Autorica: Nika Matan\u010di\u0107 \/ <\/p>\n\n\n\n
Nau\u010deni smo reagirati, odgovarati, biti dostupni, produktivni. Unutarnji svijet \u010desto ostaje zanemaren, potisnut u pozadinu kao ne\u0161to \u0161to \u0107emo \u201ejednom kasnije\u201c. Glazba tada postaje sigurno uto\u010di\u0161te. Ona ne tra\u017ei odgovore, ne postavlja pitanja, ali nas nje\u017eno vodi prema onome \u0161to ve\u0107 nosimo u sebi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ponekad mi se \u010dini da je glazba ogledalo du\u0161e. Ne zato \u0161to mi govori ne\u0161to novo o meni, nego zato \u0161to na trenutak uti\u0161ava ostatak svijeta pa mogu jasnije \u010duti vlastite misli. U njezinoj ti\u0161ini izme\u0111u tonova nastaje prostor u kojem se \u010dovjek susre\u0107e sa sobom \u2013 bez \u017eurbe, bez uloga, bez potrebe da i\u0161ta obja\u0161njava. Kao da nas glazba na kratko izuzima iz svakodnevnog toka i vra\u0107a u ono iskonsko stanje u kojem samo postojimo.<\/p>\n\n\n\n U svakodnevici ispunjenoj obvezama, informacijama i stalnim zahtjevima, rijetko si dopu\u0161tamo istinsko slu\u0161anje vlastite nutrine. Nau\u010deni smo reagirati, odgovarati, biti dostupni, produktivni. Unutarnji svijet \u010desto ostaje zanemaren, potisnut u pozadinu kao ne\u0161to \u0161to \u0107emo \u201ejednom kasnije\u201c. Glazba tada postaje sigurno uto\u010di\u0161te. Ona ne tra\u017ei odgovore, ne postavlja pitanja, ali nas nje\u017eno vodi prema onome \u0161to ve\u0107 nosimo u sebi. Podsje\u0107a me koliko tragam za smislom ne samo kroz razum, nego i kroz osje\u0107aje. Dok slu\u0161am glazbu, shva\u0107am da je na\u0161 emocionalni svijet jednako vrijedan, jednako istinit kao i onaj racionalni.<\/p>\n\n\n\n U dru\u0161tvu koje \u010desto veli\u010da brzinu, u\u010dinkovitost i logiku, emocije se ponekad do\u017eivljavaju kao slabost, kao smetnja jasno\u0107i i kontroli. No glazba ru\u0161i tu iluziju. Ona dokazuje da osje\u0107aji nisu prepreka razumu, nego njegov nadopunjuju\u0107i glas. Kroz melodiju, ritam i ti\u0161inu, u\u010dimo slu\u0161ati ono \u0161to ne mo\u017eemo izre\u0107i rije\u010dima \u2013 tugu koju potiskujemo, radost koju ne znamo podijeliti, \u010de\u017enju koja nema jasno ime. Glazba daje oblik onome \u0161to je neuhvatljivo, dopu\u0161ta nam da budemo ranjivi bez srama.<\/p>\n\n\n\n U tom smislu, ona djeluje i terapeutski. Ne zato \u0161to rje\u0161ava na\u0161e probleme, nego zato \u0161to im daje prostor. Tonovi prolaze kroz nas i doti\u010du mjesta do kojih rije\u010di ne dopiru. Jedna melodija mo\u017ee otvoriti vrata sje\u0107anjima za koja nismo znali da jo\u0161 postoje, mo\u017ee probuditi emocije koje smo zaboravili imenovati. Glazba zaobilazi na\u0161e obrambene mehanizme i dolazi izravno do sr\u017ei \u2013 tiho, nenametljivo, ali sna\u017eno. U tom susretu sa sobom \u010desto shva\u0107amo da ne moramo sve razumjeti kako bismo to osjetili.<\/p>\n\n\n\n Za mene je glazba neka vrsta unutarnjeg kompasa. Ne pokazuje mi pravac u smislu odluka, nego pravac u smislu istine o tome kako se uistinu osje\u0107am. Ponekad me vodi prema smirenju, ponekad prema suzama, a ponekad prema neobja\u0161njivoj snazi. U svakom slu\u010daju, ona me ne ostavlja ravnodu\u0161nom. Ona me vra\u0107a sebi \u2013 onoj verziji mene koja postoji ispod svakodnevnih maski, ispod uloga koje igram i o\u010dekivanja koja ispunjavam.<\/p>\n\n\n\n U buci svijeta, glazba mi daje priliku da zastanem, da se pove\u017eem sa sobom i da ponovno prona\u0111em ravnote\u017eu. Dok tonovi teku, vrijeme gubi svoju o\u0161trinu. Nestaju granice izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti \u2013 jedna melodija mo\u017ee me vratiti u djetinjstvo, druga me suo\u010diti s onim \u0161to jo\u0161 nisam izgovorila ni sebi. Glazba ne bri\u0161e bol, ali joj daje oblik. Ne uklanja nemir, ali ga \u010dini podno\u0161ljivim. Ona ne obe\u0107ava rje\u0161enja, ali nudi prisutnost.<\/p>\n\n\n\n U filozofskom smislu, glazba nas podsje\u0107a da stvarnost nije samo ono \u0161to mo\u017eemo imenovati. Postoje slojevi iskustva koji izmi\u010du jeziku, ali ne i do\u017eivljaju. U tim slojevima prebivaju pitanja o smislu, prolaznosti, samo\u0107i i pripadanju. Glazba ne daje odgovore na ta pitanja, ali ih \u010dini podno\u0161ljivima. Ona nas u\u010di da mo\u017eemo boraviti u neizvjesnosti, da ne moramo sve razrije\u0161iti kako bismo \u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda je upravo u tome njezina najdublja dimenzija: glazba nas podsje\u0107a da smo \u017eiva bi\u0107a koja osje\u0107aju, pamte, sanjaju i tra\u017ee svoj ritam u kaosu postojanja. Ona nas u\u010di da nije sve \u0161to je va\u017eno mjerljivo, da nije svaka istina izgovorena i da ponekad najto\u010dniji odgovor dolazi \u2013 u obliku ti\u0161ine izme\u0111u dva tona. U toj ti\u0161ini ne nalazimo rje\u0161enja, ali nalazimo sebe.<\/p>\n\n\n\n U svijetu koji nas \u010desto udaljava od nas samih, glazba ostaje jedan od rijetkih mostova prema unutra. Ne vodi nas dalje, nego dublje. Ne ubrzava nas, nego usporava. Ne tra\u017ei da budemo bolji, nego da budemo prisutni. A ponekad je upravo to jedino mjesto na koje zaista trebamo sti\u0107i \u2013 mjesto gdje smo dovoljno blizu sebi da se ponovno mo\u017eemo \u010duti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autorica: Nika Matan\u010di\u0107 \/ Nau\u010deni smo reagirati, odgovarati, biti dostupni, produktivni. Unutarnji svijet \u010desto ostaje zanemaren, potisnut u pozadinu kao ne\u0161to \u0161to \u0107emo \u201ejednom kasnije\u201c. […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":676,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,4],"tags":[54,65,157,156],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/675"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=675"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/675\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":681,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/675\/revisions\/681"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/676"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=675"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=675"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}