![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Picture2.jpg\")
U razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata Europa se na\u0161la na prekretnici \u2013 stari politi\u010dki poredci raspadali su se, dok su se na njihovim ru\u0161evinama oblikovale nove dr\u017eave, granice i savezni\u0161tva. Na prostoru jugoisto\u010dne Europe osobito je burno bilo pitanje razgrani\u010denja izme\u0111u novoosnovanih dr\u017eava i pobjedni\u010dkih sila, pri \u010demu su osobite napetosti vladale na isto\u010dnoj obali Jadrana. Taj je prostor, dotad u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, postao predmet interesa i politi\u010dkih pretenzija nekoliko aktera, me\u0111u kojima se isticala Kraljevina Italija.<\/p>\n\n\n\n
U tom slo\u017eenom me\u0111unarodnom okru\u017eenju, diplomatski dogovori i politi\u010dki kompromisi poprimaju dalekose\u017ene posljedice, kako na me\u0111unarodnoj sceni, tako i na lokalnoj razini. Jedan od klju\u010dnih doga\u0111aja koji je trajno obilje\u017eio politi\u010dku i teritorijalnu sliku isto\u010dnog Jadrana predstavlja Rapalski ugovor, potpisan u Rapallu kraj Genove 12. XI. 1920. godine. Ovaj sporazum, sklopljen izme\u0111u Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imao je za cilj rije\u0161iti teritorijalna pitanja proiza\u0161la iz raspada Monarhije, no njegove su odredbe otvorile vrata nizu slo\u017eenih procesa \u2013 od talijanske aneksije dijelova jadranske obale do konkretnih posljedica na svakodnevni \u017eivot stanovni\u0161tva tih podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n
Jedno od manje istra\u017eenih, ali iznimno zanimljivih poglavlja u tom kontekstu jest izgradnja vojnih objekata i bunkera na prostoru Dra\u010devca Zadarskog \u2013 mjestu koje je, uslijed talijanske uprave, postalo dijelom \u0161ireg sustava obrambene infrastrukture, osmi\u0161ljenog u skladu s tada\u0161njim politi\u010dkim i vojnim interesima. Upravo u svjetlu Rapalskog ugovora i njegove realizacije valja promatrati i razumjeti razloge i okolnosti izgradnje tih objekata, \u010dije prisustvo i danas svjedo\u010di o slo\u017eenoj povijesti ovoga kraja.<\/p>\n\n\n\n
Rapalskim ugovorom tako su Italiji pripali Trst, Gorica, Gradi\u0161ka i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lo\u0161inj, Unije i Susak, Lastovo, Palagru\u017ea i najzad Zadar. Upravo se takav jedan povijesni ugovor odrazio na prostor dana\u0161njeg Dra\u010devca Zadarskog, koji je tim \u010dinom bio podijeljen na dva dijela: talijanski i jugoslavenski. Najve\u0107i dio naselja potpao je pod talijansku vlast, dok je manji dio rubnog prostora ostao pod protektoratom Kraljevine SHS.[1]<\/a> U tom kontekstu znamenita je sintagma \u201eSol u Italiji, papar u Jugoslaviji<\/em>\u201c.[2]<\/a><\/p>\n\n\n Fizi\u010dki ostatci nekada\u0161nje me\u0111unarodne granice izme\u0111u Kraljevine Italije i Kraljevine SHS i danas su prisutni na terenu, svjedo\u010de\u0107i o geopoliti\u010dkoj stvarnosti 20-ih godina 20. stolje\u0107a. Detaljnim terenskim pregledom i rekognosciranjem podru\u010dja Dra\u010devca Zadarskog, osobito u neposrednoj blizini mjesnog groblja, mogu\u0107e je uo\u010diti sa\u010duvani grani\u010dni kamen \u2013 tzv. \u201ecilj\u201c. Na njemu je jasno uklesana godina \u201e1920.\u201c, \u0161to nedvojbeno upu\u0107uje na zna\u010daj i povezanost s Rapalskim ugovorom i njegovom implementacijom u prostoru.<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, izme\u0111u dva svjetska rata, Rapalskim ugovorom je stvorena talijanska enklava u Zadru (Provincia di Zadra<\/em>) kao svojevrsni \u201eotok\u201c usred jugoslavenskog teritorija, \u010dime je posljedi\u010dno prostor dana\u0161njeg Dra\u010devca teritorijalno uklju\u010den u sustav Kraljevine Italije.[3]<\/a> U tom kontekstu ve\u0107 30-ih godina 20. stolje\u0107a zapo\u010dinje proces utvr\u0111ivanja spomenutog grani\u010dnog prostora, kao i izgradnja brojnih bunkera, vojnih objekata i skloni\u0161ta, koji su i danas u vrlo dobrom stanju.[4]<\/a> Postoje\u0107i grani\u010dni prijelazi, koji su se svi nalazili na cestama i putovima \u0161to su vodili iz Zadra ili prema gradu, posebno su ure\u0111eni za obranu. Izgra\u0111ena su skloni\u0161ta i zakloni za vojnike koji su trebali braniti prijelaze. Podignute su manje armirano-betonske zgrade pokrivene betonskim plo\u010dama ome\u0111enim zidovima-zaklonima s otvorima za naoru\u017eanje i ure\u0111ene za kru\u017enu obranu. U njima su smje\u0161tene posade opremljene automatskim naoru\u017eanjem. Na samim putovima i cestama postavljene su \u010deli\u010dne rampe, sredstva za barikade i prepreke i ve\u0107i betonski blokovi. Uz svaki grani\u010dni prijelaz pripremljene su velike koli\u010dine bodljikave \u017eice i betonskih stupova radi postavljanja \u017ei\u010danih prepreka kada i gdje to bude potrebno.[5]<\/a> Po\u010detkom 1941. godine zadarski kopneni sektor obrane bio je podijeljen na pet podsektora koji su bili ozna\u010deni slovima od \u201eA\u201c do \u201eE\u201c. Prostor obrane bio je raspore\u0111en tako da se od granice s Kraljevinom Italijom do ulaza u tada\u0161nje zadarsko predgra\u0111e Arbanasi oslanjao na kopnenu obranu u podsektoru \u201eE\u201c koja je s raspolo\u017eivim topni\u010dkim i strelja\u010dkim naoru\u017eanjem mogla pokrivati i morsku obalu. Upravo od prostora Dra\u010devca koje se nalazi na sjevernom dijelu podsektora \u201eE\u201c pa do morske obale konfiguracija terena je takva da je on relativno strm, a time i vrlo pregledan za branitelja. Spomenuti prostor obalnog pojasa bio je dakako zaprije\u010den bodljikavom \u017eicom i minskim poljima.[6]<\/a> Podsektor \u201eE\u201c ujedno je najju\u017eniji talijanski obrambeni podsektor te se protezao od mora na krajnjem jugu do ceste Zadar \u2013 Plo\u010da \u2013 Babindub \u2013 Zemunik na sjeveru. U svom je sastavu imao prostor Dra\u010devca, koji je bio utvr\u0111en kao kru\u017ena izdvojena obrana te jo\u0161 nekoliko kru\u017enih obrana, prva crta obrane i druga crta obrane. Upravo na podru\u010dju Dra\u010devca mo\u017eemo dokumentirati \u010ditav niz takvih bunkera i skloni\u0161ta, a mnogi od njih su kamuflirani u vidu odre\u0111enih stambenih jedinica, pa ih se na prvi pogled te\u0161ko uo\u010dava na terenu. Do 1941. godine grad je opkoljen \u010ditavim sustavom talijanskih utvrda, posebno bunkerima iznad Ga\u017eenice i na podru\u010dju Dra\u010devca, Plo\u010de i Crnog.[7]<\/a> Iako je jedan od manjih podsektora obrane, ovaj podsektor naprosto je nanizan razli\u010ditim polo\u017eajima, i to mahom srednjim i velikim bunkerima. Prema provedenom istra\u017eivanju na tom je podru\u010dju izgra\u0111eno \u010dak 43 razli\u010ditih polo\u017eaja, a od njih je dan-danas potpuno sa\u010duvano \u010dak 39 primjeraka. Ostali su ili djelomi\u010dno ili potpuno sru\u0161eni, a samo za jedan (E-14) nije prona\u0111en nikakav trag.[8]<\/a><\/p>\n\n\n\n Unato\u010d dobroj utvr\u0111enosti, dana 8. i 9. travnja 1941. godine dolazi do jugoslavenskih zra\u010dnih napada na Zadar. Naime, tom prilikom je jugoslavensko zrakoplovstvo bombardiralo Zadar, prilikom \u010dega je pogo\u0111ena gradska vije\u0107nica i kazali\u0161te Teatro Nazionale, kao i skladi\u0161te goriva i streljiva u Vruljici koje je oti\u0161lo u zrak te su gradom \u010ditavu no\u0107 odjekivale eksplozije. Ostatci razorenog skladi\u0161ta i danas su vidljivi u sjeverozapadnom dijelu Vrulji\u010dke \u0161ume.[9]<\/a> U svjetlu tih napada na Zadra, dolazi do panike i evakuacije dijela stanovni\u0161ta prema Anconi i Puli.<\/p>\n\n\n Slu\u010daj Dra\u010devca Zadarskog otkriva kako me\u0111unarodni politi\u010dki sporazumi poput Rapalskog ugovora mogu imati izravne i dugotrajne posljedice na lokalnu zajednicu, njezinu svakodnevicu, obrambene sustave i prostorni identitet. Iako su bunkeri danas tek nijemi svjedoci pro\u0161losti, oni i dalje sna\u017eno progovaraju o slojevitoj povijesti prostora u kojem se prelamala velika geopolitika 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n BATOVI\u0106, Ante – Me\u0111unarodnopravni polo\u017eaj Zadra i odnosi s Italijom od 1918. do 1947., Zadarska smotra – \u010dasopis za kulturu, znanost i umjetnost<\/em>, br. 53 \/ 1-4, Zadar, str. 195-212.<\/p>\n\n\n\n BEGONJA, Zlatko – Zadar u sporazumima tijekom prve polovice XX. stolje\u0107a (1915.\u20131947.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru<\/em>, sv. 49, Zadar, 2007, str. 501\u2013521.<\/p>\n\n\n\n BILOSNI\u0106, Tomislav Marijan – Zadarski posjedi: Kroz Ravne kotare i Bukovicu<\/em>, Knjiga I, 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.<\/p>\n\n\n\n BUOVAC, Marin – Dra\u010devac Zadarski – od vojne oznake, talijanskih bunkera do obrane grada Zadra \/ Dra\u010devac Zadarski – a Military Patch, Italian Bunkers, and the Defense of Zadar, Grb i zastava<\/em>, br. 30, Zagreb, 2021, str. 27.<\/p>\n\n\n\n GRGUROVI\u0106, Doris – Savezni\u010dko bombardiranje Zadra u Drugom svjetskom ratu<\/em>, Diplomski rad, Sveu\u010dili\u0161te u Zadru, Zadar, 2016.<\/p>\n\n\n\n LOVROVICH, Giovanni Eleuterio \u2013 Zadar: od bombardiranja do izgnanstva – 1943.-1947.<\/em>, Edit, Rijeka, 2008.<\/p>\n\n\n\n NOVAK, Grga \u2013 Pro\u0161lost Dalmacije: od Kandijskog rata do Rapalskog ugovora<\/em>, Knjiga druga, Marjan Tisak, Split, 2004.<\/p>\n\n\n\n PERINOVI\u0106, Ferdinand – Bombardiranje Zadra 8. travnja 1941. godine<\/em>, Hrvatski fokus, br. 207, Zagreb, 11.04.2014.<\/p>\n\n\n\n PRIBILOVI\u0106, Ka\u017eimir – Povijesna gra\u0111a oko bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu: kronika doga\u0111aja<\/em>, Matica hrvatska Zadar, Zadar, 2006.<\/p>\n\n\n\n STAGLI\u010cI\u0106, Ivan – Brojne su hipoteze o razlozima te\u0161kog savezni\u010dkog bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu<\/em>, Zadarski list, Zadar, 02.11.2017.<\/p>\n\n\n\n STRIKA, Zvjezdan – Don Frane Buli\u0107 i poku\u0161aj obnove Ninske biskupije, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru<\/em>, br. 55, 2013, str. 131-147.<\/p>\n\n\n\n VU\u010cETI\u0106, Jurica \u2013 Sve talijanske fortifikacije u Zadru, Vojna povijest \u2013 magazin za vojnu povijest<\/em>, br. 29 \u2013 kolovoz, Zagreb, 2013a, str. 52-58.<\/p>\n\n\n\n VU\u010cETI\u0106, Jurica \u2013 Kopneni i morski sektor obrane, Vojna povijest \u2013 magazin za vojnu povijest<\/em>, br. 30 \u2013 rujan, Zagreb, 2013b, str. 20-26.<\/p>\n\n\n\n VU\u010cETI\u0106, Jurica \u2013 Podsektori obrane \u201eD\u201c i \u201eE\u201c, Vojna povijest \u2013 magazin za vojnu povijest<\/em>, br. 31 \u2013 listopad, Zagreb, 2013c, str. 22-29.<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> K. PRIBILOVI\u0106, 2006, 13; D. GRGUROVI\u0106, 2016, 6; J. VU\u010cETI\u0106, 2013a, 52.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> M. BUOVAC, 2021, 27.<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> M. BUOVAC, 2021, 27; A. BATOVI\u0106, 2004, 201-204; G. NOVAK, 2004, 188; Z. BEGONJA, 2007, 507-510; Z. STRIKA, 2013, 131.<\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Usporedi: G. E. LOVROVICH, 2008, 17; K. PRIBILOVI\u0106, 2006, 15-16; D. GRGUROVI\u0106, 2016, 8.<\/p>\n\n\n\n [5]<\/a> K. PRIBILOVI\u0106, 2006, 15-16; J. VU\u010cETI\u0106, 2013a, 53; F. PERINOVI\u0106, 2014; T. M. BILOSNI\u0106, 2006, 220; D. GRGUROVI\u0106, 2016, 8. Jole Mi\u010di\u0107 iz Dra\u010devca se pamti kao \u010dovjek koji je najvi\u0161e prkosio jugoslavenskim \u017eandarima s druge strane granice. Kada su ga kona\u010dno uhvatili, Jole im se uspio otrgnuti iz ruke, doslovno presko\u010diti granicu i odmjeriti im do lakta, jer jugoslavenski \u017eandari nisu smjeli krenuti za njim.<\/p>\n\n\n\n [6]<\/a> J. VU\u010cETI\u0106, 2013b, 20.<\/p>\n\n\n\n [7]<\/a> J. VU\u010cETI\u0106, 2013a, 53, 57. Znamenito je spomenuti kako su doti\u010dni bunkeri kori\u0161teni tako\u0111er u vremenu Domovinskog rata, kao svojevrsna skloni\u0161ta, zaklon i za\u0161tita pred velikosrpskom agresijom i svakodnevnim granatiranjem naselja. U tom kontekstu se ujedno pojavljuju u glazbenom spotu Jure Stubli\u0107a, kao i pri nedavnom snimanju filma \u201eGeneral\u201c.<\/p>\n\n\n\n [8]<\/a> J. VU\u010cETI\u0106, 2013c, 24.<\/p>\n\n\n\n [9]<\/a> J. VU\u010cETI\u0106, 2013c, 29; I. STAGLI\u010cI\u0106, 2017; G. E. LOVROVICH, 2008, 17-18; D. GRGUROVI\u0106, 2016, 10.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Marin Buovac \/ Nakon Prvog svjetskog rata, uspostava novih dr\u017eavnih granica na podru\u010dju jugoisto\u010dne Europe izazvala je brojne politi\u010dke napetosti, osobito na isto\u010dnoj jadranskoj […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":573,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[131],"tags":[134,133,135,132,136],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/572"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=572"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/572\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":582,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/572\/revisions\/582"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/573"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=572"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=572"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=572"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Picture3.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Picture4.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Picture5.jpg\")
Zaklju\u010dno razmatranje<\/strong><\/h5>\n\n\n\n
Literatura<\/h5>\n\n\n\n
\n\n\n\n