Autorica: Lana Le\u0161i\u0107 \/ <\/p>\n\n\n\n
Ljudski rode, furaj po svome jer pred tobom su pustolovine i ludorije. Ludorije za tebe. Oblikuj se na na\u010dine koji ti odgovaraju, a na nama maju\u0161nim je da spa\u0161avamo svijet \u010dine\u0107i dobra djela, siju\u0107i ljepotu te sjemenke prihva\u0107enosti i po\u0161tenja. Raspoznaj ono \u0161to ti svijet dobro pru\u017ea te se ne zanosi prividnim stvarima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sloboda je pjesma o oblacima. Visoko zadire, provla\u010di se kroz kutke. Jakim kontrastom duboko izra\u017eava svoje zna\u010denje. U ovom nedovr\u0161enom svijetu \u0161to ga ljudi \u017eive, svi tr\u010de, nogama \u017eure.. Sloboda je \u010dovjekova osobna savr\u0161enost. Vidi\u0161, ptice lete, lete u beskrajnost, u netaknute kutke ove Zemlje, a ti zarobljen sjedi\u0161 u domu svom, promatraju\u0107i te ptice. Po\u017eeli\u0161 odletjeti u te netaknute kutke, ali si prikovan jer ti je svijet nametnuo osmi\u0161ljene prepreke. <\/p>\n\n\n\n U povr\u0161nom svijetu u kojem \u017eivimo, sloboda je samo prividna. Ovaj svijet je nedovr\u0161en, jo\u0161 uvijek ne\u0161to nedostaje u njemu. \u010covjek bija\u0161e po\u010deo iz svojih plu\u0107a disati vanjsku gor\u010dinu, bol. Nama je sloboda odavno oduzeta jer smo, opiru\u0107i se ili ne, zapravo robovi svakodnevnice. Upali plamen, \u0161to vidi\u0161? Plamti li sloboda u tvojoj du\u0161i? Zapitaj se.<\/p>\n\n\n\n Ove boje koje vidimo svojim nebeskim okicama radosno se igraju. \u017divimo u bojama. Svaka njena nijansa u nama mijenja raspolo\u017eenje. One upotpunjuju ritam ove slobode. \u010cim \u010dovjek vidi te boje, u njemu se pobude svi osje\u0107aji. Ali, one mogu uznemiravati svijet te ga \u010diniti nedovr\u0161enim. Ovaj svijet ima sunce koje mu grije du\u0161u, kisik koji ga upotpunjuje, vodu koja vrluda njegovim putevima. Osnovni \u017eivotni uvjeti su itekakva sloboda. Iako nam je sve darovano i omogu\u0107eno, nedovr\u0161eni svijet 21. stolje\u0107a predstavlja spava\u010da. \u010covjeka koji spava. Spava\u010da kojemu je njegovo pismo nedovr\u0161eno jer jo\u0161 uvijek nije prona\u0161ao vrijednosti slobode. <\/p>\n\n\n\n A znate za\u0161to je ovaj svijet nedovr\u0161en i povr\u0161an? Zato \u0161to jo\u0161 uvijek postoje granice slobode vrije\u0111anja i zadiranja u male\u0161na ljudska srca. Prepun je bombica koje ti se smiju, prkose, zadiru ti svoje ljudske prste u srce. Isti ti prsti koji su nebrojeno puta zadirali u osobe koje su bile druga\u010dije, posebnije. Te osobe su isto tako vrijedne prihva\u0107anja i ljubavi. Nitko te ne pita kako si, kuca li to tvoje srce mirno? Dokle god \u010dovjek kao pojedinac bude razmi\u0161ljao konzervativno, nepromi\u0161ljeno i dok ne bude ra\u0161irio svoja krila, ovaj svijet biti \u0107e nepotpun i nedovr\u0161en. <\/p>\n\n\n\n Svijet je nepotpun zbog etiketa na majici jer te iste etikete oblikuju \u010dovjeka, rangiraju ga prema predrasudama i obilje\u017ejima. Onako kako nam svijet servira svoje vrijednosti na dlanovima. Uzimaju\u0107i te vrijednosti iz njegovih dlanova, tako \u0107emo hraniti svoju du\u0161u te se oblikovati, a te vrijednosti dakako mogu biti dobre i lo\u0161e. Pojavi\u0161 li se u dru\u0161tvu u kojem si vrlo malo druga\u010diji, odmah bacaju bombice na te. Glume velike veli\u010dine, kao da su ve\u0107i od Onog gore na nebu. Svijet je surov, pretvarao li se on takvim ili ne i zbog toga je nepotpun. <\/p>\n\n\n\n \u0160to vi\u0161e toga imamo, bivamo sve nesretniji. A za\u0161to? Zato \u0161to svijetu nedostaje po\u0161tenje. Sve nam je omogu\u0107eno, sa svime raspola\u017eemo, ali nemamo ono najva\u017enije. Nedostaju mu krila. Nedostaju mu svilenaste pra\u0161ine dobrote. \u017divimo. Dan po dan. Mjesec po mjesec. Godinu po godinu. Nedostaje nam netko tko \u0107e s nama dobrima otjerati sve vje\u0161tice i babaroge. U prostor izme\u0111u ljudskih srdaca i du\u0161a mora se smjestiti ljubav, mir i zahvalnost jer bez toga ovaj \u0107e svijet trunuti u duboki zdenac. Zdenac prekriven tamom. U meni postoji nada da jo\u0161 uvijek postoje vilenjaci s krilima na le\u0111ima koji znaju cijeniti, razmi\u0161ljati, pravilno djelovati. Kada udahnemo kisik svojim plu\u0107ima, morali bismo shvatiti koliko smo zapravo slobodni. Pa, \u010dovje\u010de, darovana nam je sloboda \u017eivljenja. <\/p>\n\n\n\n Ma, gdje li su najsjajnije zvijezde na nebu? Jesu li se i one prestale pojavljivati u ovom nepotpunom svijetu? Ljudi su prestali cijeniti druge oko sebe, misle na sebe. Oni nemaju vje\u010dni podsjetnik na \u017eivotne vrijednosti. Preumorni smo, ali u nama malima ima jo\u0161 dovoljno snage da osvojimo svijet ako treba. Isprati du\u0161u suzama za tek jedan djeli\u0107 slobode! Znate ono, kad imate slobodu, a zapravo ju nemate? Ova prikrivena sloboda u pusto\u0161nom svijetu okre\u0107e zlobni klju\u010d oko na\u0161eg srca. Pandemije i ratovi doprinose tome da nam se ponovno oduzme sloboda \u017eivljenja, da se izgubimo. Ta nas sloboda 21. stolje\u0107a zapravo i oblikuje! Visoki stale\u017ei \u017eele upravljati svijetom poput Onog gore, ali samo On ima tu vlast. Onako kako se svijet pona\u0161a, tako se i mi pojedinci pona\u0161amo. <\/p>\n\n\n\n Bez obzira \u0161to postoje Ujedinjeni narodi kada se vazda ne podupiremo, ne po\u0161tujemo, zapravo, ne cijenimo \u017eivotne vrijednosti. Ukoliko bismo pridonosili va\u017enosti \u017eivotnih vrijednosti, mo\u017eda bi se lijepa sloboda rascvjetala, onako kao \u0161areni, mirisni cvjeti\u0107. Oh, blago li onom \u010dovjeku koji glavom odva\u017eno stoji u ovom povr\u0161nom svijetu, koji se ne da! Ljudi ru\u0161e me\u0111usobne zidove. Sve je ostalo isto, sve se vrti u krug. Svi negdje \u017eure, obe\u0107avaju ti brda i doline, a sve su to ljudi koji uop\u0107e ni ne \u017eele komunicirati s tobom. Najgore je kad se taj netko jadan raduje, nada i onda mu netko na taj na\u010din uzvrati i sve ti padne u vodu. Pa, ljudski rode, evo ti stavke koja \u010dini svijet da ne bude krasan ve\u0107 da bude surov. <\/p>\n\n\n\n Sve te stavke naru\u0161avaju ravnote\u017eu svijeta. Tko za na\u0161e \u017eelje pita, ako je ona da sve kave i sve brige bratski podijelimo? Govore ti: \u201e\u0161uti da bi imao mir\u201c, ali do kada da ti oduzimaju pravo govora i da te gaze? Krenemo li u dru\u0161tvu pri\u010dati o slobodi i \u017eivotnim vrijednostima, ne\u0107emo dobro pro\u0107i. Za sve smo kmecavi <\/em>i gnjecavi<\/em> jer volimo medije, puno medija. Dokle god budu davali va\u017enost zlobnim ljudima, pojedinci \u0107e ih gledati i prema tome se oblikovati. <\/p>\n\n\n\n Ljudski rode, furaj po svome jer pred tobom su pustolovine i ludorije. Ludorije za tebe. Oblikuj se na na\u010dine koji ti odgovaraju, a na nama maju\u0161nim je da spa\u0161avamo svijet \u010dine\u0107i dobra djela, siju\u0107i ljepotu te sjemenke prihva\u0107enosti i po\u0161tenja. Raspoznaj ono \u0161to ti svijet dobro pru\u017ea te se ne zanosi prividnim stvarima!<\/p>\n\n\n\n Za mene je mir u slobodi Onaj gore koji mi ulijeva snagu potpiruju\u0107i vjetar mojim zapetljanim krilima. On me oblikuje u ovom nepotpunom svijetu. On je moja bajkovita sloboda\u2026 I dok nas bude imalo na ovome svijetu, to \u0107e tako biti, u sve vijekove vjekova. Ali, kad Onaj gore ka\u017ee stop, ljudi \u0107e se po\u010deti kajati, ali bit \u0107e prekasno. Sloboda, 7 maju\u0161nih slova, a tako presna\u017ean pojam.<\/p>\n\n\n\n Raspolagati samim sobom, svojom du\u0161om i srcem, e tu je bit slobode i oblikovanja u ovom nedovr\u0161enom svijetu!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"