Autorica: Iva Papi\u0107 \/<\/p>\n\n\n\n
Neki se prostori lako mijenjaju, lako gube stare, a zatim stje\u010du nove ulice i gra\u0111evine, boje i karaktere sveudilj ne tro\u0161e\u0107i vlastite slojeve; tamo je identitet kao potka \u0161to sve novo obuzdava, ve\u017ee na sebe te i to novo brzo po\u010dne nalikovati onome \u0161to je isprva htjelo mijenjati. Vrlo su to prilagodljivi prostori i \u010dovjeku je u njima ugodno.
Zatim postoje prostori \u0161to kao da se nikada ne mijenjaju, a i kad se mijenjaju, \u010dini se kao da tek propadaju. Takav je prostor batinska obala Dunava, gdje je, prema seoskoj legendi, 1856. godine podignut poklonac s kipom sv. Ivana Nepomuka. Svaka ljudska pojava ima svoju pri\u010du, svoje za\u0161to i kako, pa tako i ovaj, sada ve\u0107 zaboravljeni i oronuo poklonac, zagu\u0161en izme\u0111u modernih zgrada seoske livnice, dvije napu\u0161tene devetnaestoljetne prizemnice nakrivljenih ajnforta te nekoliko sklepanih i razvaljenih drvenih \u0161upa preko kojih se salonitne plo\u010de slijevaju kao klobuci trulih \u0161umskih gljiva. Poklonac se \u010dini kao ba\u010dena iskori\u0161tena igra\u010dka uz rub blatnog kru\u017enog toka na dunavskom bentu, gdje mu Dunav, kao i prije, kao uvijek, jedini pravi dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
– Bila je to stra\u0161na oluja! \u2013 sje\u0107aju se svi, makar je nitko nije do\u017eivio.<\/p>\n\n\n\n
U kasno prolje\u0107e 1865. godine, kako ka\u017eu seljani, spojili su se Dunav i nebo, vjetar je postao voda, a gromade ledene ki\u0161e jednake topovskim tanadima. Ribari, vodeni\u010dari, mlinari, la\u0111ari i skelari, mahniti poput vode \u0161to ih je nemilice kosila, ku\u0161ali su spasiti svoje blago: njih preko stotinu su sebe Dunavu poklonili. Kao zavjet, da se njihova \u017ertva ne zaboravi, i kao pogansku odu slavi silnog Dunava, mje\u0161tani su podigli poklonac u koji su pohranili kip sv. Ivana Nepomuka, za\u0161titnika putnika preko mostova, kao i \u010ce\u0161ke, Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siroma\u0161nih te, nama najva\u017enije, zagovaratelja protiv poplava. Tako barem ka\u017ee batinska legenda. Povijesni izvori, naprotiv, govore kako su i kapela i kip podignuti to\u010dno stolje\u0107e ranije, naime, 1756. godine. No, ni u 19. stolje\u0107u se, govore izvori, ljudi ne mogu dogovoriti tko je mogu\u0107i naru\u010ditelj i patron \u2013 Eugen Savojski ili Karl Ludwig \u2013 jer njegovi nasljednici su du\u017eni obnoviti ve\u0107 natruo spomenik.<\/p>\n\n\n\n
– Oluja je bila stra\u0161na! \u2013 sje\u0107aju se jedni uspomena \u0161to su se prenosile s koljena na koljeno.<\/p>\n\n\n\n
– Ivan Nepomuk nas je spasio! \u2013 ponavljali su drugi naslije\u0111ena sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
A na nepristupa\u010dnom mjestu uz Dunav \u0161to je svake godine svoju obalu potapao stajao je, kao i danas, sv. Ivan Nepomuk, \u010dija legenda je jednako puna mitova, kao i njemu posve\u0107en poklonac. – Batina je trome\u0111a! \u2013 ka\u017ee nam mje\u0161tanka, Ma\u0111arica Agneza, vatrogasac i za\u0161titar te zaljubljenica u Banovo brdo. \u2013 Treba znati osjetiti trome\u0111u.<\/p>\n\n\n\n Sjedimo u gostioni \u201eKod Eve\u201c, nasljednici svih gostionica koje su, na istom mjestu, u istoj ku\u0107i, prije bile zadnje gostione prije skele. Pri\u010da nam o ruskim i njema\u010dkim kamionima i d\u017eipovima koje su izvadili iz Dunava, zgnje\u010denim silnim volumenom dunavskog pijeska, pri\u010da o drvenoj teglenici \u0161to izroni za niskog vodostaja, a koju je dunavska voda o\u010duvala skupa s njezinim teretom, pri\u010da o ameri\u010dkim turistima kojima suze pr\u0161te podno Julke, a ona im ne sti\u017ee odgovoriti na sva pitanja o Titu.<\/p>\n\n\n\n – Amerikanci dolaze u Baranju cruiserima \u0161to se spu\u0161taju niz Dunav do Crnog mora. – govori – Ovdje pristanu, a onda autobusima idemo do Julke. Njima je Drugi svjetski rat jako bitan. Kad im u autobusu ili pod Julkom spomenem Tita, plju\u0161te pitanja te ne znam iz kojeg dijela mozga oni iz mene izvla\u010de odgovore. I Tito, i Tito, i Jugoslavija pa opet Tito\u2026 Tito im je kao Churchill. \u2013 govori nam Agneza, \u017eena srednjih godina, mirne i stalo\u017eene naravi i tihog glasa.<\/p>\n\n\n\n Kasno je prijepodne, a \u201eKod Eve\u201c je puno. Za drvenim stolovima, prekrivenim crveno bijelim stolnjacima s uzorkom \u0161ahovnice, kao i za drvenim masnim \u0161ankom, sjede mu\u0161karci svih uzrasta. Nas tri smo, uz mladu konobaricu, rijetko vi\u0111ene \u017eene. U gostionici je zadimljeno peku nas o\u010di. Zima je, pu\u0161e hladni vjetar s Dunava i svi prozori su zatvoreni. Nasred prostorije kuri jedna plinska pe\u0107, a na njoj polako hr\u0111a metalni lon\u010di\u0107 s vodom. – Uglavnom, – nastavila je Agneza glasom jednakim kao prije minutu \u2013 Jo\u0161 kao mala sam se zainteresirala za povijest Banovog brda, prvenstveno za grobljansku kapelu nad Batinom koja se uru\u0161ila 1975. godine. Iz arhiva u Budimpe\u0161ti \u010duvam ispis gra\u0111evinske dozvole iz 1889. godine, kao i kojoj obitelji je, uz \u010detiri tisu\u0107e i ne\u0161to forinti, dan nalog za gradnju. Biv\u0161i \u017eupnik mi je znao re\u0107i: \u201eNemoj nikada govoriti da je to kapelica. To je bila jedna prekrasna lijepa, velika kapela Isusova Uza\u0161a\u0161\u0107a na nebo.\u201c<\/p>\n\n\n\n Svirao je Zvonko Bogdan. U gostionici je \u017eamor bivao sve glasniji, kao i cigaretni dim koji je grebao moje grlo. Agneza nije pu\u0161ila, a Kika je motala. Otvorila sam kutiju keksa i stavila je na stol. Ako \u010dovjek ne bi obra\u0107ao pa\u017enju, o\u010di bi prestale suziti.<\/p>\n\n\n\n – Je li Ivan Nepomuk oduvijek na mjestu, gdje je sad? \u2013 pitam Agnezu.<\/p>\n\n\n\n – Da.<\/p>\n\n\n\n – Jer na starim fotografijama on izgleda kao da je na Dunavu. \u2013 nastavlja Kika.<\/p>\n\n\n\n – Zato jer je obala nekad bila druga\u010dija, prije nego su je nasuli kao za\u0161titu od poplava. No, tradicija jo\u0161 uvijek postoji: svake godine na dan sv. Ivana Nepomuka, 16. 5., u procesiji se od Nepomuka spu\u0161tamo do Dunava i pu\u0161tamo svije\u0107e i cvije\u0107e. Ribari iznose \u010damcima svije\u0107e da plutaju nasred Dunava.<\/p>\n\n\n\n Zami\u0161ljala sam ra\u0111anje nove hereze.<\/p>\n\n\n\n – Zadnja vodenica na Dunavu je nestala izgradnjom batinskog mosta 1974. godine. \u2013 nastavila je Agneza – Kosta Nagy je prerezao vrpcu! Tad je prestala prometovati kompa. Tad je i kapela kraj crkve nestala uslijed poplave, jer se dio brda pod njom odronio uslijed izvla\u010denja pijeska iz Dunava.<\/p>\n\n\n\n Sviralo je Bijelo Dugme. \u201ePutuj, Selma\u201c. Prozori su bili zamagljeni, vlaga se cijedila niz okna. Konobarica je na kratko otvorila prozore i kroz njih se ukazala siva masa Dunava \u0161to se poput trome i tuste zmije valjala zemljom pod sivim nebom, za dana kad je ki\u0161u tek studen prije\u010dila da se izlije iz nabreklih oblaka. Dim je sukljao kroz otvorene prozore, a do nas su dolazili svje\u017ei zapusi ledenog zraka s mirisom Dunava i blata. – Tradicija blijedi. \u2013 rekla je Kika – Trebaju nam kaziva\u010di. Ja do\u0111em do jednog dijela, gdje stanem, a nema mi tko pri\u010dati dalje.<\/p>\n\n\n\n – Na\u017ealost.<\/p>\n\n\n\n – To sve treba zapisati. Ako ne zapi\u0161emo i ne pohranimo, onda smo sve pustili da umre. A ja jo\u0161 uvijek \u017eelim ne\u0161to spasiti.<\/p>\n\n\n\n – Kad me je nazvao Ferika ju\u010der i najavio mi va\u0161 dolazak, a mi smo skupa odrasli tu u Batini, rekao je: \u201eS kim da pri\u010damo o Batini?\u201c Nema\u0161 vi\u0161e s kim. Jedino \u010dika \u0110urika, on je \u017eiva enciklopedija i puno toga zna.<\/p>\n\n\n\n – I puno toga doda. \u2013 namignula je Kika.<\/p>\n\n\n\n – I puno toga doda. \u2013 smijala se Agneza potvr\u0111uju\u0107i – Od starih u\u010ditelja tek je jedan jo\u0161 \u017eiv. Zgradu \u0161kole kupio je vlasnik pivovare. I ona je ru\u0161evina.<\/p>\n\n\n\n Renatu netko zove na telefon. Javlja se i razgovor te\u010de na ma\u0111arskom. Kika i ja \u0161utimo jer znamo kako smo tek zagrebale po povr\u0161ini i kako je duh nemogu\u0107e opisati faktima. Zar je bitno je li poklonac izgra\u0111en kao \u010din \u0161irenja austrijske propagande ili kao zavjet Batinaca \u0161to su svjedo\u010dili divljanju Dunava? On je odraz kota\u010da povijesti u \u010dijoj putanji se na\u0161ao, a kad je kota\u010d skrenuo, jedna druga\u010dija, lokalna povijest je nastavila graditi svoju tradiciju i svoje putanje identiteta. Je li ne\u0161to nastalo kao u provinciju uvezena kopija \u2013 poput \u0161tovanja sv. Ivana Nepomuka \u2013 ili je tek jeka tragova \u0161to stolje\u0107ima mutiraju praslavenske korake, nerazrje\u0161ivo je klupko koje, poput ljudskih sudbina ljudi \u0161to skupa s nama sjede kod Eve, nije mogu\u0107e razmrsiti. U kona\u010dnici, poklonac je u svemu jednak ljudima koji mu se ovdje klanjaju: postojan u iscrpljuju\u0107em trajanju, dijelom zaboravljen, a dijelom nezamjenjiv. – Znate li za d\u017eip \u0161to je izva\u0111en iz Dunava? Na\u0161li su ga jedne godine kad je bila su\u0161a. Wermachtov, ostao nakon Batinske bitke. Gume su mu bile tvr\u0111e, nego na mom autu. Na\u0111en je \u010ditav, s gorivom unutra, s mitraljezom i no\u017eevima. Kad su ga izvadili brzo se raspao jer je bio godinama ukopan u pijesak. \u010cika \u0110urika jo\u0161 zna gdje su avion i tenkovi pod Dunavom. A za niskog vodostaja se vidi drvena teglenica, ostatak batinske kompe\u2026<\/p>\n\n\n\n Svirao je \u017deljko Bebek, \u201eA da je sre\u0107e bilo\u201c. Napu\u0161tamo Batinu. Agneza ma\u0161e za nama. Iz auta gledam kako se selo, unato\u010d vojskama i dr\u017eavama, tijekom stolje\u0107a nije promijenilo. I dalje \u010dovjek gleda tek tri plana: Dunav s la\u0111ama, obalu s prizemnicama i brdo s hramovima. Razme\u0111e je Batina tek u ovom stolje\u0107u. Sve dotad bila je, kako je ispravno prikazuju bakropisi, Arkadija sa seljacima i ribarima, okru\u017eena Dunavom i mo\u010dvarama, naki\u0107ena la\u0111ama i vodenicama, zakriljena Banovim brdom kao krunom; mjesto koje su svi osvajali, no u mjerilu ta tri plana utapala se ambicija.
Kada se povijesni prikazi o\u010diste tendenciozne zloporabe, Ivan Nepomuk je umro kao \u017ertva najstarijeg ljudskog poroka \u2013 borbe za mo\u0107 i posjed, \u0161to se, u njegovu slu\u010daju, odvijala izme\u0111u Vatikana i \u010de\u0161ke krune. Trebat \u0107e jo\u0161 par stolje\u0107a prije nego katoli\u010dki poglavari odlu\u010de svojim kraljevima prepustiti crkvena dobra i pri tome se nazvati reformatorima. Na\u0161 Ivan jo\u0161 nije bio spreman za taj korak. Nije bio, stoga, jedini mu\u010den u tamnici \u010de\u0161kog kralja, no samo njega su, navodno, bacili zavezanog s Karlovog mosta jer on, najpo\u0161teniji me\u0111u njima, ne bi \u0161utio o zlo\u010dinima nad njima po\u010dinjenim. Kako je onda on za\u0161titnik tajne, ako je ba\u010den s mosta (\u010dime je postao za\u0161titnik svih koji mostove prolaze) jer, o\u010dito, nije mogao \u0161utjeti? Ta, pak, legenda vezana je uz sramo\u0107enje istog kralja \u0161to je na\u0161eg Ivana bacio u Vltavu: naime, kraljica ga je varala, a kako njezin ispovjednik, Ivan Nepomuk, nije htio ljubomornom kralju (a svi ljubomorni su smije\u0161ni) odati s kime mu je djeva nabila rogove, kralj ga je bacio s mosta (nije jo\u0161 jednom \u2013 to su dvije razli\u010dite legende, koje jednako zavr\u0161avaju). Zapravo, Ivan je dugo bio \u0161tovan upravo po toj preljubni\u010dkoj legendi po kojoj je, kona\u010dno, martyrii palmam emeruit<\/em>. Iako, ako \u0107emo pravo, martyrii palmam familia Habsburg illi dederit<\/em>.
Lijepo se poklopilo da u liku jedne osobe Habsburgovci mogu posti\u0107i svoja dva cilja: bla\u0107enje dinasti\u010dkog rivala, \u010de\u0161ke krune, te \u0161irenje protureformacije. Nepomuk je odabran za novo lice austrijske propagande (\u010darobnog imena pietas austriaca<\/em>) te je beatificiran 1721., a kanoniziran ve\u0107 1729. godine (u utrci na 100 m zasigurno je dugo dr\u017eao rekord). A s obzirom da su, nakon odlaska Osmanlija, slavonskim posjedima plemi\u0107ke obitelji od Habsburgovaca naplatile dugovanja za netom uspjeli ratni pohod, ne treba \u010duditi \u0161to se Ivana Nepomuka u Slavoniji slavilo \u201ena lopate\u201c. Svako selo je imalo barem jednog krajputa\u0161a, svaka crkva barem jedan oltar, svaki grad barem jedan poklonac, a Ivan je ubrzo pridodan i plejadi austrijskih za\u0161titnika od kuge. Ipak, u Slavoniji i Baranji ga ponajvi\u0161e poznaju kao za\u0161titnika putnika po mostovima i rijekama te je, ba\u0161 stoga, postavljan uz skele, mostove, poplavna podru\u010dja, a takve je funkcije i onaj batinski. Smjestio se taman u dnu Banovog brda, gdje ono kao neman razjapljenih \u010deljusti uranja u Dunav, na prijelazu dunavske skele kojom je Ba\u010dka bila vezana s Baranjom, i gdje je, napokon, poklonac zabilje\u017een prvim fotografskim aparatom na prijelazu 19. u 20. stolje\u0107e: iznad njega su se penjale njive i vinogradi u Banovo brdo, na obali je vol upregnut u kola, a Dunavom plove parobrodi. Tad se Batina nazivala Ke\u00f6seg ili Kisk\u0151szeg, odnosno Rub stijene, iste one stijene kojom kao razjapljenih \u010deljusti Banovo brdo uranja u Dunav.
Ma\u0111ari su nekad poeti\u010dni kao ameri\u010dki Indijanci. Stijena, koju Batina u svom ma\u0111arskom imenu nosi, bazaltna je gromada niz koju klizi lesno tlo Banovog brda, a o kojoj je tako zavodljivo ma\u0161tati kako je Mons Aureus, kako su Rimljani nazivali to baranjsko brdo, neko\u0107 bio vulkan, a nedaleki Zmajevac zmajevo \u017edrijelo vulkanskog kratera. Kad se usporedi dana\u0161nja Batina s njezinim razglednicama s kraja 19. stolje\u0107a, prizor je gotovo jednak: niz obronke Banovog brda slijevaju se polja i \u0161umarci, me\u0111u njima se uzdi\u017ee zvonik sv. Valentina, uz Dunav se ni\u017eu prizemnice s ajnfortima i poklonac sv. Ivana Nepomuka, a Dunavom brodovi plove\u2026
U Batini 1780. godine \u017eive Ma\u0111ari, Nijemci i Hrvati: kod Ma\u0111ara i Nijemaca u jednoj ku\u0107i ne stanuje preko dvije obitelji, dok ih kod Hrvata stanuje po tri pa \u010dak i \u010detiri. U opisu beljskog vlastelinstva stoji kako Batinci nemaju livada te za su\u0161a kose dunavske otoke, kako lo\u0161e vino lako prodaju preko Dunava, kako se po dunavskim otocima drvari za ogrjev i gra\u0111u, kako vlastelinstvo ima podrum za 5.000 akova vina i pristojno svrati\u0161te zbog skele; spominje se dalje rije\u010dna pruga od Pe\u0161te do Petrovaradina i stan vlastelinskog mitni\u010dara, a osim toga, navodi se, Batinu moraju pro\u0107i brodovi koji dolaze iz Banata preko Franjinog kanala, kao i oni iz ju\u017enog dijela Ba\u010dke i temi\u0161ke \u017eupanije pa i oni iz Slavonije, i zbog toga je u mjestu uvijek \u017eivo.
Njema\u010dki pustolovi, koji su se u 18. stolje\u0107u spu\u0161tali Dunavom do Crnog mora, bakropisima su ovjekovje\u010dili Kisk\u0151szeg ili Donau-Daru-Winkel, kako je glasio njema\u010dki naziv batinske skele: u prvom planu, \u010detiri mu\u0161karca na obali vuku teglenicu za \u010dijim kormilom stoji peti. Iza njih, Dunavom plovi desetak la\u0111a, od kojih neke upravo pristaju uz batinsku obalu. Odakle dolaze u tim plitkim \u010diklovima? Neki za sobom izvla\u010de mre\u017ee i vuku ih u pli\u0107ak, neki dolaze s vodenica \u0161to su se uvijek, kao jata riba, izmicale trasi skele, hvataju\u0107i za mlinske kota\u010de struju rijeke iza sprudi, neki prevoze ono za \u0161to ne \u017eele ili ne mogu platiti skelarinu; iza njih ni\u017eu se gra\u0111anske ku\u0107e \u0161irokih lu\u010dnih ajnforta, poklonac sv. Ivana Nepomuka, \u017eitnica i barokna crkva.
Batina je kao Arkadija: Dunavom kao staklom plove \u010dikli.
Kroz 19. stolje\u0107e Kisk\u0151szeg se \u0161iri u brdo, obalu ostavljaju\u0107i skalameriji skele, skladi\u0161ta i svetom Ivanu Nepomuku. Dunavom se \u0161ire la\u0111e i vodenice, pletare oblijepljene blatom uz koje pri\u010dvr\u0161\u0107eni stoje od njih ve\u0107i drveni mlinski kota\u010di. Blatne vodenice okupane sivom maglom na sivom Dunavu gole jeseni\u2026 Preko puta je \u0161lajs Franje Josipa, a malo dalje kanal Marije Terezije. Kompa je pristajala na istu pje\u0161\u010danu obalu Dunava \u0161to je ljeti bila razmrvljena sprudovima kao otocima, a zimi poplavljena rijekom sve do Nepomuka. Niz istu ulicu se stolje\u0107ima i\u0161lo na skelu: od gatora pod \u017eupnom crkvom do gostione uz Dunav, uvijek u koloni migoljila su kola. 1920-ih bila su to zapre\u017ena kola drvenih kota\u010da i ko\u010dija nalik pletenim ko\u0161arama, a iza Drugog svjetskog rata su, jedan pored drugog i jedan iza drugog, skelu \u010dekali kamioni s ceradom preko metalne re\u0161etke prikolice, prve ruske Volge, i konji upregnuti u ko\u010dije od kojih su neke imale drvene, a neke automobilske kota\u010de. Gacali su skupa po zimskom blatu, a po oplo\u010denju od opeke uz ku\u0107e su se natiskivali ljudi pod crnim ki\u0161obranima. Kisk\u0151szeg se tad zvao Batina.
Do promjene imena je do\u0161lo nakon Trianonskog sporazuma, kojim je ju\u017ena Baranja pripojena Kraljevini SHS, kad je trebalo izmisliti slavenska imena za dotada ma\u0111arska naselja. Slavenizacija toponima bila je povjerena \u017eupanijskom \u0161kolskom nadzorniku Milanu \u0110. \u0106osi\u0107u, koji je za Kisk\u0151szeg namijenio ime Batina, navodno prema legendi o lokalnom skeled\u017eiji zvanom Bata: Batina je skra\u0107eni oblik imena Batina skela. No, istini za volju, i taj Bata vu\u010de porijeklo od toponima Batty\u00e1n, \u0161to je bio naziv za skelu te se, sukladno tome, \u201eStadt Battina\u201c nalazi i na litografiji A. Kunikea iz 1826. godine, iz njegove serije litografija \u201eZwei hundert vier und sechzig Donau-Ansichten\u201c. Ipak, obja\u0161njenje kako se Kisk\u0151szeg treba preimenovati u Batinu zbog doti\u010dnog Bate u to se vrijeme \u010dinila privla\u010dnijom i prihvatljivijom. Sli\u010dno su preimenovali i V\u00f6r\u00f6smart (selo Vere\u0161 Marte) u Zmajevac, radi bliskog mu toponima S\u00e1rk\u00e1ny\/zmaj, a njemu susjednu Cs\u00fazu u Suzu, prema legendi da su tamo kmetovi Vere\u0161 Marte mokrili suze zbog okrutnosti svoje gospodarice. I to je, tako\u0111er, bilo u skladu s klasnom borbom.
Naime, crvenokosa V\u00f6r\u00f6s M\u00e1rta odnosno Vere\u0161 Marta tra\u017eila je, prema legendi, veliku vozarinu za prijelaz skelom preko Dunava, a tko nije mogao platiti, morao je tri dana raditi u njezinu vinogradu. \u010cuv\u0161i za to, pravedni kralj Matija je u prosja\u010dkoj odje\u0107i stao na skelu, a kad nije dao novce, stra\u017eari su ga odveli u Martin vinograd, gdje je kralj dobio dobrih batina. Kao od\u0161tetu, kralj je tra\u017eio dvije funte Martina mesa. Na to je ona obukla najljep\u0161u odje\u0107u, osedlala ko\u010diju i survala se u Dunav, koji je izbacio njeno tijelo na mjesto \u0161to \u0107e se kasnije zvati V\u00f6r\u00f6smart; njezin \u0161tap, kojim je batinala ljude, prona\u0111en je malo dalje, kod skele, te je po njemu Batina dobila ime. Naposljetku, treba spomenuti jo\u0161 jedan, duhovitiji korijen naziva Batina, koji donosi opis Beljskog vlastelinstva iz 1824. godine: naime, kako se kod skele skupljao olo\u0161 (kao u svakoj luci), \u017eandari su tra\u017eili protuhe i dijelili im batine. Toliko legendi za selo \u0161to nema ni tisu\u0107u stanovnika!
\u017dandarima \u0161to su \u010duvali skelu i robu od lopova i razbojnika, kao i \u010dinovnicima zaposlenim na postrojenju za skelu \u0161to se otad na parnu vu\u010du vukla do vojvo\u0111anskog \u0161lajsa, sagra\u0111ena je prva gra\u0111anska pala\u010da u Batini, s ugaonim erkerima kao kulama s \u010dardacima. Ju\u017eno od nje nalazila se gostionica Pobjeda gdje se moglo opu\u0161tenije \u010dekati kompu, a gdje su, kao u svom dnevnom boravku, boravili \u0161pi\u0107asti brkati \u017eandari. Zgrada carinarnice, kao i nova Art-d\u00e9co crkva me\u0111u \u0161umarcima Banova brda, ozna\u010dile su prijelaz od Kisk\u0151szega do Batine. Dunav je plavio i povla\u010dio se, skela na parnu vu\u010du prevozila je putnike, kola i robu u Ba\u010dku, niz Banovo brdo su se surducima nizali sokaci, koje su jedni napu\u0161tali i odlazili sjevernije, i koje su drugi s juga naseljavali. Ipak, slika s osamnaestoljetnog bakropisa nije se mijenjala i u planovima su se nizali isti motivi: la\u0111e i teglenice na Dunavu, ku\u0107e i mre\u017ee na obali, crkveni zvonici me\u0111u kro\u0161njama ruba stijene Banovog brda na u\u0161\u0107u Kara\u0161ice u Dunav. Mijenjali su se tek kostimi osvaja\u010da.
Za Drugog svjetskog rata Batina je opet postala Kisk\u0151szeg; oni \u0161to su do\u0161li s juga su nazad protjerani na jug (ili u logore), sa sjevera je do\u0161la Jugend te je Kisk\u0151szeg opet postao Donau-Daru-Winkel, da bi 1944. godine NOVJ i Crvena armija \u201eoslobodili\u201c Baranju, kao \u0161to su je par godina ranije oslobodili Horthijevci, pa nakon njih i Tre\u0107i Reich. Po \u0161irokom Dunavu su na par motornih brodi\u0107a, dvadeset i sedam \u0161lepova i sto i osamdeset ribarskih \u010damaca u smrt poslani Vojvo\u0111ani i Ukrajinci jer su, osna\u017eeni brojno\u0161\u0107u i pozicijom unutar Crvene armije odnosno NOVJ-a, rogoborili o samostalnosti; pod te\u0161kom paljbom Nijemaca, Ma\u0111ara, domobrana, usta\u0161a i nedi\u0107evaca s vrhova Banova brda ginuli su u baranjskom samoubila\u010dkom iskrcavanju na desnu obalu Dunava. Njihovi le\u0161evi zauzeli su prvi mostobran. Ne podsje\u0107a li to na biblijsku pri\u010du kad je David po\u017eelio Bat-\u0161ebu te je njezinog supruga Uriju poslao u naj\u017ee\u0161\u0107e bojeve, da bi, po njegovoj smrti, mogao o\u017eeniti onu koju je \u017eelio? \u201eDrve\u0107e je bilo oki\u0107eno rukama i nogama, odrubljenim glavama, krvlju\u2026\u201c, pisao je tada komesar Du\u0161an Krajinovi\u0107.
Tim istim ubijenim i nepodobnim unutar svakog pobjedni\u010dkog korpusa podignut je kasnije spomenik na mjestu gdje Banovo brdo uranja u Dunav, gdje poput zmajeva\u010dkog zmaja, kojeg nikad nije biti bilo, razjapljenih \u010deljusti i o\u010dnjaka o\u0161trih poput lesnih stijena prerezanih kao ma\u010dem, otvara \u017edrijelo da taj nesretni Dunav ili pro\u017edre ili sa\u017ega. Spomenik su od milja nazvali Julka, po prvoj partizanki \u0161to se iskrcala na batinsku obalu Dunava: ona je selu donijela slavu te nije \u010dudo da je jednako vole Ma\u0111ari, Hrvati, Nijemci i Srbi \u2013 ionako su svi skupa ratovali, malo za jedne, a malo za druge.
Osim Julke, batinskoj vizuri nakon Drugog svjetskog rata dodan je most 51. divizije. On je otjerao la\u0111e, vodenice i skelu, sru\u0161io je grobljansku kapelu i kri\u017eni put i groblje, \u0161to se sve s lesom survalo niz bazaltnu stijenu, a kosti ostale u \u0161ipra\u017eju divlje \u0161ume dok ih je polako ispirala ki\u0161a i poplavna voda Dunava.<\/p>\n\n\n\nKod Eve<\/h5>\n\n\n\n
Neugledni mu\u0161karci, zgrbljeni nad svojim pi\u0107em, kavom s rakijom ili pivom, tek ovla\u0161 su nas pogledali kad smo uni\u0161le te nas upitnim pogledom otpratili do mjesta gdje smo sjele i gdje su nas ostavili s mirom, kao da su nas predali u ne\u010dije sigurne ruke. Da smo do\u0161le same, vjerojatno bi nas podozrivo gledali i u sebi omalova\u017eavali kao sve strance \u0161to iz vlastitih interesa dolaze na obljetnicu Batinske bitke. No, bili smo s Agnezom, i samim time smo bili ‘podoma\u0107eni’. Kratko je trebalo, a da nas vi\u0161e nitko nije niti zamje\u0107ivao.<\/p>\n\n\n\n
Kroz sve ja\u010di \u017eamor u gostionici izmjenjivale su se ma\u0111arske i hrvatske rije\u010di u mje\u0161avini oba jezika, gdje svi poznaju dovoljno tu\u0111ica, a da se ipak razumiju; \u0107ulim u\u0161i i slu\u0161am \u010das Olivera, \u010das stare Ma\u0111are \u0161to za stolom do na\u0161eg sporo pri\u010daju. Odmah do njih su mladi\u0107 i djevojka rastvorili bureke iz kojih se pu\u0161i para \u0161to probija oblake dima nad na\u0161im glavama. Konobarica provjerava ima li jo\u0161 vode u lon\u010di\u0107u na pe\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lo je podne i nebo se bilo razdanilo. U gostioni su sjedila ista lica, kao i kada smo u\u0161le. Na zidovima do toaleta visjelo je antifa\u0161isti\u010dko i ma\u0111arsko znakovlje, a tik do njih posteri s golim \u017eenama, koje vi\u0161e nitko ne gleda.<\/p>\n\n\n\n
Agneza nam pri\u010da dalje. O markantnom Kosti Nagyu \u0161to je prerezao vrpcu novog mosta, kad je gladan Dunav pro\u017edro i lesnu stijenu i kapelicu s kri\u017enim putem; o lesnim rupama, gdje su neko\u0107 bili grobovi, u kojima ne odzvanja jeka pada kamena na dno; pri\u010da o \u017eenama koje \u010diste poklonac Ivana Nepomuka i o djedu koji je, krivo optu\u017een za dekapitaciju kipa, dobio \u0161amar od \u017eandara; pri\u010da o obli\u017enjem studencu sv. Roka u \u0161umi, podignutom za baranjske kuge, gdje je njezina majka nosila zahvalnicu svaki put kad bi bolesna stoka ozdravila; pri\u010da o kisikani i livnici \u0161to je staklom obavila zgradu \u017eitnice iz 18. stolje\u0107a, o avionu i dva tenka u srbijanskom koritu Dunava, o sjekiri koju je njezin otac izronio s drvene teglenice i kojom njena majka i dalje cijepa skaljice, o Julki koja je pretvorena u vidikovac i uz koju se odr\u017eavaju jazz i rock koncerti, a njena majka je dobila kaznu od milicajca kad je kao djevojka na spomeniku upalila tranzistor.
Izlazimo van iz Evine gostionice, a Agneza nas vodi kraj gatora pod crkvom \u0161to su bili vlastelinski vinski podrumi, prije nego su slu\u017eili kao ledenice; za njenog djetinjstva ljudi su u njima uzgajali i prodavali gljive. Pri\u010da nam o zale\u0111enom Dunavu kojeg su stranci mijenjali za aljma\u0161ke livade pod snijegom, pri\u010da o batinama kojeg je od djeda dobila jer se igrala u kosturnici pod Julkinim nogama, o surducima \u0161to su za ki\u0161a slu\u017eili kao kanali do Dunava, a za suhih dana kao puteljci me\u0111u ku\u0107ama, vodi nas do javnog bunara na u\u0161\u0107u Kara\u0161ice, gdje se vadila najbolja voda u selu i, kona\u010dno, pri\u010da o sebi, kako je bila oti\u0161la u Njema\u010dku u potrazi za boljim \u017eivotom, no kako se nakon tri mjeseca vratila jer Banovo brdo njezin je jedini dom.<\/p>\n\n\n\nObilje<\/h5>\n\n\n\n
Idu ki\u0161e i Dunav raste: mo\u017eda \u0107e mu, kao 1965. i 1972. godine, kanali Franz Josefa i Marije Terezije opet biti nedostatni, mo\u017eda \u0107e Dunav opet potopiti Kara\u0161icu, probiti nasipe, a Batinci \u0107e od ku\u0107e do ku\u0107e, kao neko\u0107, i\u0107i u \u010damcima. I tada \u0107e u podno\u017eju Banovog brda stajati poklonac, a u njemu kip sv. Ivana Nepomuka, ne stoga jer ga je posvetilo ulje biskupovo, ve\u0107 jer su ga svetim u\u010dinile zahvale i molitve generacija ribara, la\u0111ara, vodeni\u010dara, gostioni\u010dara, rudara, seljaka, vinara, u\u017eara, lu\u010dnih radnika, kolara, tkalaca, pekara, graditelja i u\u010ditelja, kojima je Dunav, rit i brdo utkano u du\u0161u kao kr\u0161\u0107anima brojanice.
I onda, na izlasku iz Batine, napokon shvatim pravo zna\u010denje rije\u010di \u201etrome\u0111a\u201c: Batina nije razme\u0111e dr\u017eava, ve\u0107 fenomena, a u toj jednoj to\u010dki, tom malom ribarskom mjestu, poznatom prvo po skeli, a onda po Julki, pro\u017eimaju se guste sile te\u0161kog Dunava, vulkanske stijene \u0161to je Dunav svake godine kao sladoled oblizuje, i plodnog rita, \u010diju su divljinu mo\u017eda ukrotili habsbur\u0161ki kanali, no koji i dalje, kao \u017eedan u pustinji, gladno \u010deka izljev Dunava, da u njemu opet pusti korijenje svog obilja. Zar ne\u0161to drugo prikazuju osamnaestoljetni bakropisi? Tek tri plana crtaju: Dunav, obalu i brdo. Trome\u0111e je to jave, obilja i sna. Pregusta je ova plodnost, a da dozvoli sitnoj mijeni da je gu\u0161i.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"