<\/p>\n\n\n\n
Autor: Goran Dujmi\u0107 \/ <\/p>\n\n\n\n
Hrvatski tekst romana Proces<\/em> pi\u0161e dakako Miroslav Krle\u017ea, tek neko desetlje\u0107e nakon Kafke, i naziva ga Na rubu pameti<\/em>. Tamo se nalazi svijet svjetskog me\u0111ura\u0107a, ali i sveukupnog zaleta u dvadeseto stolje\u0107e. Nije dvadeseto stolje\u0107e ba\u0161 izmislilo besmisao pogibanja za onoga idiotskog Prvog, za generalsko-generativnog bahatog i la\u017eljivog Generala, za budaletinu koja dubinskim nemoralom tj. nasiljem i be\u0161\u0107utno\u0161\u0107u generira odanost i obvezanost posve izvjesne smrti, ali koncentracija takvog stanja na polje Europe kao zrcala cijelog svijeta tada se bezumno pretvara u skora\u0161nje neumoljivo tradicijsko stanje. Europa koja je stolje\u0107ima zlo\u010dina\u010dki, a kako druk\u010dije, krala po svijetu bogatstva, sada dobiva jedan dugotrajan i prije svega ba\u0161 trajan proces kazne i Europa tijekom sljede\u0107ih preko stotinu godina nadahnuto mijenja razloge za uni\u0161tavanje \u010dovjeka, grabe\u017eljivo s opravdanjem u tehnolo\u0161koj nadmo\u0107i \u2013 prenosi zarazu na kakav god cijeli svijet. Europa smi\u0161lja i hladni rat kao koncept u kojem se fantasti\u010dno njeguje zaborav, uskoro postupak koji utemeljuje krajem \u0161ezdesetih poku\u0161aj nove slobode, makar to samo bila diskoncentracija, pogre\u0161no interpretirana povr\u0161nost koja zapravo ipak daje plohu kao novo djetinjstvo, novi Po\u010detak, to\u010dnije \u2013 restart.<\/p>\n\n\n\n Tko je ta Europa, tko je itko tko uskra\u0107uje Slobodu, a o u\u017ei\u0107u da se i ne pitamo? Ne pita se nijedan Kafkin lik ni\u0161ta eksplicitno o Europi, iako kirur\u0161ka igra zrcala u njegovoj Americi <\/em>daje to neodgovorivo i nepostavljivo pitanje kao najokrutniji Reality. Uz rije\u010d reality dolazi se do naj\u010de\u0161\u0107eg opisivanja Kafkina stila, po\u0161to u svim njegovim umjetni\u010dkim prozama, ali i dnevni\u010dkim zapisima (koji su u njegovu slu\u010daju tako\u0111er umjetni\u010dke proze, ba\u0161 kao i u Krle\u017einu opusu), naime postoji nastojanje inzistirati da je tu rije\u010d o nekoj vrsti realizma, ali i neobi\u010dnosti koja je toliko intenzivna da skoro neprimjetno emitira i\u0161ta drugo, \u010dak i fantastiku. U slu\u010daju Preobra\u017eaja<\/em> najdulje traje \u010ditateljevo prebivanje u realisti\u010dkom opisu, kojega vi\u0161e ometa jezi\u010dna \u010dinjenica gramati\u010dkog govornog lica nego li stanja u svijetu koji je prikazan.<\/p>\n\n\n\n Jedna od najuglednijih hrvatskih povjesni\u010darica knji\u017eevnosti i posebice zadarska nastavnica svjetske knji\u017eevnosti Nevenka Ko\u0161uti\u0107 Brozovi\u0107, u svojoj znamenitoj \u010citanci iz stranih knji\u017eevnosti<\/em> iz 1972. fokusira i bira fragment iz Procesa<\/em> tako da kre\u0107e od Prvog saslu\u0161anja<\/em> i re\u010denice Na prvom je katu po\u010deo onda tra\u017eiti<\/em>. Naime, ve\u0107 je u prethodnim re\u010denicama vidljivo da je sve nesukladno i dapa\u010de apsurdno jer se mjesto protagonistova saslu\u0161anja nalazi u sirotinjskoj ku\u0107erini s puno stanova u kojima se nalaze obi\u010dni obiteljski stanari. Izostavlja Ko\u0161uti\u0107 Brozovi\u0107 sve to prethodno nego umjesto toga izo\u0161trava taj nekakav onda<\/em>. Za\u0161to bi se na kakav strukturirani slu\u017ebeni razgovor dolazilo nekamo gdje se mora tra\u017eiti to mjesto za razgovor? Za\u0161to sve realisti\u010dno izgleda kao realisti\u010dno ne\u0161to drugo? Kao da dolazi nekamo gdje \u0107e siroma\u0161nim stanarima donijeti njihov smisao, kada je ve\u0107 on u besmislenom tumaranju. Njima smisao naoko sti\u017ee, oni barem uglavnom vrlo dobrohotno poma\u017eu Njemu, a mi se nalazimo u nelagodi oko te izmi\u0161ljotine jer mi kao znamo njegovu nekrivnju i\u010dega, no to se upravo pred na\u0161im o\u010dima po\u010dinje naru\u0161avati po\u0161to je on izmislio razlog kretanja njihovom ku\u0107erinom. On sam usprkos izmi\u0161ljenom razlogu, s nekom vrstom kumulativne tj. rastu\u0107e neugode i napetosti prima njihove poku\u0161aje da mu pomognu, za vrijeme dok se penje sve vi\u0161im i vi\u0161im katovima. Taj rast katova umara ba\u0161 samo na\u0161e \u010ditanje iako nije u pre\u0161irokom opisu a nije niti komplicirano izveden, i to zato \u0161to spomenuto \u201eonda tra\u017eiti\u201c sve vi\u0161e gubi izvjesnost iako se puni napeto\u0161\u0107u, ali onom koja je nestabilna \u2013 bez oslonca u podatcima koje opis daje. Na\u0161 protagonist ne zna ali ni mi ne znamo i to je neobi\u010dno za taj vrlo jednostavan opisni realizam. Jer, realizam je karakteristi\u010dan ba\u0161 po prosvjetiteljskom projiciranju tzv. Sveukupnog znanja ili cijelog svijeta, a za\u0161to sada, kako to sada toliko toga ne znamo, a tako je nekomplicirano pred nama?<\/p>\n\n\n\n K tome mi smo prili\u010dno na\u017eivcirani \u0161to on uop\u0107e tra\u017ei, a privla\u010di nas se, realisti\u010dkom blizinom liku, opcijom da navijamo za to da bude zadovoljan te uistinu na\u0111e, a sve to jo\u0161 u paketu u kojem vi\u0161e moramo nadopunjavati potrebu za identitetom toga \u201ena\u0161eg\u201c \u201ejunaka\u201c nego \u0161to taj identitet jasno ima argument za na\u0161u simpatiju. Tako nas je ve\u0107 recepcijski bio udesio ba\u0161 realizam, tako smo ve\u0107 barem dva Gjalskijeva lika primali i nervirali se, a bogme niti U registraturi nam nije ba\u0161 bilo lako. No, ono \u0161to je razli\u010dito spram tih proza je to da nam ovdje jest lako, po\u0161to Kafkina gusto\u0107a pri\u010de toliko proto\u010dno pu\u0161ta lik i\u0107i dalje i \u201etra\u017eiti\u201c, bez da je ba\u0161 nekako jasno za\u0161to to radi. Taj paradoks, tj- uop\u0107e ba\u0161 paradoks je glavna poluga u svakom narativnom komadi\u0107ku Kafkina teksta, a toliko nemanje obveze prema motivaciji za postupke nas zapravo dr\u017ei u punoj navija\u010dkoj neizvjesnosti, kolikogod sami prizori ne\u010dega \u0161to se treba razrije\u0161iti bili jasno besmisleni. Veliki znalac cijelog Kafkina opusa, a jo\u0161 ve\u0107i znalac ukupne povjesnice hrvatske knji\u017eevnosti \u2013 Branimir Donat \u2013 tako\u0111er po\u010detkom sedamdesetih ukazuje na to da je tu \u2013 u Kafkinu tekstu \u2013 rije\u010d o labirintu, o tom kretanju u kojem dinami\u010dnost ne\u010dega \u0161to se zove \u201etra\u017eiti\u201c vjeruje da postoji pozadinski smisao, a sama intenzivnost te dinami\u010dnosti svakako sugerira da smisao treba biti potvr\u0111en i prona\u0111en. \u0160to se naravno ne\u0107e dogoditi, a mi kako ho\u0107emo, npr. re\u0107i pa ba\u0161 te to najsli\u010dnije i sve sli\u010dnije na\u0161oj ba\u0161 najsvakodnevnijoj zbilji, do k god stajali u bilo kakvim fizi\u010dkim ili simulakrumskim da ne ka\u017eemo digitalnim redovima za \u010dekanje, a uostalom ne\u0161to kasnije \u2013 nama ve\u0107 izvedeno i uo\u010deno \u2013 pri\u0161aptavanje Becketa, Slavka Gruma, a i ekspresionisti\u010dkog Krle\u017ee \u2013 \u010dujemo vrlo jasno. Ne\u0107e se ni\u0161ta dogoditi, ne\u0107e smisao do\u0107i, idiot \u0107e odvesti sve ono \u0161to \u017eelimo. To, naravno, to prokazivanje gluposti poma\u017ee, ali samo mislenom kriti\u010dkom bi\u0107u. A na nama je, hm, da to budemo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"