Autorica: Jelena Pataki \u0160umiga \/ <\/p>\n\n\n\n
Distopijska alegorija o kapitalu, prirodi i umjetnosti: “Kad se ve\u010dernje sjene izdulje” Paule Rem,
MeandarMedia, 2024.<\/p>\n\n\n\n
“Kad se ve\u010dernje sjene izdulje” mlade osje\u010dke autorice Paule Rem najnoviji je doprinos hrvatskoj distopijskoj knji\u017eevnosti. Kao tematski nastavak njezina “U ime kapitala” (2021.), roman je to istodobno sasvim futuristi\u010dki i utkan u sada\u0161njici. Rije\u010d je o postapokalipti\u010dnom svijetu koji po\u010diva na poznatim distopijskim okosnicama (tehnologizacija, kapitalizam, dehumanizacija), a koje autorica kombinira sa zaigranim, nesvakida\u0161njim narativom. U tom smislu, “Ve\u010dernje sjene” plod su tradicije po uzoru na Huxleyjev kapitalisti\u010dko-konzumeristi\u010dki pakao u ruhu raja, Orwellov velikobratski biopoliti\u010dki nadzor te McCarthyjevu psiholo\u0161ko-putopisnu postapokalipsu, ali i originalnih pogleda na stavove koje distopijski kanoni\u010dari zauzimaju.
U sredi\u0161tu “Ve\u010dernjih sjena” nalazi se pusto\u0161 Zona, a u njoj tehnolo\u0161ko-stambeni kompleks Kocka. Nju nastanjuje \u0161a\u010dica pre\u017eivjelih po\u0161to je kontaminacija zraka, tla i ostalih prirodnih resursa toksi\u010dnim korovom izazvala apokalipsu. Preostala civilizacija broji tek nekoliko ljudi: Ma\u0161inist, Znanstvenica, Arhivistica, Direktor, Menad\u017eer, Glumica i Utjecajnica. Oni su ujedno glavni likovi i dobivaju zasebno poglavlje u gotovo antologijskom formatu romana. Svi imaju svoju ulogu koju nastoje ispuniti \u2013 duboko predanu Kapitalu \u2013 i nastoje se othrvati sve ra\u0161irenijoj prijetnji otrovnoga korova. Imena-simboli osloba\u0111aju roman od kulturno-geografskih odrednica, premda ipak izrijekom nastanjuju aluzivne Sjedinjene Asocijacije Dioni\u010dara, upu\u0107uju\u0107i na univerzalnu primjenjivost romana. Jednako tako, na likovima se lome sve one dihotomije koje distopije i ina\u010de prokazuju: tehnologija i priroda, materijalno i duhovno\/religiozno, privatno i javno.
Unato\u010d bogatoj intertekstualnosti, roman je pitak i prohodan, duboko ironi\u010dan. Jezik povremeno rabi anglizme i korporativni novogovor, \u0161to odra\u017eava logiku \u017eanra i potvr\u0111uje distopijski ton romana. Prostor ove recenzije, dakako, previ\u0161e je sku\u010den da bi se istaknuli svi pohvalni elementi, ali ograni\u010dit \u0107emo se na dva, izrazito ironi\u010dna i \u2013 usudila bih se re\u0107i \u2013 pozitivna u svojoj ironiji: Arhivisticu i Glumicu. S jedne strane, Arhivistica je predana sizifovskom radu u birokratskoj ma\u0161ini Kapitala, bolno optere\u0107ena osje\u0107ajem da je netko u svakom trenu motri. I premda joj \u010ditatelj sa\u017ealno pristupa kroz ironijski modus Northropa Fryea, na kraju ipak pokazuje da je imala pravo i da je prozrela pravila igre, \u0161to joj omogu\u0107uje da vrati zna\u010daj materijalnom izdava\u0161tvu i pisanoj rije\u010di. Drugi lik i s njime povezana tema jest Glumica. Ona funkcionira kao utjelovljenje romanse kao subverzivne sile \u2013 a na koji ozbiljni kriti\u010dari i prista\u0161e kanonske distopije \u010desto zaboravljaju prilikom negativnih osvrta na popularni \u017eanr distopije za mlade (eng. YA)! \u2013 i utjelovljenje umjetnosti, koju je jo\u0161 Nietzsche opisao kao jedino pomo\u0107u \u010dega se mo\u017eemo boriti protiv dogmatizma religije i pozitivizma znanosti. Snala\u017eljivost Glumice kroz roman stoga je metafora trajne va\u017enosti i snage umjetnosti.
Kao knji\u017eevnica s velikim iskustvom, Paula Rem vidno vlada zakonitostima distopije, ali pokazuje i veliku dozu smjelosti i inovativnosti. U izgradnji svojeg distopijskog svijeta ne oslanja se slijepo na elemente kanona, ve\u0107 gradi vi\u0161eslojan, revolucionaran tekst. Kad se ve\u010dernje sjene izdulje na neo\u010dekivan na\u010din propituje sustave, vrijednosti i granice ljudske civilizacije. A u vremenu sve ja\u010dih klimatskih, politi\u010dkih i dru\u0161tvenih neizvjesnosti, to je va\u017ean podsjetnik na mo\u0107 knji\u017eevnosti i umjetnosti \u2013 strogo promi\u0161ljanje svijeta s namjerom da ga unaprijedi.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autorica: Jelena Pataki \u0160umiga \/ Distopijska alegorija o kapitalu, prirodi i umjetnosti: “Kad se ve\u010dernje sjene izdulje” Paule Rem,MeandarMedia, 2024. “Kad se ve\u010dernje sjene izdulje” […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":543,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,6,14],"tags":[146,8,145],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=542"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":546,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542\/revisions\/546"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/543"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=542"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=542"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=542"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}