{"id":598,"date":"2025-12-11T14:36:53","date_gmt":"2025-12-11T13:36:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/?p=598"},"modified":"2026-01-06T13:18:40","modified_gmt":"2026-01-06T12:18:40","slug":"medijsko-komunikacijsko-razumijevanje-gillesa-deleuzea","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2025\/12\/11\/medijsko-komunikacijsko-razumijevanje-gillesa-deleuzea\/","title":{"rendered":"Medijsko-komunikacijsko razumijevanje Gillesa Deleuzea"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-text-align-right\">Autorica: Paula Rem \/ <\/p>\n\n\n\n<p><em>100. godi\u0161njica Gillesa Deleuzea<\/em> bila je tema skupa odr\u017eanog u Osijeku na <em>Dan filozofije<\/em>, 20.11.2025. Na skupu su sudjelovali Ugo Vlaisavljevi\u0107, Bo\u0161ko Pe\u0161i\u0107, Marijan Krivak, Pavao \u017ditko, Bernard Harba\u0161, Kristina Bojanovi\u0107 i \u017deljko Senkovi\u0107, a program je zaklju\u010den kolektivnim okruglim stolom na temu <em>\u0160to je filozofija. <\/em>Sadr\u017eaji o kojima su izlaga\u010di govorili uvelike se naslanjaju, osim na filozofiju, na teme i pitanja vezane uz medije i komunikaciju. Ovaj esej osvrnut \u0107e se na neke mogu\u0107nosti medijsko-komunikacijskog razumijevanja filozofije Gillesa Deleuzea.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Deleuze tra\u017ei \u2013 rastemeljenje<\/em>, pi\u0161e prof. Marijan Krivak, <em>Filozofija je stvar IMANENCIJE. Bavi se onime \u0161to je opipljivo i \u017eivotno prisutno, ovdje i sada, u okru\u017eju svijeta kao \u00bbentropijski umre\u017eenih poredaka DRU\u0160TAVA KONTROLE\u00ab.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Prema Deleuzeu, mediji na neki na\u010din osiguravaju mehanizme dru\u0161tvene kontrole; oni nisu samo prostor slobode, nego i prostor fiksiranja ve\u0107 postoje\u0107ih zna\u010denja. Jezik je za njega potencijalno nasilan \u2013 ve\u0107 samom strukturom jezika odre\u0111uju se zna\u010denja odre\u0111enih koncepata, koja se vrlo lako \u0161ire svim korisnicima tog medija, a da pritom ne postoji svijest o postojanju ideolo\u0161ki obojenih koncepata. Jezici zapadnih civilizacija razlikuju se od jezika Dalekog Istoka ili Ju\u017ene Amerike. To zvu\u010di kao tautologija \u2013 pa naravno da se razlikuju! No rije\u010d je o strukturalnim temeljnim razlikama koje su naslonjene na zajedni\u010dku kulturnu memoriju. Na\u0161 svakodnevni govor sadr\u017ei mnogobrojne reference na zajedni\u010dka povijesna znanja \u2013 judeokr\u0161\u0107anske vrijednosti, anti\u010dkogr\u010dku filozofiju i rimski koncept dr\u017eave. To su neki okviri unutar kojih dru\u0161tvo svakodnevno funkcionira \u010dak i ako ne postoji aktivna svjesnost o tome. Deleuze je itekako svjestan utjecaja jezika na formiranje zna\u010denja. On argumentira da vladaju\u0107e klase \u2013 tkogod to bio, politi\u010dari, poduzetnici, ili u sada\u0161njem slu\u010daju velikih dr\u017eava svijeta, ne postoji jasna razdioba izme\u0111u politi\u010dke i ekonomske vlasti \u2013 koriste medijske sadr\u017eaje kako bi perpetuirali svjetonazor kojima njima odgovara. Stoga ne \u010dudi da ameri\u010dki filmovi reklamiraju &#8220;ameri\u010dki san&#8221;, europski se bave socijalnim pitanjima, a filmovi nekih drugih kultura tako\u0111er zrcale njihove ideale o tome \u0161to bi \u017eivot trebao biti.<\/p>\n\n\n\n<p>No, mora li to ba\u0161 tako biti? Je li taj problem inherentan mediju i nezaobilazan? Deleuze ka\u017ee da ne, dapa\u010de! Mediji bi morali biti prostor slobodnog mi\u0161ljenja. Film bi tako morao biti <em>medij promi\u0161ljanja<\/em> svijeta, a ne samo oslikavanja ili uljep\u0161avanja. Ili upornih poku\u0161aja prodati nam neki proizvod, marginalno ili vrlo o\u010digledno pozicioniran u kadrove filma. Film se mora osloboditi opslu\u017eivanja Kapitala i pru\u017eiti prostor, u doslovnom smislu prostora na sli\u010dici filmske vrpce u analogno doba, za mi\u0161ljenje. Fiktivni prostor filmskog kadra predstavlja simboli\u010dki prostor mi\u0161ljenja, i to mi\u0161ljenja oslobo\u0111enog tekstualnog jezika, mi\u0161ljenja pozicioniranog primarno u slikovni jezik. Na ovom mjestu mo\u017eemo se prisjetiti i avangardnih umjetni\u010dkih pravaca, koji su kroz 20. stolje\u0107e nastojali osloboditi umjetnost jezika, koji predstavlja unaprijed fiksirana zna\u010denja. Stoga i mediji imaju mogu\u0107nost pru\u017eanja novih mogu\u0107nosti izra\u017eavanja koje ne\u0107e biti samo uklopljene u ve\u0107 postoje\u0107a zna\u010denja.<\/p>\n\n\n\n<p>Nadalje, Deleuze govori o &#8220;tijelu bez organa&#8221;, konceptu koji je danas vrlo zastupljen u okviru no-limits kulturne paradigme. Izlaga\u010dica Kristina Bojanovi\u0107 specifi\u010dno se osvrnula na Deleuzeovo bavljenje temom &#8220;postajanja \u017eenom&#8221;, koje u dana\u0161nje doba gubi fokus javnosti, a naglasak postaje na drugim vrstama identiteta koji nisu temeljeni na tradicionalnoj opreci. Deleuze obja\u0161njava na koji na\u010din dru\u0161tva ukidaju dihotomiju izme\u0111u rodova, koji brojevnim rje\u010dnikom nisu vi\u0161e binarni, nego mogu biti na n-tu varijablu. Izlaga\u010dica pritom upozorava na metafizi\u010dki problem koji nastaje ukidanjem te dihotomije te zaklju\u010duje da odnos etike i metafizike ne mora nu\u017eno biti podudaran. Liberalno dru\u0161tvo danas na otvoren na\u010din pristupa konceptu n-identiteta, ali pritom ne preslikava nu\u017eno taj stav na metafizi\u010dka i ontolo\u0161ka pitanja, s obzirom da su ona naslonjena primarno na jasno strukturiranim i razdijeljenim oprekama. Marijan Krivak u diskusiji je naveo kao primjer Levinasa, za kojega je klju\u010d svega u opreci izme\u0111u dvaju dijalo\u0161kih subjekata. Sli\u010dno je kod Martina Bubera. Iz ontolo\u0161ke perspektive, nu\u017eno moraju postojati dva me\u0111usobno suprotna subjekta da bi se mogla ostvariti interakcija. Ti subjekti ne mogu biti me\u0111usobno identi\u010dni, jer onda nije mogu\u0107e govoriti o interpersonalnoj, nego samo o intrapersonalnoj, odnosno autokomunikaciji.<\/p>\n\n\n\n<p>U komunikologiji govorimo o komunikatoru i recipijentu, po\u0161iljatelju i primatelju sadr\u017eaja. Te uloge su striktno fiksirane, ali su me\u0111usobno izmjenjive, dapa\u010de, one podrazumijevaju da je izmjena uloga klju\u010dna da bi se odvila interakcija. Svaki komunikacijski odnos mora biti recipro\u010dan, jer u suprotnom nije rije\u010d o komunikaciji. Prema tome, komunikator nu\u017eno postaje recipijentom, a recipijent komunikatorom. Izlaga\u010dica obja\u0161njava da je upravo to u su\u0161tini Deleuzeovog shva\u0107anja tog koncepta \u2013 premda su neke vrste identiteta ontolo\u0161ki i metafizi\u010dki fiksirane, u dru\u0161tveno-interakcijskom kontekstu sudionici odre\u0111ene socijalne situacije nu\u017eno \u0107e zamjenjivati uloge. Na trenutak, aktivno sudjelujemo u razgovoru \u2013 govorimo, pi\u0161emo \u2013 a na trenutak pasivno konzumiramo neki sadr\u017eaj ili slu\u0161amo odre\u0111enog izlaga\u010da. Na taj na\u010din se i Deleuzeov koncept mo\u017ee shva\u0107ati kao objedinjuju\u0107i izme\u0111u tradicionalne ontolo\u0161ke pozicije i liberalne dru\u0161tveno-eti\u010dke perspektive.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Pojam treba otrgnuti od \u00bbstrojeva \u017eudnje\u00ab u informacijsko-komunikacijskom univerzumu \u0161to nam kontrolira i imananentno, upravo, \u00bbstvara\/konstruira \u017eelju\u00ab. To \u00bbspa\u0161avanje pojma\u00ab mogu\u0107e je jedino u permanentnoj DE-TERITORIJALIZACIJI, te iznala\u017eenju \u00bblinija bijega\u00ab od Matrixa sve te\u017ee pojmljivog i neumitnije nam izmi\u010du\u0107eg kapitalizma, koji se posvema pretvorio u \u00bbratni stroj\u00ab, <\/em>pi\u0161e dalje prof. Krivak.<\/p>\n\n\n\n<p>Budu\u0107i da masovni mediji kao &#8220;strojevi \u017eudnje&#8221; imaju toliko veliku mo\u0107 nad recipijentima, njihov utjecaj bi se morao iskoristiti na pozitivan na\u010din. Prema Deleuzeu, nije rije\u010d o mediju kao takvom, nego o na\u010dinu na koji se koristi: umjesto &#8220;teritorijaliziranja&#8221; Kapitala i opravdavanja kapitalizma kroz masovne medije, trebalo bi ga se deteritorijalizirati.<\/p>\n\n\n\n<p>Posljednje izlaganje bavilo se Deleuzovom interpretacijom Kafkinih i Proustovih tekstova. Premda se podrazumijeva da onaj tko pi\u0161e odre\u0111eni tekst, dakle njegov autor, nastoji time poslati odre\u0111enu poruku recipijentima \u2013 Deleuze argumentira da Kafka i Proust \u010dine suprotno. Prof. Senkovi\u0107 ukazuje da na\u010delno recipijenti o\u010dekuju od knji\u017eevnosti stilsku i tematsku rasko\u0161nost, dok Kafka i Proust koriste jezi\u010dni minimalizam, koji \u010ditatelja vi\u0161e odbija nego \u0161to ga privla\u010di. Deleuze pi\u0161e kako Kafka \u010dak i u svojoj privatnoj komunikaciji \u2013 pismima koja je razmjenjivao sa svojim djevojkama \u2013 koristi jezi\u010dni stil koji Drugoga, odnosno Drugu, zapravo odbija od produbljivanja odnosa s njim. Ova tema posebno je zanimljiva u dana\u0161njem kontekstu, kada se mnogi interpersonalni odnosi odr\u017eavaju putem digitalnih medija \u2013 koji&nbsp; aspekti komunikacije zbli\u017eavaju, a koji udaljavaju? Prema Deleuzeu, za svaku bliskost mora postojati odre\u0111ena udaljenost \u2013 i mo\u017eda je u tome odgovor na to pitanje. Kafka odr\u017eava bliske odnose isklju\u010divo putem pisanih medija \u2013 isto kao \u0161to svojim tekstom stupa u komunikaciju sa \u010ditateljem. No to nije, upozorava prof. Vlaisavljevi\u0107, samo komunikacija izme\u0111u autora i \u010ditatelja, ili komunikatora i recipijenta, nego primarno autokomunikacija, odnosno komunikacija recipijenta sa samim sobom. Knji\u017eevnost omogu\u0107uje \u010ditatelju upoznati, ne samo Drugog, nego i samoga sebe. To vra\u0107a do pitanja solipsizma, na koje je ukazala prof. Bojanovi\u0107, odnosno do koje mjere je interakcija izme\u0111u razli\u010ditih bi\u0107a uop\u0107e mogu\u0107a. Pa, o\u010digledno smatramo da jest, ina\u010de ne bismo prou\u010davali komunikologiju! Tako\u0111er i ova ontolo\u0161ka razmatranja kojih su se izlaga\u010di dotaknuli, podrazumijevaju nu\u017enost me\u0111usobne interakcije, odnosno razmjene zna\u010denja izme\u0111u dva posve razli\u010dita subjekta, kojima je onaj drugi \u2013 Drugi \u2013 ali koji ipak dijele odre\u0111ene zajedni\u010dke vrijednosti jer ina\u010de ne bi mogli stupiti u komunikacijski odnos. Izlaga\u010di su naglasili da metafizi\u010dka dihotomija ne zna\u010di da iz eti\u010dke perspektive nije potreban otvoren odnos prema identitetima n-varijabli. To je vidljivo u dana\u0161njem sustavu medija, gdje su uklju\u010dena raznovrsna utjelovljenja Deleuzovog &#8220;tijela bez organa&#8221;, koje vi\u0161e nije marginalno, nego centralno zastupljeno u mnogim masmedijskim sadr\u017eajima.<\/p>\n\n\n\n<p>Zaklju\u010dno, neke mogu\u0107nosti prou\u010davanja Deleuzeovog rada iz perspektive komunikologije \/ mediologije su: 1) koncept medija kao strojeva \u017eudnje; 2) jezik kao mehanizam opresije ili osloba\u0111anja; 3) do\u017eivljaj teksta kao knji\u017eevnog stroja, 4) pitanje zadanosti funkcija u komunikacijskom odnosu, 5) pisana i usmena komunikacija kao mehanizam interpersonalnog zbli\u017eavanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Autorica: Paula Rem \/ 100. godi\u0161njica Gillesa Deleuzea bila je tema skupa odr\u017eanog u Osijeku na Dan filozofije, 20.11.2025. Na skupu su sudjelovali Ugo Vlaisavljevi\u0107, <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2025\/12\/11\/medijsko-komunikacijsko-razumijevanje-gillesa-deleuzea\/\" title=\"Medijsko-komunikacijsko razumijevanje Gillesa Deleuzea\">[&#8230;]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":601,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,58,107],"tags":[140,59,139,148,65,60],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/598"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=598"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/598\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":600,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/598\/revisions\/600"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/601"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=598"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=598"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=598"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}