<\/p>\n\n\n\n
Autorica: Paula Rem \/ <\/p>\n\n\n\n
Jednom me je studentica pitala \u2013 postoji li renesansa u \u017eidovskoj povijesti knji\u017eevnosti. Razmi\u0161ljala sam o razdobljima na koje je \u017eidovsku povijest podijelila judaistika \u2013 antika, rabinski period (1.-10. st. n. e.), srednji vijek (11.-17. st. n. e.), novo doba (poslije 18. st.). Tu je Haskala, odnosno prosvjetiteljstvo, ali nigdje se ne spominje renesansa. Kako bi se odgovorilo na to pitanje, treba prvo promotriti \u0161to je uop\u0107e renesansa i koje novosti ona donosi u kulturu. <\/p>\n\n\n\n
Za po\u010detak, kojem razdoblju pripada renesansa? Ah, svi \u0107e povikati, lagano pitanje, svi to znaju, 15.-16. stolje\u0107e, to je renesansa! No je li ba\u0161 tako? Koja su uop\u0107e obilje\u017eja renesanse? Kao prvo, pojavljivanje sna\u017enog autorskog “ja”, nakon vi\u0161e stolje\u0107a kolektivne i anonimne knji\u017eevnosti u raznolikim dru\u0161tvenim skupinama. Kad se na\u0161im svijetom \u0161iri taj koncept individualnog autorstva i tko je uop\u0107e autor u \u017eidovstvu? Anti\u010dka \u017eidovska knji\u017eevnost na\u010delno je kolektivna. \u010cak i ako je autor poznat, u \u017eidovskim anti\u010dkim tekstovima autorsko “ja” nije jako izra\u017eeno. Oni su samo pisci, zapisni\u010dari. Fokus je na doga\u0111ajima, a ne na impresijama nekog autora. Neke knjige iz ovog razdoblja kao npr. knjiga Makabejaca (koja nije u Tanakhu) izra\u017eavaju konkretnu namjeru autora \u2013 ponuditi religijsku interpretaciju povijesnih doga\u0111aja \u2013 ali autor nije eksplicitno imenovan.<\/p>\n\n\n\n
Drugo obilje\u017eje renesanse, osim jakog autorskog identiteta, jest afirmiranje anti\u010dkogr\u010dkih i rimskih motiva, prvenstveno onih iz mitologije, ali uz oslanjanje na njihov svjetonazor i filozofiju. Tre\u0107e obilje\u017eje je afirmacija \u010dovjeka kao kompleksnog bi\u0107a koje se treba jednako obrazovati iz mnogih podru\u010dja. \u010cetvrto je velika kreativnost i tehnolo\u0161ka inovativnost. Peto je fokus na razvoj znanosti i umjetnosti. Primjer takvog multitalentiranog i \u0161iroko obrazovanog \u010dovjeka je Leonardo da Vinci, najpoznatiji po slikarstvu, ali tako\u0111er je bio arhitekt, izumitelj, in\u017eenjer, \u0161to bi se danas reklo, interdisciplinarni znanstvenik.<\/p>\n\n\n\n
Drugi primjer je Dante, kr\u0161\u0107anski autor koji u svojim tekstovima koristi mnoge motive iz mitologije, naslanjaju\u0107i se pritom i na anti\u010dkogr\u010dki i rimski svjetonazor. To je velika promjena u odnosu na dotada\u0161nje javno mnijenje o anti\u010dkoj gr\u010dkoj i rimskoj (politeisti\u010dkoj, predkr\u0161\u0107anskoj) kulturi. Na\u010delno je kr\u0161\u0107anstvo, ali i \u017eidovstvo, negativno portretiralo poganske kulture, koje su ih prethodno ugnjetavale, progonile i u nekim razdobljima \u010dak nastojale iskorijeniti monoteizam. Dolaskom renesanse, ta se percepcija mijenja. Tzv. zapadna civilizacija po\u010dinje druk\u010dije promatrati anti\u010dki gr\u010dki i rimski svijet, nagla\u0161avaju\u0107i pozitivne aspekte, kao \u0161to je razvoj znanosti i filozofije, zanemaruju\u0107i aspekte idolopoklonstva, razvratnih javnih manifestacija i tome sli\u010dno, koji su prethodno bili u centru. Ovaj pregled vrlo je pojednostavljen, ali cilj ovog teksta nije baviti se povije\u0161\u0107u umjetni\u010dkih razdoblja.<\/p>\n\n\n\n
No, u \u010demu je stvar s Danteom? Pa, premda se smatra renesansnim autorom, djelovao je u 13. stolje\u0107u, puno prije po\u010detka renesanse. Iz toga proizlazi da su razdoblja proizvoljna i ne moraju nu\u017eno biti podijeljena na taj na\u010din na koji smo navikli.<\/p>\n\n\n\n
Relativno gledano, na\u010delno nam nije poznato mnogo predrenesansnih autora, a tek u tom razdoblju afirmiraju se fikcijski knji\u017eevni \u017eanrovi koje danas poznajemo. Marko Maruli\u0107 smatra se ocem hrvatske knji\u017eevnosti, on je jedan od najranijih koje uop\u0107e poznajemo, da su pisali fikciju na hrvatskom jeziku. Osim toga, Maruli\u0107 je primjer autora koji ravnopravno uz biblijske motive ni\u017ee poganske motive i doga\u0111aje iz anti\u010dkogr\u010dke mitologije. Pritom se on otvoreno svrstava u judeokr\u0161\u0107anski svjetonazor, ali tako\u0111er prihva\u0107a pozitivne elemente iz gr\u010dke poganske kulture. Stoga renesansa afirmira sna\u017eno autorsko “ja” koje je vidljivo i kod Maruli\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Kako sada tuma\u010diti sve ove podatke u kontekstu \u017eidovske povijesti autorstva?<\/p>\n\n\n\n
Znamo da je rabinska knji\u017eevnost (1.-10. st. n. e.) naslonjena na kolektivno autorstvo, a \u010dak i u slu\u010dajevima kad je autor poznat, taj autor nastoji se ne “petljati” previ\u0161e u svoj tekst. Yehuda HaNasi u Mi\u0161ni objektivno iznosi svoja znanja Usmene Tore, tradirana kroz mnogo stolje\u0107a usmenom predajom, ne name\u0107u\u0107i pritom svoja osobna mi\u0161ljenja. Njegovo autorstvo gotovo je neprimjetno. Svrha nije afirmirati mi\u0161ljenje jednog \u010dovjeka, nego vjerodostojno prenijeti ono \u0161to se smatra istinom \u2013 i pritom uklju\u010diti vi\u0161e perspektiva koje ukazuju na razli\u010dite mogu\u0107nosti interpretacije. Dakako, pritom postoje knjige koje su imenovane svojim autorima \u2013 razli\u010dite Mekhilte itd. \u2013 no one ponovno ne stavljaju autora, odnosno pripovjeda\u010dko “ja”, u centar pa\u017enje, nego ve\u0107u va\u017enost pridaju sadr\u017eajima koji se obra\u0111uju.<\/p>\n\n\n\n
Dakako, u 1. st. n. e. istaknuli su se Josef ben Matatijahu, poznatiji pod rimskim imenom Flavius Josephus, za koje povjesni\u010dari ni danas ne znaju \u0161to je ime, a \u0161to prezime \u2013 i Philo Alexandrijski. Oni su bili sna\u017eni individualci, autori \u010dije je autorsko “ja” jasno vidljivo i istaknuto, \u0161to se obja\u0161njava njihovom helenizirano\u0161\u0107u. U gr\u010dkoj kulturi, individualni autori poput Homera bili su afirmirani na na\u010din na koji to nije bio slu\u010daj u \u017eidovskoj kulturi. Philo i Josephus djelovali su u nekim zajednicama koje su se izmakle mainstreamu \u017eidovstva. Prema mojim profesorima judaistike, Josephus je prvenstveno svojim Apologijama itd. nastojao “opravdati”, odnosno objasniti \u017eidovsku kulturu Rimljanima, a danas njegove knjige predstavljaju va\u017ean povijesni izvor za \u017eidovsku antiku \u2013 dok je Philo bio ograni\u010den na kontekst Alexandrije, gdje je harmonizirao \u017eidovsku kulturu s gr\u010dkom. Uglavnom ta dva autora nisu bila pretjerano afirmirana u \u017eidovstvu, zbog pretjerane povezanosti s konkretnom okupatorskom kulturom.<\/p>\n\n\n\n
No, tko donosi renesansu u \u017eidovski svjetonazor? Nakon rabinske literature, koja uklju\u010duje ravnopravna mi\u0161ljenja mnogih rabina, dolazi period \u017eidovskog srednjeg vijeka, pri \u010demu knji\u017eevnost vi\u0161e nije kolektivna, nego se pojavljuju sna\u017eniji individualni autori. Pritom je mo\u017eda najpoznatiji Rashi, francuski komentator (11. st.), koji iz osobne perspektive komentira tekstove Tore i rabinske knji\u017eevnosti. Njegovo autorsko “ja” mnogo je sna\u017enije vidljivo. Premda se i Rashi naslanja na\u010delno na prethodne rabinske tekstove, on se ne ustru\u010dava pisati svoje mi\u0161ljenje na mjestima na kojima ono odudara od uobi\u010dajene interpretacije. Rashi se bavi “p\u0161at” analizom jednostavnog zna\u010denja teksta i dandanas je vrlo va\u017ean za razumijevanje Tanakha i rabinske literature, koju obja\u0161njava jednostavnim rije\u010dima, razumljivim svakome. Njegov doprinos ostao je nenadma\u0161en u tom pogledu.<\/p>\n\n\n\n
Da se vratimo na polazno pitanje \u2013 renesansu ne donosi Rashi, s obzirom da je njegov fokus na razumijevanju “samoga” teksta, bez uklju\u010divanja drugih alata kojima bi se taj tekst mogao interpretirati. U tom smislu, renesansu u \u017eidovsku knji\u017eevnost donosi Rambam (12.-13. st.), i danas autoritativni i u mainstreamu afirmirani autor koji uspje\u0161no integrira elemente gr\u010dke filozofije i judaisti\u010dki monoteizam, pokazuju\u0107i na koji na\u010din su ova dva svjetonazora kompatibilna. Rambamova u\u010denja naslanjaju se na Aristotela, \u010dije u\u010denja on koristi da bi univerzalizirao poante Tore, ali tako\u0111er ih objasnio na racionalan i znanstven na\u010din. Rambamov “Vodi\u010d za zbunjene”, prete\u010da svih dana\u0161njih “for dummies” priru\u010dnika, metodama prirodnih znanosti i anti\u010dkogr\u010dkih filozofija, obja\u0161njava mnoge nejasne dijelove Tanakha. Njegov priru\u010dnik uistinu ostaje must-read za sve racionaliste koji se na\u0111u zbunjeni pojedinim dijelovima Tanakha \u2013 Rambamovi argumenti vrlo su jasno i logi\u010dki obrazlo\u017eeni. On obja\u0161njava metafori\u010dnost antropomorfizama u Tanakhu; ezoteri\u010dne aspekte Merkabe; ali se tako\u0111er bavi pitanjima nastanka svemira, okrugle Zemlje i svrhe postojanja pojedinih \u017eivih bi\u0107a, ali i svrhe mitzvota. On je uistinu pravi renesansni \u010dovjek, koji integrira pozitivne aspekte gr\u010dke kulture (koja je sada dovoljno udaljena u pro\u0161losti da im mo\u017eemo oprostiti za poku\u0161aje helenizacije u doba Antioha 4.) i \u017eidovski, judeokr\u0161\u0107anski, ali i op\u0107i “abrahamski” svjetonazor. Rambam naime polemizira i s aktualnim muslimanskim filozofima tog vremena, koji su ve\u0107 odavno integrirali elemente aristotelizma i platonizma u svoje interpretacije svijeta. Rambam pritom nagla\u0161ava aspekte zajedni\u010dke svim monoteisti\u010dkim kulturama (pri \u010demu i Aristotela smatra monoteistom). Rambam je bio filozof, teolog, logi\u010dar, gramati\u010dar, lije\u010dnik i prirodni znanstvenik, a posebno je lijep na\u010din na koji integrira znanosti, umjetnosti i religiju u jedan jedinstveni sustav. Danas se naj\u010de\u0161\u0107e postavlja nekakva opozicija izme\u0111u religije i znanosti, znanosti i umjetnosti, humanistike i STEM-a, itd. Sve je puno nekakvih nepotrebnih opreka. Rambamov renesansni svjetonazor na divan na\u010din promatra sve ove aspekte razvoja \u010dovjeka i dru\u0161tva kao dijelove jednog jedinstvenog kompozita. \u010cak i Bog, argumentira Rambam, nije sastavljen od razli\u010ditih aspekata, nego svi ti aspekti koje nazivamo razli\u010ditim imenima, konotiraju jedinstvo. On uspje\u0161no razrje\u0161ava sve kontradikcije i pritom vrlo sna\u017eno nagla\u0161ava svoje vlastito autorsko mi\u0161ljenje. Svjestan je svog znanja i ne boji se pokazati ga. Dakako, nakon Rambama, koji je unato\u010d svojim hrabrim i revolucionarnim stavovima prihva\u0107en u mainstreamu judaizma, ve\u0107u popularnost stje\u010du i druge dotad zatvorene grupacije. Prethodno u malenim krugovima poznata ezoterijska u\u010denja i tekstovi, neki od kojih imaju i dodirnih to\u010daka s Platonovim u\u010denjem, krajem 13. stolje\u0107a eksplodiraju u \u0160panjolskoj, a zatim i drugdje. Kabala postaje \u0161ire prepoznatljiva i poznatija, no to se ne bi dogodilo da Rambam prethodno nije otvorio percepciju \u017eidovske javnosti u tom smjeru. Dakle, renesansa predstavlja odre\u0111eni na\u010din promatranja i nije nu\u017eno vremenski ome\u0111ena, a u \u017eidovstvu za renesansni preokret zaslu\u017ean je Rambam.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autorica: Paula Rem \/ Jednom me je studentica pitala \u2013 postoji li renesansa u \u017eidovskoj povijesti knji\u017eevnosti. Razmi\u0161ljala sam o razdobljima na koje je \u017eidovsku […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":555,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,6],"tags":[59,63,62,143],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=554"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":558,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554\/revisions\/558"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/555"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}