Autorica: Paula Rem \/ <\/p>\n\n\n\n
Ove godine objavljena je knjiga Zvonimira Glava\u0161a “Postmarksisti\u010dko stanje. Knji\u017eevnost, politika i teorija”, koju su 16.4.2024. predstavili profesori Tomislav Brlek i Marijan Krivak. Bilo je rije\u010di o mnogim psiholozima, lingvistima, sociolozima, politolozima, filozofima spomenutima u knjizi, a poseban fokus bio je na njihovoj interpretaciji Kafkinih tekstova. Cilj ovog rada je temeljitije razmotriti aspekte Kafkinih tekstova spomenute tijekom promocije.<\/p>\n\n\n\n
“Kriti\u010dari \u010desto prigovaraju \u0161to u mojoj knjizi nema definicije marksizma, ali to je upravo glavna teza \u2013 ne postoji jedinstvena definicija marksizma”, izjavio je autor, nagla\u0161avaju\u0107i kako mnogi teoreti\u010dari koji sebe nazivaju marksistima zauzimaju me\u0111usobno suprotstavljene stavove. Mnogi od njih smatraju da se zna\u010denje nekog pojma nalazi u jeziku, a ne u fizi\u010dkom svijetu, t.j. stvari imaju ono zna\u010denje koje im pripisujemo.<\/p>\n\n\n\n
Iz psiholo\u0161ke perspektive, Foucault je u svom prijedlogu kurikuluma za studij psihoterapije napisao da bi budu\u0107i psiholozi trebali prvenstveno u\u010diti o jeziku i knji\u017eevnosti jer razumijevanje mentalnog stanja pacijenta proizlazi isklju\u010divo iz analize njegovog govora. Predmet izu\u010davanja psihologije, po njemu, nisu \u010dinjenice ili doga\u0111aji koji su se pacijentu dogodili, ve\u0107 na\u010din na koji pacijent pro\u017eivljava ta doga\u0111anja kroz jezik. Pritom je jezik medij kojim se konstruira zna\u010denje. Svaki \u010dovjek kroz jezik konstruira pri\u010du o vlastitom \u017eivotu te na taj na\u010din odre\u0111uje daljnji smjer kojim \u0107e se njegov \u017eivot kretati. Na taj na\u010din, mo\u017ee se interpretirati i Kafkina knji\u017eevnost. Kafka je u svoje tekstove uklju\u010divao elemente koji su za njega, kao za habsbur\u0161kog \u017didova, bili zna\u010dajni.<\/p>\n\n\n\n
Derrida o jeziku i Kafki<\/strong><\/p>\n\n\n\n S druge strane, Derrida zagovara interpretaciju jezika knji\u017eevnosti, a ne samo tema kojima se knji\u017eevnost bavi. Prema Derridi, Kafkina knji\u017eevnost ne mo\u017ee se misliti bez jezika, podrazumijevaju\u0107i pritom da je jezik temeljni primarni medij, ne samo interpersonalne,<\/em> nego i intrapersonalne<\/em> komunikacije. Ljudi koriste jezik ne samo pri razmjeni mi\u0161ljenja s drugim osobama, nego i u monolozima, odnosno unutarnjem razmi\u0161ljanju. Ne postoji mi\u0161ljenje bez jezika. Prema tome, Kafkini tekstovi mnogo govore o \u017eidovskoj zajednici tog vremena i o jeziku koji su koristili \u017didovi u Pragu izme\u0111u 19. i 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Podrijetlom \u017didov, Derrida je tako\u0111er integrirao mnoge elemente \u017eidovskih u\u010denja u svoj rad. Na programu je bilo rije\u010di o Derridinim politi\u010dkim stavovima, koji su temeljeni na \u017eidovskom konceptu dolaze\u0107eg svijeta<\/em> (“olam ha-ba’a”). Derrida je smatrao kako je svaki koncept podlo\u017ean njegovoj metodi dekonstrukcije \u2013 osim koncepta pravde, definiranog u Tori, koji je apsolutan i neupitan. Prema tome, dekonstrukcionizam se mo\u017ee tuma\u010diti kao politi\u010dki projekt inspiriran Torom. Pi\u0161u\u0107i o opresiji ozna\u010ditelja<\/em>, Derrida zapravo govori o nasilju me\u0111u ljudima. Premda Derrida pi\u0161e o udaljivanju od “centra” on ne zagovara anarhizam, \u010dak ni liberalizam. U Derridinom razumijevanju, dru\u0161tvo budu\u0107nosti bit \u0107e gra\u0111eno oko “centra” koji se izra\u0111uje dolaskom mesijanskog doba. Pi\u0161u\u0107i o mesijanskom dobu, Derrida koristi rabinski termin dolaze\u0107i svijet<\/em> (“olam ha-ba’a”). Prema tom stajali\u0161tu, taj svijet je “dolaze\u0107i” jer on trenutno dolazi, mi ga izgra\u0111ujemo. On se ne\u0107e pojaviti u budu\u0107nosti, nego je sada prisutan. Dakle, taj idealni “centar” o kojem Derrida pi\u0161e sad je u procesu izgradnje, a izgra\u0111uju ga ljudi preko procesa tikkun olam,<\/em> popravljanja svijeta, odnosno svog privatnog svijeta. Jezik koji Derrida koristi odra\u017eava \u017eidovska u\u010denja \u2013 isto tako, jezik koji Kafka u svojoj knji\u017eevnosti koristi oslikava temeljna na\u010dela \u017eidovske kulture i religije.<\/p>\n\n\n\n Derrida smatra da jezik tako\u0111er “raste” i mijenja se vremenom, kao i na\u0161e interpretacije zna\u010denja iza tog jezika. Struktura dru\u0161tva mesijanskog doba trenutno se probija kroz jezik koji koristimo i ona je “u dolasku”. Prema \u017eidovskim teozofima, mesijansko doba otkriva “novu” Toru, odnosno dosad nepoznate na\u010dine interpretacije teksta Tore. Prirodnom povijesnom promjenom jezika, ljudima postaje dostupno ono \u0161to je dotad bilo udaljeno. Derrida zapravo zagovara izgradnju \u010dvrste, pravedne i neuni\u0161tive strukture, za \u010diju je izgradnju potrebno dekonstruirati prethodnu, slabu strukturu izgra\u0111enu na neravnom temelju. Gra\u0111evina na slabom temelju po\u010dinje se uru\u0161avati dok jo\u0161 nije ni dovr\u0161ena, propadaju\u0107i u zemlju ve\u0107 u trenutku kad je prva cigla postavljena, zbog \u010dega je njezino ru\u0161enje neminovno. Prema Derridinom shva\u0107anju, klimava struktura prirodno nestaje kroz dekonstrukciju, nakon \u010dega na njezinom mjestu nastaje nova, sna\u017ena, neuni\u0161tiva struktura temeljena na osnovama Tore \u2013 u zna\u010denju kojim je ona oduvijek trebala biti tuma\u010dena. Derrida zagovara odmicanje od dru\u0161tvenog sustava uspostavljenog na lo\u0161em temelju \u2013 kako bi se moglo osloboditi prostor za izgra\u0111ivanje sustava uspostavljenog na novom, kvalitetno uspostavljenom temelju. Prema toj interpretaciji, samo udaljivanjem od negativnog logosa mo\u017ee se otvoriti mjesto za novi logos na temelju kojeg \u0107e nastati bolje dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Derrida je analizirao Kafkinu modernu prispodobu (midra\u0161) “Pred zakonom”, koja govori o \u010dovjeku pred vratima koja vode do mjesta ispunjenja njegovih \u017eelja. Premda su vrata \u0161irom otvorena, stra\u017ear \u010dovjeku govori da treba pri\u010dekati dopu\u0161tenje. “Ako te to tako privla\u010di, poku\u0161aj u\u0107i unato\u010d mojoj zabrani. Ali zapamti: ja sam mo\u0107an. A ja sam samo najni\u017ei stra\u017ear. U svakom hodniku stoje stra\u017eari, svaki mo\u0107niji od prethodnog. Ne mogu podnijeti ni pogled na njih.” Na pitanje ho\u0107e li mu biti odobren ulazak, stra\u017ear odgovara: “Mogu\u0107e, ali ne jo\u0161”. Godine prolaze, a \u010dovjek jo\u0161 uvijek \u010deka odobrenje za podneseni zahtjev, pritom poku\u0161avaju\u0107i na kreativne na\u010dine pregovarati s \u010duvarem, nagovarati ga, podmi\u0107ivati. Ideja o ulasku postaje njegova opsesija. \u010covjek je sve vi\u0161e i vi\u0161e frustriran tim prvim stra\u017earem, zaboravljaju\u0107i sve ostale. Na koncu, \u010dovjek je star i slab, a stra\u017ear izgleda jednako sna\u017eno kao i prvog dana. Pred smrt, \u010dovjek postavlja posljednje pitanje: “Za\u0161to tijekom svih ovih godina nitko drugi nije zatra\u017eio dopu\u0161tenje za ulazak?” \u010cuvar mu odgovara: “Nitko drugi nije mogao dobiti dopu\u0161tenje za ulazak jer je ovaj prolaz bio namijenjen samo za tebe. A sad \u0107u ga zatvoriti.” (vlastiti prijevod; cijela pri\u010da na njema\u010dkom: https:\/\/homepage.univie.ac.at\/st.mueller\/kafka.html<\/a>) Derrida pri\u010du interpretira kroz Freudovu teoriju o psihoanalizi i ubojstvu oca koji predstavlja zakon. Rije\u010d je tako\u0111er o satiri\u010dkom prikazu administracije jer su u pri\u010di prepreke imaginarne: \u010dovjek je samo trebao pro\u0107i kroz vrata koja su mu namijenjena, a \u010ditavo vrijeme mu je pro\u0161lo dok je \u010dekao pravno rje\u0161enje. Ne\u0161to kao u filmu “Hunger” kad lik Davida Bowieja ostari nekoliko godina u sat vremena \u010dekanja da ga se prozove na red…<\/p>\n\n\n\n Deleuze o Kafki<\/strong><\/p>\n\n\n\n Deleuze se bavio konceptom anti-identitarne knji\u017eevnosti. Mnogi su Kafkinu knji\u017eevnost smatrali “manjinskom” jer kombinira razli\u010dite kulturalne utjecaje. Kafka je pisao kao \u017didov u \u010ce\u0161koj, dijelu Habsbur\u0161ke Monarhije, na varijanti njema\u010dkog jezika bliskoj jidi\u0161u, koji se govorio u pra\u0161koj \u017eidovskoj \u010detvrti. Me\u0111utim, Deleuze tvrdi da Kafkina knji\u017eevnost nije specifi\u010dno “manjinska” niti druk\u010dija od knji\u017eevnosti drugih autora. Prema Deleuzeu, svaka <\/em>knji\u017eevnost je manjinska i svaki <\/em>autor pi\u0161e na stranom jeziku. U skladu s ovim shva\u0107anjem, svaki<\/em> jezik je “strani” jer ne ocrtava na\u0161a unutra\u0161nja stanja, nego slu\u017ei kao medij komunikacije s vanjskim svijetom. Nijedan jezik ne mo\u017ee stopostotno preslikati unutarnje emocije i razmi\u0161ljanja, nego ih samo pribli\u017eiti drugoj osobi. Prema tome, ne postoji komunikacijski kanal niti “prijenos” informacija, nego samo me\u0111usobno pribli\u017eavanje u razmi\u0161ljanjima koja ve\u0107 postoje unutar na\u0161ih umova.<\/p>\n\n\n\n Deleuze smatra da jezik funkcionira kao samostalna cjelina \u2013 on ne preslikava niti unutra\u0161nja stanja autora, niti realnu stvarnost. Knji\u017eevni tekst konstruira vlastitu stvarnost i cjelokupno zna\u010denje treba tra\u017eiti u tekstu, a ne u npr. povijesnom kontekstu tijekom kojeg je autor djelovao ili vanjskim utjecajima na njegovo pisanje. Prema Deleuzeu, Kafkina knji\u017eevnost je autopoietski sustav koji postoji sam unutar sebe. Likovi i doga\u0111aji opisani u Kafkinim pri\u010dama postoje samo u fikcijskom svijetu sazdanom od jezika, a ne u stvarnom svijetu. \u010cak iako je Kafka koristio inspiracije iz aktualnog dru\u0161tvenog konteksta, njih ne treba tra\u017eiti u tekstu. Premda je Kafka pratio aktualne trendove iz psihoanalize (Freud), politi\u010dke ideje tog vremena (marksizam) i umjetni\u010dki pokret avangarde temeljen na ideji o kraju povijesti, obrazovao se u religijskom smislu te prou\u010davao vi\u0161etisu\u0107ljetni \u017eidovski misticizam i kabalu, Deleuze smatra da ne treba prou\u010davati elemente tih u\u010denja u Kafkinim tekstovima. Prema Deleuzeu, treba se zadr\u017eati na osnovnom povr\u0161nom zna\u010denju teksta. Zanimljivo je usporediti Deleuzeov stav s (ve\u0107inskim) mi\u0161ljenjem rabina kroz povijest.<\/p>\n\n\n\n Rabinsko shva\u0107anje interpretacije teksta<\/strong><\/p>\n\n\n\n Rabinska knji\u017eevnost (2.-10.st.) navodi da postoje \u010detiri razine interpretacije teksta: p\u0161at <\/em>(doslovno zna\u010denje), ramez<\/em> (naznake u tekstu), dra\u0161<\/em> (kontekstualno ili komparativno zna\u010denje) te sod <\/em>(skriveno ili misti\u010dno zna\u010denje na temelju slova i gramatike). Me\u0111utim, najpopularnije kompilacije midra\u0161a fokusiraju se na p\u0161at<\/em> (Mekhilta de Rabbi I\u0161mael) i eventualno dra\u0161 <\/em>(Mekhilta de \u0160imon bar Yochai) u smislu halakhe (interpretacije zakona iz Tore) ili hagade (me\u0111u koju spadaju i prispodobe, t.j.midra\u0161). Razinom sod \u017didovi su se ve\u0107inom bavili usmenim putem kroz interpersonalnu komunikaciju izme\u0111u u\u010ditelja i u\u010denika, a pisani tekstovi relativno su dugo bili skrivani od \u0161ire javnosti (popularnost kabale \u0161iri se tek u 13. stolje\u0107u u \u0160panjolskoj). Ukratko \u2013 rabinska knji\u017eevnost smatra da se \u0161ira javnost \u017didova treba fokusirati na p\u0161at <\/em>interpretaciju, jednostavno zna\u010denje teksta, minimalno u obrazovanju do 20. godine. Izme\u0111u 20. i 40. godine, mo\u017ee se prou\u010davati dra\u0161, <\/em>a tek nakon 40. godine, najbolji u\u010denici koji su u potpunosti usvojili jednostavne interpretacije Tore i rabinske knji\u017eevnosti \u2013 mo\u017ee se prije\u0107i na kompleksnije interpretacije. \u010cak i nakon toga, misti\u010dna \/ teozofska interpretacija ostaje dostupna samo malenom broju u\u010denika i rijetko se zapisuje. Zapisane knjige se strogo \u010duvaju, a mnogim u\u010denicima samo se podnaslovi ili pojednostavljene natuknice o sadr\u017eajima pojedinih knjiga religijske filozofije \u017eidovstva daju na raspolaganje, ali ne i cjeloviti tekstovi.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detna slova \u010detiriju rabinskih na\u010dina interpretacije teksta (p\u0161at, ramez, dra\u0161, sod<\/em>) daju PRDS, rije\u010d koja na hebrejskom zna\u010di Parades iliti raj. Ovladavanjem svih \u010detiriju razina interpretacije teksta, osoba dolazi u raj, ali ne zna\u010di da su svi za raj spremni. Stoga se Deleuzeov stav \u2013 da knjige treba interpretirati samo na doslovnom zna\u010denjskom smislu \u2013 zapravo podudara s ve\u0107inskim rabinskim stavom kroz povijest \u017eidovstva, ali to ne zna\u010di da dubljeg zna\u010denja nema, nego da se njime mo\u017eda ne bi trebalo baviti. Prema jednom midra\u0161u, \u010detiri rabina uspijevaj proniknuti u najdublje zna\u010denje Tore te odlaze posjetiti Parades (raj), ali se trojica vi\u0161e ne uspijevaju vratiti u materijalni svijet. Kad se vrate iz raja, ostaju pretjerano fokusirani na misti\u010dne teme, po cijeli dan provode u meditaciji i bavljenju filozofskim pitanjima te ne mogu obavljati poslovne obaveze. Budu\u0107i da su u to vrijeme rabini prvenstveno u\u010ditelji i pravni stru\u010dnjaci, njihov je posao davati savjete ostalim \u017didovima. Jednom od ta tri rabina do\u0161ao je \u010dovjek s prakti\u010dnim pitanjem, kako ustanoviti mogu\u0107u trudno\u0107u \u017eene, a taj rabin je nastavio odsutno gledati u nebo i razmi\u0161ljati o tome koliko su debele opne koje razdjeljuju vi\u0161e i ni\u017ee svjetove. Umjesto da se bavi pitanjem me\u0111uljudskih odnosa, bavio se pitanjima odnosa izme\u0111u vi\u0161eg (Zeir Anpin<\/em>) i ni\u017eeg svijeta (Malchut<\/em>), \u0161to je jedna od temeljnih tema Zohara,<\/em> \u017eidovske teozofske knjige. Metafizi\u010dke teme po\u010dele su ga toliko zaokupljati da mu ni\u0161ta drugo vi\u0161e nije bilo zanimljivo; vremenom vi\u0161e uop\u0107e nije bio u stanju sudjelovati u svakodnevnim razgovorima i aktivnostima, zbog \u010dega se izdvojio iz \u017eidovske zajednice i dobio je nadimak Aher<\/em> (Drugi \/ Odsutni). Samo jedan od ta \u010detiri rabina uspio je normalno funkcionirati po povratku iz Paradesa.<\/p>\n\n\n\n Zbog navedenog slu\u010daja, rabinska knji\u017eevnost smatra da se ve\u0107i broj ljudi ne bi trebao baviti religijskom filozofijom niti poku\u0161avati proniknuti u najdublja zna\u010denja teksta. Deleuzeovo opiranje dubljoj interpretaciji teksta stoga se uklapa uz rabinsko shva\u0107anje. Max Brod, najbolji prijatelj Franza Kafke, potvrdio je da je Kafka prou\u010davao kabalu. Zbog toga, njegovi tekstovi \u010desto tematiziraju \u010dovjeka koji tra\u017ei smisao, odnosno Boga, ali ne uspijeva ga dosti\u0107i, \u010dak \u0161tovi\u0161e, ta potraga odvaja ga od svakodnevice u kojoj treba odlu\u010dno djelovati. Josef K. nikad ne uspijeva prona\u0107i razlog svog uhi\u0107enja, Gregor Samsa ne pronalazi razlog svoje transformacije u kukca, a K. ne mo\u017ee saznati za\u0161to je pozvan u “Dvorac” niti koja je njegova funkcija. Sva trojica Kafkinih glavnih protagonista tra\u017ee autoritet, odnosno smisao koji postoji, ali im ostaje nedostupan. Na neki na\u010din, sva trojica su zaglavljeni u potrazi za “Paradesom”, najdubljim smislom i interpretacijom teksta (\u017eivota) te zbog toga ne uspijevaju ispuniti svoj tikkun olam<\/em>, doprinijeti korekciji svijeta kroz aktivni anga\u017eman.<\/p>\n\n\n\n Ranciere o Kafki<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ranciere se ne sla\u017ee posve s Deleuzeovom idejom da tekst treba interpretirati neovisno o kontekstu u kojem nastaje. Prema Ranciereu, nije mogu\u0107e ispravno razumjeti knji\u017eevni tekst bez prou\u010davanja povijesnih i dru\u0161tvenih okolnosti djelovanja autora te ne postoji “deteritorijalizacija” jezika jer je jezik uvijek vezan uz jednu dru\u0161tvenu grupu. Ranciere smatra da se definicije “ve\u0107inskog” i “manjinskog” mijenjaju u odnosu na trenutni “centar”. Prema ovom shva\u0107anju, Kafkina knji\u017eevnost proizvod je jednog kulturnog miljea, odnosno \u017eidovske \u010detvrti u Pragu. Ako se \u017eidovska \u010detvrt u Pragu definira centrom u kojem nastaju Kafkini tekstovi, onda su ti tekstovi “ve\u0107inski” jer u tom dijelu grada \u017didovi \u010dine ve\u0107inu. Ranciere smatra da Kafka pi\u0161e o \u017didovima za \u017didove, koriste\u0107i njema\u010dki s elementima jidi\u0161a, jezik koji je ve\u0107inski (a ne manjinski) u \u010detvrti u kojoj \u017eivi. Prema Ranciereu, nema strukture bez centra \u2013 pa se tako Kafkina knji\u017eevnost ne mo\u017ee tuma\u010diti izvan konteksta njegovog \u017eidovskog identiteta, koji je klju\u010dan za esenciju njegovih tekstova.<\/p>\n\n\n\n Premda se Derrida, Deleuze i Ranciere razlikuju u na\u010dinima interpretacije Kafkinih tekstova, sva trojica podcrtavaju va\u017enost \u017eidovskog identiteta za njegovo pisanje. Premda Deleuze zagovara povr\u0161insku interpretaciju teksta, ona nije suprotstavljena \u017eidovskom tradicionalnom pristupu tekstu. Razlike me\u0111u u\u010denjima koja promi\u010du Derrida, Deleuze i Ranciere jo\u0161 jednom podcrtavaju pluralnost marksizama (pri \u010demu je Marx, dakako, prilagodio \u017eidovsku ideju dolaze\u0107eg svijeta sekularnom svijetu kapitalizma te teoretizirao jedan mogu\u0107i na\u010din za tikkun olam<\/em> iliti ubrzavanje mesijanskog dolaska aktivnim djelovanjem). \u017didovska u\u010denja protkana su mnogim novijim filozofskim pravcima (da, u kontekstu 5000+ godina postojanja, zadnjih 300-ak se smatra “novijim”…)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autorica: Paula Rem \/ Ove godine objavljena je knjiga Zvonimira Glava\u0161a “Postmarksisti\u010dko stanje. Knji\u017eevnost, politika i teorija”, koju su 16.4.2024. predstavili profesori Tomislav Brlek i […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":484,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,6],"tags":[59,147,28,139,65],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/483"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=483"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/483\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":557,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/483\/revisions\/557"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/484"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=483"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=483"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=483"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}