Autorica: Marija \u0160eri\u0107 \/ <\/p>\n\n\n\n
\u010cini se da je Istanbul mjesto gdje ljudi dolaze u \u017eelji za nestajanjem.<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Radnja filma Crossing <\/em>(Levan Akin, 2024.) prati tri lika na putovanju razli\u010ditih motiva: umirovljena u\u010diteljica povijesti u potrazi za nestalom ne\u0107akinjom, mladi\u0107 koji se pridru\u017euje u\u010diteljici, u potrazi za vlastitom svrhom, transrodna \u017eena koja volontira za NVO sa \u017eeljom stvaranja sigurnog uto\u010di\u0161ta ugro\u017eenim skupinama u svojoj zajednici.<\/p>\n\n\n\n Crossing<\/em> na engleskom jeziku ozna\u010dava \u201emjesto gdje se ceste kri\u017eaju\u201c, \u201eprijelaz rijeke ili granice\u201c, putovanje s jednog kraja na drugo<\/em>. U daljnjem tekstu slu\u017eit \u0107u se pojmom raskri\u017eje,<\/em> jer se u kontekstu filma likovi susre\u0107u, mimoilaze, razilaze i propu\u0161taju jedni druge nalaze\u0107i se na raskri\u017eju cesta iste va\u017enosti, svojim osobnim putevima.<\/p>\n\n\n\n Mjesto radnje je Bospor u Istanbulu, gradu no\u0107nog \u017eivota, rakije, \u010daja, baklave, uli\u010dnih ma\u010daka i lutalica, gradu ljudi izgubljenih u translaciji.<\/p>\n\n\n\n U sredi\u0161tu je umirovljena u\u010diteljica povijesti koja, na zamolbu svoje preminule sestre, kre\u0107e u potragu za nestalom ne\u0107akinjom. Iako ne zna kako ona danas izgleda, prepoznaje je tek kao djevoj\u010dicu sa stare fotografije iz nov\u010danika. Jedino \u0161to zna jest da je ne\u0107akinja sada transrodna \u017eena i da \u017eivi u Istanbulu. Na tom putu susre\u0107e mladi\u0107a koji joj se pridru\u017euje, ne toliko iz altruizma koliko iz potrebe da prona\u0111e vlastitu svrhu i pobjegne iz obiteljskog okru\u017eenja u kojem se osje\u0107a neprihva\u0107eno. Tre\u0107i klju\u010dni lik je transrodna \u017eena koja \u017eivi u Istanbulu i volontira u nevladinoj organizaciji, s jasnom \u017eeljom da stvori sigurno uto\u010di\u0161te za ugro\u017eene skupine unutar svoje zajednice.<\/p>\n\n\n\n Prvo va\u017eno raskri\u017eje odvija se u Gruziji, u Batumiju, na obali Crnog mora. Ondje zapo\u010dinje putovanje koje je istodobno geografsko i unutarnje. Prelazak morske granice simbolizira izlazak iz poznatog i ulazak u prostor nesigurnosti. U\u010diteljica susre\u0107e mladi\u0107a koji zna turski i ne\u0161to malo engleskog. On \u0107e joj pomo\u0107i u novoj sredini uspostaviti komunikaciju. Guglao je lokaciju kvarta \u201egdje \u017eive transrodne osobe u Istanbulu\u201c, on \u0107e pomo\u0107i u\u010diteljici da do\u0111e do svoje ne\u0107ake. Oboje prelaze granicu vo\u0111eni osje\u0107ajem gubitka: ona tra\u017ei osobu, on tra\u017ei pripadnost.<\/p>\n\n\n\n Istanbul se u filmu prikazuje kao grad raskri\u017eja. Doslovno i metafori\u010dki. Rije\u010d je o gradu no\u0107nog \u017eivota, rakije, \u010daja, baklave, uli\u010dnih ma\u010daka i lutalica, ali i gradu ljudi izgubljenih u prijevodu, identitetu i dru\u0161tvenim okvirima. Grad na dva kontinenta postaje multikulturalno sredi\u0161te u kojem se sudbine sudaraju i razilaze. Film pru\u017ea uvid u izra\u017eene socijalne kontraste: siroma\u0161tvo i neima\u0161tinu, otmjene restorane, uli\u010dne svira\u010de, prostituciju i besku\u0107ni\u0161tvo. Redatelj pritom ne pose\u017ee za stereotipima i dru\u0161tvenim osu\u0111ivanjima ve\u0107 sugerira empatiju i gradi realnu sliku stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n Posebno mi se svidjela re\u017eija koja suptilno balansira izme\u0111u intimnih prizora i \u0161ire dru\u0161tvene slike. Motiv plesa pojavljuje se kao jasan oblik eskapizma. Tjelesni stil izra\u017eavanja potrebe za bijegom, ali i za povezivanjem. Plesne sekvence funkcioniraju kao odraz unutarnjih stanja likova, trenutci u kojima se bri\u0161e granica izme\u0111u stvarnosti i odraza ma\u0161te. Glazba dodatno pridonosi melankoli\u010dnoj atmosferi filma, poja\u010davaju\u0107i osje\u0107aj udaljavanja od obitelji, ali i tiho prisutnog \u017ealjenja koje prati likove na svakom koraku.<\/p>\n\n\n\n Potraga za ne\u0107akinjom uvodi gledatelja u queer zajednicu Istanbula, koja je prikazana kao prostor solidarnosti i uzajamne podr\u0161ke. Iako emancipirana od ostatka grada, ta zajednica funkcionira kao sigurno uto\u010di\u0161te za \u017eene koje poma\u017eu \u017eenama, za izgubljene, upla\u0161ene i prognane iz vlastitih domova. Istanbul se u tom smislu oblikuje kao grad koji prihva\u0107a razli\u010dite identitete, seksualnosti, rase i dru\u0161tvene pozicije, ali i one koji se \u017eele izgubiti i ne \u017eele biti prona\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n Tek u zavr\u0161nici filma postaje jasno da potraga nadilazi fizi\u010dki pronalazak. Ono za \u010dime likovi doista tragaju prodire u prostor njihovih sumnji, \u017eelja i nada. Crossing<\/em> tako postaje film o nestajanju i pronala\u017eenju kao paralelnim procesima, o prihva\u0107anju nepredvidivosti \u017eivota i spoznaji da smisao ne le\u017ei u kona\u010dnom odredi\u0161tu, nego u ljudima koje susre\u0107emo i iskustvima koja dijelimo.<\/p>\n\n\n\n Sada lak\u0161e razumijemo po\u010detnu tezu pri\u010de o potrebi ljudskog nestajanja. Ne nestaju svi jer \u017eele biti prona\u0111eni; neki nestaju jer imaju osje\u0107aj da ih nitko nikada nije stvarno vidio.<\/p>\n\n\n\n Da zaklju\u010dim, dajte priliku nezavisnim europskim filmovima manjinske produkcije! Posebno preporu\u010dam ovaj film onima koji se tiho bore za ravnopravnost, za svoj identitet, rodnost ili seksualnost. Poruka nade koju nosi radnja filma je da svaki put na kojemu se na\u0111emo u \u017eivotu nosi rizik gubitka, ali i mogu\u0107nost novog pronalaska zbog \u010dega ne postoje \u201cpravi\u201c i \u201ckrivi\u201c putevi. Na kojem god da se na\u0111ete ili trenutno jeste, dajte do znanja ostalim suputnicima da su vi\u0111eni i da pripadaju ovom mjestu i vremenu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"