferencije Globalne i lokalne perspektive pedagogije<\/em> (ur. R. Juki\u0107, K. Bogati\u0107, S. Gazibara, S. Pejakovi\u0107, S. Simel, A. Nagy Varga, V. Campbell-Barr). Filozofski fakultet, Osijek 2016., str. 268-279.<\/p>\n\n\n\n [16]<\/a> Ministarstvo znanosti i obrazovanja (bilj. 3).<\/p>\n\n\n\n [17]<\/a> Isto, str. 11.<\/p>\n\n\n\n [18]<\/a> Ministarstvo znanosti i obrazovanja (bilj. 3).<\/p>\n\n\n\n [19]<\/a> Isto.<\/p>\n\n\n\n [20]<\/a> \u201eGlazbeno-stilska razdoblja te stilovi, pravci i \u017eanrovi mogu se usvajati kronolo\u0161ki (dijakronijski pristup) ili integrativno, svladavanjem razli\u010ditih glazbenih pojava (sinkronijski pristup).\u201c Isto, str. 59.<\/p>\n\n\n\n [21]<\/a> Ministarstvo znanosti i obrazovanja (bilj. 3).<\/p>\n\n\n\n [22]<\/a> Rojko, Pavel (bilj. 4).<\/p>\n\n\n\n [23]<\/a> \u0160kojo, Tihana \u201eOsvrt na emocionalni aspekt slu\u0161anja glazbe\u201d. U: Diacovensia: teolo\u0161ki prilozi<\/em>, 29(1)\/2021, str. 91-108.<\/p>\n\n\n\n [24]<\/a> \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107, Jasna; Begi\u0107, Amir i Pu\u0161i\u0107, Ivana \u201ePreferencije u\u010denika prema aktivnostima i sadr\u017eajima u nastavi Glazbene kulture\u201d. U: Nova prisutnost<\/em>, 18(1)\/2020, str. 185-202.<\/p>\n\n\n\n [25]<\/a> \u0160ulenti\u0107 Begi\u0107, Jasna Otvoreni model glazbene nastave u praksi osnovne \u0161kole (Slu\u0161anje glazbe i pjevanje). Metodi\u010dki priru\u010dnik za u\u010ditelje i studente glazbene kulture, glazbene pedagogije i primarnog obrazovanja.<\/em> U\u010diteljski fakultet, Osijek 2012.<\/p>\n\n\n\n [26]<\/a> Rojko, Pavel (bilj. 4).<\/p>\n\n\n\n [27]<\/a> Ministarstvo znanosti i obrazovanja (bilj. 3).<\/p>\n\n\n\n [28]<\/a> Isto.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Dragan Trajer \/ Instrumentalne glazbene vrste predstavljaju jednu od najzna\u010dajnijih i najva\u017enijih nastavnih cjelina u nastavi glazbe op\u0107eobrazovnih \u0161kola. U\u010de\u0107i o njima, u\u010denik upoznaje […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":343,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,4],"tags":[97,94,98,104],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/342"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=342"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/342\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":402,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/342\/revisions\/402"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/343"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=342"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=342"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=342"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}UVOD<\/h4>\n\n\n\n
\u0160TO SU INSTRUMENTALNE ODNOSNO GLAZBENE VRSTE?<\/h4>\n\n\n\n
KAKO PRISTUPITI OBRADI?<\/h4>\n\n\n\n
O SLU\u0160ANJU GLAZBE U NASTAVI<\/h4>\n\n\n\n
UPOZNAVANJE INSTRUMENTALNIH VRSTA S OBZIROM NA VA\u017dE\u0106I KURIKULUM<\/h4>\n\n\n\n
PRIMJER OBRADE SONATE<\/h4>\n\n\n\n
ZAKLJU\u010cAK<\/h4>\n\n\n\n
BIBLIOGRAFIJA<\/strong>
<\/strong><\/h4>\n\n\n\n\n
\n\n\n\n