Autor: Goran Rem \/ <\/p>\n\n\n\n
Slavonski Brod, jo\u0161 uvijek posljednji bastion metalske industrije, ali i nepoderive b-scene glazbenog te\u0161kog metala, uz marsonikonsku odli\u010dnu sf-prozu Ivana Lutza, dobio je i prvi u svojoj povijesti \u2013 noise band, nazvan, a i kako bi druk\u010dije nego li kao da su im ime smi\u0161ljali Nik i Bic uz malu pomo\u0107 nekog starog brodskog \u0161efa ljevaonice, ime \u2013 Pogon.<\/p>\n\n\n\n
Naime, Galerija umjetnina Slavonskoga Broda, radom kustosa Vedrana Neme\u010dek \u017divkovi\u0107a uklju\u010dila se u \u201epogon\u201c Ministarstva kulture i medija RH, odnosno u njihov novi ciklus projekta AJMO!<\/em>, koji su pokrenuli Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te We Move Music Croatia\u2026<\/p>\n\n\n\n Brod, koji svoju rock povjesnicu zapo\u010dinje Pla\u0161ljivcima 1962-e, va\u017enim Eggsima sredinom 60-ih pa najboljim covera\u0161ima tijekom sedamdesetih a i ikada \u2013 Bumom, ali i prvim singlicama osje\u010dko-brodske grupe Had 1971., Brod je Animatorima dobio i glasno mjesto u povjesnici ex-next-dr\u017eavne scene, a sada ulazi i u novu povijest.<\/p>\n\n\n\n Pogon je dinami\u010dan i izuzetno talentiran dvojac, zna\u010di “u startu” naoko – “fali” kompaktiraju\u0107eg okvira i \u201enema tre\u0107eg\u201c, a vjerojatno bi odavno \u2013 takva kao tehnolo\u0161ki progresivna – suvremenost to s lako\u0107om ispunila sinteti\u010dnim \u0161umovima, naime i sam legendarni osje\u010dki Majki\u0107 bi to tako napunio “u ono doba” kada je kao Cog i Dalstroy svirao noise. Nije isklju\u010deno, u slu\u010daju Pogona, da bi neki solo-gitarski vrat mogao kad-tad usko\u010diti, recimo nakon dva albuma, \u010disto za izlazak na stadion\u2026<\/p>\n\n\n\n ALI, Pogon u skoro svih 9 pjesama proizvodi, uz sve tri svoje instrumentne linije (instrumentna je i sam vokal, a naravno i bubanj i bas) kr\u010de\u0107i sub-zvuk, s basa odaslan, koji pokriva i \u010duva “okvir”, dr\u017ei ga i gradi ga – analognim papu\u010dicama – a ne unfair digitalnim sredstvom i to je onda “\u017eiv” i pun pa makar bio i nestabilan i nestalan, dapa\u010de ba\u0161 nestabilan je jako ok – zvuk. Zvuk koji je u svojem sviranijem dijelu gra\u0111en od bas linije i surove bubnjarske linije, koje se me\u0111usobno navra\u0107aju jedna drugoj i prisje\u0107aju da su nekada bili ritam sekcija, a sada su sekcija izmjeni\u010dno rastu\u0107eg dijaloga!<\/p>\n\n\n\n \u0110un\u0111ino vikanje je odli\u010dno i ok, pa – \u010dim budu ti porijetki ili prerijetki dijelovi vikanja – ukupni zvuk se smiri, ali i napuni trima izvorima tj bojama (baterija bubnja, bas i kr\u010de\u0107i back-sound) pa je to dobar noise-zid u nadozidavanju. Mislim da se ne vi\u010de u svih 9 pjesama, \u010dini mi se da su barem 3 bez pjevanja, nisam bilje\u017eio, tu brojku pi\u0161em na utisak, a mo\u017eda i te bezvokalne imaju neke male sekvence usklika, ne sje\u0107am se ba\u0161 striktno…<\/p>\n\n\n\n Pogon je ipak ipak nezgusnuta i jo\u0161 uzbudljivo rahla materija, osje\u0107a se dobar proces pokretnog kompaktiranja, instrumentni se me\u0111uodnosi jakim razvaljotkama smjenjuju i uskla\u0111uju, zapravo – razskla\u0111uju, bas linija koja se mjestimi\u010dno krto otvara svijetlim opona\u0161anjima sola gdje dijelom samo tra\u017ei \u0161um, a posti\u017ee ipak i melodi\u010dnost… i zatim nalazi u zajedni\u010dkim bubanjima neumoljivo brzog i preciznog, onda gustog, a usporenog bubnja, koji ipak svira, ali odli\u010dno sam \u010duva ritam-liniju, a pritom, pri tim smjenama na\u010dina razvaljivanja, \u010duva \u010dak i melodijsku liniju.<\/p>\n\n\n\n Ne smije se zaboraviti da Pogonov bubanj \u010duva i ima iskustvo benda Joe 4, jedinog ikada hrvatskoga benda kojem je dragi bog Steven Albini producirao album (nepre\u017ealjivi Albini je oti\u0161ao naglo, i naravno nije oti\u0161ao, a njegov je Shellac jednom prilikom izveo obradu Sexine pjesme, zna\u010di znao je, \u010duo je\u2026), dakle koncentrirani i istovremeno instiktivan velemajstor ritmi\u010dkog punog zvuka Damir \u0160imunovi\u0107 svira bubnjarsku dubinsku stilistiku fine mo\u0107i, koja je spremna smijeniti bilo koju linijsku dionicu za onu posve druk\u010diju, brzu u sporu notorno, a minimalno odr\u017eavaju\u0107u s lako\u0107om u skoro jazzerski atmosfersku. S druge strane mladi \u0110un\u0111a donosi i trag iskustva suosniva\u010da osje\u010dke Klaustrofonije, aktualno najva\u017enijeg hrvatskog noise banda, kako, o Klaustrofonijinom mjestu na sceni isti\u010de Guranje s litice, koje je ina\u010de i objavilo prvi uvjerljiv medijski uradak Pogona, tj EP \u2018Session u Prostoru\u2019.<\/p>\n\n\n\n Njihovi sukoncertni gosti su bili ba\u0161 bend Klaustrofonija, Osje\u010dani s o\u010dito nezadr\u017eivim privremenim radom u prostoru mani\u010dno-mudrog noisa, odli\u010dni u zvu\u010dnoj opni intenziteta kojom su zategnuli ve\u0107 dvije godine najavljivan svoj albumski uradak: Rigged Phantasies, objavljenom pod makedonskim labelom Mrtov Konj \/ Dead Horse, koji je emitiran i na kultnom radiju KEXP.<\/p>\n\n\n\n Sve to je odsvirano, kao prvi koncert spomenute brodske dionice ciklusa Ajmo!, u prostoru koji je amenovao odsutni kustos Vedran Neme\u010dek \u017divkovi\u0107, u neo\u010dekivanoj memorijskoj prostoriji Ku\u0107e tambure, volumenom bazili\u010dno-kapeli\u010dne visine, stoga je i bez legendarnih kartona za jaja \u2013 tonac Juraj izveo omanje \u010dudo, pun i nebetonski koncertni zvuk.<\/p>\n\n\n\n Posebna je to bila koncentrirana koncertna sve\u010danost suvremenosti, a i budu\u0107nosti. I prije po\u010detka programa, iako se mi posjetitelji me\u0111usobno nismo poznavali, ve\u0107 smo se bili pozdravljali na brodskim ulicama.<\/p>\n\n\n\n Ne slu\u0161ati noise zna\u010di \u017eivjeti nepismen u gradu i ne samo gradu, napisao bi sada davni Heroinin urednik, Branko Male\u0161, da to ve\u0107 nije u\u010dinio.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Goran Rem \/ Slavonski Brod, jo\u0161 uvijek posljednji bastion metalske industrije, ali i nepoderive b-scene glazbenog te\u0161kog metala, uz marsonikonsku odli\u010dnu sf-prozu Ivana Lutza, […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":610,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,4],"tags":[54,143],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/609"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=609"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/609\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":611,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/609\/revisions\/611"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/610"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=609"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=609"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=609"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}